Korčula
Korčula | |
---|---|
Podatci | |
Položaj | Jadransko more |
Država | ??? |
Glavno naselje | Korčula, Vela Luka |
Površina | 271 km² |
Obalna crta | 190,735 km |
Broj pučanstva | 16,182 (2011.) |
Korčula (grč. Korkyra Melaina, latin. Corcyra Nigra, talij. Curzola, njem. Kurzel, staroslav. Krkar) je hrvatski otok na Jadranskom moru uz dalmatinsku obalu. Razvijeno je poljodjelstvo, ribolov, brodogradnja i turizam.
Sadržaj
Abstract
Korčula (Greek: Κόρκυρα Μέλαινα, Latin: Corcyra Nigra, Italian Curzola) is an island in the Adriatic Sea, in the Dubrovnik-Neretva county of Croatia. This island has an area of 279 km2 (108 sq mi); 46.8 km (29.1 mi) long and on average 7.8 km (4.8 mi) wide — and lies just off the Dalmatian coast. Its 16,182 (2001) inhabitants make it the second most populous Adriatic island after Krk. The population are mainly ethnic Croats (96.77 %).
Zemljopis
Korčula administrativno pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ima površinu od 279,03 km2 (dužina 46,8 km, širina 5,3-7,8 km) i 16.000 stanovnika. To je šesti najveći Jadranski otok. Najviša brda su Klupca 568m i Kom 510m. Klima je blaga sredozemna: prosječna temperatura u siječnju je 9.8 °C, a u srpnju 26.9 °C. Proječne godišne padaline su 1.100 mm. Otok je većinom prekriven mediteranskom tvrdolisnom makijom i šumom borova, a u zasjenjenim klancima i ponikvama na sjevernoj padini ima i vlažno-toplih subtropskih šuma. Otok je povezan s Orebićom na poluotoku Pelješcu i Drvenikom kod Makarske uz pomoć trajekata. Trajekti drže vezu i s drugim gradovima, kao što su Dubrovnik, Split, Zadar i Rijeka, a po ljetu i s Italijom.
Pučanstvo i naselja
Korčula ima 16.182 stanovnika prema popisu iz 2001, od čega Hrvati čine 96.8%, a gustoća naseljenosti je 58 stanovnika na km2. Drugi je otok u Hrvatskoj po broju stanovnika nakon Krka, koji ima 16.402 stanovnika. Korčula je 1991. imala 17.038 stanovnika, od čega su Hrvati činili 92 %, Jugoslaveni 1.6 %, Srbi 1 % i drugi. Broj stanovnika 1981. bio je 18.399, a 1971. 20.237, što znači da se broj stanovnika neprestano smanjivao tijekom zadnjih desetljeća. Tri najveća mjesta na Korčuli su glavni grad Korčula na sjeveroistoku, Blato u zapadnoj unutrašnjosti, kao i lučki gradić Vela Luka na zapadnoj obali. Ina manja naselja su Lumbarda, Čara, Brna, Pupnat, Račišće, Žrnovo, Kneže, Prigradica, Zavalatica, Babina, Smokvica, itd. U glavnom gradu stoji kuća za koju se vjeruje da je u njoj rodjen Marko Polo, ali postoji dvojba je li je rodjen tu ili možda negdje drugdje i u Veneciji.
Povijest otoka
Otok je bio naseljen još u predpovijesti, a najstariji nalazi su iz starijeg kamenog doba u Veloj spili. Korčula je prvo bila grčka kolonija zvana Korkyra Melaina, potom ilirska i rimska zvana Corcyra Nigra, pa zatim bizantsko i napokon slavensko naselje. Medjutim slično kao i za susjedni otok Hvar (For), nove biogenomske analize pučanstva Korčule jasno dokazuju da su tu najmanje 1/2 izravni potomci predpovjesnih pramediteranskih starosjedilaca prije Rima i Slavena, a tek 1/4 su slavenskog iskona i ino ostala podrijetla,- što znači da su polovica izvornih Korčulana potom tek naknadno slavizirani.
U 10. stoljeću Korčula je u sastavu Neretvanske Banovine (tzv. 'Neretljanska kneževina' jugoistoričara), zatim priznaje vlast Zahmulja, Mlečana i hrvatsko-ugarskog kralja. 8. rujna 1298. odvijala se blizu otoka Korčule bitka izmedju flote Mletaka i Genove, gdje sudjeluje i Marko Polo. Postoje mnoga sporenja, no izuzev nekih drugih gradova (Venecija, Istanbul), smatra se da se na Korčuli rodio Marko Polo 1254. Naime, ulica i dio grada (po očuvanim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo.
U 14. stoljeću Korčula je bila pod vlašću Dubrovnika, a od 1420. do 1797. pod Venecijom. Od 1797. do 1805. je pod Austrijom, da bi ju 1806. osvojio Napoleon i Francuzi do 1815, kada je opet pod Austrijom sve do 1918. Pod talijanskom je okupacijom od 1918. do 1921. i od 1941. do 1943, a pod njemačkom od 1943. do 1944. Od 1945. bila je sastavni dio SR Hrvatske u Jugoslaviji, da bi raspadom te države 1991. postala dio Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata, Korčula je bila poštedjena ratnih grozota.
Korčulanska Moreška
Jedna od kulturnih posebnosti Korčule, po kojoj je ona u svijetu danas prepoznatljiva jest viteška igra Moreška u kojoj se bijeli i crni kralj Osman i Moro, bore za ljubav djevojke - bule. Već se stoljećima u Korčuli igra taj bojni ples, gdje se bati već 500 god. Moreška se od srednjeg vijeka igrala u raznim gradovima na Mediteranu, a danas samo u Korčuli i još na otoku Korzika gdje je slična Moresca glasoviti ratni ples i nacionalni simbol domaćih Korzikanaca u glavnom gradu Corte - gdje ga plešu uz svoje stećke (stantari). Iako nije autohtonog podrijetla bitno se uživila s Korčulom i uz drvenu brodogradnju, klesarstvo i bratovštine postala njen simbol.
Grad Korčula
Grad Korčula (grč. Κορκυρα Μελαινα/Korkyra Melaina, lat. Corcyra Nigra, tal. Curzola) je otočni grad u Hrvatskoj i glavno naselje na otoku Korčuli. Grad Korčula sastoji se od 5 prigradskih naselja (stanje 2006): grad Korčula, Čara, Pupnat, Račišće i Žrnovo. Grad Korčula se nalazi na sjeveistočnoj obali otoka Korčule. U IV st. pr.Kr. grčki kolonizatori nazvali su Korčulu Korkyra Melaina, a Rimljani je nazivahu Korkyra Nigra. Grad Korčula izgradjen je na poluotočiću isturenom u Pelješki kanal. Opkoljen je kulama i zidinama, koje uz sam zemljopisni položaj naglašavaju statešku ulogu grada Korčule koji izdaleka promatran izgleda kao grad – utvrda. Povijesne i kulturne značajke oduvijek su mu pridavale posebnu važnost pa je grad Korčula oduvijek bila administrativno i vjersko središte otoka, a niz posebnosti Korčulu čini jednim od istaknutijih hrvatskih povijesnih gradova. Općina Korčula, uz grad Korčulu, obuhvaća nekoliko susjednih otočnih mjesta kao Žrnovo, Pupnat, Čara i Račišće.
Povijest grada
Značajan je Statut grada i otoka Korčule, jedan od najstarijih pravnih dokumenta u ovom dijelu Europe, nastao u 13. st. kojim se regulirao život u srednjovjekom gradu koji je i sam izgradjen po strogim regulama srednjovjekog urbanizma. Srednjovjeki raster grada Korčule, koji je gradjen u obliku riblje kosti i takav očuvan do danas, posebnost je kojoj je Korčula poznata i prepoznatljiva. U tako strogoj urbanoj kompoziciji, na jasno odredjenim parcelama nastale su kuće, palače i crkve ukrašene vješto izradjenim elementima arhitektonske dekoracije pa dovratnici, doprozornici, balkoni, razdjelni vijenci razigravaju pročelja korčulanskih kuća. Najljepši primjeri korčulanske stambene arhitekture nastali su u 15. i 16 st. u karakterističnom gotičko – renesansnom stilu. U staroj gradskoj jezgri skoro svako pročelje kuće krase grbovi korčulanskog plemstava, biskupa i gradskih knezova, što Korčulu čini posebnom.
Korčulu su gradili korčulanski majstori od vrničkog i korčulanskog kamena. Jednaka pažnja posvećivala se i uredjenju javnih površina, trgova i ulica. Već u 15 st. Petar Casola bilježi da je Korčula “izbrušena kao lijepi dragulj“ a u 17 st. nepoznati hrvatski pjesnik pjeva: "Ornamente od svieta, famoza Korčulo". Medju brojnim korčulanskim graditeljskim obiteljima su Karlići, Pomenići, Hranići – Dragoševići, a nadasve obitelj Andrijić iz koje potječu znameniti graditelji Marko i Petar Andrijić koji su svoja vrhunska dostignuća ostvarili u Korčuli i Dubrovniku. Glavna zanimanja Korčulana u prošlosti bijahu kamenoklesarstvo i brodogradnja, a slavu korčulanske brodogradnje i klesarstva Korčulani su prenosili diljem svijeta.
Prvi put se grad Korčula spominje u 10 st., a još uvijek je neodredjeno točno vrijeme njegova nastanka. Najstariji gradjevni ostatci Korčule, fragmenti s pleternom ornamentikom, upravo i datiraju iz 10.– 11. st., a Hrvati koji su u 9.st. grad naselili nazivahu ga hrvatskim imenom Krkar – Karkar. 1001 god. Korčula prvi put dolazi pod vlast Venecije. Nakon kratkotrajnog razdoblja te prve vladavine Venecije nad Korčulom, Korčula mijenja gospodare, najprije vlast Zahumlja a onda i hrvatsko–ugarskih kraljeva. Venecija ponovo preuzima vlast nad Korčulom 1256. godine. Znamenita svjetska ličnost 13 st. čije se ime vezuje uz Korčulu je Marko Polo. 1298 god. u blizini Korčule sukobile su se Venecijanska i Genoveška flota i u tom pomorskom boju zarobljen je korčulanin Marko Polo koji se borio na strani Venecije. Godine 1301. u Korčuli se osniva biskupija i najstarija korčulanska bratovština Svih Svetih. Bratovština Sv.Roka osnovana je koncem 16 st., a bratovština Gospe od Pojasa – Sv.Mihovila početkom 17 st. Ove bratovštine osim što su imale vjerski i socijalni značaj, sudjelovale su i u oblikovanju kulturne povijesti Korčule. Sredinom 14 st. Korčula kratkotrajno potpada pod vlast ugarsko - hrvatskih kraljeva.
Venecija ponovo zauzima Korčulu od 1420. god. pod čijom vlasti ostaje sve do 1797. Krajem 15 st. u neposrednoj blizini Korčule sukobili su se Napulj i Genova a sam je grad pretrpio razaranja. Nepuno stoljeće nakon te bitke, turska flota predvodjena alžirskim podkraljem Uluz–Alijom i Karakozijem - zapovjednikom Valone, napala je Korčulu 1571 god. Predvodjeni arhidjakonom Rozanovićem, Korčulani su obranili svoj grad. Najznamenitija ličnost svjetskog značaja u 16 st. u Korčuli je dominikanac Vinko Paletin, koji je bio teolog, filozof, pomorski teoretičar, kartograf i putnik, jedan od rijetkih Hrvata koji su već u 16 st. boravili u Južnoj Americi. Njegovo najzačajnije djelo u kojem se bavi pitanjima medjunarodnog prava jest "O pravu i opravdanosti rata protiv Indijanaca".
Venecijanska uprava nad Korčulom trajala je sve do pada Venecijanske Republike 1797. god., a nakon toga Korčulom gospodare Austrijanci, Francuzi, Rusi, te Englezi od 1813.– 1815. Slijedi stoljeće Austrougarske vladavine Korčulom. Godine 1870 došlo je do značajnih političkih promjena na općinskim izborima 1871 god. i pobjedom Narodne stranke na čelo općine dolazi Rafo Arneri, zastupnik u Dalmatinskom saboru. Nakon Prvoga svjetskog rata Korčula pripada od 1921. god. Kraljevini SHS. U Drugom svjetskom ratu Korčula je od 1941.– 1943. bila pod talijanskom okupacijom, a od kraja 1943. do rujna 1944. pod njemačkom okupacijom, dok su u poraću partizani tu likvidirali više tisuća domaćih Korčulana u kraškim jamama - fojbe (za što dosad još nitko nije odgovarao): vidi Jugostratišta u fojbama. Nakon završetka rata Korčula je bila u sklopu SFR Jugoslavije, a po stvaranju Republike Hrvatske njezin je sastavni dio.
Već se stoljećima pruža Korčula sa svojim urbanim skladom, kućama, palačama, trgovima, procesijama, Moreškom, gostoljubivim stanovništvom, isprepletenom i burnom prošlosti u kojoj su Korčulom gospodarili mnogi. Danas u sklopu samostalne Republike Hrvatske svoj razvoj Korčula temelji na prirodnim i povijesnim datostima i nastojanjima da do kraja iskoriste razvojne mogućnosti koje oni pružaju, a prvenstveno su to turizam, trgovina i brodogradnja. Svako od mjesta u sastavu općine Korčula obiluje nizom prirodnih i povijesnih posebnosti.
Kultura i naobrazba
U Korčuli je 21. siječnja 2006. otvoren prvi dom mladeži i kulture, s knjižnicom i prostorom za prezentirnje radova, veće sastanke i sl. Školstvo u Korčuli obuhvaća: Osnovna škola Petra Kanavelića i Srednja škola Korčula. Dan Grada Korčule - Sv.Todor, slavi se 29. srpnja. Iako je svetac zaštitnik Korčule Sv.Marko, kult Sv.Todora ovdje je znatno naglašeniji i slavi se od sredine 18.st.
Šport
Športski klubovi Korčule: Korčulanski plivački klub-KPK, plivački i vaterpolski klub, Teniski klub Korčula, Rukometni klub Korčula, Taekwando klub 'Forteca', Savez malog nogometa grada Korčule i Nogometni klub Korčula. Svake godine mladi športaši grada Korčule nastupaju na olimpijskim otočnim igrama. Prvi puta na igrama su nastupile 2006. na Siciliji, a 2007. godine su sudjelovali na Korzici u gradovima Ajacciu i Bastilji. Korčulanske tenisačice su ostvarile prvi veći uspjeh na igrama za Korčulu i osvojile 2. mjesto u konkurenciji od 23 otoka. U finalu su izgubile od Canara sa 2:1 u mečevima.
Vanjske sveze
- Službeni portal Korčule
- Opće informacije o Korčuli
- Webinfo about Korčula island
- Info-stranica o Korčuli
- Vodič na Korčuli
- Tourist info on Korčula
- Turističke obavijesti grada Korčule
- Island Korčula info
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license mostly from Chakavian WikiSlavia.