Sv. Marko Križevčanin
| |
| Rodno ime | Marko Stjepan Krizin |
| Smrt | {{{smrt}}} Košice, Kraljevina Ugarska |
| Bjelovarsko-križevačka biskupija | |
Sveti Marko Križevčanin (magj. Kőrösi Márk, lat. Marcus Crisinus, rodno ime Marko Stjepan Krizin; Križevci, 1589. - Košice, 7. rujna 1619.) je treći kanonizirani hrvatski svetac rimokatoličke Crkve, svećenik, košički mučenik, profesor bogoslovlja, kanonik, vjeroviestnik (misionar), zaštitnik Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Životopis
Marko Stjepan Krizin je rodjen u Križevcima 1589. godine. Studirao je najprie u isusovačkom kolegiu u Grazu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciu. Kao kandidat zagrebačke biskupije je bio primljen u glasoviti rimski zavod Collegium Germanicum et Hungaricum. Svojom je rukom ondje zapisao kako je Hrvat, kako se to do danas očuvalo u pismohrani zavoda. Kao sveučilištarac se odlikovao bistrinom uma i kriepošću. U Rimu se nalazio od 1611. do 1615. godine.
Postavši svećenik, vratio se u svoju zavičajnu zagrebačku biskupiju u kojoj je djelovao kratko vrieme. Kardinal Petar Pázmány pozvao ga je u Ugarsku, učinio ga ravnateljom sjemeništa u Trnavi i ostrogonskim kanonikom. Kasnie mu je povjerio i upravu benediktinske opatie Széplak, kod Košica, koja je tada bila vlasničtvo ostrogonskoga kaptola.
Košice su u ono doba bile utvrda ugarskog kalvinizma. Kako bi ojačao položaj malobrojnih katolika, gradski upravitelj i namiestnik kralja Matije II. Andrija Dóczi je u Košice pozvao dvojicu isusovca: Stjepana Pongrácza i Melkiora Grodzieckoga. Njihov je plodonosni rad ojačao sviest katolika, ali i izazvao bies kalvina.
Tako su kalvini potakli narod na bunu obtuživši lažno katolike kako su 13. srpnja 1619. izazvali požar u gradu. Tada se u Košicama s isusovcima nalazio i Marko Krizin. U tim težkim trenutcima su htjeli zajedno pomoći katolicima u gradu. Nu kad je zapoviednik kalvinske vojske Juraj Rákóczi, 3. rujna 1619. sa svojim hajducima ušao u Košice, odmah su zatvorili trojicu katoličkih svećenika. Kroz 3 dana nisu im dali ni jesti ni piti. Zapoviednik vojske je obećao Marku Krizinu darovati crkveno imanje samo ako se odrekne katoličanstva i postane kalvin. Marko je to najsnažnije odbio. Okrutno su ih mučili i pogubili.
Kad su mjestni kalvini čuli kako su okrutno mučili tu trojicu katoličkih svećenika, sbunjeni su priznali kako nisu zaslužili takav barbarski postupak. Viest o mučeničtvu je munjevito prohujala Ugarskom. Ban Bethlen ipak nije dopustio dostojan i počastni pokop mučenika, iako su mu bile upravljene brojne molbe. Dopustit će to 6 mjeseci kasnie na molbu palatinove žene Kataline Pálffy.
Relikvie košičkih mučenika se nalaze u uršulinskoj crkvi Sv. Ane i isusovačkoj crkvi Presvetog trojstva u Trnavi u Slovačkoj ter relikvie svetog Marka Križevčanina u Primatnoj baziliki Blažene Djevice Marie na nebo uznesene i svetog Adalberta u Ostrogonu u Magjarskoj. Trojicu košičkih mučenika je proglasio blaženima papa Pio X. 15. siečnja 1905. u Rimu, dok ih je svetima proglasio papa Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. u slovačkim Košicama. Spomendan sv. Marka Križevčanina je 7. rujna.
Vanjske sveze
|
Ovaj je članak dio portala Kršćanstvo |
