Kredno doba Hrvatske

Kredno doba Hrvatske (georazvoj otoka i kopna na jugozapadu krajem mezozoika): - U geološkoj predpoviesti hrvatskog ozemlja su razmjerno najvažnija i od prielomnog značenja bila osobito dva ključna geodoba, tj. početni devon i potom najviše kreda:

• Devon: sve do silura, u ranom paleozoiku sadanje hrvatsko kopno uobće još nije ni postojalo, a cieli naš geoprostor se dotad nalazio tek u začetku pod dubokim dnom ranih praoceana. Tek krajem silura i najviše u devonu (Kaledonsko izdizanje), pred nekih 360 miliuna godina počinje izdizanje najranijega našeg kopna na sjeveroiztoku Hrvatske, tj. prvih praotoka Moslavine i sjeverozapad Slavonije.
• Kreda: potom najveći dio srednje i jugozapadne Hrvatske još uviek nije postojao. Izim manjih jugozapadnih otoka izdignutih u permu, najveći dio današnjega Dinarskog krasa tj. srednje i jugozapadne Hrvatske s otocima se je izdigao i oblikovao tek velikom Alpinskom orogenezom krajem krede i početkom terciara (paleogen), odkad nastaje glavno hrvatsko gorje i jadranski otoci.

Obće značajke doba krede

Kreda (venet. creda, klas.lat. Creta, po grč. otoku Kreti), zadnje je kasno doba tj. treći period unutar mezozoika, koji je trajao od 145,5 do 65,5 milijuna godina prije Krista. Taj je naziv nastao po slabo povezanom, bjelkasto-svietlom vapnenastom sedimentu na obali Atlantika, koji se većinom sastoji od ljušturica planktonskih krednjaka (Foraminifera).

Prije 140 miliuna godina tijekom krede, Zemlja pomalo već počinje poprimati približno sadanji izgled kopna i mora. Raniji veći mezozojski kontinenti se počinju razdvajati, pojavljuju se noviji nabrani gorski lanci, a klima se sve više približava sadanjoj. Prve izraženije naznake godišnjih doba razhladjuju zemaljsku kuglu u određeno doba godine, ali je još uvijek posvuda vrlo toplo.

Pojava cvjetnica u biljnom pokrovu stvara botaničku revoluciju. Cvjetnice su izprva u mezozoiku bile još malobrojne, a od sredine krede postaje sve brojnije i raznovrsnije, što utječe i na prehranu životinja. Dinosauri biljojedi koji proždiru goleme količine bilja, sučeljeni su odonda s manjkom hrane. Prisiljeni su stoga jesti nove biljke što mogu sadržavati poneke biokemijske sastojke od kojih se mogu otrovati.

Na kraju toga krednog doba pred oko 65 miliuna godina, došlo je do velikih istodobnih izumiranja raznih biljnih i životinjskih skupina, medju kojima su uz ine odonda uglavnom nestali i mezozojski dinosauri. Objektivni strukovni znanstvenici još ni danas nisu sigurni što je zapravo uzrokovalo nestanak tih brojnih mezozojskih skupina, iako se popularno u javnosti predlaže da bi tomu glavnim uzrokom navodno bili masovni udari većih meteorita, što je danas jedno od pomodnih tumačenja.

Kredno doba u Hrvatskoj

U sveukupnoj geološkoj predpoviesti hrvatskog etnoprostora, geodoba krede je bilo razmjerno najvažnije, jer se odonda tj. krajem krede i početkom terciara (paleogen) uglavnom oblikovala većina tj. oko 2/3 sadanjeg hrvatskog ozemlja, osobito u srednjoj i jugozapadnoj Hrvatskoj sve do jadranskog otočja.

Od sredine mezozoika u juri pred nekih 170.000.000 god., počinje novo izdizanje Kimerskog gorja najviše kroz Panoniju, s kojim se tada i na Jadranskom poluotoku (Adriatida) počinju izdizati prvi viši vrhovi današnjih otoka i obalnih Dinarida. Zbog ovih tektonskih pomaka, odonda se Adriatida otkida od sjeverne Afrike i odvaja kao posebni oceanski otok ili otočni arhipelag, koji na magmatskoj podlozi lave postupno klizi preko oceana Tethys na sjever, prama budućoj Europi.

Pritom nasred Adriatide tekuća lava izbija kroz vulkane koji stvaraju današnje naše vulkanske otoke Jabuku, Brusnik, Komiški zaljev (ostatak kratera na Visu) i još druge danas već potopljene stare vulkane kao plićine usred Jadrana: vidi pobliže Srednjojadranski vulkani. Tih desetak srednjojadranskih vulkana rade poput “brodskih motora” pa njihovi krateri kao niz brodskih 'dimnjaka' golemoga jadranskog "Titanika" kroz cijelu juru i kredu rigaju vatru, dim i pepeo. Pritom naša Adriatida poput transatlantskog broda klizi na lavi (magma oceanskog dna) preko oceana Tethys na sjever, s istarskim “pramcem” uperenim prama srednjoj Europi.

Tada Adriatida u plovidbi prjelazi preko ekvatora, pa kod nas od jure prevladava vruća oceanska klima s tropskim prašumama poput Nove Gvineje: u našim primorskim pramočvarama tad rastu velike preslice Equisetites i paprat Osmunda (i do danas), na tropskim brežuljcima golosjemenjače nalik palmama Zamites, Benettites i Cycadoidea, pa na višim brdima crnogorične četinjače Dicroidium i Ptilophyllum, a hladniji najviši vrhovi nose šume listopadnih četinjača Baiera i Ginkyo.

Istodobno se starija silikatna brda sjeverne Hrvatske tj. Medvednica, Banovina, Moslavina i Požeška kotlina, nalaze još daleko odvojena kao sjeverni subtropski otoci u Panonskom zaljevu, uz oceansku obalu sjevernog Tetisa.

Kasni mezozoik: kraj krede

Oceanska “plovidba” Adriatide kroz ocean Tethys dalje na sjever nastavlja se do kraja mezozoika kroz doba krede, kada sredinom krede na okolnim kontinentima već izumiru stare mezozojske golosjemenjače, ali tu u toplo-vlažnoj oceanskoj izolaciji one kod nas na Adriatidi još obilno i dalje rastu kao otočni relikti sve do kraja mezozoika, npr. u fosilnim naslagama Hvara.

Dok u kredi na ostalim hladnijim kontinentima već prevladavaju nove cvjetnice i šume listača, na našoj Adriatidi usred oceana i dalje u tropskoj klimi još masovno rastu prastare mezozojske četinjače: Caytonia, Woltzia, Pagiophyllum, Sphenolepidium, itd. Zato je kredna Adriatida tada imala dosta sličnu ulogu izolacije s prastarim reliktima kao npr. današnji Madagaskar i Novi Zeland.

U to doba pred 120.000.000 godina, naša je Adriatida nasred oceana Tetis i još je udaljena preko 2.000 km od okolnih kontinenata. Potom se južni prakontinent Gondwana i sjeverna Laurazija tektonskim lomovima i otvaranjem novih mora uglavnom već razpadaju na današnje kontinente. Dok po okolnim mezozojskim kontinentima tutnje golemi dinosauri, zbog naše oceanske odvojenosti oni većinom još nisu stigli na Adriatidu osim roda Iguanodon nadjenog npr. na Brijunima.

Dotle se kod nas u oceanskoj izolaciji tada od prvih manjih guštera u mezozoiku do krede razvio cieli niz endemičnih prahrvatskih veleguštera iz vodozemne grupe Mosasauroidea nadjenih jedino uz Jadran od Trsta do Dalmacije, s najbogatijim fosilnim nalazima na Hvaru i u Istri (koji izostaju na okolnim većim kontinentima): Adriasaurus, Carsosaurus, Eidosaurus, Acteosaurus, Opetisaurus, Hydrosaurus, Aegialosaurus, Mesoleptus, itd.

Ovi posebni naši pragušteri tu žive do kraja mezozoika i potom izumiru u paleogenu (rani terciar) kada se Adriatida spaja s južnom Europom i uz izdizanje Dinarida tu počinje svježija subtropska klima.

Summary

The Cretaceous period was the longest period in the Phanerozoic eon, lasting 80 million years from 145 to 66 million years ago. It followed the Jurassic period, and is the last period of the Mesozoic era. After it came the Cainozoic era with the early Paleogene of Tertiary. The Cretaceous sea level rose much higher than today. North America was partly covered by an epicontinental sea, and half of Britain was under water.

In the Upper Cretaceous, chalk, a type of limestone, was laid down in warm shallow seas. At its end came the alleged famous meteorite strike which, with the volcanic flood basalts spewed out in the Deccan (India), ended so many of the dominant life-forms. The Cretaceous period has just two very long epochs: Upper Cretaceous 100.5 million years ago (mya) to 66 mya; and Lower Cretaceous 145.5 mya to 100.5 mya. The Lower Cretaceous at ~45 million years, was the longest epoch in the Phanerozoic eon.

Literatura

• F.M. Dalla Vecchia: Dinosauri nella Piattaforma Carbonatica Adriatico-Dinarica: implicazioni paleoambientali e paleogeografiche. Memorie della Società Geologica Italiana, Roma (in press).
• Museo paleontologico Monfalcone 2003: Notiziario di paleontologia, geologia e speleologia. Natura Nascosta 26: 1 - 51.

Poveznice

• Prazemljopis Jadrana
• Srednjojadranski vulkani
• Gorska izdignuća Hrvatske
• Ranopanonski geozačetak Hrvatske

Reference

A condensed digest compiled chiefly from actual wiki, and partly loaded from Wikipedia by GNU license.