Panonski Svetislavići

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Panonski Svetislavići (jugoistorija: "Svetoslavovići"): To je bočni ogranak od starohrvataske dinastije Trpimirovića nastao u Panonskoj Hrvatskoj tj. novoj banovini Slavoniji u 11. stoljeću. Rodonačelnik im je bio krajem 10. stoljeća kratkotrajni hrvatski kralj Svetislav Surina I., koji je nakon svrgavanja u Hrvatskoj najprije prognan s obitelji u Veneciju od god. 1000. Zatim je nakon državnog udara u Veneciji, Svetislav Surina s obitelji (budući Svetislavići) dalje prebjegao u Magjarsku gdje je kasnije i preminuo, a sin mu Stjepan Svetislavić potom postaje slavonskim banom od 1027.- 1050. U medjuvremenu je Svetislavov brat i slijedeći kralj Krešimir Surina II. optužen od rimskoga pape za ubojstvo mladjeg brata Gojslava 1020. god. i papa mu je javno oduzeo kraljevski naslov. Potom je Svetislavov sin Stjepan Svetislavić uz vojnu podršku magjarskog kralja Stjepana I. sa sjevera napao i osvojio Posavsku Hrvatsku, pa je osnovao novu banovinu Slavoniju (Sclavonia) koja će zatim postati sjevernom hrvatskom banovinom. Njegov sin i Svetislavov unuk Dmitar Zvonimir je prvo bio slavonskim banom (oko 1050.- 1076.) i naposljetku je od 1074. god. postao i predzadnjim hrvatskim kraljem.

Abstract

Pannonian Svetislavići was a cadet branch of the Croatian medieval dynasty Terpimiri (Trpimirovići), founded in northern Pannonian Croatia or Slavonia in 11th century, by the exiled Croatian king Svetislav Surina I (996-1000). Its next member was Stephen Svetislavić the son of former king Svetislav and of his wife Strezina Bribirka-Šubić. As his father was allied with Venetian Republic in Croatian civil wars and Croatian-Bulgarian wars, as well as in campaign of Pietro Orseolo II against Croatia in 1000, it was decided to strengthen those bonds even more. After the coup d'état in Venice, Svetislav and his family (Svetislavići) went in exile to Hungary and he died there. In 1020, king Krešimir III killed Stephen's uncle the vice-roy Gojslav, and the Pope's investigation of that murder turned Croatia into an anarchy. Stephen used that anarchy and made a conquest in Croatian Slavonia with Hungarians against the fratricide king. Stephen then received the governor's title Ban of Slavonia. His son and subsequent Slavonian governor (Ban) Dmitar Zvonimir (ca. 1050-1076), would later become the Croatian king in 1074-1089.

Svetislav Surina I.

Svetislav Surina I. (jugoistorija: Svetoslav Suronja): Svetislav Surina I. je srednjovjeki starohrvatski kralj koji je vladao od 996. do 1000. godine. Najstariji je sin kralja Stjepana Držislava. Za vrijeme njegove vladavine Petar II. Orseolo iskorištava bratske borbe za prijestolje između Svetislava, Krešimira i Gojslava, pa u tom rasulu osvaja gradove Zadar, Split, Trogir, Biograd i otoke Krk, Osor, Rab, Korčulu i Lastovo. Te mu je gradove i otoke pritom još Svetislav Surina prodao za 100.000 dukata. Svetislav Surinja kao hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića je i začetnik slavonske poddinastije Svetislavića. Najstariji je sin kralja Stjepana Držislava, brat Krešimira Surine II. (= Krešimir III.) i najmladjeg bana Gojslava. Vladao je kratko, od 995. do 999. godine i skoro cijelo vrijeme vladanja je proveo u dinastičkoj borbi za vlast protiv svoje braće, što je rezultiralo raspadom i smanjenjem države samo na Primorsku Hrvatsku bez Slavonije i otoka.

Povijest vladanja

Njegov otac kralj Stjepan Držislav, još ga je za života postavio za hrvatskog bana i proglasio ga budućim prijestolonasljednikom, s tim da je po starohrvatskom običaju, vlast trebao dijeliti s braćom koji bi vladali svaki u svojoj banovini. No nakon kraljeve smrti 997, Svetislav se nije pokorio toj očevoj želji i prisvojio je svu vlast po cijeloj Hrvatskoj i za bana je postavio drugoga svog župana Gvarda (Varda).

Ovakvu smjenu hrvatske vlasti je tada pragmatično iskoristio mletački dužd Petar II. Orseolo, prvo da prekine plaćati danak koji su Mlečani dotad već puno stoljeće plaćali Hrvatskoj za slobodni prolaz prama Carigradu. Naime od 992. god. je Venecija uživala povlaštenu trgovinu s Bizantom, što je dovelo do bogaćenja Venecije i jačanja duždeve vlasti, ali i ljubomoru dalmatinskih trgovačkih gradova. Kad je novi Svetislav počeo smetati mletačkim brodovima, Petar II. Orseolo je poharao otok Vis oko 996. i porobio njegovo pučanstvo, čime je započeo Hrvatsko-mletački rat krajem 10. stoljeća. Mletački dužd je iskoristio trgovačku ljubomoru na mletačke povlastice kako bi dalmatinske gradove privolio da se odmetnu od Hrvatske i priznaju mletačku vlast čime bi i oni ostvarili uvjete za slično bogaćenje s Bizantom.

Silazak s vlasti

Ubrzo su se Svetislavova braća Krešimir i Gojslav ujedinili kako bi uz pomoć Bugara svrgnuli Svetislava. Bugari su rado pomogli svrgavanje kralja koji je bio saveznik njihova neprijatelja Bizanta, pa je moćni bugarski car Samuilo počeo invaziju 998. god. zauzevši dalmatinsko zaleđe i veći dio Bosne. Nakon vojnih operacija je Samuilo osvojena područja dao na upravljenje braći Krešimiru i Gojslavu, na što su se oni zavjetovali na savezništvo s Bugarskom umjesto s Bizantom. Mletački izvori pak navode da je Krešimir III. za svrgavanje Svetislava pronašao podršku u moćnome mletačkom duždu Petru II. Orseolu koji je 1000. god. iskoristio borbe za hrvatsko prijestolje i redom zauzeo gradove Zadar, Split, Trogir, Biograd i otoke Krk, Osor, Rab, Korčulu i Lastovo. U Trogiru koji je već bio pod mletačkom vlašću, zbio se mirovni susret Petra II. Orseola i Krešimira Surine II., gdje je uz ostalo dogovorena i ženidba Krešimirovog sina Stjepana (III.) Dobroslava s duždevom kćerkom Hicelom (Joscella) Orseolo, ali i buduće progonstvo Svetislava i njegove obitelji (loza Svetislavići), koji su prvo otišli u Veneciju pa uskoro u Magjarsku.

Stjepan Svetislavić

Ban Stjepan Svetislavić (1027.- 1050., jugoistorija: "knez Stefan Svetoslavović") bio je sin svrgutoga hrvatskog kralja Svetislava Surine (995.- 999., jugoistorija: Svetoslav Suronja). Nakon očeve smrti u Magjarskoj, Magjari su od južne Primorske Hrvatske pod kraljem Krešimirom Surinom II. (Krešimir III., 999.- 1035.) oduzeli bivšu Panonsku Hrvatsku ili Slovinje sjeverno od Save, pa ju od 1027. proglasili za novu posebnu banovinu Sclavonia kao početak kasnije i današnje Slavonije od 11. stoljeća. Za njezina prvog bana postavljen je sin svrgnutoga hrvatskog kralja Svetislava Surine I. tj. Stjepan Svetislavić koji je bio slavonskim banom od 1027. do 1050. godine. Ovaj je oženio Strezinu Bribirku-Šubić od banova Bribirskih, s kojom je imao sina Zvonimira, kasnije takodjer panonskog bana (1050.- 1076.) i konačno hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira (1076.- 1089.). Jugoslavističke pretpostavke tzv. "minimalista" da je navodno Zvonimirova majka Hicela Orseolo jesu ideološka podvala unatrag protiv kralja Zvonimira, jer je iz genealogije sad jasno poznato da je zapravo Hicela (Joscella) Orseolo bila supruga istodobnoga hrvatskog kralja Stjepana III. Dobroslava i preko njihove unuke Nede Krešimirove takodjer je prabaka Petru Svačiću (Petar II. Krešimirov).

Strezina Bribirka

Strezina Bribirka je prva poznata iz loze banova Bribirskih u 11. stoljeću. Postala je snahom svrgnutomu hrvatskom kralju Svetislavu Surini (995.- 999.), kao supruga njegovog sina i slavonskog bana Stjepana Svetislavića (927.- 950.). S ovim je imala sina i takodjer slavonskog bana Dmitra Zvonimira (1050.- 1076.) koji je potom postao hrvatskim kraljem (1076.- 1089.).

Slavonski ban Zvonimir

Ban Zvonimir kao sin Stjepana Svetislavića nakon njegove smrti nakon 1050. postao je slavonskim banom i potom hrvatski kralj 1976.- 1089. Zvonimirovo podrijetlo navodno je nejasno poznato zato, jer je uzastopno krivotvoreno od jugoistoričara tzv. "minimalista". Mimo ideologizirane jugoistorije s glavnim ciljem kompromitirati nepodobnoga i 'kontroverznog' Dmitra Zvonimira, naprotiv novije genealoške analize raznih pokazatelja nam sve jasnije pokazuju da je ban i kralj Zvonimir itekako imao podužu vladarsku baštinu, kako po očevoj tako i po ženskoj lozi. Iako pristrani jugoistoričari i njihovi današnji epigoni na sve načine (lažno) dokazuju kako je Zvonimir navodno bio polulegalni uzurpator hrvatskog prijestolja, u stvarnosti je kralj Zvonimir po muškoj liniji biološki unuk kralja Svetislava Surine (u jugoistoriji: Svetoslav Suronja, 995.- 999.) od njegovog sina i panonskog bana Stjepana Svetislavića (jugo: knez Stefan Svetoslavović) i majke Strezine Bribirke-Šubić iz loze banova Bribirskih. Takodjer je poznato i iz jedne sudske presude iz Šibenika godine 1078., da se i Zvonimirov ujak zvao Streza. Dakle je Zvonimir bočni rođak kralja Petra Krešimira IV., iako još ima jugoistoričara ("minimalisti") koji uporno rovare da nije bio Trpimirović nego pripadnik nekoga od inih uglednih hrvatskih rodova odnosno plemena.

Zvonimir se u izvorima po prvi puta izrijekom spominje od god. 1070. kao ban i suvladar Petra Krešimira IV, jer je i njegov otac Stjepan Svetislavić dotad već bio slavonski ban. Naprotiv jugoistoričari nam uporno podvaljuju da je navodno zavladao Slavonijom jer ju je tobože dobio na poklon od mađarskih Arpadovića. Veliki dio Slavonije bio bi naime do toga doba pod njihovom vlašću: osvojio ju je ugarski kralj Stjepan I. Sveti oko 1027. otevši ju Krešimiru III,- ali tu jugoistoričari-minimalisti naprosto bezočno lažu za neupoućene - jer je ubrzo svu Slavoniju do Drave, Medjimurja i Srijema vratio u Kraljevinu Hrvatsku naš najmoćniji (nepodobni) kralj Stjepan III. Dobroslav - kojega takodjer jugoistoričari-minimalisti zaobilaze i prešućuju. Kako je Zvonimir s Arpadovićima bio u rodbinskim odnosima - jer njegova žena Jelena Lijepa bila je kći ugarskoga kralja Bele I. i sestra Ladislava I.,- oni su mu navodno priznali formalnu vlast na to područje (koje tad ustvari više nisu držali): najvjerojatnije sjeverozapadnu Hrvatsku tj. krajeve između današnjih gradova Varaždina i Zagreba te porječje Kupe. Povjesničar I. Goldstein pretpostavlja da se Zvonimirova vlast možda protezala istočnije čak do Srijema (što je već držao i prethodni kralj Dobroslav).

Zvonimir je od rodbinskog odnosa s Arpadovićima imao dosta koristi,- ali oni potom još i više, jer su baš preko Zvonimirova braka s pripadnicom dinastije Arpadovića Jelenom, nakon njegove smrti pretendirali i na kraju stekli hrvatsku krunu. Negdje poslije god. 1067. zamolio je Zvonimir, kako stoji u izvorima, ugarskog kralja Salomona i vojvodu Gejzu da mu pomognu istjerati istarsko-kranjskog vojvodu Ulrika II. s područja tzv. Marke Dalmatinske tj. područja Kvarnera, Hrvatskog primorja i dijela Istre od današnje Rijeke do Labina i Raše, koji je to područje osvojio oko god. 1064. Oni su to i učinili, a zauzvrat su od njega dobili darove pa je Zvonimir tako zavladao i tim zapadnim područjem Hrvatske.

Sve je to sigurno dosta utjecalo na kralja Petra Krešimira da 1070. Zvonimira uzme za svoga suvladara i prijestolonasljednika i kao takav se od te godine i spominje u izvorima zajedno s Petrom Krešimirom. Ovo se u hrvatskoj historiografiji također tumači kao ponovno sjedinjenje Slavonije s Hrvatskom, koja je time ponovo postala ujedinjena i moćna. Dotadašnji Krešimirov prijestolonasljednik i njegov nećak Stjepan skinut je s tog položaja i zatvoren u samostan Sv. Petra pod Borovima u Splitu. Dok je Zvonimir sve više jačao i pripremao se za zadobivanje kraljevske časti, na Jadranu se pojavljuje nova sila - Normani. U izvorima tako stoji da je godine 1074. normanski vojvoda Amiko iz Apulije s juga Italije u pljačkaškom pohodu na Hrvatsku zarobio nekoga neimenovanog "hrvatskog kralja". Ne kaže se kojega, ali je možda u pitanju Petar Krešimir IV. ili njegov suvladar Dmitar Zvonimir, iako ima razložnih mišljenja da je možda riječ i o neretvanskom banu Marjanu IV. Slavcu. Uz te donekle nejasne okolnosti, na prijestolje je stupio predzadnji hrvatski kralj Zvonimir god. 1076.- 1089.

Literatura

  • Franjo Rački: Hrvatska dvorska kancelarija i njezine isprave za vladavine narodne dinastije, Zagreb 1876., NSK signatura 155.397
  • Franjo Rački: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam, Zagreb 1877., NSK signatura 000.615 sv7
  • Ferdo Šišić, 1914: Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji, Vjesnik hrv. arheološkog društva, sv. 1914: str. 65—86, Zagreb.
  • Rudolf Horvat, 1924: Povijest Hrvatske, Zagreb.
  • Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1975. NSK signatuta 478.440
  • Ferdo Šišić: O smrti hrvatskoga kralja Zvonimira, Zagreb 1905. NSK signatura II 5.126
  • Stjepan Gunjača: Kako i gdje je svršio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o grobu kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina, Zagreb 1952, NSK signatura 318.123
  • Nada Klaić: Problem Zvonimirove smrti u novijoj literaturi, Zagreb 1963., NSK signatura 371.433
  • Vjekoslav Klaić: Kralj Dimitar Svinimir i njegovo doba, Zagreb 1876., NSK signatura 155.603; 000.485
  • Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, Zagreb 1899. 118.044
  • Mate Zekan: Kralj Zvonimir-dokumenti i spomenici, hrv. i eng., Split 1990., NSK signatura 949.75-05 Z96k (otvoreni pristup na 3. katu); A-II 65.502

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Panonski_Svetislavići&oldid=35421"