Pljačka
Pljačka je nenadzirano otimanje dobara i imovine ili zatorba tiekom kobnih (katastrofalnih) dogodjaja, gradjanskih nemira, ili ratove u stanju bezvladja (anarhie), gdje državne ustanove nisu u stanju ili ne žele intervenirati, ili imaju nalog za nemiešanje. Pljačkaši često hrpimično rabe silu. Pljačka je najteži slučaj kradje, razbojničke kradje, zlouporabe službenog položaja iz koristoljublja, prievare u službi ili pronevjere, učinjenih na štetu privatne ili društvovne imovine.
Pljačka može biti oduzimanje robe ili dobara silom kao dio vojne ili političke pobjede, pobune, ili nereda. Izraz se takodjer rabi u širjem ili prenesenom smislu za opis nedopustivih slučajeva kradje i pronevjera, kao što su pljačkanja privatnih ili javnih dobara od korumpiranih osoba ili pohlepne vlasti ili zapljene imovine nakon rata ili prevrata.
Pljačke Hrvatske
Kroz predhodno tisućljeće su tudjinci, skupa s domaćim etnomazohistima i izdajicama, do sad uzastopce gospodarsko-imovinski pljačkali i unazadili Hrvatsku i Hrvate, u ratnim okolnostima pri povriemenim vojnim prodorima, u poslieratnom dobu kroz hrpimične nacionalizacie i razvlašćenju nepodobnih i smaknutih, ter u novie doba kroz namjerno organizirane subverzivne pljačke vršene u vidu zakonskih odredbi što omogućuju provedbu privatizacie i ovrhe.
Izim gospodarsko-imovinskih pljački, tiekom poviesti su se sbivala i postupna ratno-osvajačka otimanja hrvatskih ozemlja od susjednih ili nesusjednih okolnih država. Takodjer su se i u mirnodobskim okolnostima vršile ozemne podjele ter pripojitbe hrvatskih ozemlja susjednim državama, uglavnom uzrokovane medjunarodnim sporazumima, ideopolitičkom promičbom i manipulaciom na osnovi različitih tvrdnji, kako bi se moglo opravdati oduzimanja ozemlja. Danas se pola hrvatskog ozemlja nalazi u sastavu susjednih država, ter i danas postoje granični sporovi oko nekih pograničnih predjela Republike Hrvatske što si ih prisvajaju i žele pripojiti skoro sve njene kopnene susjedne države (izim Magjarske).
