Kraška polja Hrvatske
Kraška polja Hrvatske (najveće ravne depresije našega krasa): - Kraška polja su posebni ravni oblici kraškog reljefa i to su najveće površinske tvorbe na karbonatnom krasu, a najbrojnija takva kraška polja u Europi i svietu su baš kod nas na Dinarskom krasu.
Na izrazitom Dinarskom krasu ima do šezdesetak kraških polja, dok se inače drugdje na karbonatima u svietu nalaze tek pojedina i manja takva polja, ili ih uopće niti nema na polukrasu. Nastanak tih prostranih i ravnih kraških polja se tumači najviše kemijskim učinkom vode tj. otapanjem karbonata u vapnencima i dolomitima, ali je još značajni utjecaj za njihovo prvo oblikovanje imala i ranija tektonika.
Sadržaj
Pregled naših kraških polja
Većina kraških polja su zapravo dna većih tektonskih potolina na karbonatima. Kod nas se nalaze najviše na nadmorskoj visini izmedju 400 i 700m, ali manjih polja i sličnih uvala ima i niže po primorju i većim otocima, ter oko ruba Panonije. U južnoj primorskoj Hrvatskoj tj. u Dalmaciji su veća kraška polja Sinjsko, Imotsko, Vrgorsko i Kosovo polje kod Knina. U srednjoj gorskoj Hrvatskoj se nalaze Ličko, Gacko, Krbavsko, Ogulinsko, Plaščansko i Drežničko polje.
Najveća kraška polja u BiH leže u jugozapadnoj Bosni, pa u zapadnom i iztočnom dielu Hercegovine, a važnija su najveće Livanjsko polje (405 km²), pa Duvanjsko, Glamočko, Nevesinjsko, Popovo, Gatačko polje i ina manja. Bar manja kraška polja se nalaze i u ostalima susjednim dinarskim zemljama, kao u južnoj Sloveniji i Crnoj Gori. Najzapadnije u Hrvatskoj je Grobničko polje iznad Rieke, a najjužnije Konavosko kod Dubrovnika.
Obradiva i plodnija kraška polja su donedavna bila glavna područja ljudske naselidbe i poljodjelstva na ozemlju ekstremnoga Dinarskog krasa. Naprotiv izvan tih polja tj. na ostalomu kamenitom krasu su ljudska naselja rjedja i manja, ili samo sezonski-povremena (katuni), jer su inače tamo zamalo jedini izvori za preživljavanje bili sitno stočarstvo i šumarstvo.
Kraška polja Like i Gacke
U sadanjem (političkom) obsegu Republike Hrvatske prostorno se razmjerno najveća kraška polja nalaze osobitu na ličkoj visoravni, gdje su glavna takva najveće i središnje Ličko polje, ter nešto manje i sjevernije Gacko polje.
Oba ta velika polja se natapaju i odvodnjavaju tipskima kraškim riekama ponornicama iz jadranskog sliva, koje se podzemno odvodnjavaju kraškim ponorima izpod Velebita, pa obalnim špiljama i brojnim podmorskim vruljama teku u Velebitski kanal.
Ina manja lička polja i kraške uvale više na sjeveroiztoku, većinom otječu ponornicama na suprotnu stranu tj. u kopneni Savski sliv: npr. Krbavsko, Lapačko, Koreničko, Plaško i ina manja lička polja na sjeveroiztoku. Sva ta lička polja imaju razmjerno hladnije kopneno podneblje.
Polja dalmatinske Zagore
Druga velika i središnja skupina južnijih i nižih kraških polja se nalazi u dalmatinskoj Zagori i dielom prielazno na zapadu Hercegovine. Ova južnija skupina nižih polja većinom imaju nešto blaže polusredozemno podneblje submediteranskog tipa.
Medju ovima južnijim poljima su razmjerno najveća Sinjsko i Livanjsko polje, a ina manja su još npr. Vrličko, Glamočko, Duvanjsko, Imotsko, Vrgoračko i još ina manja polja jugozapadnih Dinarida. Većina kraških polja iz ove skupine su podzemno povezana ponornicama u slivu Cetine.
U tom najvećemu i središnjem dinarskom roju od cielog niza kraških polja diljem Dalmacije i jugozapada BiH, kraško podzemno otjecanje započinje iz najviših gorskih nutarnjih polja tj. Glamočkoga i Kupreškog, pa se stupnjevitim slievanjem na jug i jugozapad dalje nastavlja preko desetak kraških polja, sve do dalmatinskog primorja u slivu Cetine i Trebižata.
Jugoiztočna kraška polja
Jugoiztočno preko Neretve tj. u iztočnoj Hercegovini i južnoj Dalmaciji se rubno nalazi još i treća dinarska skupina kraških polja, od kojih je tu najveće Popovo polje uz veću ponornicu Trebišnjicu. Iz ove skupine se posve na jugu Hrvatske nalazi samo primorsko Konavosko polje s toplim sredozemnim podnebljem, dok se ostala manja kraška polja tu nalaze u višemu i hladnijem zaledju iztočne Hercegovine.
Gorski Kotar i Kordun
Za razliku od naših središnjih i najvećih kraških polja na ekstremnomu tipskom krasu Like, Zagore i Hercegovine, dalje na sjeverozapadu po Kordunu, Gorskom Kotaru i južnoj Sloveniji se razvija tek umjereni prosječni kras na kojemu uglavnom ima samo manjih polja i kraških uvala. Takva su npr. u Gorskom Kotaru kraška polja Delničko, Mrkopaljsko, Drežničko, Ogulinsko i ina manja polja s područnim rječicama-ponornicama.
Ini krajevi krasa bez polja
Na ostalima našim uglavnom sjevernijim krajevima s tanjima netipskim karbonatima i polukrasom uglavnom nema pravih kraških polja ni većih uvala, pa su tamo kao i u većini netipskih polukraških područja po ostaloj Europi, zamalo jedine značajne kraške depresije tek manje kraške ponikve ili vrtače.
Takva polukraška sjeverna područja plićih i nečistih karbonata već uz rub Dinarskog krasa, kod nas su npr. Žumberački kras (karbonatni Gorjanci), ter Zagorsko sredogorje i osobito karbonatni lanac Ivanščica - Strahinščica, na kojim područjima više nema kraških polja, izim tek ponekih manjih ponikava.
Potopljena polja uz Jadran
Na plićim dnima dosad potopljenog krasa uz sjeveroiztočni Jadran se takodjer nalazi nekoliko bivših manjih kraških polja, sada već poplavljenih pod morem, a koja su prije u ledeno doba zbog pleistocenske regresije i presušivanja gornjeg Jadrana, tada zapravo bili prvobitno primorska kraška polja.
Najveće takovo bivše kraško polje iz pleistocena je danas pod Jadranom Riečki zaljev, a ina manja i sada plića su još npr. Novigradsko more pri ušću Zrmanje i Prukljansko jezero uz donju Krku, pa i neke manje uvale na otocima kao Puntarska draga i laguna Klimno na otoku Krku, itd.
Abstract
Major Karst depressions in Croatia: - The typical extreme calcareous relief in Dinaric Karst is especially marked by large flat depressions (polje), being the biggest ones in SW Croatia and Herzegovina: e.g. these ones of Lika, Gacka, Krbava, Sinj, Imotski, etc.
Poveznice
Referenca
A provisional digest on Croatian Karst depressions (to be elaborated).
