Juraj Juričić

Juraj Juričić (Vinodol, početak 16. stoljeća - Ljubljana 1578.) , hrvatski protestantski pisac u doba reformacije. Takodjer je važan i za dialektalnu lingvistiku, jer je kao Stipan Konzul Istrijan i Antun Dalmatin, u 16. stoljeću bio jedan od prvih poznatih književnika koji je svoja djela većinom objavio na prijelaznoj kajkavskoj ikavici, što je dalje nastavio i razvio Ozaljski književni krug Zrinskih i Frankopana u 17. stoljeću.

Životopis

Prvobitno kao glagoljaš, već je u rodnom Vinodolu pristao uz reformaciju, pa je potom zbog progona prešao u Kranjsku do Kamnika. Od 1547. godine u Kamniku (Kranjska) Juraj Juričić propovijedao je u duhu nove vjere, pa od 1561. zamjenjuje u Ljubljani kao propovjednik Primoža Trubara, a od 1562. prelazi u hrvatsku tiskaru Urach kod Tubingena. Dobro je poznavao njemački i slovenski na koji je i prevodio, pa je njegovo reformatorsko djelo više vezano uz Slovence. No kako je došlo do pojačane katoličke reakcije, nakon što je car Ferdinand dao nalog za uhićenjem protestantskih propovjednika, Juričić pristaje primiti se prevodilačkog rada za 100 forinti godišnje u uraškoj tiskari. Tako je zajedno sa Cvečićem (koji se našao u Ljubljani s uskočkim popovima kao njihova pratnja), slagarom Pomazanićem i Ungnadovim tajnikom Gugerom otišao do Uracha gdje je proveo godinu dana, nakon čega je od 1563. dobio službu u Kamniku gdje je već prije propovijedao. 1564. je opet protjeran iz Kamnika i vraća se u Ljubljanu, gdje postaje drugi propovjednik.

Djelatnost

Jurčić je svoja djela objavljivao na slovenskom, kao i na starohrvatskoj kajkavskoj ikavici. Po već ustaljenome običaju kao i kod drugih, i Juričića su drugi ogovarali kod Ungnada, a Klombner se zauzimao da Juričić i dalje ostane u službi, da mu se poboljša plaća i dade pomoćnik. Juričić je i nakon povratka u Sloveniju ostao kao suradnik hrvatske tiskare i dalje prevodeći. Preveo je nekoliko odlomaka za glagoljski i ćirilski drugi dio Novoga zavjeta, radio je na glagoljskom Beneficiju i Prodikama od tuče. U Kranjskoj je pak u cijelosti, bez pomoćnika preveo württemberški Crikveni ordinalic, a takodjer je preveo 2. i 3. dio Spangenbergove "Postile". Kako je sudjelovao i u radu slovenske tiskare, Juričić 1563. godine bez Trubarovog znanja i dopuštenja izdaje zbirku slovenskih pjesama pod njegovim imenom. U pjesmaricu “Ene duhovni pesni”, Juričić uvrštava pod svojim potpisom 8 pjesama u kojima ima i hrvatskih riječi. To je uzrujalo Trubara i Kranjske staleže koji su Ungnadu pisali povišenim tonom, ljuti zbog Juričićevog postupka. Na to je Ungnad odgovorio Trubaru da nek ispravi pogreške pa će je dati nanovo štampati što je i učinio, a kranjskim je staležima odgovorio da je pjesmarica točno i dobro sastavljena, te se ujedno i slagao poručivši im da je to i mišljenje samog Trubara.

Literatura

• F. Bučar: Povijest hrvatske protestantske književnosti. Zagreb 1910.
• B. Vodnik: Juričić Juraj. Narodna enciklopedija II, Zagreb 1926.
• J. Cesar: Hrvatska tiskara u Urachu. Reformirana kršćanska crkva, Zagreb 2008.

Poveznice

• Kajkavska ikavica
• Stipan Konzul Istrijan
• Antun Dalmatin
• Juraj Cvečić
• Književnost reformacije
• Frankopani (Frangipani)
• Zrinski (banovi)

Reference

Original compilation from above literature, available by GNU-license from Chakavian Wikislavia.