Konzervativna revolucija
Konzervativna revolucija (njem. Konservative Revolution) skupni je naziv za skupinu konzervativnih struja u međuratnom dobu u Weimarskoj Republici, koje su bile odlučno protuliberalne, protudemokratske i protuegalitarne.
Gibanje konzervativne revolucije bilo je kritično prema ishodima Njemačke revolucije te općenito liberalne ideje Francuske revolucije. Nije podupiralo neradikalni konzervativizam Weimarske Republike (i nije bilo usko povezano s bilo kojom određenom političkom strankom), niti je podupiralo reakcionarno obnavljanje starih sustava, nego je podupiralo uspostavljanje novih sustava prikladnih za nove okolnosti, ali ipak pod utjecajem dobrih osobina neliberalnih tradicija i sustava.
Sam naziv ima dugu povijest uporabe u raznim državama, s različitim značenjima koja se često razlikuju od kasnijega značenja. Neki članovi gibanja služili su se ovim i srodnim izrazima. Naziv gibanja definiran je s knjigom Die Konservative Revolution in Deutschland 1918 - 1932 (1950.) Armina Mohlera i Karlheinza Weißmanna. Jedna je od svrha bila osigurati nove putove utemeljene na starim tradicijama za nenacionalsocijalističku i nefašističku desnicu.
Gibanje obuhvaća brojna različita stajališta, ali je podijeljeno u nekoliko glavnih sastavnica, premda je i u njima bilo velikih varijacija:
- Die Jungkonservativen (hrv. Mladi konzervativci) bili su, između ostaloga, pod utjecajem predprosvjetiteljskoga svijeta, posebno Svetoga Rimskog Carstva, (protestantske) Prusije i/ili katoličkih društvenih teorija. Neki su članovi podupirali načela poput vladavine dobroćudne elite, novoga (germanocentričnoga paneuropskog) Carstva/Reicha, opsežne autonomije za lokalne regije i etničke skupine, odbijanja odvajanja države i kršćanstva, te korporativizma/„pruskoga socijalizma”. Istaknuti predstavnici bili su Arthur Moeller van den Bruck, Edgar Julius Jung, Othmar Spann, i Carl Schmitt. Europska nova desnica i identitarizam nalaze se pod utjecajem ove struje.
- Die Völkischen (hrv. Narodnjaci) bili su povezani s völkisch gibanjem i pitanjem rase, i/ili više „arijskih” vjerskih/ezoteričnih stavova, poput armanizma i ariozofije, arijskoga kršćanstva i/ili poganstva.
- Die Nationalrevolutionären (hrv. Nacionalni revolucionari) bili su manje pod utjecajem prošlosti. Ova se struja nalazila pod utjecajem vojske (posebno Ernsta Jüngera) i/ili Sovjetskoga Saveza (osobito nacionalboljševika poput Ernsta Niekischa).
Suvremeni izvori poput Wikipedije ostavljaju dojam kako je protukršćanstvo najvažnija osobina gibanja, vjerojatno kako bi se zastrašilo kršćanske konzervativce, ali su dijelovi gibanja itekako podupirali (predprosvjetiteljsko) kršćanstvo i/ili određene kršćanske društvene teorije, a neki su članovi čak opisani kao pristaše kršćanske teokracije.
Kako ga poslijeratni opisi, poput Mohlerovoga, opisuju kao nenacionalsocijalističku krajnju desnicu, uključeni pojedinci uglavnom nisu bili nacionalsocijalisti ili su kasnije, ako jesu u početku bili njegovi pristaše, odbacili nacionalsocijalizam i/ili u manjoj mjeri bili pod njegovim utjecajem. Ovisno o pojedincima, to se dogodilo zbog različitih razloga, poput NSDAP-ovih progona (osobito nakon Noći dugih noževa, u kojoj je između ostalih umoren Edgar Julius Jung), stajališta o nacionalizmu (kao što ga se smatra isključivo njemačkim), stajališta o obliku vlasti (primjerice, sa saveznim Carstvom/Reichom ili idejama pod sovjetskim utjecajem kao poželjnima), pogledima na rasu, vjeru, i antisemitizam. Neki su bili štovatelji stare pruske aristokracije ili elitističkoga društva općenito, te im je odbojna bila NSDAP-ova argumentirana proleterska i demagoška narav. Wikipedija pruža varljive opise u svezi s predstavnicima gibanja i njihove potpore nacionalsocijalizmu, što je moguće poduzeto u pokušaju nametanja asocijativne krivnje.
Istaknuti predstavnici
- Arthur Moeller van den Bruck
- Carl Schmitt
- Edgar Julius Jung
- Ernst Jünger
- Ernst von Salomon
- Ludwig Klages
- Oswald Spengler
- Othmar Spann
- Werner Sombart
Poveznice
|
Ovaj je članak dio portala Politički pojmovi |
