Identitarizam

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Identitarizam (franc. identitarisme) je pojam što se odnosi na gibanje Europske nove desnice i njene simpatizere. Obuhvaća očuvanje i razvitak kulturnog i etničkog identiteta kao svoje središnje ideološko načelo, te kritizira stanje suvremenog Zapada.

Identitarizam ima svoje korijene u Francuskoj, ali je također proširen u Skandinaviji i ostatku Europe.

Ideološki utjecaji

Identitarizam ima osnove na nizu različitih političkih načina razmišljanja, čak i ako obiluju razlike među različitim pojedincima i skupinama. Najveći središnji utjecaji su:

  • Europska nova desnica - mislilac Alain de Benoist, GRECE te gibanja i pojedinci povezani s njima nedvojbeno čine osnovne utjecaje na identitarizam. Brojni središnji pojmovi i stavovi su izvučeni iz ili su pod utjecajem te Francuske nove desnice.
  • Tradicionalizam - tzv. Tradicionalna škola je imala veliki utjecaj na identitarizam, dijelomice zbog njenih brojnih nekadašnjih ili sadašnjih teoretičara pod utjecajom mislilaca poput Renéa Guénona i možda uglavnom pod utjecajom Juliusa Evole. U određenim slučajima, utjecaj je očito - brojni skandinavski identitaristi usvajaju izričito tradicionalizam - najčešće stvar više ograničenog nadahnuća. Jedan od kasnijih primjera je glavni GRECE-ov teoretičar Alain de Benoist, no tu su i brojni ini primjeri čistih političkih, svjetovnih ili novopoganskih identitarista.
  • Arheofuturizam - bivši pripadnik GRECE-a Guillaume Faye je razvio pojam „arheofuturizam” kako bi opisao idealnu sintezu onoga što on naziva „zastarjelim vrijednostima” s jedne strane, i suvremenu ili futurističku tehnologiju i kulturno-društveni razvitak s druge strane.[1] Pojam često, ali osobito rabe skandinavski identitaristi.
  • Metapolitika - U skladu sa stavovima Antonia Gramscija (kao i GRECE-a), identitaristi drže do toga kako je bilo kakva promjena društva nemoguća dokle god njegova kultura i jezik ostaju nepromijenjeni. Djelatnosti poput stvaranja kulture i utjecaja na javno mišljenje u područjima što se inače ne smatraju dijelom političkog djelokruga su stoga postale bitan dio identitarističkog projekta.

Politički stavovi

Identitarizam počiva na pretpostavki kako etničko-kulturni čimbenici imaju središnju ulogu u ljudskoj dobrobiti i djelovanju društva. Čovjek je razmotren kao spoj nasljednih i ekološki stečenih osobina i potrebe etničkih Europljana za svoju obranu i razvitak kao što su različiti narodi naglašeni. U skladu s tim, identitaristi se protive masovnim useljavanjuem ne-Europljana u Europu, bez obzira na njihovu moguću gospodarsku korisnost. Ovaj stav je uzrokovao prosudbe po kojima ga se vidi kao rasističko gibanje. Istodobno ga jako kritiziraju određene nacionalističke skupine, otkako se, između ostaloga, jasno ogradio od nacionalsocijalizma.

Idenitaristi tvrde kako vide narodne države kroz pragmatične leće, te ističu kako je to samo jedan od nekoliko mogućih povijesnih oblika organizacije etničkih skupina i naroda. Brojni identitaristički teoretičari, poput Guillauma Fayea, se bore za skoro imperijalnu ideju po kojoj bi stotine mjetnih i pokrajinskih zajednica s visokim stupnjom samostalnosti bile organizirane u „Euroazijski savez”, koji bi kasnije djelovao za obranu naroda i europskih interesa kao cjelina na svjetskoj razini. To je naravna posljedica identitarističkih interesa, kako u Europi i među Europljanima kao cjeline, tako i u mjesnom, pokrajinskom i tradicionalnom iskazu kulture razmotrenom kao pozitivni izvori zajednice i kulturnog razvitka.

Što se tiče gospodarstva, jedini glavni identitaristički stav je kako gospodarstvo uvijek mora biti podvrgnuto inim, prijeko potrebnim interesima. Identitaristi tvrde kako blagostanje naroda uvijek mora adutirati gospodarski rast i slična razmatranja, te kritiziraju globalizaciju kao ekološki i društveno razornu. Još ne postoji sveobuhvatna identitaristička teorija gospodarstva, i teorije s rasponom od korporativizma i distributizma, preko slobodarstva do socijalizma, o kojoj često raspravljaju identitaristički krugovi. U potpunosti je usklađena s identitarističkim ambicijama za biti nedogmatskom i prilagodljivom, ali također može biti shvaćena kao ozbiljna mana.

Knjige (izabrana djela)

  • Alain de Benoist: Vu de Droite: Anthologie critique des idées contemporaines, Copernic, Pariz 1977. (prijevodi: njemački, portugalski, talijanski)
  • Alain de Benoist: Les idées à l'endroit, Libres-Hallier, Pariz 1979. (prijevodi: grčki, njemački, španjolski, talijanski)
  • Alain de Benoist: Orientations pour des années décisives, Le Labyrinthe, Pariz 1982. (prijevodi: grčki, njemački, talijanski)
  • Alain de Benoist: Démocratie: le problème, Le Labyrinthe, Pariz 1985. (prijevodi: engledki, njemački, španjolski, talijanski)
  • Alain de Benoist i Charles Champetier: Manifeste: la Nouvelle Droite de l'an 2000 (Eléments, br. 94, veljača 1999., str. 11-23)
Druga francuska naklada: Manifeste pour une renaissance européenne, GRECE, Pariz 2000. (prijevodi: češki, danski, engleski (2), mađarski, nizozemski, španjolski (2), talijanski (2))
  • Henning Eichberg: Nationale Identität: Entfremdung und nationale Frage in der Industriegesellschaft, Langen-Müller, München i Beč 1978.
  • Guillaume Faye, Le système à tuer les peuples, Copernic, Pariz 1981. (prijevodi: talijanski)
  • Guillaume Faye, Pierre Freson i Robert Steuckers: Petit lexique du partisan européen, ARS, Nantes 1986. (prijevodi: španjolski)
  • Guillaume Faye: Les nouveaux enjuex idéoloques, Éd. du Labyrinthe, Pariz 1985. (prijevodi: njemački)
  • Guillaume Faye: L’Archéofuturisme, L’Æncre, Pariz 1998. (prijevodi: engleski, španjolski, talijanski)
  • Guillaume Faye: La colonisation de l’Europe: Discours vrai sur l’immigration et l’Islam, L'Æncre, Pariz 2000.
  • Guillaume Faye: Pourquoi nous combattons: Manifeste de la résistance européenne, L'Æncre, Pariz 2001. (prijevodi: engleski, njemački)
  • Alain de Benoist i Guillaume Faye: Las Ideas de la „Nueva Derecha”: Una respuesta al colonialismo cultural, Nuevo Arte Thor, Barcelona 1986. (samo španjolski)
  • Pierre Krebs: Die europäische Wiedergeburt: Aufruf zur Selbstbesinnung, Grabert-Verlag, Tübingen 1982.
  • Pierre Krebs: Im Kampf um das Wesen, Weecke, Horn 1997. (prijevodi: engleski, francuski, španjolski)
  • Pierre Krebs, et al.: Das unvergängliche Erbe: Alternativen zum Prinzip der Gleichheit, Grabert-Verlag, Tübingen 1981.
  • Pierre Krebs, et al.: Mut zur Identität: Alternativen zum Prinzip der Gleichheit, Verlag für ganzheitliche Forschung und Kultur, Struckum 1988.
  • Michael O’Meara: New Culture, New Right: Anti-Liberalism in Postmodern Europe, druga naklada, Arktos, London 2013.
  • Tomislav Sunić: Against Democracy and Equality: The European New Right, Peter Lang Publishing, New York 1990. (prijevodi: hrvatski)
  • Tomislav Sunić: Homo Americanus: Child of the Postmodern Age, Book Surge Publishing, SAD 2007. (prijevodi: francuski, hrvatski, španjolski)
  • Tomislav Sunić: Postmortem Report: Cultural Examinations from Postmodernity - Collected Essays, The Paligenesis Project, Shamley Green (UK) 2010.
  • Philippe Vardon-Raybaud: Eléments pour une contre-culture identitaire, Société de diffusion de l'identité nissart, Nica 2011.
  • Pierre Vial: Pour une Renaissance Culturelle: le G.R.E.C.E. prend la parole, Copernic, Pariz 1979.
  • Pierre Vial: Une Terre, Un Peuple, Terre et Peuple, Villeurbanne 2000.
  • Dominique Venner: Europa y su Destino: De ayer a mañana, Áltera, Barcelona 2010. (samo španjolski)
  • Dominique Venner: Histoire et tradition des Européens: 30 000 ans d'identité, Éd. du Rocher, Monako i Pariz 2002.
  • Dominique Venner: Le Choc de l'Histoire, Via Romana, Versailles 2011.
  • We Are Generation Identity, Arktos, London 2013.
  • Markus Willinger: Die identitäre Generation, Arktos, London 2013. (prijevodi: engleski)

Poveznice

Vanjske sveze

Mislilac (crtež).png Ovaj članak je dio portala
Politički pojmovi

Izvori

  1. Guillaume Faye: Archeofuturism, Arktos, London 2011.