Germanofilija

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu! Članak je potrebno preurediti u skladu s jezično-pravopisnim pravilima Metapedije.

Germanofilia je naziv kojim se izkazuje privrženost i simpatia prama svemu što je njemačko. Germanofilia je kroz poviest bila česta pojava, kako kod naroda, tako i kod političara i iztaknutih pojedinaca.

Pregled

Prvi put se, kao širja pojava, pojavila u 19. stoljeću, po stvaranju Njemačkog Carstva. Švedski kralj Oskar II. je vodio germanofilsku politiku jerbo se, želeći osnažiti svoj položaj u odnosu na Rusiju, u vanjskoj politiki oslanjao na Njemačku. To je karakteriziralo švedsku politiku od 1870-ih, pa sve do početka Prvog svjetskog rata. Bio je veliki simpatizer Bismarckovog načina vodjenja države, a i sam je podržavao njegove ideje.

Bugarski predsjednik vlade u razdoblju neposredno prie i za vrieme Drugog svjetskog rata, Bogdan Filov, je takodjer bio germanofil. Njega je na čelo bugarske vlade doveo car Boris III. U tom razdoblju se Bugarska približila Trećem Reichu, kako bi na kraju postala i njen saveznik. Sličan primjer se sbio i u Magjarskoj, na čelu s Miklósom Horthyjem.

U Hrvatskoj je germanofilia prilično česta, vjerojatno zato što je Njemačka u dva navrata priznala neovisnost Hrvatske - 1941., kad je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, i 1991., kad je Njemačka priznala Republiku Hrvatsku. Germanofilia je bila nazočna i kod nekih političara u vrieme Kraljevine Jugoslavije prie Travanjskog rata (npr. Dimitrije Ljotić).