Juraj Cvečić

Juraj Cvečić (Pazin 1585. - Ravne, Kranjska), hrvatski protestantski pisac i prevoditelj u doba reformacije. Takodjer je važan i za dialektalnu lingvistiku, jer je kao Stipan Konzul Istrijan, Antun Dalmatin i Juraj Juričić, u 16. stoljeću bio jedan od prvih poznatih književnika koji je svoja djela većinom objavio na prijelaznoj kajkavskoj ikavici, što je dalje nastavio i razvio Ozaljski književni krug Zrinskih i Frankopana u 17. stoljeću.

Životopis

U početku je bio istarski glagoljaš, koji je prešao na protestantizam, otišao kao propovjednik u Metliku i oženio se 1561. U prosincu 1561. godine na Klombnerovu preporuku Juraj Cvečić iz Metlike dolazi u Urach. Svećenik iz Istre bio je na Flacijev poticaj imatrikuliran kao “ilirac”, a kako je bio bez posla nije ga bilo teško pridobiti. Protivno volji Trubara, Klombner šalje Cvečića u Urach gdje ovaj stiže u prosincu 1561. Osim što je počeo prevoditi na hrvatski glagoljicom Augsburšku ispovijest i Spangenbergovu Postilu, Cvečić je znao slagati na tiskarskom stroju. Ćirilicu nije znao tako dobro kao Dalmatin, o čemu je Klombner obavijestio Ungnada. U dva navrata je radio u hrvatskoj tiskari Urach kod Tubingena, a u medjuvremenu je boravio na svojem imanju u Pazinu. Ipak zbog protureformavije u Istri, povremeno se sklanjao u Ljubljanu i Metliku. Potkraj života je bio propovjednik u Senožečama na Krasu. Umro je kao protestantski pastor u Rsavnom i pokopan u Sv. Petru kod Ljubljane.

Djelatnosti

Što je Cvečić radio u Urachu početkom 1562. godine, nema podrobnijih informacija. Poznato je da je Trubar, koji je još tada upravljao hrvatskom tiskarom bio nezadovoljan Cvečićem te tvrdio kako “ništa ne vrijedi, da je sumnjivo bolestan, da nečitljivo piše, pa da je i Vergerije protiv njega.” Stoga ga šalje kući, a usput je bio namijenjen kao pratnja uskočkim popovima jer nisu znali njemački. 10. veljače 1562. Cvečić izdaje Ungnadu i pismenu potvrdu da je primio 16 forinti na račun troškova puta. Uz to je ponio i svoje prijevode koje su na jugu trebala pregledati tri stručnjaka, kako su to tražili kranjski staleži. Kako se u međuvremenu Ungnad posvadio s Trubarom, on 10. srpnja 1562. Cvečića pozove opet natrag u Urach. Razmirice na relaciji Ungnad-Trubar su omogućile Cvečiću ponovni angažman za hrvatsku tiskaru. Dapače i sam Konzul koji je isprva bio protiv Cvečića, nakon zavade s Trubarom, potajice nagovara Ungnada neka pozove Cvečića natrag. Franjo Bučar iz ovoga povlači zaključak kako je Cvečić ipak nešto vrijedio i dodaje “da je znao dobro njemački, latinski i talijanski.” No, koliko je bio u pravu vrlo je upitno, jer i sam potom navodi kako je Konzul prije svadje s Trubarom i sam ogovarao Cvečića kod Ungnada pred njegovim tajnikom Gugerom, o čemu je Trubar izvijestio kranjske staleže.

Tako je tijekom srpnja i kolovoza Cvečić zajedno s još dvojicom Hrvata (Matija Pomazanić, Juraj Juričić) i tajnikom Gugerom putovao u Urach. Što je tijekom puta radio nije poznato. Dolaskom u Urach ostaje kod Ungnada na opskrbi 12 tjedana pa ga potom ovaj šalje natrag u Kranjsku i Istru s Konzulovim radom kojega je trebalo pregledati. Tako je Cvečić postao čovjekom zaduženim za vezu između hrvatske tiskare i hrvatskih prostora te reformatora u Kranjskoj. Zadatak mu je bio tražiti prevodioce, prodavače knjiga, te isporučiti Ungnadova pisma Trubaru i kranjskim staležima. Trebao je provjeriti vrijednost hrvatskih knjiga i osobito se pobrinuti oko Biblije iz Cresa. Cvečićevo cresko putovanje nije urodilo plodom. Hrvatski prijevod “Knjige kraljeva” nije uspio dobiti, samo ga je pogledao i ocijenio ne osobitim, mada bi pri reviziji i korekturi bio koristan te bi mogao uštediti novac i vrijeme za prevođenje. Kasnije je opet bio na Cresu, sa sobom je nosio i prijevod Jurja Juričića (trideset poglavlja I. knjige Mojsijeve) kako bi im dokazao da ne treba gotove prijevode već ih samo želi usporediti. No, s fratrima se nije dalo dogovoriti oko cijene, previše su tražili. Svakako je zanimljiv podatak gdje Cvečić u pismu Ungandu napominje kako fratar s Cresa prilikom susreta “nije imao sa sobom Bibliju, jer bi ga inače bili nagovorili, pa makar i prijevarom.”

Što se tiče negativnosti i kranjski staleži su korili Cvečića zbog njegova neurednog života. No, usprkos tim činjenicama koje ne moraju biti od presudne važnosti za njegov prevodilački rad (poznato je samo jedno djelo u kojem je sudjelovao kao prevoditelj zajedno s ostalima), Franjo Bučar misli kako je zbog podređene uloge u odnosu na Konzula i druge njegovo ime u prijevodima bilo izostavljano. Jedinu pravu podršku imao je Cvečić od Klombnera koji ga je svima hvalio. Kako Ungnad nije bio na području Hrvatske, rad tiskare ovisio je o suradnicima, pogotovo Klombnera u Ljubljani koji je održavao žive veze s propovjednicima u našim krajevima. Uostalom, u to vrijeme svakako je bilo teško pronaći čovjeka pismenog i k tomu poznavatelja više stranih jezika i još da pristaje uz reformaciju. Cvečić je preveo Pavlove poslanice Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Solunjanima, Timoteju, Titu i Filomenu. No kako je nešto od toga preveo i Juraj Juričić, tiskao se samo dio njegovih prijevoda. Dobio je od Klombnera nalog da prevede Lutherovu Kućnu postilu, Psaltir Davidov, te Drugu knjigu Mojsijevu. Pored toga Cvečić je bio spreman nanovo prevesti Novi zavjet, nudio se i za prijevod Starog. No, od svega toga nije bilo ništa. Pripreme, pregovori, pronalaženje dodatnih suradnika predugo su trajali, novac se svejedno trošio, izdaci su bili veliki da bi se napokon sve raspalo Ungnadovom smrću.

Literatura

• F. Bučar: Povijest hrvatske protestantske književnosti. Zagreb 1910.
• B. Vodnik: Juričić Juraj. Narodna enciklopedija II, Zagreb 1926.
• J. Cesar: Hrvatska tiskara u Urachu. Reformirana kršćanska crkva, Zagreb 2008.

Poveznice

• Kajkavska ikavica
• Stipan Konzul Istrijan
• Antun Dalmatin
• Juraj Juričić
• Književnost reformacije
• Frankopani (Frangipani)
• Zrinski (banovi)

Reference

Partly elaborated and enlarged by GNU-license from Croatian Wikislavia (and a stub in Croatian Wikipedia).