Trećekoncilaštvo

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Duh Sabora)
Skoči na: orijentacija, traži

Trećekoncilaštvo ili Duh Sabora/Duh Koncila (kajkav. "nêvi luteráni", čakav. "novi lutorâne", polj. Duch Soboru[1]) je ideoložka težnja lievo-liberalnih i modernističkih katoličkih svećenika, redovnika ter vjernika-laika (trećekoncilaša) za proširbom i radikalizaciom preuredbi Drugog vatikanskog sabora unutar Katoličke Crkve.

Naziv

Naziv pojma je izvedenica dviju rieči "treći koncil", izvedene od izraza "Treći vatikanski sabor". Za taj svjetonazor se obično rabi izraz duh Sabora ili duh Koncila.

Pojmove "trećekoncilaštvo" i "trećekoncilaši" je smislio i prvi uporabio hrvatski nacionalistički političar i mudroslov Mladen Schwartz u svom glasilu Ultimatum!, u člancima Liberalno protiv slobode i Novus syllabus errorum - Sažetak glavnih zabluda našeg vremena (XX st.) u kojima sažeto opisuje i kritizira družtvene i ćudoredne neprijatelje (ideologie, gibanja i težnje), medju njima i trećekoncilaštvo. Mladen Schwartz napominje kako bi trećekoncilaštvo "trebalo dovršiti pobjedu duha vremena nad Duhom Svetim". Takodjer je pojam "trećekoncilaši" uporabila i suradnica Ultimatum!-a Ana Lučić u članku O desnici i ljevici u Katoličkoj crkvi.

Svjetonazor

Trećekoncilaštvo svjetonazorski teži provedbama lievo-liberalnih ideja, zloporabama i dokinućima odredjenih načela Katoličke Crkve ter protestantizacie unutar Katoličke Crkve, odnosno, medju katoličkim svećenicima, redovnicima i vjernicima-laicima. Ta težnja uključuje: dokinuće celibata (uvedbu klerogamie), uvedbu ženskog svećeničkog redjenja, provedbu demokratizacie u Crkvi, prilagodbu Crkve "seksualnoj revoluciji", dekriminalizaciu pobačaja, dopuštanje istospolnih "brakova", zabrane i ozloglasitbe (u krajnjim slučajima i sotonizacie) nacionalizma, egalitarizaciu družtva, odbacivanje narodnog i rasnog identiteta (ciljani su pretežno narodi europidne rase), itd.

Sbog te težnje je zamalo došlo do crkvenog razkola u Austriji.

Trećekoncilaštvo u hrvatskom ozemlju

Trećekoncilaštvo je u Hrvatskoj započelo 1960-ih s bogoslovima i djelatnicima nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost: Vjekoslav Bajsić, Josip Turčinović i Tomislav Janko Šagi-Bunić. Oni su koketirali s tzv. "samoupravnim socializmom" ter su zahtievali pravo vjernika na članstvo u Komunističku partiu, umjesto zahtjeva na pravo njihovog organiziranja izvan Komunističke partie.

U novie vrieme, u Republiki Hrvatskoj i Republiki BiH su se pojavili još neki noviji trećekoncilaški bogoslovi, svećenici ter novinari djelatni i u javnim medijima: Luka Vincetić, Drago Pilsel, Ivan Grubišić, Bono Zvonimir Šagi, Hrvoje Cirkvenec, Anne Marie Grünfelder, fra Ivan Šarčević i ini. Medjutim je ove pristrane ideoložke obmanjivače u matičnoj Hrvatskoj odnedavna već intuitivno prozreo naš hrvatski puk, pa ih zato duhovito (i dosta izpravno) čak i obični ljudi na terenu već nazivaju "novim luteranima", tj. sjevernokajkavski kao "nêvi luteráni" i otočno-čakavski kao "novi lutorâne".

Poveznice

Izvori

  1. Xportal.pl: Mladen Schwartz: Novus Sylabus Errorum (poljski prievod)

Vanjske sveze