Kajkavska Glina
Glina je gradić (9.868 stanovnika) na Banovini u srednjoj Hrvatskoj, Sisačko-moslavačka županija, z. širina = 45.34 i z. dužina = 16.09. Grad Glina smješten je u srednjem toku istoimene riječice Gline između Zrinske gore i Pokuplja.
Sadržaj
Zemljopis
Upravni prostor Grada Gline seže od rijeke Kupe na sjeveru do Bosne i Hercegovine na jugu obuhvaćajući zapadno Zrinsko predgorje, dolinu rijeke Gline i južni dio Pokupske ravnice. Većina pučanstva živi u gradu Glini i okolici a ostali u plodnim ravnicama Pokuplja i rijeke Gline uglavnom s kajkavskim selima, dok je vrlo slabo naseljeno zapadno Zrinsko pobrđe pretežno štokavcima.
Kajkavska Glina i okolica
Starije srednjovjeko polučakavsko pučanstvo oko Gline, većinom je izbjeglo pred turskim provalama do Gradišća. Nakon oslobodjenja Banovine od Turaka, ovdje se uglavnom naseljuju kajkavci iz Gorskog Kotara, uz manje čakavaca i Slovenaca. Zato sve do danas na Banovini oko Gline još uvijek postoji dvadesetak kajkavskih sela: Dolnjaki, Dvorišče, Gmajne, Hadjer, Hižišče, Kihalec, Kralji, Mačkovljan, Marinbrod, Pavušek, Poljana, Prekopa, Skela, Stankovec, Strašnik, Šatornja, Šanteki, Šišinec, Špoljari, Viduševec, Vratečko itd. Takodjer i sam grad Glina bio je stoljećima u Austrougarskoj sve do 1. svj. rata polukajkavski s katoličkom većinom, uz ostatak priseljenih islamskih ikavaca iz susjedne Bosne i nešto pravoslavaca. Zato je sve do Jugoslavije, Glina dugo bila najjužniji kajkavski gradić (danas je to Petrinja). Nakon uzastopnih progona tijekom obje Jugoslavije, većina izvornih glinskih kajkavaca dosad su uglavnom raseljeni ili istrijebljeni. Stoga danas u gradu Glini uglavnom pretežu doseljeni katolički štokavci, uz nešto pravoslavaca i malobrojnih novijih doseljenika iz okolnih kajkavskih sela na Banovini, a stara domaća kajkavica se tu ponekad čuje tek privatno kod pojedinih obitelji. Vidi još pobliže: Južnokajkavski Banovci.
Potom u Jugoslaviji, zbog geostrateških razloga (spajanje s pravoslavnim Kordunašima) ovamo počima sve veće priseljavanje Srba, koji su tu dijelom stradali od ustaša u 2. svj. ratu. Kao osvetu za to, nakon rata u doba diktature Ace Rankovića do 1960-tih godina, katolički kajkavci su tu uglavnom proglašeni za "ustaše i klerofašiste" pa su progonjeni i iseljavani, a umjesto njih u grad Glinu masovno stižu podobni doseljenici iz Srbije, koji nakon toga tu čine novu većinu. U Domovinskom ratu, krajinski četnici su tu pobili na stotine Hrvata i još više ih mučili, a za 300 osoba još dosad se traga. To se sve odvijalo uz blagoslov pravoslavne crkve u Glini, za koje postoje velik broj dokaza (videomateriali). Također su četnici srušili sve katoličke crkve i kapelice oko Gline, dok je srpska pravoslavna crkva dosad ostala netaknuta.
Povijest
Glina se prvi put spominje 1. lipnja 1284. godine u ispravi zagrebačkog Kaptola koji je ujedno i prvi pisani dokument o Glini. Grad Glinu nakon oslobođenja od Turaka ponovno su izgradili Hrvatski naseljenici iz Gorskog Kotara. U Glini je stolovao Hrvatski ban Josip Jelačić, skladana himna "Lijepa naša domovina", u Glini je 4. rujna 1737. godine zasjedao Hrvatski sabor.
Slavni ljudi
- ban Josip Jelačić
Pučanstvo
Prijašnji popisi stanovništva pokazuju kako je teklo naseljavanje stanovništva na prostoru Grada Gline. Prema popisu iz 1880. godine bila je slična etnička struktura stanovništva kao i prema posljednjem popisu iz 2001. godine, Hrvati su činili većinu stanovništva sve do nakon drugog svijetskog rata kad je ministar nutarnjih poslova bivše FNRJ, Aca Ranković proveo politiku raseljavanja autohtonog hrvatskog pučanstva i doseljavanja iz Srbije na područje općine Glina (Grada Gline), što je trebala biti kazna za nepodobne Hrvate koji su većinom sudjelovali na strani NDH. Rezultat te politike bilo je smanjivanje broja autohtonog hrvatskog stanovništva i povećavanje broja srpske manjine, tako da je konačno ta srpska manjina nedavno postala većinsko stanovništvo na području općine Glina sve do Domovinskog rata kad su se uglavnom odselili natrag u Srbiju.
Pravoslavna crkva u Glini
Stara crkva bila je iz XVIII. stoljeća, izgrađena u stilu austro-ugarskog baroka i u njoj je 1846., prvi puta izvedena hrvatska himna Lijepa naša domovino, Antuna Mihanovića, koju je uglazbio Josip Runjanin.
Nova glinska crkva izgrađena je 1963. godine. Tadašnje socijalističke vlasti nisu dozvolile da se crkva izgradi na mjestu stare glinske crkve porušene u Drugom svjetskom ratu, u kojoj su ustaše pobili veći broj glinskih Srba, nego oko 150 metara dalje, na crkvenom ekonomskom dvorištu. Na mjestu gdje je bila stara crkva, u samom centru grada stoji Spomen-dom kulture, s jednim bazenom ispred i spomen-pločom NOB-e na pročelju
Nacionalni sastav grada Gline u Jugoslaviji
| godina popisa | ukupno | Srbi | Hrvati | Jugoslaveni | ostali |
|---|---|---|---|---|---|
| 1991 | 6,933 | 4,831 (69,68%) | 1,448 (20,88%) | 362 (5,22%) | 292 (4,21%) |
| 1981 | 5,790 | 3,531 (60,98%) | 1,262 (21,79%) | 870 (15,02%) | 127 (2,19%) |
| 1971 | 4,558 | 2,873 (63,03%) | 1,394 (30,58%) | 193 (4,23%) | 98 (2,15%) |
Popis 1991.
ukupno: 23.040
- Srbi - 13.975 (60,65%)
- Hrvati - 8.041 (34,90%)
- Jugoslaveni i ostali - 1.024 (4,44%)
Popis 2001.
Prema najnovijem popisu pučanstva provedenom 2001. godine Grad Glina ima slijedeći etnički sastav:
Kulturne značajke
Spomenici i znamenitosti
- Spomenik Hrvatskim braniteljima Gline (na zapadnom izlazu iz grada).
- Crkva Svetg Ivana Nepomuka (u samom središtu grada Gline).
- Crkva u Gornjem Viduševcu.
- Crkva u Velikoj Solini.
- Crkva u Gornjoj Bučici.
Naobrazba
Glina ima osnovnu i srednju školu. Usmjerenja u srednjoj školi su: trgovačka, ekonomska, gimnazija, električar.
Kulturne udruge
Od mnogobrojnih kulturnih udruga ističu se KUD Viduševac i KUD Glina.
Šport
Gospodarstvo
Trenutačno se proizvodnjom bavi Vivera d.o.o. (clanica HiPP grupe). Baza: proizvodnja djecje hrane (sirovina uglavnom biološkog podrijetla), kao i pilana Šantek (proizvodnja hrastovih elemenata).
Izvori
- Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880-2001. godine.
Poveznice
Vanjske sveze
Reference
Combined and elaborated by GNU-license, mostly from Wikinfo and Wikislavia (partly from Croatian Wikipedia).
