Hrvatsko-dinarski Hieracium

Hrvatsko-dinarski Hieracium (endemske i ine runjike Dinarskog krasa): Ova originalna studija se kao otvoreni izvornik može slobodno kopirati bez izmjena uz citat auktora i izvora.

• Auktori: Dr.sc. A.Z. Lovrić i dr. M. Rac, Institut "R. Bošković" Zagreb HR-10000, Croatia
• Izvornik: prienos iz Wikinfo, WikiFlora Adriatica (ADRZ 1995) - Asteraceae (Compositae - Hieracium)

Abstract

Croatian-Dinaric Hieracium (endemic hawkweeds of Dinaric Alps and Balkans): This is the richest plant genus in Europe and Balkans. In Dinaric Alps it includes nearly 200 diferent taxa, and among them 36 ones are endemics there. Its richest sections including most endemics there are Glauca, Pannosa, Glauciformia, and Transsilvanica. Its southern xeric subgenus (or separate genus) Pilosella is the richest one in coastal Dinarides, and chiefly in Adriatic islands where the boreal big Hieracium s.s. southwards in evergreen belt is rarer or nearly absent in some dry remote isles.

U v o d

Hieracium na Dinarskom krasu (runjika, Kvarner: "ostak", engl. hawkweed, fran. épevrière, rus. jastrebinka, grč. helônochorta): Hieracium je najveći eurosibirski rod s preko 800 vrsta (drugi najveći je Centaurea sa 700 vrsta), ali je taj pravi Hieracium s.s. kod nas već blizu južne granice, pa je obilnije zastupljen samo u kontinentalnim i višim područjima, gdje niz njegovih odpornih endema rastu na visinskim vjetrometinama.

Naprotiv je južnije u primorju tipski raznoliki Hieracium (subgen. Hieracium s.s.) puno siromašniji i uglavnom ograničen na vlažnije zavjetrine, jer većinom loše podnosi sušu i posve je neodporan na sol, pa u zasoljenomu priobalnom pojasu i na mnogim manjim otočićima skoro izostaje, osim južnoga odpornijeg podroda Pilosella.

Od stotinjak vrsta i još toliko podvrsta i križanaca iz užeg roda Hieracium dosad poznatih na Dinarskom krasu (Hayek 1931, Bjelčić 1983), oko 3/4 njih su neodporni mezofiti ograničeni na zavjetrine, a ostatak su poluodporne svojte do umjerenih privjetrina. Na jačim vjetrometinama olujnog krasa raste dvadesetak poluodpornih kserofita iz ovog roda i to najviše iz sekcija Pannosa i Glauca, dok su većina ostalih sekcija manjeviše mezofilne i ograničene na vlažnije kopnene zavjetrine.

Iako su po raznovrsnosti i brojnosti kod nas Hieracium (oko 200 svojta) i Centaurea (157) razmjerno slični, oni se inače geobotanički i ekološki znatno razlikuju. Pretežno sredozemni i kseromorfni rod Centaurea kod nas sadrži mnoštvo odpornih endema i disjunktnih relikata na jakim vjetrometinama i burištima, dok su naprotiv u rodu Hieracium takvi puno rjeđi, jer tu prevladavaju mlađe mezofilne podvrste i cijeli rojevi introgresijskih križanaca u hladno-vlažnom eurosibirskom području.

Glavna razvojna čvorišta tipskog podroda Hieracium su na zapadu Eurazije u višim gorskim područjima Pireneja i Kavkaza (Merxmüller 1975, Montserrat 1983, Nikolayev 1990), gdje su najveće koncentracije raznih svojta i najbrojniji endemi. Kod nas na Dinaridima je treće manje razvojno čvorište sa 36 visinskih dinarskih endema i oko 80 širih balkanskih poluendema, uglavnom na vlažnim zasjenjenim stijenama (Rac & Lovrić 1991).

Na Balkanu su najjače koncentracije tih endema na grebenima Velebita, Orjena i Stare planine u Bugarskoj, uglavnom na podlozi dolomita, ofiolita i sl. Južnije u primorju mezofilni podrod Hieracium s.s. naglo osiromašuje i većina kopnenih vrsta jedva dosežu do submediterana. Uz Jadran i pogotovo u tvrdolisnom eumediteranu na otocima ga uglavnom zamjenjuje srodni kseromorfniji rod (ili podrod) Pilosella (usp. niže).

Naprotiv tipski pravi rod Hieracium s.s. (= podrod Euhieracium auct.) većinom obuhvaća acidomezofilne sjevernije ekotipove iz niza neodpornih kontinentalnih sekcija, koje ovdje (zbog jadranske usmjerbe članka) nisu bliže razrađene: sect. Hieracium s.s. (= Vulgata), pa Villosa Gris., Foliosa Peter, Barbata Gremli, Umbellata Fries, Stelligera Zahn, Caesia Zahn, Oreadea Fries, Hololeia Fries, Sabauda Arv.Tour., Prenanthoidea Koch i dr.

Jedine razmjerno odpornije sekcije iz užeg roda Hieracium, koje su kod nas i južnije česte i bolje zastupljene brojnim kseromorfnim svojtama i endemima na visinskim stijenama olujnog krasa, jesu Pannosa Zahn i Glauca Gris., a na vlažnijim zavjetrinama su obilno nazočne još i poluodporne svojte iz sekcija Glauciformia Freyn i Transsilvanica Zahn., pa u primorju uglavnom do submediterana daleko najviše (pod)rod Pilosella - vidi niže na kraju.

Evolucijski sindromi roda Hieracium

Evolucijski adaptivni sindromi u rodu Hieracium s.s. se prilično razlikuju od većine inih glavočika (Sell & West 1974). Srodan rod Pilosella je po tomu sličniji ostalim glavočikama (kao npr. Centaurea) pa taj sadrži jasnije vrste s nizom podvrsta i njihovih križanaca. Naprotiv tipski pravi Hieracium (Euhieracium) uglavnom sadrži višesmjerne nizove introgresijskih gradienata s bezbrojnim križancima višestrukih križanaca tj. poliploidne hibridne rojeve, tek uz manji broj temeljnih diploida u starijim razvojnim centrima tog roda.

Zato su tu većina svojta partenogenetske poliploidne mikrosvojte koje se održavaju apogamijom, što je potvrđeno analizom kromosoma i sterilnošću peluda (Delcourt 1972, Gadella 1972, DeRetz 1973, Merxmüller 1975, Suda & al. 2007), slično kao u mlađim polimorfnim rodovima Taraxacum, Alchemilla itd.

Najdetaljnija novija razrada roda Hieracium objavljena je u 8. svesku 'Flore europske Rusije' i Ukrajine (Šljakin 1989). Rod Hieracium su za jugoistočnu Europu dosad razradili npr. Nägeli & Peter (1885-89), Zahn (1902, 1906, 1923) i Hayek (1934), a pobliže za Hrvatsku i Dinarski kras Vukotinović (1858, 1881, 1889), Maly & Zahn (1925) i Bjelčić & al. (1983), koji su poslužili kao oslonac za ovaj pregled tog roda na Dinarskom krasu.

Ekologija i fitocenološki odnosi svojta u složenom rodu Hieracium su razmjerno slabije poznati nego za ine velike rodove. Opći botaničari, zbog teške i nesigurne determinacije svojta, rod Hieracium često u praksi izbjegavaju kao svojstvene pokazatelje fitocenoza, pa ga zato i rijetko unose u nazive zajednica. Ovdje su uz nabrojene dinarske svojte gdjegod je bilo moguće, spomenute bar osnovne ekološke naznake, a po mogućnosti i fitocenoze u kojima većinom rastu pripadne svojte.

Južnoeuropska sekcija Glauca

Južnoeuropska visinska sekcija Glauca Gris. 1852 (H. "glaucum" auct.ampl. vix Lam.& DC.): Glavna i najbogatija razvojna čvorišta ove sekcije su Alpe i balkansko gorje, pa ova na Dinarskom krasu obuhvaća više endema. Kod nas je uglavnom zastupljena odpornim svojtama na visinskim kraškim stijenama, od kojih su najvažnije slijedeće:

H. fluminense (glabratiforme)

Hieracium fluminense Kern. (H. glabratiforme Murr., H. porrifolium-bifidum Zahn): Ovo je naš poluodporni kraški endem iz zapadnih Dinarida u Gorskom Kotaru, Lici i zapadnoj Bosni, a najčešće raste u klisurastim jelovim šumama Calamagrostio-Abietion.

H. calcareum (H. halleri)

Hieracium calcareum (Bernh.) Horn. (H. porrifolium-laevigatum Zahn) u tipskoj podvrsti ssp. calcareum s.s. je razvijen na karbonatnim stijenama i točilima Alpa. Na Dinarskom krasu je zastupljen odpornim endemom subsp. illyricum (Fries) Zahn (H. halleri Näg. & Pet.), koji kod nas raste na olujnim submediteranskim stijenama sveze Edraianthion.

Druga poluodporna podvrsta, subsp. pseudoillyricum Benz.& Zahn (H. illyricum-murorum Zahn) je uži endem submediteranskih stijena u Istri i Slovenskom primorju uz hazmofite Teucrio-Campanuletum pyramidalis i ovo je kod nas najjužniji kseromorfni zastupnik iz te sekcije.

Hieracium velebiticum

Hieracium velebiticum Deg.& Zahn (H. porrifolium-sparsum Zahn): Ovaj je lokalni stenoendem na olujnim vrhuncima Velebita iznad 1.500m, gdje raste po najjačim burištima većinom u zajednici Dryado-Caricetum kitaibelianae. To je na vjetar od svih najodpornija svojta iz užeg (pod)roda Hieracium na Dinaridima.

Hieracium X malovanicum

Hieracium X malovanicum Deg.& Zahn (H. morisianum-retezatyense Zahn) je introgresijski prijelazni križanac nejasnog položaja. To je uski lokalni stenoendem na grebenu Velebita, gdje raste na olujnim vršnim rudinama Carici-Helianthemetum alpestris.

H. glabratum (H. incisum)

Hieracium glabratum (Hoppe) Willd. (H. incisum Vukot., H. porrifolium-villosum Zahn) je dinarski endem kraških grebena i olujnih vrhova od Like kroz dalmatinsku Zagoru i Hercegovinu do Crne Gore. Raste na jakim burištima iznad 1.000 m, po golim vršnim kamenjarama iz sveze Edraiantho-Minuartion capillaceae.

H. porrifolium (H. saxatile)

Hieracium porrifolium L. s.s. (H. saxatile Willd., H. "bupleuroides" auct.croat. non Gmel.): To je poluodporni širi subendem jugoistočnih Alpa i zapadnih Dinarida u Furlaniji, Koruškoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Kod nas većinom raste u klisurastim šumama Calamagrostio-Abietion.

Balkanska sekcija Glauciformia

Poluendemska balkanska sekcija Glauciformia Freyn: Velen., je uglavnom proširena na submediteranskim karbonatnim stijenama jugoistočne Europe, s glavnim razvojnim čvorištem kod nas na Dinarskom krasu, gdje većinom raste na poluizloženim do zaštićenim stijenama, točilima i kamenjarama, pa je to jedna od najkserofilnijih južnih sekcija iz užeg roda Hieracium.

Za tu sekciju su značajni i prepoznatljivi vrlo tamni, modrosivi do ljubičasti i kožasti listovi, uglavnom goli osim duž ruba s rahlo razmaknutim velikim srebrnosivim čekinjama dugima i do 15 mm, a stapke i ovoj glavice su žljezdasto-dlakavi. Od desetak pripadnih endema, samo u unutrašnjosti Balkana na vlažnim stijenama rastu mezofilni H. bjelushae Maly & Zahn i H. amphithales Maly & Zahn, a ini slijedeći su odporniji naši polukserofiti na umjerenim privjetrinama primorskih Dinarida i otočnih vrhova: H. tommasinii, H. pseudotommasinii, H. obrovacense, H. macrodon, H. stuppeum, H. pseudostupposum, H. plumulosiforme i dr.

Hieracium obrovacense

Hieracium obrovacense Deg.& Zahn (H. stuppeum-umbellatum Zahn) je lokalni stenoendem na kanjonskim stijenama sjeverne Dalmacije uz rijeku Zrmanju, gdje raste d hazmofitima u zajednici Moltkio-Campanuletum lepidae.

Hieracium tommasinii

Hieracium tommasinii Rchb. (H. tommasinianum Maly) je dinarski kraški endem, proširen od Hrvatske do Crne Gore, gdje raste na kanjonskim stijenama i po submediteranskim kamenjarama iz sveze Festucion illyricae.

Hieracium pseudotommasinii

Hieracium pseudotommasinii Rohl.& Zahn (H. cernagorae Zahn, H. stuppeum-tommasinii Zahn) je dinarski endem kraških stijena iz brdske sveze Edraianthion od 300 - 1.100 m, a subsp. macrodontoides (Zahn) Koch (H. adenotyrsum Sagor.& Zahn) je endem dolomitnih stijena dalmatinske Zagore i Hercegovine u svezi Peucedanion neumayeri.

H. stuppeum (H.heterogynum)

Hieracium stuppeum Rohl.: Froel. (H. stupposum Rchb. p.p., H. heterogynum Nym.) je širi balkanski poluendem karbonatnih stijena iz submediteranskog reda Moltkietalia. Na zapadnoj granici vrste npr. na Velebitu raste odpornija stenoendemska subsp. nivisquamum Deg.& Zahn na olujnim primorskim stijenama s hazmofitima Campanulo-Onosmetum croaticae.

Hieracium pseudostupposum

Hieracium pseudostupposum Zahn (H. stuppeum-waldsteinii Zahn) je brdski endem jugozapadnih primorskih Dinarida od Velebita do Boke Kotorske, gdje raste na izloženim vjetrovitim stijenama iz sveze Edraianthion.

Hieracium plumulosiforme

Hieracium plumulosiforme Schn.& Maly (H. thapsiformoides Schneid.) je endem submediteranskih točila iz sveze Peltarion alliaceae na primorskim Dinaridima od Velebita do Boke Kotorske. Na južnim obalnim Dinaridima u Dalmaciji još obuhvaća stenoendem subsp. guglerianum Zahn (H. plumulosiforme-tommasinii Zahn) koji raste na izloženim točilima Geranietum dalmatici.

Hieracium macrodon

Hieracium macrodon Näg.& Pet. (H. stuppeum-bifidum Zahn) je dinarski endem submediteranskih i kanjonskih stijena iz reda Moltkietalia od Hrvatske do Crne Gore, a duž Velebita još raste lokalni stenoendem subsp. paklenicae Deg.& Zahn u zajednici Campanuletum fenestrellatae.

Balkanska sekcija Pannosa

Poluendemska balkanska sekcija Pannosa Zahn 1906 (baršunaste runjike, na Krku: "ostak vakamỳku"): To je naša najkseromorfnija sekcija iz roda Hieracium, koja obuhvaća i dvadesetak endema na kraškim vjetrometinama primorskih Dinarida. Većina pripadnih svojta su ograničene na jugoistočnu Europu, a samo poneke izlaze i izvan Balkana, npr. H. pannosum Boiss. u Grčkoj, Turskoj i Siciliji, pa neke ine do Kavkaza.

Za sekciju je značajno što su veliki donji listovi zbijeni u prizemnoj rozeti, uglavnom su srebrnobijeli i gusto baršunasti od razperjanih kovrčasto-vunastih dlaka, a cvjetne su glavice razmjerno velike po 10-17 mm, njihove ovojne brakteje žljezdaste i trokutasto šiljate, prekrivene u redovima poput crijepa. Osim dolje navedenih odpornih endema na olujnom krasu primorskih Dinarida, u nutarnjosti Balkana iz te sekcije raste na vlažnim stijenama još desetak inih endema npr. H. bosniacum Freyn (H. dolopicum Freyn & Sint.) od Bosne do Tesalije, H. grossianum Zahn na nutarnjim sjevernim Dinaridima Bosne i Korduna, H. suborjeni Zahn (H. pseudorjeni Zahn) i H. montenegrinum Zahn u Crnoj Gori i Sandjaku, pa istočnije još H. portanum Belli, H. marmoreum Panč.& Vis., H. wettsteinianum Hay.& Zahn, H. megalothecum Zahn, H. guenther-beckii (Rohl.) Zahn, itd.

H. waldsteinii (H. lanifolium)

Hieracium waldsteinii Tsch. ampl. (H. lanifolium Näg.& Pet., H. "lanatum" W.& K. non Vill.): Ovaj je razmjerno najpoznatiji i česti kraški endem visinskih karbonatnih stijena, zastupljen s 3 glavne podvrste na Dinarskom krasu:

• Tipska podvrsta, subsp. waldsteinii s.s. (H. delpinoi Bald.) je širi poluendem gorskih i submediteranskih stijena od Like do Tracije i odlikuje se stabljikom do vrha bijelo-baršunastom, sitnijim i pilasto-nazubljenim listovima, pa većim cvatnim glavicama oko 13 mm.

• Viša planinska podvrsta plumulosum (Kern) Zahn (H. baldaccii Hal., H. thapsiforme Uecht.) je visinski endem Dinarida od dalmatinske Zagore do Albanije i ističe se gore zelenom stabljikom, cjelovitim i većim listovima i sitnijim glavicama po 10-12 mm.

• Najodporniji na sušu i vjetar je dalmatinski endem subsp. biokovense Deg.& Zahn. (H. biokovoense Domac), koji raste na olujnim burištima po submediteranskim stijenama obalnih Dinarida od južnog Velebita do Biokova u svezi Edraianthion: značajni su plavkastosivi i na rubu valovito-narovašeni listovi, pa ovoj glavice i gornji dio stabljike tamniji crnozeleni od žljezdastih dlaka.

Hieracium brevilanosum

Hieracium brevilanosum Deg.& Zahn (H. waldsteinii-laevigatum Zahn) je niži submediteranski endem južnih primorskih Dinarida, na brdskim stijenama iz reda Moltkietalia od Dalmacije preko Crne Gore do Kosova. To je kod nas najkserotermniji južni zastupnik iz sekcije Pannosa i tipskog podroda Hieracium s.s.

H. gymnocephalum (H. orjeni)

Hieracium gymnocephalum (Gris.) Pant. (H. orjeni Kern.) je endem Dinarida gdje raste na visinskim stijenama od Like do Albanije. Na zapadnim Dinaridima je značajan za izložene subalpske stijene iz sveze Micromerion croaticae, a južnije za stijene reda Amphoricarpetalia.

H. calophyllum (coloriscapum)

Hieracium calophyllum Uecht. (H. coloriscapum Rohl.& Zahn, H. gymnocephalum-prenanthoides Zahn): Ovaj je dinarski endem iz gorja dalmatinske Zagore, Hercegovine, Sandjaka i Kosova. Raste na olujnim vršnim kamenjarama u svezi Saxifrago-Androsacion, a najviše u zajednici Minuartio-Saxifragetum coriophyllae.

H. semivestitum (schlosseri)

Hieracium X semivestitum Sch.Bip. (H. schlosseri Rchb., H. eriophyllum Vukot., H. gymnocephalum-plumulosum Zahn): To je poluodporni introgresijski križanac i dinarski endem subalpskih stijena iz sveze Micromerion croaticae u Lici i dalmatinskoj Zagori.

Hieracium janchenii

Hieracium janchenii Zahn (H. gymnocephalum-villosum Zahn, H. "guenther-beckii" auct.croat. non Zahn), je visinski introgresijski endem zapadnih Dinarida u Lici i Bosni gdje raste na olujnim vršnim stijenama, većinom uz hazmofite Primulo-Potentilletum clusianae.

H. pichleri (H. cernyi)

Hieracium pichleri Kern. (H. cernyi Rohl.& Zahn, H. gymnocephalum-pannosum Zahn) je južnodinarski visokoplaninski endem vrhova dalmatinske Zagore, Hercegovine, Crne Gore i Albanije. Raste iznad 1.500 m, na olujnim vršnim kamenjarama u zajednici Minuartio-Saxifragetum coriophyllae.

Hieracium schleppigianum

Hieracium schleppigianum Freyn (H. gymnocephalum-scorzonerifolium Zahn) je visinski endem srednjih kontinentalnih Dinarida od Like preko Bosne do Sandjaka. Na zapadnoj granici u Lici taj još sadrži subsp. pljesivicae Deg. & Zahn, koja raste na olujnim vršnim stijenama Velebita i ličke Plješivice uz hazmofite Primulo-Potentilletum clusianae.

H. flexicaule (H. stirovacense)

Hieracium flexicaule Freyn & Vand. (H. stirovacense Deg.& Zahn, H. gymnocephalum-bupleuroides Zahn): Ovaj je dinarski endem visinskih stijena od Hrvatske do Albanije uz hazmofite Micromerion croaticae.

Balkanska sekcija Transsilvanica

Balkanska poluendemska sekcija Transsilvanica Zahn (H. "rotundifolium" auct.balk. s.lat.) proširena je u jugoistočnoj Europi, od Slovenije i Koruške preko Dinarskog krasa do Rumunjske i Bugarske, a većinom obuhvaća mezofilne svojte u neutrobazičnim šumama i šikarama povrh karbonata i ofiolita.

Od desetak pripadnih svojta u jugoistočnoj Europi, neodporne su na vlažnijim šumskim zavjetrinama u unutarnjosti Balkana H. incisiceps Rohl., H. austroslavicum Maly & Zahn i H. jablonicense Wolosz., dok su ine slijedeće uglavnom poluodporne pa rastu kod nas na Dinarskom krasu:

• H. transsilvanicum Heuff. (H. leptocephalum Vukot., H. "rotundifolium" auct.balk. non Kit.): To je stari reliktni diploid (2n = 18) i sjevernobalkanski poluendem od Dinarida do Rumunjske, raširen u kraškim šumama Dentario-Fagetalia.

• H. pseudomurorum Schur. (H. praecurrens Vukot.) je dinarski poluendem u visinskim kraškim šumama Lonicero-Fagion.

• H. pseudobifidum Schur. (H. trebevicianum Maly) je sjevernobalkanski poluendem u kraškim šumama od Like do Rumunjske.

• H. caesiogenum Wolos.& Zahn (H. transsilvanicum-caesium Zahn) slično kao i H. tajanum Maly & Zahn (H. transsilvanicum-moesiacum Zahn), su oboje sjevernodinarski endemi na ofiolitnim stijenama (bazični ultramafiti) u Bosni i Banovini npr. na Zrinskoj gori, većinom u kamenitim borovim šumama Seslerio-Pinetum nigrae.

Ine sekcije roda Hieracium na krasu

Kraški endemi iz ostalih sekcija u rodu Hieracium: U inim europskim sekcijama iz tog roda nazočnim na Dinarskom krasu, postoje uglavnom tek poluodporne i neodporne psihro-mezofilne svojte s dosta malo kraških endema. Osim gornje 4 južne i balkanske sekcije, koje su na Dinarskom krasu najbogatije s nizom poluendema, ostale još manje odporne acidomezofilne sekcije iz (pod)roda Hieracium s.s., tu sadrže tek pojedine ili nijednu posebnu krašku svojtu, osim tek ponekih podvrsta i križanaca. Takvi su npr. slijedeći:

• H. racemosum W.& K. ampl., je iz južnoeuropske sekcije Italicae, a zastupljen je na Dinarskom krasu sa 3 endemske podvrste: subsp. istriacum (Freyn) Zahn (H. barbatum var. scabrum Freyn) koja raste u istočnoj Istri po obalnim šikarama Pistacio-Castanetum hamulatae, a subsp. moesiacum (Kern.) Zahn (H. aschersonianum Uecht.) je visinski endem južnih primorskih Dinarida iz dalmatinske Zagore, Hercegovine i Boke Kotorske, uglavnom na granici šume u bukovoj klekovini Oreoherzogio-Fagetum, pa treća subsp. dinaricum (Fries) Zahn (H. redivivum Vukot.) raste na nutarnjim sjevernim Dinaridima u kamenitim šikarama Tilio-Taxetum.

• H. brachyphyllum Vukot. (H. cesatianum Zahn, H. racemosum-umbellatum Zahn) isto iz sect. Italicae, endem je primorskih Dinarida od Učke do Hercegovine, gdje raste u kserofilnim bukovim šumama Seslerio-Fagetum.

• H. humile Jacq. ampl. subsp. brachycaule (Vukot.) Zahn (H. humile var. sarajevense Beck) iz kontinentalne sect. Heterodonta, je dinarski kanjonski endem kopnene Hrvatske i Bosne, većinom na suhim fenskim stijenama s hazmofitima Ceteracho-Asplenietum csikii.

• H. praecox Sch.Bip. ampl. subsp. veljunense Zahn (H. cinerascens var. vratnikense Zahn) iz arktoalpske sect. Oreadea je gorski stenoendem Velebita, na dolomitu u burnim crnoborovim šumama Cotoneastro-Pinetum nigrae.

• H. barbatum Tsch. ampl. subsp. istriacum Freyn iz kontinentalne sect. Sabauda, je primorski endem Istre i Kvarnerskih otoka u submediteranskim acidofilnim šumama Castaneo-Quercetum pubescentis.

• H. caesium Fries ampl. subsp. delnicense Rossi & Zahn (H. laevigatum var. delnicense Zahn) iz tipske sect. Hieracium (= Vulgata), endem je jugozapadnih primorskih Dinarida, većinom u kserofilnim jelovim šumama Seslerio-Abietetum illyricae.

• H. fragile Jord. ampl. subsp. castanetorum Sch.Bip. (H. spahaerophyllum Vukot.) iz sect. Hieracium s.s., endem je sjeverozapadne Hrvatske na karbonatnim strminama, većinom u kestenovim šumama Querco-Castanetum.

Južni rod Pilosella na krasu

Južni kserotermni rod Pilosella (Tsch.) N.P. (Hieracium ampl.-subgen. Pilosella Tsch.; književno: dlakavica, na Krku: "mićaòstak", Zagorje kajk. "mišje vuheka", rus. myšji uški, eng. mouse-ear, njem. Mausohr, fran. véluette): Pilosella kao poseban rod izvan roda Hieracium (s.s.), razradili su npr. Schulze (1862), Sziszylowicz (1862), Nägeli & Peter (1884) i u 20. stoljeću najviše Sell & West (1974, 1976) koji su dali sigurniju citogenetsku podlogu za njegovo suvremeno omeđivanje i izdvajanje.

U odnosu na sjeverni, psihro-mezofilni eurosibirski Hieracium, Pilosella većinom obuhvaća južnije kseromorfne svojte jastučastog rasta i sitnijih okruglastih listova, a najčešća je na stepskim i submediteranskim travnjacima i po visinskim rudinama. Većina pripadnih svojta su na sušu i vjetar bar poluodporne na sušnim privjetrinama i tu je malo neodpornih mezofita ograničenih na vlažne zavjetrine (kao pravi Hieracium).

Kod nas je taj zanemareni južni rod još manje proučen negoli tipski veliki Hieracium (pa je ovo jedan od prvih njegovih prikaza) i premda obuhvaća desetak dinarskih kraških endema, u našim se florama tek šablonski spominju samo poneki banalni i općerašireni srednjoeuropski mezofiti kao "Hieracium pilosella" ampl., pa H. pilosellinum, H. piloselloides, H. piloselliforme i H. pseudopilosella. Osim idućih kserofita na Dinarskom krasu, istočnije u Turskoj su tamo za vapneni kras još značajne našima slične i zamjenske Pilosella troica (Zahn) Sell & West, P. cilicica (N.P.) Sell & West, P. ruprechtii (Boiss.) Sell & West i dr.

Pilosella tephrocephala

Pilosella tephrocephala (Vukot.) Szis. (Hieracium bauhini-hoppeanum Zahn) je balkansko-apeninski disjunktni relikt, koji raste na vršnim kamenjarama kraškog gorja, većinom u svezi Saxifrago-Androsacion s više podvrsta u pripadnim zajednicama.

Kod nas na vhovima Dinarida raste endemski dinarski tip subsp. tephrocephala s.s. (Hier. tephrocephalum Vukot.) na olujnim burištima golih vršnih kamenjara Minuartio-Saxifragetum coriophyllae. Ovo je kod nas najgornji planinski zastupnik roda Pilosella.

Pilosella arnoseroides

Pilosella arnoseroides (Näg.& Pet.) Sojak (Hieracium macranthum-florentinum Zahn, H. "raiblense" auct.balk. non Hut.): Ova je balkanski poluendem južnih submediteranskih travnjaka Scorzonero-Chrysopogenetalia, a odporni tip subsp. arnoseroides (s.s.) je kraški endem primorskih Dinarida na suhim i burnim travnjacima Festucion illyricae.

Pilosella florentina ampl.

Pilosella florentina (All.) Gebr. (Hieracium pilloselloides Vill.) je proširena diljem južne Europe na submediteranskim travnjacima Brachypodio-Chrysopogonetea s.lat., a odporniji dinarski endem subsp. litoralis Näg.& Pet. (H. pilosella-florentinum subsp. litorale Zahn) raste kod nas na primorskim Dinaridima, po vjetrovitim travnjacima Satureion subspicatae.

P. bracchiata ssp.vukotinovici

Pilosella bracchiata (Bert.) N.& P. subsp. vukotinovicii Näg.& Pet. (Hieracium vittatopetalum Vukot.): Ova je uža endemska podvrsta iz sjevernog Jadrana, gdje najviše raste po Vinodolu i velebitskom primorju na burnim submediteranskim travnjacima Festucion illyricae i Satureion subspicatae.

Pilosella praealta ssp. kerneri

Pilosella praealta (Froel.) Szis. subsp. kerneri (N.& P.) Zahn (Hieracium magyaricum subsp. cattarense Zahn): Ova podvrsta je primorski poluendem jugozapadnog Balkana od Kvarnera do Epira i najkserotermnija je naša svojta iz roda Pilosella. Kod nas je najčešća u Dalmaciji i na otocima, po sušnim eumediteranskim travnjacima Thero-Brachypodietalia.

Pil. pavichii ssp. astolonum

Pilosella pavichii (Heuff.) Fries (Hieracium fussianum Gris.) je širi balkanski poluendem s više podvrsta na submediteranskim travnjacima Scorzonero-Chrysopogonetalia i u borovim šumama Erico-Pinetalia. Naša podvrsta subsp. astolonum (Vukot.) Näg.& Pet. je stari reliktni diploid (2n = 18) i odporni endem Dinarskog krasa na olujnim travnjacima Festucion illyricae od Like do Hercegovine.

P. macrantha ssp.leucocephala

Pilosella macrantha (Ten.) M.Gan. (Hieracium leucopsilon Arv.Touv.) je disjunktni istočnomediteranski relikt na sredozemnom gorju od južne Italije preko Balkana i Male Azije do Irana i Libanona, gdje raste u visinskim stepama Daphno-Festucetalia. Tu pripada i dinarski visinski endem subsp. leucocephala (Vukot.) N.P. na izloženim sniježnim travnjacima iznad 1.200 m, npr. na Velebitu u endemskim rudinama Leontodonti-Crepidetum kitaibelii.

P. oreades ssp.austrocroatica

Pilosella oreades (Heuff.) Szis. (Hieracium heuffelii Janka) je u Europi česta na polukserofitnim travnjacima Festucetalia valesiacae, a naš odporniji zapadnodinarski endem subsp. austrocroatica Rossi & Zahn raste u srednjoj Hrvatskoj na izloženim kopnenim kamenjarama Salvio-Stachyetum salvifoliae po Lici i Kordunu.

Pil. cymosa ssp. samoborica

Pilosella cymosa (L.) Szis. ampl. je proširena po srednjoj i istočnoj Europi na stepskim travnjacima Festucetalia valesiacae, a na kopnenom krasu sjeverozapadnih Dinarida raste naš endem subsp. samoborica Näg.& Pet. (Hieracium xanthophyllum Vukot.) najviše na kontinentalnim kamenjarama Antherico-Asperuletum montanae.

Pilosella officinarum ampl.

Pil. officinarum (Szis.) Schul. (Hieracium pilosella L. s.s.) je prototip roda Pilosella. Vrlo je variabilna vrsta i kod nas ima 2 endemske podvrste: kopneni endem subsp. zagrabiensis Näg.& Pet. raste u zaleđu na mezotermnim travnjacima Xero-Bromion, a odpornija primorska subsp. minutissimum Zahn je sjevernojadranski endem na burnim travnjacima Festucion illyricae.

Glavna literatura

• Alegro, A.& al. 2002: Hieracium in Croatia, an overview (Poster summary). 6th Hieracium Workshop, Inst. Bot. Univ. Wien.
• Chrtek, J.& al. 2009: Genome size in Hieracium subgenus Hieracium (Asteraceae) is strongly correlated with major phylogenetic groups. Ann. Bot. 104/1: 161-178, Oxford.
• Merxmüller, H. 1975: Diploide Hieracien. Ann. Inst. Bot. Cavanilles 32/2: 189-196, Madrid.
• Montserrat, P. 1983: Difficultades y originalidad del genero "Hieracium" en Espana. Lazaroa 5: 201-208.
• Nikolajev, V.J. 1990: Obzor kavkaskih vidov Hieracium podroda Hieracium. Botanichesky zhurnal 75/3: 419-428, Nauka, Leningrad.
• Rac, M.& Lovric, A.Z. 1991: Oekologie der endemischen Hieracium-Sippen Westbalkans. 6. Oesterrechische Botanikertreffen, p.36, Univ. Graz.
• Suda, J.& al. 2007: Genome size variation and species relationships in Hieracium sub-genus Pilosella (Asteraceae) as inferred by flow cytometry. Ann. Bot. 100/6: 1323-1335.
• Šljakov, R.N. 1989: Rod Hieracium L. Flora evropejskoj časti SSSR, tom 8: 140-379.
• Tutin, T.G.& al. 1976: Hieracium. Flora Europaea, vol. 6: 358-410, Cambridge Univ. Press.
• Vukotinović, Lj. 1858: Hieracia Croatica in seriem naturalem disposita. Rad JAZU 35, Zagreb.
• Vukotinović, Lj. 1881: Pleme sucvjetakah (Compositae) u Hrvatskoj dosad našastih. Rad JAZU, 58: 1 - 118, Zagreb.

Poveznice

• Hrvatski fitoendemi
• Hrvatsko-jadranske ločike
• Evolucija zečina (Centaurea)
• Hrvatske endemske Centaureae

Reference

Adapted and condensed from Wikinfo, by Dr.Sci. A.Z. Lovric for sub-project WikiFlora Adriatica from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 1995): if quoted authors and source, may be copied and distributed without changes.