Hrvatsko iseljeništvo

Ovo je tek osnovica ili začetak budućeg članka.
Pomognite Metapediji i dopunite ga.

Hrvatski barjak s grbom s prvim bijelim poljem je, uz službeno rabljeni barjak Republike Hrvatske, glavni simbol hrvatskog iseljeništva.

Hrvatsko iseljeništvo (korijenski oblik: hrvatsko izseljeničtvo) ili hrvatska dijaspora je naziv za pripadnike hrvatskog naroda s trajnim ili privremenim prebivalištem izvan matične hrvatske domovine.

Prva veća iseljavanja iz domovine su započela u 15. stoljeću, s otomanskim vojnim pohodima i zauzimanjem većeg dijela hrvatskog etničkog prostora, kad su se Hrvati trajno nastanili u Gradišću, okolici Požuna, južnoj Moravskoj i Molisu.

U drugoj polovici 19. stoljeća i osobito na prijelazu u 20. stoljeće, Hrvati se masovno iseljavaju u Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju, Novi Zeland i Južnu Afriku.

Značajno iseljavanje Hrvata u razne zapadnjačke države je zabilježeno krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, kad je nekoliko stotina tisuća Hrvata napustilo domovinu iz gospodarskih razloga, radi stjecanja boljih životnih uvjeta, i političkih razloga, kao disidenti i protivnici jugoslavenske države i vladajućeg državnog poretka. Iz sličnih razloga se tijekom 2000-ih i osobito 2010-ih dogodilo novije iseljavanje Hrvata u gospodarski razvijenije članice Europske zajednice, najviše s ulaskom Republike Hrvatske u Europsku zajednicu i otvaranjem tržišta rada u većini njenih država članica.