Hrvatska silikatna gorja
Hrvatska silikatna gorja (stariji eruptivni i metamorfni masivi nutarnje Hrvatske): - Većina gorja i viših planina u Europi i inom svietu su pretežno izgradjena od vulkanskih, ili od metamorfnih stiena (većinom kiselih silikata) tamnosmedje do crnosive boje. Kod nas se tek manja takva tamno-silikatna gorja starijeg izkona (prije doba jure i ranija) nalaze samo u nutarnjoj kontinentalnoj Hrvatskoj.
Naprotiv, većina ostalih i najvećih naših gorja i planina u sklopu Dinarida diljem srednje i jugozapadne Hrvatske, pretežno su mladja gorja razvijena nakon jure i uglavnom su izgradjena od svjetlijih tj. bjelkastih do žućkastih ili ružičastih stiena iz skupine karbonata (vapnenac i dolomit), koji su inače većinom rjedji po ostaloj Europi: o ovima vidi još pobliže: Hrvatski kras.
Sadržaj
Pregled naših silikatnih gora
Najveća i ujedno najstarija naša skupina silikatnog gorja u sjeveroiztočnoj Hrvatskoj je Slavonsko gorje oko Požeške kotline, nastalo još u rano doba paleozoika, tj. već od devona pa do perma: - ovo je ujedno i najstariji rani dio hrvatskog kopna, s kojim je nakon podmorskog doba silura započelo naše prvo kopneno izdizanje.
Sličnoga je takvog pradavnog izkona i gradje poput Slavonskog gorja takodjer još i zapadnija niža Moslavačka gora. Razmjerno je mladja, pretežno silikatna gora zagrebačka Medvednica na sjeverozapadu Hrvatske, koja je i najviša (1.033 m) medju hrvatskim silikatnim gorama, a razvijala se izdizanjem uglavnom od perma do jure. Većinom od silikata je u srednjoj Hrvatskoj takodjer izgradjena i niža Petrova gora na sjeveru Korduna.
Ofioliti Banovine
Najmladje ali niže silikatno gorje (500 - 600m) u srednjoj Hrvatskoj je takodjer Zrinska gora i susjedna Andjelina ter Trgovska gora na Banovini, koje su pretežno izgradjene od drugačijih bazičnih silikata (ultramafiti ili popularno tzv. "serpentini") modrozelene boje s bivšega oceanskog dna.
Ini manji silikati
Izvan tih osrednjih i nižih silikatnih gorja u sjeveroiztočnoj i srednjoj Hrvatskoj, dalje na jugozapadu u Dinarskom gorju i iztočnojadranskom primorju, na ostalom ozemlju današnje Republike Hrvatske uglavnom nema posebnih većih silikatnih masiva, izim tek ponekih manjih gorskih, pa i otočnih uklopina. Takve su manje izdvojene još npr. silikatna visoravan Rogozno u Gorskom Kotaru, pa prijevoji Vratnik i Oštarije na Velebitu, Komiža na zapadu Visa i susjedni manji otoci Brusnik i Jabuka, itd.
Geopoviest izdignuća
Premda tih naših desetak silikatnih gorja u sjeveroiztočnoj i srednjoj Hrvatskoj većinom imaju manjeviše slične litološke gradje stijena (izim drukčie Andjeline na Banovini), unatoč sadanje sličnosti ova su se silikatna gorja ipak izdizala u različita geodoba, u razponu oko 200 miliuna godina od devona do krede, tj. od sredine paleozoika pa do kraja mezozoika.
Rana iz paleozoika
Najranije izdizanje sjeverozapadnih slavonskih pragorja oko Požeške kotline uključivo vulkanski Psunj i silikatni greben Lisina-Papuk-Krndija, ter zapadnije manja Moslavačka gora, prvi su se u sadanjoj Hrvatskoj počeli izdizati poput pradavnih otoka iz ranoga svjetskog praoceana Panthalassa već od sredine paleozoika u devonu. Njihovim nastankom u ranoj Kaledonskoj orogenezi već pred nekih 360 miliuna godina je označena prva najstarija pojava prahrvatskog kopna na našim prostorima.
Srednja: perm-jura
Od kraja paleozoika u permu pa do sredine mezozoika u juri, tj. kroz Hercinsku orogenezu u permokarbonu pred 210 miliuna godina i Kimersku orogenezu iz jure pred nekih 160 miliuna god., izdigla se u više faza osobito zagrebačka Medvednica, ter dielom niža jugoiztočna brda Požeške kotline. Istodobno u mezozoiku južnije nastaju i pučinski srednjojadranski vulkani s današnjim otočnim eruptivima, koji su potom dosad ugašeni: Komiža, Brusnik, Jabuka, itd. O tomu vidi još pobliže: Srednjojadranski vulkani.
Kasna: kreda-paleogen
Ovo su najmladja silikatno-ofiolitna gorja srednje Hrvatske na Kordunu i Banovini tj. uglavnom Zrinska i Petrova gora na sjevernom rubu Dinarida, a koja su se uglavnom kasno izdizala tek kroz Alpinsku orogenezu, približno iztodobno s ostalima karbonatnim Dinaridima tj. pred nekih 120 - 70 miliuna godina. Ova kod nas najmladja silikatno-ofiolitna gorja uglavnom su izdignuta i naborana iz bivšega oceanskog dna potom nestalog oceana Tethys.
Silikati Slavonskog gorja
Razmjerno najprostranije silikatno pragorje na sadanjem hrvatskom ozemlju je izduženi rani gorski greben Lisina-Papuk-Krndija (do 953m visine) gradjen većinom od gnajsa na sjeverozapadu Slavonije, gdje se pruža smjerom iztok-zapad u dužini oko 75 km. Jugozapadno od toga se uzdiže i prastari vulkanski čunj Psunja s najvišim slavonskim vrhuncem na 984m.
Ine niže slavonske gore tj. silikatna brda na jugu Požeške kotline su se izdigla nešto kasnije (uglavnom od permokarbona): Požeška gora na jugu ove kotline visoka do 616m, ter na jugoiztoku najniža Dilj-gora koja se diže tek do 459m. Sliedi poredbeni pregled tih slavonskih silikatnih masiva:
- Psunj (sred.viek: Psujnik, klas.lat. Mons Pisunus), najviši slavonski vrh do 984m - vidi pobliže Psunj (984 m).
- Papuk (njem. Papokgebirge, klas.lat. Mons Vartius, ranogrč. Balissos oros), s glavnim vrhom na 953m - vidi još pobliže Gorje Papuk-Krndija.
- Krndija (klas.latin. Mons Amantinus) na iztoku Papuka: vrh Kapovac, 792m.
- Lisina gora (sjeverozapad Papuka): Crni vrh, 863m.
- Požeška gora (klas.lat. Mons Aureus): glavni vrh je Maksimov Hrast, 616m.
- Dilj-gora: vrh Predolje, 459m.
Silikati Moslavačke gore
Razmjerno niža, silikatna Moslavačka gora s glavnim vrhom Humka na 489m, takodjer pripada u izrazito najstarija sjevernohrvatska gorja istodobna s Papukom i Psunjom, tj. izdignuta kao naš rani otok već od devona. Uz ine kisele alumosilikate, na Moslavačkoj gori se iztiču glavna hrvatska ležišta neutrobazičnih crnih bazalta.
Silikatna Medvednica
Zagrebečka gora ili Medvednica (madj. Szelemen-hegy, njem. Slemen-Gebirge, starogrč. Pyrrhos oros), u Hrvatskoj je razmjerno najviše silikatno gorje s glavnim vrhom Sljeme na 1.033m. Gradjena je većinom od metamorfnih kiselih alumosilikata na glavnom grebenu, dok na rubnom podnožju ter jugozapadnom (Zakićnica-Ponikve) i iztočnom kraju (Lipa-Rog) ima i nižih karbonatnih vrhova. Njezino izdizanje je izgleda bilo kroz više uzastopnih faza od perma do jure. Za ostalo o zagrebačkoj Medvednici, vidi još pobliže: Medvednica, 1033m.
Brdski ofioliti Banovine
Glavno i razmjerno niže gorje oko 600m, na Banovini se diže uz bosansku granicu na jugoiztoku i na jugozapadnom rubu, a mladjeg je izkona iz Alpinske orogeneze kao sjeverni rubni dio Dinarida iz krede i paleogena. Tu pripadaju tri spojena masiva:
Zrinska gora
Zrinska gora u užem smislu (srb. Šamarica, klas.lat. Mons Stridon) s glavnim vrhom Priseka na 615m, izdiže se na jugoiztoku Banovine uz donju Unu i uglavnom je gradjena od kiselih alumosilikata, s manjim pojasom karbonata na jugoiztočnom podnožju uz kanjon Une.
Andjelina gora
Andjelina gora koju neki smatraju i zapadnim medjugorjem izmedju Zrinske i Trgovske gore, s glavnim vrhom Kapija do 607m: Masiv Andjelina je većinom izgradjen od ultabazičnih ofiolitskih silikata (ultramafiti oceanskog dna) i ovo je razmjerno najveće takvo ofiolitno gorje u Hrvatskoj.
Trgovska gora
Trgovska gora je pogranični brdski greben, koji se izdiže uzduž jugozapadnog ruba izmedju Banovine i Bosanske krajine, a najviši vrh mu je Radač do 630m na bosanskoj strani granice. Na tom grebenu su sjeveroiztočne silikatne padine na Banovini gradjene većinom od ofiolitnih ultramafita, a jugozapadne padine s bosanske strane uglavnom su karbonatni kras.
Kordun: Petrova gora
Petrov Gvozd ili Petrova gora (jugo-novije: Petrova gora, sred.viek: Gvozd, neolat. Mons Petergasius): - Petrov Gvozd na sjevernom rubu Korduna, tj. na jugoiztoku Pokupja uglavnom je manji zapadniji produžetak od gore spomenute Andjeline gore na zapadu Banovine i poput nje je slične gradje.
U Petrovom Gvozdu tu na sjeverozapadu završava bosanska ofiolitna zona koja se iztočnije dalje nastavlja na Andjelinu, Kozaru, Uzlomac, Borje i još ina ofiolitna gorja kroz Bosnu. Inače se ofioliti tu nalaze tek ograničeno na sjeveroiztoku Petrova Gvozda, najviše uz potočnu dolinu Trepča.
Naprotiv je glavni greben ove gore s najvišim vrhom Petrovac na 507m uglavnom izgradjen od tamnijih kiselih alumosilikata. Jugozapadne padine i podnožje Petrova Gvozda spram južnijega Kordunskog krasa su većinom gradjeni od bjelkastih bazičnih karbonata.
Poveznice
Reference
Condensed compilation, almost from actual wiki by GNU license.
