Jadranske južne pjevice

Jadranske južne pjevice (Passeriformes iz primorja i otoka): Ptice pjevice na primorskom krasu i jadranskim otocima (Kvarner: "maletîći", na Krku: "mićatỳć", grč. plophoroi, turs. Kuşlar, perz. parande).

Abstract

Adriatic southern songbirds (Passeriformes in Croatian coast and Adriatic islands): In the Croatian Karst, the typical frequent songbirds are these living in extensive rockfields and dry grasslands: Corvus corax, Pyrrhocorax graculus, Ptyonoprogne rupestris, Apus (3 species), Burrhinus oedicnemus, and Monticola solitarius. Others nesting in coastal woods are e.g. Sylvia conspicillata, Oenanthe hispanica, Acanthis cannabina, Carduelis carduelis, Emberiza cia, Loxia mariae, etc.

U v o d

Većina naših pjevica su ptice selice koje preko zime odlijeću na jug, ali neke od tih selica iz sjevernoga kopnenog zaleđa ipak prezimljuju u tvrdolisnom pojasu na toplijoj jadranskoj obali i otocima. Mnoge primorske pjevice su u Dalmaciji ugrožene tradicijskim sredozemnim izlovom za prehranu i preprodaju, osobito sezonski pri selidbi kada ih masovno hvataju mrežama i na druge načine.

Od brojnih pjevica uz Jadran, tu se prvo navodi dvadesetak naših značajnih koje uz Jadran najviše žive i gnijezde se na ljutom krasu, stijenama i kamenjarama. Na tim našim kraškim staništima su tipične Burrhinus oedicnemus, Apus pallidus, Apus melba, Monticola solitarius, Ptyonoprogne rupestris itd. U tvrdolisnim makijama uz Jadran još gnijezde sredozemne pjevice kao npr. Oenanthe hispanica, Acanthis cannabina, Sylvia conspicillata i ine južne ptice.

Corvus corax, gavran

Corvux corax L. (gavran, Livno: "gak", Dalmacija: "gravan", Kvarner: "kavrân", grč. kórakas, turs. Kuzgun, perz. ghak): proširen je na gnjezdištima od primorskih do gorskih stijena (Asplenietea) duž Jadrana, Grčke i Turske, često u koloniji zajedno sa supovima na vjetrometinama. Poluodporna C. monedula collaris (Drum.) (Coloeus spermologus auct., primorska čavka) gnijezdi na zidinama i degradiranim stijenama, najvišr u biljnoj svezi Kentrantho-Parietarion.

Pyrrhocorax graculus, galica

Pyrrhocorax graculus L. (žutokljuna galica, Velebit: "kavranić", Dalmacija: "kopač", grč. bounokórakas, turs. Tepe kuzgun), česta je na izloženim stijenama primorskih Dinarida (u biljnoj svezi Edraianthion) i grčkih planina (u Potentilletalia speciosae). Kod nas gnijezdi npr. na Velebitu, Svilaji, Mosoru, Biokovu, Orjenu, u Hercegovini itd. Uoči bure ova često u jatima kruži oko istaknutih vrhova.

Ptyonoprogne rupestris

Ptyonoprogne rupestris (Scop.) (Hirundo montana Gmel., Velebit: "kosirika", grč. bounochelidôn), obično gnijezdi na olujnim vršnim stijenama sredozemnih planina, npr. kod nas Velebit uz hazmofite Micromerion croaticae, pa Orjen (uz Amphoricarpion) i grčke planine (uz Potentilletalia speciosae).

Hirundo daurica

Hirundo daurica L. (pećinska lastavica, grč. chelidôn) je istočnomediteranska ptica na izloženim submediteranskim stijenama (red Onosmetalia) u Grčkoj i Turskoj, a donedavno najzapadnije na južnim obalnim Dinaridima do Biokova uz hazmofite Moltkio-Potentilletum speciosae. Zadnjih desetljeća uz zatopljenje se njen areal širi vjerojatno i antropogeno, pa je zabilježena i u Srbiji, Macedoniji i u Dalmaciji do Zadra i Paklenice (Lukač & al. 1988).

Apus, čiope

Rod Apus (čiope, Kvarner: "kosirîći", grč. apous, perz. parsto), zastupljen je kod nas na olujnom krasu s 3 svojte: Apus apus, A. melba i A. pallidus. Naše čiope su selice i zimi uglavnom odlijeću na jug.

Poluotporna obična čiopa, Apus apus (L.) je česta uz naselja, na degradiranim stijenama i zidinama, gdje gnijezdi uz antropogene hazmofite Kentrantho-Parietarion.

Apus melba, bijela čiopa

Apus melba (L.) (bijela čiopa, na Krku: "velakosîr") gnijezdi na submediteranskim stijenama uz hazmofite Edraianthion duž primorskih Dinarida i na višim otočnim stijenama Cresa, Krka i Prvića, pa na grčkom gorju (uz Potentilletalia speciosae).

A. pallidus, južna čiopa

Apus pallidus illyricus (Tschusi) (jadranska čiopa, na Krku: "mićakosîr") je endemska istočnojadranska podvrsta južne sivogrle čiope na obalnom krasu, gdje gnijezdi samo na olujnim klisurastim obalama uz hazmofite Aurinio-Capparion. Prije je živjela od velebitske obale do Boke Kotorske, ali brzo izumire pa su još preostale samo tri novije kolonije na Sv.Grguru, Dugom otoku i Konavoskim stijenama (Rucner 1965, 1968, Lovrić 1971).

Monticola, stjenjaki

Rod Monticola (stjenjak) na našemu Dinarskom krasu sadrži dvije vrste: M. saxatilis i M. solitarius.

M. solitarius, modrokos

Monticola solitarius L. (stjenjak modrokos, Kvarner: "pasara") gnijezdi na vjetrovitim primorskim točilima i kamenim osulinama, u svezi Peltarion alliaceae duž obalnih Dinarida i otočnih vrhova Cresa, Krka, Prvića, itd. Ovaj je stjenjak na Jadranu stalna stanarica, pa u svomu primorskom zavičaju kod nas i prezimi.

Monticola saxatilis

Monticola saxatilis (L.) (stjenjak crvenorepi, na Krku: "kumica"), živi najviše po submediteranskim kamenjarama u svezi Chrysopogoni-Satureion, ali gnijezdi i dublje prama zaleđu na kamenim strminama fenskih kanjona Mrežnice i Korane, žumberačke Kupčine i Lipa-Pečovje kod Zagreba. Ovo je ptica selica koja zimi odlazi na jug.

Burrhinus oedicnemus, potrk

Burrhinus oedicnemus (L.) (ćukavica potrk, na Krku: "varskatỳć") je istočna stepska ptica, Kod nas ova gnijezdi na primorskim Dinaridima i vrhovima Krka i Brača, većinom po olujnim primorskim stepama Festucion illyricae. To je ptica selica koja preko zime odlijeće na jug.

Alectoris graeca, Anthus campestris

Alectoris graeca (Mais.) (jarebica grivnja, Kvarner: "rebica") i Anthus campestris (L.) (poljska trepetljika), zajedno gnijezde duž obalnih Dinarida i na otočnim brdima po primorskim kamenim pašnjacima Scorzonero-Chrysopogonetalia. Kod nas najviše masovno gnijezde na Kvarnerskom otočju. To su na Jadranu većinom stalne zimske stanarice, osim što se populacije iz kopnenog primorja zimi zbog prehrane ipak lokalno pomiču južnije, na toplije jadranske otoke.

Riparia riparia, bregunica

Riparia riparia L. (bregunica čađavica), za gnijezdo buši rupe u riječnim i primorskim lapornim obalama kopnenog zaleđa, Kvarnera i dalmatinske Zagore. Uz Jadran je najčešća na flišnim strminama npr. u Kvarneru, pa uz Neretvi i Moraču. To je sezonska selica koja preko zime odlijeće na jug u jatima i često zajedno s lastavicama.

Troglodytes troglodytes koenigi

Zapadnomediteranski Troglodytes troglodytes koenigi Schieb. (strijež palčić, na Krku: "škuljàrić"), gnijezdi duž Dinarida u brojnim škrapama primorskog krasa. To je na Jadranu većinom stalna zimska stanarica, osim što se iz viših primorskih Dinarida zbog prehrane zimi tek lokalno premješta na topliju obalu i jadranske otoke.

Primorske šumske pjevice

Ostale poluodporne primorske pjevice koje kod nas nisu tipične za goli kras, uglavnom žive u primorskom grmlju i raznim šumama: npr. Acanthis cannabina, Carduelis carduelis, Loxia curvirostra, Sylvia conspicillata, Oenanthe hispanica, Emberiza cia, Alectoris graeca, itd.

Sylvia conspicillata

Subtropska Sylvia conspicillata Temm. gnijezdi u obalnim garigama Rosmarino-Ericion i Thymelaeion hirsutae iz dalmatinskih otoka i dubrovačkog primorja, pa južnije u Grčkoj i na sredozemnim otocima do sjeverne Afrike. Od jadranskih pjevica ova je izrazito termofilna, pa gnijezdi samo na najtoplijim južnim staništima tvrdolisnih i ljetopadnih grmljaka, a zato je kod nas nema sjevernije od Dalmacije.

Oenanthe hispanica, bjeloguza

Oenanthe hispanica (L.) (crnokrila bjeloguza, Kvarner: "biloùška") gnijezdi samo u mediteranskim tvrdolisnim makijama Quercetalia ilicis po jadranskim otocima i dalmatinskoj obali, a kao selica preko zime odlijeće na jug.

Acanthis cannabina mediterranea

Acanthis cannabina mediterranea (Tsch.) (južna primorska jurčica, Kvarner: "faganêl") gnijezdi većinom u tvrdolisnim eumediteranskim makijama Quercetalia ilicis. Ova je na Jadranu stalna zimska stanarica, pa tu na toplije jadranske otoke još dolijeću za zimovanje i veća jata ovih ptica iz južnoeuropskog kopna.

Carduelis carduelis balcanica

Carduelis carduelis balcanica (Sach.) (južni balkanski češljugar, Kvarner: "gadarêl", na Visu: "grdelin", Hrv. Zagorje: "štiglec"), gnijezdi u kserotermnim šumama Orno-Ostryetalia i najviše uz crni bor, npr. na vrhovima otoka Cresa, Krka, Brača i Visa, pa po primorskim Dinaridima i u fenskim kanjonima. Ova je uz Jadran stalna zimska stanarica, pa tu do toplijeg Jadrana dolijeću na zimovanje i jata ovih ptica iz južnoeuropskog zaleđa.

Emberiza cia, strnadica

Emberiza cia L. (strnadica cikavica, na Krku: "cikàrić") gnijezdi na Dinarskom krasu u brdskim šikarama crnograba (Orno-Ostryon) od Istre do Biokova, pa i dublje u zaleđu po kanjonima i južnim strminama većinom uz crnograb. To je kod nas stalna zimska stanarica, osim što se populacije iz zaleđa i primorskih brda zimi zbog prehrane spuštaju niže uz toplije obale Jadrana.

Loxia curvirostra mariae

Loxia curvirostra mariae Danen. (južni primorski krstokljun), gnijezdi po primorskim borovim i jelovim šumama (Abieti-Quercion) u submediteranu od Grčke do Velebita i Vinodola. Uz Jadran je to stalna zimska stanarica u južnim crnogoričnim šumama primorskih Dinarida i na vrhovima dalmatinskih otoka, najviše uz prirodne šume crnog bora.

Picus karelini

Picus karelini (Brandt) gnijezdi na Dinaridima u suhim borovim šumama Erico-Pinetalia, a rjeđi je uz gornji Jadran do Hercegovine i istočnije.

Glavna literatura

Cubich, G. 1875: Notizie naturali sull' isola di Veglia I. (Fauna). Trieste.
Krpan, M. 1960: Prilog poznavanju ptica okoline Splita. Larus 12-13: 65-91, Zagreb.
Krpan, M. 1965: Birds of island Vis and adjacent minor islets. Larus ser. B, 16-18: 106-150.
Krpan, M. 1970: Prilog poznavanju ornitofaune otoka Lastova. Larus 21-22: 65-83, Zagreb.
Lovrić, A.Ž. 1969: Ornithogenic biocenoses in Kvarner Gulf. Larus ser. B (Washington), 23: 39 - 68.
Lovrić, A.Ž. 1971: Ornitogene biocenoze u Kvarneru (magistarski rad). Larus 23: 39 - 72, Zagreb.
Lovrić, A.Ž., Volarić-Mršić, I. 1976: Flora i fauna jugoistočnog Krka i Prvića. Krčki zbornik, 8 (2): 34 - 40 + 4 karte.
Marek, M. 1901-1905: Ornithologisches aus Zengg, I - IV. Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva, 13-16, Zagreb.
Rucner, D. 1998: Ptice hrvatske obale Jadrana. Hrvatski prirodoslovni muzej, 311 str. Zagreb.

Poveznice

Reference

Original condensed digest by GNU-license from Croatian Wikinfo and Chakavian WikiSlavia.