Korčula

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Korčula
Hrvatska-Korčula.PNG
Podatci
Položaj Jadransko more
Država Missing flag.png ???
Glavno naselje Korčula, Vela Luka
Površina 271 km²
Obalna crta 190,735 km
Broj pučanstva 16,182 (2011.)

Korčula (grč. Korkyra Melaina, latin. Corcyra Nigra, talij. Curzola, njem. Kurzel, staroslav. Krkar) je hrvatski otok na Jadranskom moru uz dalmatinsku obalu. Razvijeno je poljodjelstvo, ribolov, brodogradnja i turizam.

Abstract

Korčula (Greek: Κόρκυρα Μέλαινα, Latin: Corcyra Nigra, Italian Curzola) is an island in the Adriatic Sea, in the Dubrovnik-Neretva county of Croatia. This island has an area of 279 km2 (108 sq mi); 46.8 km (29.1 mi) long and on average 7.8 km (4.8 mi) wide — and lies just off the Dalmatian coast. Its 16,182 (2001) inhabitants make it the second most populous Adriatic island after Krk. The population are mainly ethnic Croats (96.77 %).

Zemljopis

Korčula administrativno pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ima površinu od 279,03 km2 (dužina 46,8 km, širina 5,3-7,8 km) i 16.000 stanovnika. To je šesti najveći Jadranski otok. Najviša brda su Klupca 568m i Kom 510m. Klima je blaga sredozemna: prosječna temperatura u siječnju je 9.8 °C, a u srpnju 26.9 °C. Proječne godišne padaline su 1.100 mm. Otok je većinom prekriven mediteranskom tvrdolisnom makijom i šumom borova, a u zasjenjenim klancima i ponikvama na sjevernoj padini ima i vlažno-toplih subtropskih šuma. Otok je povezan s Orebićom na poluotoku Pelješcu i Drvenikom kod Makarske uz pomoć trajekata. Trajekti drže vezu i s drugim gradovima, kao što su Dubrovnik, Split, Zadar i Rijeka, a po ljetu i s Italijom.

Pučanstvo i naselja

Korčula ima 16.182 stanovnika prema popisu iz 2001, od čega Hrvati čine 96.8%, a gustoća naseljenosti je 58 stanovnika na km2. Drugi je otok u Hrvatskoj po broju stanovnika nakon Krka, koji ima 16.402 stanovnika. Korčula je 1991. imala 17.038 stanovnika, od čega su Hrvati činili 92 %, Jugoslaveni 1.6 %, Srbi 1 % i drugi. Broj stanovnika 1981. bio je 18.399, a 1971. 20.237, što znači da se broj stanovnika neprestano smanjivao tijekom zadnjih desetljeća. Tri najveća mjesta na Korčuli su glavni grad Korčula na sjeveroistoku, Blato u zapadnoj unutrašnjosti, kao i lučki gradić Vela Luka na zapadnoj obali. Ina manja naselja su Lumbarda, Čara, Brna, Pupnat, Račišće, Žrnovo, Kneže, Prigradica, Zavalatica, Babina, Smokvica, itd. U glavnom gradu stoji kuća za koju se vjeruje da je u njoj rodjen Marko Polo, ali postoji dvojba je li je rodjen tu ili možda negdje drugdje i u Veneciji.

Povijest otoka

Otok je bio naseljen još u predpovijesti, a najstariji nalazi su iz starijeg kamenog doba u Veloj spili. Korčula je prvo bila grčka kolonija zvana Korkyra Melaina, potom ilirska i rimska zvana Corcyra Nigra, pa zatim bizantsko i napokon slavensko naselje. Medjutim slično kao i za susjedni otok Hvar (For), nove biogenomske analize pučanstva Korčule jasno dokazuju da su tu najmanje 1/2 izravni potomci predpovjesnih pramediteranskih starosjedilaca prije Rima i Slavena, a tek 1/4 su slavenskog iskona i ino ostala podrijetla,- što znači da su polovica izvornih Korčulana potom tek naknadno slavizirani.

U 10. stoljeću Korčula je u sastavu Neretvanske Banovine (tzv. 'Neretljanska kneževina' jugoistoričara), zatim priznaje vlast Zahmulja, Mlečana i hrvatsko-ugarskog kralja. 8. rujna 1298. odvijala se blizu otoka Korčule bitka izmedju flote Mletaka i Genove, gdje sudjeluje i Marko Polo. Postoje mnoga sporenja, no izuzev nekih drugih gradova (Venecija, Istanbul), smatra se da se na Korčuli rodio Marko Polo 1254. Naime, ulica i dio grada (po očuvanim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo.

U 14. stoljeću Korčula je bila pod vlašću Dubrovnika, a od 1420. do 1797. pod Venecijom. Od 1797. do 1805. je pod Austrijom, da bi ju 1806. osvojio Napoleon i Francuzi do 1815, kada je opet pod Austrijom sve do 1918. Pod talijanskom je okupacijom od 1918. do 1921. i od 1941. do 1943, a pod njemačkom od 1943. do 1944. Od 1945. bila je sastavni dio SR Hrvatske u Jugoslaviji, da bi raspadom te države 1991. postala dio Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata, Korčula je bila poštedjena ratnih grozota.

Korčulanska Moreška

Jedna od kulturnih posebnosti Korčule, po kojoj je ona u svijetu danas prepoznatljiva jest viteška igra Moreška u kojoj se bijeli i crni kralj Osman i Moro, bore za ljubav djevojke - bule. Već se stoljećima u Korčuli igra taj bojni ples, gdje se bati već 500 god. Moreška se od srednjeg vijeka igrala u raznim gradovima na Mediteranu, a danas samo u Korčuli i još na otoku Korzika gdje je slična Moresca glasoviti ratni ples i nacionalni simbol domaćih Korzikanaca u glavnom gradu Corte - gdje ga plešu uz svoje stećke (stantari). Iako nije autohtonog podrijetla bitno se uživila s Korčulom i uz drvenu brodogradnju, klesarstvo i bratovštine postala njen simbol.

Grad Korčula

Grad Korčula (grč. Κορκυρα Μελαινα/Korkyra Melaina, lat. Corcyra Nigra, tal. Curzola) je otočni grad u Hrvatskoj i glavno naselje na otoku Korčuli. Grad Korčula sastoji se od 5 prigradskih naselja (stanje 2006): grad Korčula, Čara, Pupnat, Račišće i Žrnovo. Grad Korčula se nalazi na sjeveistočnoj obali otoka Korčule. U IV st. pr.Kr. grčki kolonizatori nazvali su Korčulu Korkyra Melaina, a Rimljani je nazivahu Korkyra Nigra. Grad Korčula izgradjen je na poluotočiću isturenom u Pelješki kanal. Opkoljen je kulama i zidinama, koje uz sam zemljopisni položaj naglašavaju statešku ulogu grada Korčule koji izdaleka promatran izgleda kao grad – utvrda. Povijesne i kulturne značajke oduvijek su mu pridavale posebnu važnost pa je grad Korčula oduvijek bila administrativno i vjersko središte otoka, a niz posebnosti Korčulu čini jednim od istaknutijih hrvatskih povijesnih gradova. Općina Korčula, uz grad Korčulu, obuhvaća nekoliko susjednih otočnih mjesta kao Žrnovo, Pupnat, Čara i Račišće.

Povijest grada

Značajan je Statut grada i otoka Korčule, jedan od najstarijih pravnih dokumenta u ovom dijelu Europe, nastao u 13. st. kojim se regulirao život u srednjovjekom gradu koji je i sam izgradjen po strogim regulama srednjovjekog urbanizma. Srednjovjeki raster grada Korčule, koji je gradjen u obliku riblje kosti i takav očuvan do danas, posebnost je kojoj je Korčula poznata i prepoznatljiva. U tako strogoj urbanoj kompoziciji, na jasno odredjenim parcelama nastale su kuće, palače i crkve ukrašene vješto izradjenim elementima arhitektonske dekoracije pa dovratnici, doprozornici, balkoni, razdjelni vijenci razigravaju pročelja korčulanskih kuća. Najljepši primjeri korčulanske stambene arhitekture nastali su u 15. i 16 st. u karakterističnom gotičko – renesansnom stilu. U staroj gradskoj jezgri skoro svako pročelje kuće krase grbovi korčulanskog plemstava, biskupa i gradskih knezova, što Korčulu čini posebnom.

Korčulu su gradili korčulanski majstori od vrničkog i korčulanskog kamena. Jednaka pažnja posvećivala se i uredjenju javnih površina, trgova i ulica. Već u 15 st. Petar Casola bilježi da je Korčula “izbrušena kao lijepi dragulj“ a u 17 st. nepoznati hrvatski pjesnik pjeva: "Ornamente od svieta, famoza Korčulo". Medju brojnim korčulanskim graditeljskim obiteljima su Karlići, Pomenići, Hranići – Dragoševići, a nadasve obitelj Andrijić iz koje potječu znameniti graditelji Marko i Petar Andrijić koji su svoja vrhunska dostignuća ostvarili u Korčuli i Dubrovniku. Glavna zanimanja Korčulana u prošlosti bijahu kamenoklesarstvo i brodogradnja, a slavu korčulanske brodogradnje i klesarstva Korčulani su prenosili diljem svijeta.

Prvi put se grad Korčula spominje u 10 st., a još uvijek je neodredjeno točno vrijeme njegova nastanka. Najstariji gradjevni ostatci Korčule, fragmenti s pleternom ornamentikom, upravo i datiraju iz 10.– 11. st., a Hrvati koji su u 9.st. grad naselili nazivahu ga hrvatskim imenom Krkar – Karkar. 1001 god. Korčula prvi put dolazi pod vlast Venecije. Nakon kratkotrajnog razdoblja te prve vladavine Venecije nad Korčulom, Korčula mijenja gospodare, najprije vlast Zahumlja a onda i hrvatsko–ugarskih kraljeva. Venecija ponovo preuzima vlast nad Korčulom 1256. godine. Znamenita svjetska ličnost 13 st. čije se ime vezuje uz Korčulu je Marko Polo. 1298 god. u blizini Korčule sukobile su se Venecijanska i Genoveška flota i u tom pomorskom boju zarobljen je korčulanin Marko Polo koji se borio na strani Venecije. Godine 1301. u Korčuli se osniva biskupija i najstarija korčulanska bratovština Svih Svetih. Bratovština Sv.Roka osnovana je koncem 16 st., a bratovština Gospe od Pojasa – Sv.Mihovila početkom 17 st. Ove bratovštine osim što su imale vjerski i socijalni značaj, sudjelovale su i u oblikovanju kulturne povijesti Korčule. Sredinom 14 st. Korčula kratkotrajno potpada pod vlast ugarsko - hrvatskih kraljeva.

Venecija ponovo zauzima Korčulu od 1420. god. pod čijom vlasti ostaje sve do 1797. Krajem 15 st. u neposrednoj blizini Korčule sukobili su se Napulj i Genova a sam je grad pretrpio razaranja. Nepuno stoljeće nakon te bitke, turska flota predvodjena alžirskim podkraljem Uluz–Alijom i Karakozijem - zapovjednikom Valone, napala je Korčulu 1571 god. Predvodjeni arhidjakonom Rozanovićem, Korčulani su obranili svoj grad. Najznamenitija ličnost svjetskog značaja u 16 st. u Korčuli je dominikanac Vinko Paletin, koji je bio teolog, filozof, pomorski teoretičar, kartograf i putnik, jedan od rijetkih Hrvata koji su već u 16 st. boravili u Južnoj Americi. Njegovo najzačajnije djelo u kojem se bavi pitanjima medjunarodnog prava jest "O pravu i opravdanosti rata protiv Indijanaca".

Venecijanska uprava nad Korčulom trajala je sve do pada Venecijanske Republike 1797. god., a nakon toga Korčulom gospodare Austrijanci, Francuzi, Rusi, te Englezi od 1813.– 1815. Slijedi stoljeće Austrougarske vladavine Korčulom. Godine 1870 došlo je do značajnih političkih promjena na općinskim izborima 1871 god. i pobjedom Narodne stranke na čelo općine dolazi Rafo Arneri, zastupnik u Dalmatinskom saboru. Nakon Prvoga svjetskog rata Korčula pripada od 1921. god. Kraljevini SHS. U Drugom svjetskom ratu Korčula je od 1941.– 1943. bila pod talijanskom okupacijom, a od kraja 1943. do rujna 1944. pod njemačkom okupacijom, dok su u poraću partizani tu likvidirali više tisuća domaćih Korčulana u kraškim jamama - fojbe (za što dosad još nitko nije odgovarao): vidi Jugostratišta u fojbama. Nakon završetka rata Korčula je bila u sklopu SFR Jugoslavije, a po stvaranju Republike Hrvatske njezin je sastavni dio.

Već se stoljećima pruža Korčula sa svojim urbanim skladom, kućama, palačama, trgovima, procesijama, Moreškom, gostoljubivim stanovništvom, isprepletenom i burnom prošlosti u kojoj su Korčulom gospodarili mnogi. Danas u sklopu samostalne Republike Hrvatske svoj razvoj Korčula temelji na prirodnim i povijesnim datostima i nastojanjima da do kraja iskoriste razvojne mogućnosti koje oni pružaju, a prvenstveno su to turizam, trgovina i brodogradnja. Svako od mjesta u sastavu općine Korčula obiluje nizom prirodnih i povijesnih posebnosti.

Kultura i naobrazba

U Korčuli je 21. siječnja 2006. otvoren prvi dom mladeži i kulture, s knjižnicom i prostorom za prezentirnje radova, veće sastanke i sl. Školstvo u Korčuli obuhvaća: Osnovna škola Petra Kanavelića i Srednja škola Korčula. Dan Grada Korčule - Sv.Todor, slavi se 29. srpnja. Iako je svetac zaštitnik Korčule Sv.Marko, kult Sv.Todora ovdje je znatno naglašeniji i slavi se od sredine 18.st.

Šport

Športski klubovi Korčule: Korčulanski plivački klub-KPK, plivački i vaterpolski klub, Teniski klub Korčula, Rukometni klub Korčula, Taekwando klub 'Forteca', Savez malog nogometa grada Korčule i Nogometni klub Korčula. Svake godine mladi športaši grada Korčule nastupaju na olimpijskim otočnim igrama. Prvi puta na igrama su nastupile 2006. na Siciliji, a 2007. godine su sudjelovali na Korzici u gradovima Ajacciu i Bastilji. Korčulanske tenisačice su ostvarile prvi veći uspjeh na igrama za Korčulu i osvojile 2. mjesto u konkurenciji od 23 otoka. U finalu su izgubile od Canara sa 2:1 u mečevima.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from Chakavian WikiSlavia.