Hrvatskoj oteta ozemlja

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Hrvatskoj oteta ozemlja (smanjivanje Hrvatske od srednjovjeke kraljevine do danas): Uz povremene manje iznimke, hrvatsko se ozemlje manjeviše uzastopno smanjivalo od srednjeg vijeka pa sve do danas, tako da nam je sadanja država jedva tek 1/3 od najveće Kraljevine Hrvatske u doba našega najjačeg kralja Stjepana III. Dobroslava. Tada je srednjovjeka Hrvatska uz ino, obuhvaćala sve otoke, Medjimurje, Srijem, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru i sjeverozapad Albanije do Drača (baš zato se sve dosad toga najvećeg hrvatskog kralja prešućuje i prikriva).

Hrvatska je iz Austrougarske u Jugoslaviju ušla sa Srijemom i Bokom Kotorskom kao svojim sastavnim dijelovima, što joj je pod Titinim jugokomunistima oduzeto i predano inim republikama. Nakon jugo-raspada, spram republičkih granica SR Hrvatske od 1991. nam je i nedavno iznova oduzeto još bar desetak inih pograničnih krajeva, a najviše ih je preotela Bosna (njih 5), pa Slovenija (3), Crna Gora (2) i Srbija (1), koje su predaje većinom proveli reformirani neokomunisti (SDP + HNS).

Abstract

Croatia's seized territories (diminishing Croatia from medieval kingom up to nowadays): ...

Srednjovjeka Kraljevina

U srednjovjeko doba kraljevine Hrvatske pod dinastijom Trpimirovića (910.- 1093.), unutar naše kraljevine su manjeviše stalni dijelovi bili obale od Rječine do Neretve, otoci od Paga do Hvara, Gorski Kotar, Lika, Kordun, zapadna Bosna (do Vrbasa), Posavina, Moslavina i Slavonija. Inim rubnim hrvatskim ozemljem su naizmjence vladali tek poneki snažniji hrvatski kraljevi:

  • Istra: Zapadna Istra u srednjem vijeku nije bila u granicama Hrvatske, a istočnom Istrom do Raše i Ćićarije su vladali najprije Trpimir I., Branimir, Tomislav, Stjepan Dobroslav i Petar Krešimir IV., a ini uglavnom samo istočnije od Rječine.
  • Kvarnerski otoci: manjeviše cijelo Kvarnersko otočje je prvi u hrvatskoj vlasti imao Branimir, pa Stjepan Držislav, Krešimir IV. i Zvonimir. Naprotiv za Trpimira I., Tomislava i Držislava sjevernojadranski otoci nisu bili u Hrvatskoj, nego pod Bizantom.
  • Najsjevernije Medjimurje: tu je od Trpimirovića prvi zavladao kralj Tomislav, pa najjači Stjepan Dobroslav i Krešimir IV., dok ga ini Trpimirovići nisu imali u vlasti.
  • Najistočnije Srijem: prvi je Srijemom zavladao Stjepan Držislav, pa Svetislav Surina (yugo. tzv. "Svetoslav Suronja"), Stjepan Dobroslav i Zvonimir. Srijemom nisu vladali Tomislav niti Krešimir IV.
  • Istočna Bosna (Vrbas-Drina): većim dijelovima Bosne uglavnom sve do Drine su vladali najprije Trpimir I, pa Tomislav, Stjepan Dobroslav i Krešimir IV.
  • Hercegovina: Manjeviše cijelom Hercegovinom (i inom Crvenom Hrvatskom) je najprije vladao već Branimir, pa Stjepan Držislav i Stjepan Dobroslav. Ini kraljevi držali su samo manji dio zapadne Hercegovine do Neretve kao Tomislav i Krešimir IV.
  • Boka i Dubrovnik: Dubrovačkim primorjem i Bokom Kotorskom od Pelješca do Budve najranije je prvi vladao već Branimir, pa Stjepan Držislav i Stjepan Dobroslav, dok Tomislav, Krešimir IV., Zvonimir i ini tu nisu vladali južnije od Neretve.
  • Crvena Hrvatska (Skadar i Crna Gora): jugoistočno od Boke Kotorske pa sve do Skadra i Drima su izravno vladali cijelom Crvenom Hrvatskom samo Branimir i Stjepan Držislav, dok su od kralja Tomislava do Stjepana Dobroslava posebni južni banovi Crvene Hrvatske bili autonomni vanjski vazali Kraljevine Hrvatske.

Dakle po teritorialnom obsegu, naobsežniji hrvatski vladari medju Trpimirovićima nisu bili samo popularni Tomislav i Krešimir IV, nego podjednako i Stjepan Držislav, ali daleko najmoćniji iznad svih tih je bio prikriveno-prešućeni Stjepan III. Dobroslav, kao izrazito najprostraniji hrvatski vladar svih vremena.

Stjepan III. Dobroslav

Ne računajući karpatsku Bijelu Hrvatsku ni raniju iransku Harauvatiyu kojih obseg još nije jasan, najveću Kraljevinu Hrvatsku je u srednjovjekoj Europi stvorio naš najsnažniji, ali još uvijek prešućeni i ideološki nepodobni kralj Stjepan III. Dobroslav (1035.- 1050.). Njegova je država za 1/4 do 1/3 površine bila veća od Tomislavove i Krešimira IV ili od NDH: uz ine srednje hrvatske krajeve je vladao svim jadranskim otocima (izim Tremita), iztočnom Istrom, Medjimurjem, Srijemom, Bosnom, Hercegovinom, dubrovačkim primorjem i Bokom Kotorskom. Zbog ove nepoželjno-prevelike države i zato jer se usudio zavladati tzv. "odvajkada srpskim" zemljama kao Srijem, Bosna, Hercegovina, "srpska Atina" (Dubrovnik) i Boka, u 20. stoljeću je unatrag pod Jugoslavijom kralj Dobroslav u javnosti postao nepodoban, odbačen, prešućen i prikriveni hrvatski vladar, pa se dosad lažno dopuštalo samo postojanje nešto manjih država Tomislava i Krešimira IV.

Kralj Tomislav

Drugi najprostraniji vladar srednjovjeke Hrvatske je ranije bio kralj Tomislav (910.- 929.), kojega je država prostorno bila slične veličine kao kasnija NDH 1943.- 1945. Uz srednje hrvatske krajeve je vladao Medjimurjem, Slavonijom, Bosnom i istočnom Istrom. Ipak pod vlasti Tomislava nisu bili: Kvarnerski i Dubrovački otoci, Pelješac, većina Hercegovine (izim zapadne), Dubrovnik, Boka niti Srijem.

Petar Krešimir IV.

Treći najprostraniji vladar srednjovjeke Hrvatske, prostorom nešto manji od ranijeg Tomislava i znatno manji od Dobroslava je bio Petar Krešimir IV. Više od Tomislava je na zapadu imao Kvarnersko otočje i na sjeveru Medjimurje, ali istočnije bez Dubrovačkih otoka i primorja, bez Hercegovine, istočne Slavonije i bez Srijema.

Stjepan Držislav

Stjepan II. Držislav (1035.- 1056.) je prostorno treći ili četvrti starohrvatski kralj, obsegom države približno sličan kasnijem Krešimiru IV. Za razliku od inih par najjačih Trpimirovića, bio je slabiji na zapadu gdje nije imao Kvarnerske otoke ni iztočnu Istru, isto bez Medjimurja i Hrvatskog Zagorja. Naprotiv je Držislav od svih Trpimirovića bio izrazito najprostraniji spram iztoka, gdje je izravno držao Srijem i Slavoniju, veći dio Bosne, svu Hercegovinu, Dubrovnik i Boku, Crnu Goru i sjeverozapad Albanije do Skadra, Drima i Prokletija, tj. uz Slavoniju je vladao srednjom i cijelom Crvenom Hrvatskom najdalje spram jugoistoka od svih starohrvatskih kraljeva.

Turske Reliquiae reliquiarum

Najmanji prostorni obseg je hrvatska država imala nakon početnih turskih osvajanja u 16/17. stoljeću, kada se mnogostruko smanjila na jedva 1/5 najvećeg ozemlja spram srednjovjekog doba kralja Stjepana Dobroslava, pa je odonda slikovito nazvana "Reliquiae reliquiarum (olim Regni Croatiae)" (ostatci ostataka negdašnje Kraljevine Hrvatske). Tada su oko jednog stoljeća izvan Turskog carstva preostali samo rubni djelovi Hrvatske na sjeverozapadu i jugozapadu, pa odonda nastaje sadanji čudan polumjesečasti oblik naše države (nalik kiflu) kakvoj slične inače nema u svijetu.

Pri najvećem obsegu europske Turske diljem Balkana, iz srednjovjeke Hrvatske su kroz iduća 4 stoljeća oduzete Bosna i Hercegovina, a bar kraće oko 1 stoljeća u početku još većina Slavonije, Banovina, veći dio Like (izim Gacke) i uglavnom dalmatinska Zagora. Izim čestih pljačkaških provala zapadnije, tada su od Hrvatske trajno izvan Turske preostali Hrvatsko Zagorje, Medjimurje, Moslavina, Turopolje, Žumberak, Gorski Kotar, Istra, Kvarner, dalmatinske obale i većina otoka, Dubrovnik i Boka Kotorska. Približno nakon jednog stoljeća turske okupacije je Austrougarska vojno izbacila Turke natrag na Balkan iz najvećeg dijela sadanje Hrvatske, koja uglavnom ostaje izvan Turske kroz 18. i 19. st.

Zatim uz postupno opadanje turskih snaga diljem jugoistočne Europe i još uz propast Mletačke republike na Jadranu u 18. st., većina hrvatskih pokrajina se kao autonomne vazalne banovine razvijaju u Austrougarskom carstvu. Pritom do 1. svjetskog rata tzv. Trojedina kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija početkom 20. st. po drugi puta doseže razmjerno veći obseg tek donekle sličan kao ranije osrednja Kraljevina Hrvatska, približno iz doba prostorno slabijih kraljeva Krešimira II, Svetislava Surine i Dmitra Zvonimira.

Obseg oko 1. svjetskog rata

Nakon razpada Austrougarske 1917.- 1918. i pri ulasku Hrvatske u Kraljevinu SHS-Jugoslaviju, Hrvatska kao svoju teritorialnu baštinu u tu novu balkansku državu uz ino unosi kao svoje sastavne dijelove: cijeli Srijem, lijevu-zapadnu stranu Pounja, cijelu Dalmaciju, Boku Kotorsku i Paštroviće do rječice Željeznice i luke Sutomore, što nam je raznim smicalicama i podvalama potom dosad oteto, Hrvati odatle protjerani i dosad većinom dodijeljeno Srbiji, Bosni i Crnoj Gori. U prvoj unitarnoj jugo-kraljevini sa stvarnom dominacijom Srbije je proglašen "troplemeni" jugo-narod SHS, pa nije bilo etnički postavljenih nutarnjih granica, nego uglavnom samo maglovito-umjetne birokratske 'banovine': tzv. Dunavska, Dravska, Savska, Vrbaska, Primorska, ...itd.

Srijem u Hrvatskoj

Sve do kraja 1.svj. rata god 1918., cijeli je Srijem izmedju donje Save i Dunava bio upravno i etnički uglavnom hrvatsko područje, još pred stoljeće s jasnom katoličko-hrvatskom većinom i pretežnim imovnim posjedima u srijemskim gradovima Zemun, Mitrovica, Petrovaradin (rodno mjesto bana Jelačića - sad južno predgradje N. Sada) i ini manji srijemski gradići većinom s katoličkim crkvama. Dotad su iz 19. st. brdska srbsko-pravoslavna sela izvorno bila tek oko izbjegličkih manastira pred Turcima na Fruškoj gori. Kasnije kroz Jugoslaviju su dosad prastari ikavski Hrvati (Šokci) iz Srijema uglavnom protjerani, oduzeta im imovina ili pobijeni, a umjesto njih naseljeni Srbijanci s jugoistoka i pravoslavni 'Prečani' iz Bosne, pa je nakon toga etno-čišćenja raniji hrvatski Srijem dosad unatrag proglašen "odvajkada srpskim" Sremom u Vojvodini ('odvajkada' = 73 god. tj. 1918.- 1991.).

Hrvatska Boka i Paštrovići

Paštrovići su brdsko primorje izmedju luka Budva i Sutomore, tj. priobalni pojas izmedju jugoistočnog Jadrana i primorskog gorja Sutorman (1.182 m), pa je to do 1918. bila najjužnija hrvatska planina. Duž toga Paštrovićkog primorja su do 1.svj. rata bili naši lučki gradovi Budva, Sušćepan, Petrovac i Sutomore većinom s katoličkim crkvama i pretežno hrvatsko-katoličkim ribarima, a samo istočnije od Sutormana i južnije uz obalu (Bar-Ulcinj-Bojana) su dotad bili većinom pravoslavci i to je bilo u kraljevini Crna Gora. Takodjer unutar Boke Kotorske su dotad u lukama Perast, Kotor, Tivat i susjednim manjim bokeljskim lučicama prevladavali hrvatsko-katolički pomorci (sad je hrvatska manjina skoro samo u Tivtu). Ranije je dosta pravoslavaca na obali bilo najviše u Risanu i manje u Hercegnovom, u čijem zaledju je bilo i muslimana koji su istrjebljeni 1991-95. Zato su luke Igalo i Hercegnovi, uz Neum poviestno stoljećima pripadale Bosni. Sada je sve to od Igala do Sutomora oteto od BiH i hrvatske Dalmacije, Hrvati i muslimani odatle su uglavnom izbačeni, pa je u Titinom jugo-komunizmu predano Crnoj Gori (za buduću Vele-Srbiju).

Banovina Hrvatska

Kada je par godina uoči 2.svj. rata zbog europskih i domaćih previranja postalo očiglednim, kako će dalje komadanje i potiskivanje Hrvata unutar prve Jugoslavije ubrzo biti nemoguće, počeli su Velesrbi dijelom popuštati manjim taktičkim ustupcima. Zato je kao kompromisna nagodba od 26. kolovoza 1939. dopuštena i etnička uspostava posebne Banovine Hrvatske pod izbornom vlasti Hrvatske seljačke stranke - HSS, koja bi obuhvatila bar neke važnije etnoprostore povijestnoga hrvatsko-katoličkog ozemlja izmedju Medjimurja, Iloka, Sušaka, Travnika i Cavtata: srednju Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Hercegovinu. Već tada je Hrvatskoj nepovratno oduzet raniji naš Srijem, Boka i Paštrovići. Ova je dvogodišnja Banovina nestala zajedno s razpadom SHS-Jugoslavije do travnja 1941., tj. prerasla je u povećanu Nezavisnu Državu Hrvatsku (1943.- 1945.): Ova je nakon pada Musolinijeve Italije od 1943. približno obuhvaćala slično ozemlje srednjovjeke Hrvatske iz doba kraljeva Tomislava i Držislava, a bila je na iztoku manja samo od najveće Hrvatske kralja Stjepana III. Dobroslava.

Poratna partijska Hrvatska

Drugo najveće sjeckanje i otimanje hrvatskih etno-prostora, nakon Turaka je masovno provedeno krajem 2. svj. rata nakon propasti NDH, kada su Titini jugo-partizani uz privolu hrvatskih jugopartijskih izdajnika dopustili odsjecanje prostranih i izvornih hrvatskih krajeva, gdje su kroz tisućljeće dotada uglavnom živjeli većinski katolički Hrvati. Najviše i najvećih takvih amputacija od 1945. smo doživili uzduž iztočnih hrvatskih krajeva spram Srbije i Crne Gore, tj. od Dunava pa sve do južnog Jadrana. Tada su konačno pri službenom odredjivanju nutarnjih republičkih granica, od hrvatskog etnoprostora tj. tada "Demokratske Republike" Hrvatske i pravno-formalno istrgnuti:

  • na jugoistoku južnojadransko primorje tj. Paštrovići i Boka Kotorska od Igala do Sutomora i predani Crnoj Gori.
  • na sjeveroistoku najveći dio hrvatsko-katoličkog Srijema od Zemuna do Morovića i predani u Srbiju.
  • na sjeverozapadu u Medjimurju općina i gradić Razkrižje (kod Štrigove) i predani u Sloveniju.

Nova mini-Hrvatska danas

Ovo čerupanje hrvatskog ozemlja nije završilo nakon 2. svj. rata, nego se nedavno opet obnavlja i dalje nastavlja zadnjim razpadom Jugoslavije, pa dosad pogranični susjedi nastoje pravnim podvalama i formalnim trikovima i nadalje nastaviti s otimanjem pograničnih dijelova već smanjene Hrvatske. Za razliku od ranijih velikih otrgnuća prostranih komada Hrvatske (Srijem i Boka), zada je zaredalo najmanje desetak manjih, od kojih su nam čak polovicu toga nedavno otrgnuli iz nove Hrvatske naši tzv. "cvijeće hrvatstva" tj. BiH-muslimani čak sa 5 novih oduzetih rubnih enklava, zatim brojem otimačina slijede "slovenska braća" sa 3 novija otrgnuća iz Hrvatske, pa "Crveni Hrvati" (Crnogorci) s 2 novo-dodatna otrgnuća, a najmanje novih otudjivanja (nakon povećeg Srijema) sada imaju Srbijanci s jednim novim otrgnućem (dunavske Ade). Slično kao ranije u poraću od 1945, i u većini tih novijih pograničnih grabeža hrvatskog ozemlja su pretežno sudjelovali i posredovali naši 'reformirani' neokomunisti.

5 bosanskih amputacija

Nakon jugo-razpada, dosad su susjedni Bosanci vodeći u pograničnom otimanju poput svih inih zajedno, sa 5 glavnih otimačina iz hrvatskog ozemlja duž zapadne i jugozapadne Bosne: Kostajnica, Zavalje-aerodrom Željava, Lička Plješivica, Martinbrod i Neum-Klek. Kroz proteklih pola stoljeća je BiH pogranično otela Hrvatskoj preko 46 četvornih kilometara [1].

  • Kostajnica: Kostajnički stari grad (Zrinski) se već dugi niz stoljeća pravno nalazi na hrvatskom ozemlju u Vojnoj Krajini, premda je uz iztočnu-desnu obalu rijeke Une, ali su ga Hrvati ranije preoteli i obranili od Turaka pa nije u Bosni. Povrh toga i jezično, samo njegovo kajkavsko ime (kajk. kostajn = Castanea-kesten, kostajnica = Castanetum-kestenova šuma) očito nije nikad bilo bosansko-štokavsko, a jugoistočni hrvatski kajkavci žive još i sada tu preko Une (Sunja-Jasenovec). Bosanci sada (2012) lukavom podvalom ucjenjuju Hrvatsku da im prepuštaju taj oduviek hrvatski grad u "zamjenu" za oduviek hrvatski vrh Kleka i susjedna 2 otočića (vidi niže).
  • Vojni aerodrom Željava uz granicu izmedju Bihaća i Ličkog Petrovog sela: taj podzemni ukopani aerodrom za vojne zrakoplove je uz hrvatsko-bosansku medju izgradila jugovojska, a Bošnjaci ga sada uporno nastoje bez opravdanja prisvojiti.
  • Vrh Ličke Plješivice (hrv. Plišivica, srbo-bos. "Gola Plješevica", 1.649 m): do 1.svj. rata je granica Hrvatska/Bosna tu išla istočnom padinom Ličke Plišivice (sada tzv. "Plješevice"), a uglavnom je ista takva granica u SFR-Jugoslaviji bila i republičkom granicom SR Hrvatske/BiH, pa zato nijedan veći plišivički vrh ranije nije ležao u Bosni. Na tom vrhu je ranije bio prvo pogranični čardak Vojne Krajine, pa hrvatska hidrometeorološka i planinarska postaja. U medjuvremenu su i Bosanci na istom vrhu samovoljno podigli RTV-relej (srb. "odašiljač" = hrv. TV-predajnik) koji su ogradili spram Hrvatske uz zabranu pristupa i još pritom promijenili ime same planine u srbo-bošnjačko "Gola Plješevica", što očito dokazuje kako ne razumiju hrvatski pa su ga nesposobni prevesti: Izvorno ikav. Plišivica = Golija (= kajk. Plešivica) od plišiv/plešiv = ogolio, pa to priglupo bosanski zapravo znači "Gola Golija". Ovaj bosanski stil grabeža je po svemu vrlo sličan slovenskom na Sv.Geri (vidi niže).
  • Martinbrod na gornjoj Uni: taj pogranični gradić je stoljećima bio u Vojnoj Krajini izvan Turske (osim tek 1 stoljeće u početku s Likom kraće pod Turcima), pa je zato administrativno-pravno u Austrougarskoj i SR-Hrvatskoj spadao u Hrvatsku. Medjutim je u domovinskom ratu u to naselje upao UNPROFOR i umjesto da ga vrati Hrvatskoj, predali su ga Bosni pa je još dosad pod bošnjačkom okupacijom.
  • Rep Kleka + Školji: Pri razgraničenju Dubrovnika od mletačke Dalmacije, Dubrovčani su Turskoj ustupili samo nutarnji Neumwski zaljev da se time zbog sigurnosti prostorno odvoje od Mlečana. Medjutim su zapadnije luka Klek i blizu 2 otočića (Veli i Mali Školj) ter susjedni rt Rep Kleka ispred te luke odprije i nadalje pripadali stalno Veneciji, pa tom dubrovačkom promjenom ozemlja nisu otišlu u Tursku ni u Bosnu, a tako je isto stalo i u Jugoslaviji s tom obalnom granicom SR Hrvatska/BiH. Sada BiH filozofskim trikovima hoće sebi prigrabiti taj rt i prva 2 otoka na Jadranu, što nije sitnica jer time izvan Neumskog zaljeva dobiva puno prostranija morska edna sve do sredine Stonskog kanala, - a naši neokomunisti to sad žele izdati za BiH. Bosanci sada (2012) lukavom podvalom ucjenjuju Hrvatsku tzv. "zamjenom" da preotmu oduviek hrvatski vrh Kleka i susjedna 2 otočića pa nam tobože 'prepuštaju' hrvatski grad Zrinski na donjoj Uni (vidi gore).

3 slovenske amputacije

Glavne 3 slovenske nove otimačine na sjeverozapadu hrvatskih granica su novo-pomaknuto ušće Dragonje, vršni greben Sv. Gera na Žumberku i pogranično naselje Razkrižje u Medjimurju.

  • Ušće Dragonje: Slovenija se osjeća oštećenom jer u Jugoslaviji nije dobila poželjno svoje primorje od ušća Soče do grada Trsta (tzv. STT-zona A), nego su ratni Saveznici prepustili Jugoslaviji samo južnije STT-zonu B (od Milja do ušća Mirne). Time 'oštećena" Slovenija se zatim htjela nadoknaditi na drugoj stani na štetu Hrvatske i zgrabiti cijelu sjevernu Istru do rijeke Mirne (a ekstremisti traže i cijelu Istru), što joj nije uspjelo nego samo sjeverno od Dragonje. Sada odnedavna Slovenija nastoji cijelu Dragonju podvalama fizički pomaknuti na jug i s njom granicu, što joj dijelom i uspjeva: Zatvorili su staro tisućljetno ušće Dragonje blizu Pirana i umjetnim kanalom preusmjerili u novo rječno ušće južnije uz rt Savudrija, kojim su pomakom preoteli uz Savudrijsku valu veći hrvatski trokut s par sela, gdje je sada uz to još Piranska solana i novi Piranski aerodrom na ranijemu hrvatskom ozemlju. Za prepuštanje toga Sloveniji je najviše pridonio Ivica Račan, socialdemohratski čelnik SDP u doba tzv. "Trećejanuarske koalicije".
  • Greben Sv. Gera (1.182 m): Sv. Gera je najviši vrhunac Žumberka i cijele sjeverne Hrvatske, nazvan po kapelici uz vrh. Medjutim su lukavi Slovenci najprije umjetno preimenovali taj pogranični vrh u novi tzv. "Trdinov vrh", a zatim su na njemu podigli i svoj RTV-relej (TV-predajnik) - sličan trik kao Bosanci na Ličkoj Plišivici, pa konačno pri jugorazpadu još i vojno osvojili sam vrh i na njemu postavili ogradjeno-miniranu vojarnu: To ovako traje sve dosad, a izim demonstracije im vršna vojarna tu uglavnom služi za špijuniranje raznih djelatnosti u susjednoj Hrvatskoj. Ova su zbivanja približno ista kao i bosanska okupacija na našem grebenu Ličke Plišivice, što već dvaput isto ipak dokazuje vojnu nesposobnost i rukovodnu glupavost našeg establišmenta.
  • Medjimursko Razkrižje: To su pogranični gradić i župa na krajnjem sjeverozapadnom rubu Hrvatske, čije se slovensko preotimanje odvijalo po usporenom modelu "puzajuće agresije", što je započelo nakon 1. svj. rata i posve dovršeno u Domovinskom ratu nakon jugo-razpada 1991. U tomu izvorno i stoljećima hrvatskom mjestu je prvo zamijenjen u školi hrvatski učitelj za slovenskoga, pa je zatim od 2. svj. rata imovinski to mjesto prebačeno gruntovno-katastarski u Sloveniju, a konačno je nakon 1991. i crkveno ovo naselje prebačeno iz Hrvatske u slovensku nadbiskupiju sa slovenskim svećenikom.

Nova crnogorska otimanja

Nakon najvećega grabeža Paštrovića i Boke Kotorske iz Hrvatske iza 2.svj. rata, crnogorske ambicije širenja su privremeno smirene, ali su se opet nastavile s dodatnim manjim amputacijama na štetu Hrvatske pri jugo-razpadu: Sada manjeviše uspješno nastoje zauzeti planinu Bjelotinu, rt Oštro-Vitaljina i otočić Lastovica.

  • Planina Bjelotina (1.125 m): Nakon crnogorskog preotimanja Paštrovića s najjužnijom graničnom planinom Sutorman iza 1.svj. rata, novija najjužnija planina u Hrvatskoj je jugoistočno iznad Konavala bio rubni greben Bjelotina, kao niži primorski ogranak na jugozapadu uz visoki Orjen u pozadini. Do 1991. je to bila slobodna planina za ispašu stoke i primorsko planinarenje uz najistočniju konavosku cestu Dubravka-Prijevor-(Molunat), ali su od tog rata Srbi+Crnogorci zauzeli i gusto minirali cijelu planinu, ter nad samom cestom postavili niz karaula i gore njihovu vojarnu, pa je sve dosad cijelo to najjužnije hrvatsko gorje opasno i nedostupno još izvan Hrvatske.
  • Lastovica i Oštro/Vitaljina: to su krajnji jugoiztočni izdanci donedavnog hrvatskog ozemlja uz ulaz Boke Kotorske, koje je Hrvatska kao dio svog ozemlja iz bivše Dubrovačke Republike unesla u prvu Jugoslaviju, istodobno sa susjednom Bokom i Paštrovićima. Pri nedavnom jugo-raspadu je jugovojska zadržala najjužnije dubrovačko selo Vitaljina i susjedni rt Oštro s većom austrougarskom tvrdjavom, kao i bliski utvrdjeni otočić Lastovica pred ulazom Boke, koji je pod jugo-komunizmom preimenovan na srbski u tzv. "ostrvo Mamula". Prvo je u poraću selo i taj rt preuzeo UNPROFOR, pa su dosad uz pogranična ograničenja dijelom vraćeni Hrvatskoj, ali je Crnoj Gori predano zamalo svo more oko toga hrvatskog rta, a susjedni otočić Lastovica je zasad i nadalje ostao pod crnogorskom okupacijom.

Nova srbska amputacija

Nakon što su iza 2. svj. rata prigrabili najveći dio Srijema, pri novijem raspadu Jugoslavije je Srbija od Hrvatske dosad izravno okupirala tek par manjih rječnih otoka, tj. uglavnom Dunavske Ade oko Vukovara. To su promjenjivi rječni sprudovi unutar korita Dunava, nastali pomičnim vijuganjem rječnog korita, od koji su neki još uvijek dosad pod novom okupacijom srbijanske policije.

Vanjske sveze

Poveznice

Referenca

Original compilation by GNU-license, elaboratod from newspaper reports and diverse minor sources + Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Hrvatskoj_oteta_ozemlja&oldid=36043"