Ksaver Šandor Gjalski

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Ksaver Šandor Gjalski
Ksaver šandor gjalski.jpg
Smrt 9. veljače 1935.
Gredice, Hrvatska
Narodnost Hrvat
Zanimanje književnik
HrvatGrb.png

Ksaver Šandor Gjalski (jugo-plagiat: "Đalski") - književno ime, pravim imenom Ljubomir Tito (Josip Franjo) Babić (Gredice kod Zaboka, 26. listopada 1854. - Gredice, 9. veljače 1935.): Jedan je od najtipičnijih hrvatskih književnika druge polovice 19. i početka 20. stoljeća, Ksaver Šandor Đalski ili pravim imenom Ljubomir Tito Babić, rođen je u plemićkoj obitelji 1854. u Gredicama u Hrvatskom Zagorju, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema. U svojim pripovijedima "Pod starimi krovovi", "Za materinsku rieč" i "Na rođenoj grudi", on je ne samo kroničar, već i osjetljivi lirik, pa istančan i zreli umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prama prirodi i zagorskom ladanju. Gjalski se okušao i u mnogim inim temama i motivima, obuhvativši skoro cijelu društvenu problematiku svojega doba. Ostaje zabilježen kao prvi kritičar i uopće prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskog društva u kojemu je živio. Potom su u Jugoslaviji njegova djela uporno krivotvorena tj. protivno medjunarodnim auktorskim standardima su bez pitanja fonetizirana i balkanizirana na hibridni srbohrvatski pidgin, pa su ti lažni jugoslavenski plagiati uporno pretiskivani do danas. Nakon prošlog stoljeća jugo-plagiranja, ovdje se po prvi puta opet navode izvorni auktorizirani nazivi njegovih stvarnih djela.


Abstract

Ksaver Šandor Gjalski, or Ljubomir Tito Babić (26 October 1854, Gredice, Klanjec – 6 February 1935) was a Croatian writer and civil servant. His real name was Ljubo Babić and he was born in Gredice castle (Zabok), Klanjec, in Hrvatsko Zagorje, into a minor aristocratic family. He finished high school in Varaždin and earned law degrees in Zagreb and Vienna. He was involved in politics and had a seat in the Croatian Parliament. He wrote novels, but his best known work is Pod starimi krovovi (Under Old Roofs), a collection of short stories in which he described the economic decline of the Croatian aristocracy. Gjalski managed to combine realism and poetry in his work because of his status as an aristocrat and his strong emotional connection to the region of Hrvatsko Zagorje. Gjalski was heavily inspired by Ivan Sergeyevich Turgenev. His major works are: U novom dvoru (1885), Pod starimi krovovi (1886), U noći (1887), Janko Borislavić (1887), Gjurgjica Agićeva (1889), Na rodjenoj grudi (1890), Osvit (1892), Radmilović (1894), Za materinsku rieč (1902), Dolazak Hrvata (1924), Pronevjereni ideali (1925), etc. Ksaver Šandor Gjalski was a major Croatian writer, and the last one writing and publishing in Yugoslavia on the original classic Croatian from 19th century. Then in Yugoslavia, another hybrid Serbo-Croat language has been created, and without author's consent many his works up to recently were plagiarized in false editions on that new mixed pidgin.

Životopis

Hrvatski književnik i političar Ksaver Šandor Gjalski je bio veliki hrvatski književnik i posljednji u Jugoslaviji, nakon Šenoe i Kumičića koji je još dosljedno pisao polukorjenskim pravopisom i stoljetnim izvornohrvatskim jezikom iz 19. stoljeća (prije vukovske reforme). Potom su u Jugoslaviji zamalo sva njegova djela (protivno medjunarodnim auktorskim normama), zbog ideopolitičkih razloga srbohrvatskog jezičnog jedinstva krivotvorena tj. naknadno bez dozvole su pretiskani fonetizirani novoštokavski jugo-plagiati sve dosad. Ovdje se dosljedno (po prvi put) citiraju pravi izvorni naslovi njegovih auktorskih izdanja (i u zaporki lažni naslovi kasnijih jugo-plagiata).

Ksaver Šandor Gjalski je zapravo rodjen kao Ljubomir Tito Babić 26. listopada 1854. godine u Gredicama kod Zaboka. Kasnije će u svom djelu Za moj životopis zapisati: U petak sam se rodio (26. listopada 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dviestogodišnje ure, kojim je najavljivala dvanajst sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valda takodjer romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišća, uskliknula: "Die Geisterstunde!" I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liečnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio.

U roditeljskom domu odgajan je u izrazito ilirskom duhu, o čemu će u već spomenutom djelu Za moj životopis zapisati: Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rodjenoj grudi - domovinsku ljubav. Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerovatno je naslijedio od majke koja je rado čitala djela francuskih, engleskih i njemačkih književnika.

Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Varaždinu, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu. Studij prava završiti će 1874. godine, ali ne u Zagrebu već u Beču. U vrieme školovanja susreće se s Eugenom Kvaternikom i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli. No poslije će njegove političke stavove napustiti i zastupati ideje Josipa Jurja Strossmayera. Četri godine kasnije (1878.) u Beču polaže državni ispit i zaposlio se u Koprivnici kao državni činovnik. Kasnije će često mijenjati mjesto boravka: Virovitica, Osijek, Sisak, Pakrac, Šušak, Zagreb, itd. Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposlio se 1891. godine, ali sedam godina kasnije (1898.) je prisilno umirovljen zbog neslaganja s politikom bana Khuen-Hédervárya, a takodjer je zatim i u Jugoslaviji-SHS bio nepodoban i zanemaren.

Glavna djela

U hrvatskoj književnosti pojavljuje se po prvi put u listu Vienac 1884. godine pripovjetkom Illustrissimus Battorych uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu, pod kojim imenom je najpoznatiji do danas. Jedno će vrijeme zajedno s Milivojem Dežmanom, biti urednik lista Vienac. Vrhuncom njegova stvaralaštva se smatra djelo Pod starimi krovovi (kasniji vukovski jugoplagiat: "Pod starim krovovina") 1886. Značajni su još i njegovi romani U Novom dvoru i Na rodjenoj grudi. Pored njih piše i politički roman U noći pa 3 poviesna romana: Osvit, Za materinsku rieč i Dolazak Hrvata. Svakako treba spomentu i djela: Iz varmeđinskih dana, Diljem doma, Tri pripoviesti bez naslova, Janko Borislavić, Biedne priče, Đurđica Agićeva, Male pripoviesti, Radmilović, Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovietke, Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića. Izim romana je pisao i književne članke, filološke oglede, pa političke i poviesne rasprave.

Jedan je od najvećih i tipičnih hrvatskih književnika iz druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Rodjen je u plemenitaškoj obitelji Hrvatskog Zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema. U svojim izvornim pripovijedima "Pod starimi krovovi" (jugoplagiat: Pod starim krovovima), "Za materinsku rieč" i "Na rodjenoj grudi", on je ne samo kroničar, već i osjetljivi lirik, pa istančani i zreli umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emotivni odnos prama prirodi i zagorskom ladanju. Gjalski se okušao i u mnogim drugim temama i motivima, obuhvativši skoro cijelu društvenu problematiku svojega doba. Ostaje zabilježen kao prvi kritičar i uopće prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskog društva u kojemu je živio.

U dva mandata bio je predsjednikom Društva hrvatskih književnika, a 1903. godine je izabran za počasnog člana JAZU. U politički život se uključuje 1906, kada biva izabran zastupnikom u Hrvatskom saboru. U vremenu od 1920. do 1929. je na dužnosti velikog župana Zagrebačke županije. Preminuo je 9. veljače 1935. godine u rodnim Gredicama. Njemu u čast se održava manifestacija "Dani Ksavera Šandora Gjalskog", na kojem se dodjeljuje istoimena nagrada, "Ksaver Šandor Gjalski".

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Revised and elaborated by GNU-license almost from WikiSlavia and Wikinfo (and partly from Croatian Wikipedia).