Juan Perón

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Juan Domingo Perón
Smrt Buenos Aires, 1. srpnja 1974.
Narodnost Argentinac
Zanimanje general
Stranka Laburistička stranka
Justicialistička stranka
Suprug/a Aurelia Tizón
Eva Duarte
Isabel Martínez Cartas

Juan Domingo Perón (Lobos, 8. listopada 1895. - Buenos Aires, 1. srpnja 1974.) je bio argentinski general i predsjednik od 1946. do 1955. te od 1973. do 1974.

Životopis

Odrastao u seoskoj obitelji, a sa 16 godina se upisao na vojnu akademiju i nakon toga brzo napredovao u redovima argentinske vojske. 1930-ih je bio vojni ataše u Italiji, gdje je razvio sklonost prema fašizmu.

Godine 1943. sudjelovao je u vojnom udaru protiv demokratske vlade, i sudjelovao u pučističkoj vladi. Krajem 1945. se razišao sa pučistima, bio prisiljen na ostavku i kraće vrijeme uhićen. Međutim, popularnost njegove tadašnje supruge Eve Perón i sindikalne demonstracije su natjerale vlastodršce da ga oslobode, a godine 1946. je pobijedio na predsjedničkim izborima.

Perón je kao predsjednik uveo cijeli niz reformi s ciljem nacionalizacije industrije, smanjenja utjecaja stranih, prvenstveno britanskih tvrtki, na politiku zemlje, te poboljšanja socijalnog položaja najsiromašnijih slojeva. Peronova ideologija, koju je opisivao kao treći put između socijalizma i kapitalizma, danas se naziva peronizam.

Perón je za predsjednika izabran 1951. godine, ali se nakon smrti supruge Eve Perón našao sve više politički izoliran. Godine 1955. je zbačen u vojnom udaru. Otišao je u egzil u Paragvaj, potom u Panamu te Španjolsku. Kada je u Argentini nakon osamnanest godina ponovno uspostavljena demokracija, Perón se vratio i glatko pobijedio na izborima. Međutim, bio je teško bolestan i nije bio u stanju spriječiti sve krvavije obračune između lijeve i desne frakcije svojih pristaša. Nakon smrti ga je naslijedila supruga Isabel Perón.

Juan Perón i Hrvati

Juan Peron je bio osobito važan za poratne hrvatske izbjeglice iz komunističke Jugoslavije, jer se tada pod njegovom vlašću u Argentinu sklonilo dvadesetak tisuća preživjelih žrtava Bleiburga i 'Križnog puta', kao i ini nepodobni desni nacionalisti (domobrani, ustaše i sl.) koje je progonila svijetom jugoslavenska UDBA. U dogovoru s direktorom emigracije Juan Perón je odobrio ulazak u Argentinu oko 35,000 Hrvata.[1] Nakon što je Perona srušila nova vojna hunta u Argentini, hrvatske politički izbjeglice su dijelom prešli u susjedni sigurniji Paragvaj pod strogom vlasti antikomunističkog predsjednika Alfreda Stroessnera, gdje su oni i njihovi potomci napokon na sigurnom dočekali oslobodjenje domovine, nove Hrvatske u koju se dijelom vraćaju kao dragovoljci.

Siguran sam da će Hrvati kad jednom steknu svoju nezavisnost znati cijeniti što je Argentina učinila za njih.

Izvori