Povijesni jugo-minimalisti
Povijesni jugo-minimalisti (protuhrvatski unitarni renegati u našoj historiografiji): U ovom članku se daje sažeti pregled važnijih novijih povjesničara koji su djelovali u Hrvatskoj kroz 20. stoljeće, ili su još i danas aktivni. Slično kao u našoj politici, lingvistici i inim nacionalno-osjetljivim društvenim djelatnostima u Hrvatskoj, tako se i u našoj historiografiji u doba Jugoslavije po partijskoj direktivi sve jasnije razlučuju idejne podjele po usmjerbi spram hrvatske povijesti. Stoga su naši povjesničari tu niže podijeljeni prvenstveno po pristupu hrvatskoj povijesti na anacionalne negatore, dvoznačne neutralce i nacionalne pozitiviste, što je prvi takav izričiti prikaz njihove idejne razpodjele u našoj povijesnoj javnosti. Kroz 20. stoljeće do danas je vidljivo postupno povećanje novijih negativista, kao i tvrdokorno uzastopno prešućivanje u našoj javnosti pozitivnih izvornohrvatskih povjestnika.
Sadržaj
Abstract
Croatian anti-historians (unitary renegates in Croatian historiography): A condensed survey of the newer Croatian historians in Yugoslavia from 20th century, and also of the main ones nowadays active is given. The main anti-Croat unitary renegates in Croatian historiography were Viktor Novak, Jaroslav Šidak, Nada Klaić, and some newer epigones being yet active. Other deceased scholars studying more objectively national history inclued e.g. Milan Šufflay, Ivo Pilar, Ćiro Truhelka, Dominik Mandić, Stjepan Krizin Sakač, Mitjel Yoshamya, Igor Karaman, Zdenko Vinski, Stjepan Antoljak, Franjo Tuđman, Miroslav Brandt, etc. The contemporary active historians in Croatia are chiefly (listed chronologically): Agneza Szabo, Ivan Mužić, Juraj Kolarić, Đuro Vidmarović, Josip Jurčević, Mirjana Matijević-Sokol, Bruna Kuntić - Makvić, and other younger ones.
Negatorski jugo-minimalisti
Za razliku od demokratskih zapadnih naroda u svijetu sa slobodnim i kritičkim društveno-humanističkim znanostima, u istočnim komunističkim i inim totalitarnim zemljama kod vazalnih neslobodnih naroda (osobito Hrvatska, Ukrajina i sl.) u 20. stoljeću su se po unitarnim partijskim sinekurama razvili donedavna podobni i poželjni jezično-povijesni "minimalisti" koji su po centralnoj direktivi nastojali prikriti i skratiti nacionalne povijesti (te ujediniti zajednički jezik s dominantnom nacijom). Zato su u našoj, donedavna promašenoj historiografiji unatrag kritizersko-ideološki odbacivali, prešućivali i izostavljali kod sebe skoro sve ono što bi bilo nepoželjno i nepodobno za inu dominantnu naciju. U kritičko-slobodnoj znanosti zapadnih i inih svjetskih demokracija se takav čudni i politički usmjeren pristup većinom smatra neznanstvenim krivotvorbama, ali se nažalost kod nas to dugotrajnim drilom uvriježilo kao normalno i čak poželjno za uspješnu karieru, pa poneki sljednici (epigoni) tih minimalista isto nastavljaju sve do danas.
Kod nas su u ovoj skupini uglavnom grupirani izraziti protuhrvatski historičari ili eufemistički tzv. povijesni "minimalisti" u donedavnoj jugo-terminologiji (tj. jugo-unitaristi): Ovi su većinom imali negatorsko-ideologizirani pristup spram hrvatske povijesti, a tu se navode samo oni domaći 'minimalisti' koji su djelovali iz same Hrvatske (ne ini inozemni negatori). Od vremena Jugoslavije su ovi podobni po partijskoj direktivi dugo zauzimali glavne položaje u našoj akademskoj historiografiji i kontrolirali su našu leksikografiju, a dosad čak i tzv. 'Hrvatsku' Wikipediju na internetu. Ovi povijesni 'minimalisti' su približno slični i komplementarni s balkanskim Vukovcima u našoj lingvistici:
Pokojni jugo-minimalisti
- Viktor Novak (1889.- 1977.)
- Jaroslav Šidak (1903.- 1986.)
- Nada Klaić (1920.- 1988.)
Aktivni jugo-minimalisti
- Ivo Banac (1947.-)
- Neven Budak (1957.-)
- Ivo Goldstein (1958.-)
- Tvrtko Jakovina (1972.-)
- Višeslav Aralica (1972.-)
Poluhrvatski dvoznačni povjesničari
Tu su spomenuti uglavnom tzv. neutralni kompromiseri tj. taktičko-dvoznačni povjesničari koji su djelovali u Hrvatskoj:
Pokojni poluhrvatski povjesničari
- Vjekoslav Klaić (1849.- 1928.)
- Ferdo Šišić (1869.- 1940.)
- Gjuro Szabo (1875.- 1943.)
- Emilij Laszowski (1868.- 1949.)
- Antun Barac (1894.- 1955.)
- Svetozar Rittig (1873.- 1961.)
- Grga Novak (1888.- 1978.)
- Ivo Petricioli (1925.- 2009.)
- Lujo Margetić (1920.- 2010.)
Aktivni poluhrvatski povjesničari
- Mirjana Gross (1922.-)
- Dušan Bilandžić (1924.-)
- Radoslav Katičić (1930.-)
- Franjo Šanjek (1930.-)
- Petar Selem (1936.-)
- Drago Roksandić (1948.-)
- Nenad Moačanin (1949.-)
- Mirjana Sanader (1954.-)
- Mirela Slukan Altić (1969.-)
Izvornohrvatski nacionalni povjestnici
Ovdje se kronološkim redom spominju pozitivni nacionalno usmjereni tj. izvornohrvatski noviji povjestnici. Kurzivom i zvjezdicom* su označeni oni povjestnici koji su većinom (iako ne isključivo) proučavali ranohrvatsku prapoviest i etnogenezu, dok su se ostali bez te oznake pretežno bavili našom novovjekom povijesti.
Pokojni izvornohrvatski povjestnici
U ovoj prvoj skupini se navode kronološki po godini smrti pokojni nacionalno-svjesni povjesničari iz 20. stoljeća koji su većinom djelovali u doba Jugoslavije:
- Tadija Smičiklas (1843.- 1914.)
- Milan Šufflay (1879.- 1931.)
- Ivo Pilar (1874.– 1933.)
- Frane Bulić (1846.- 1934.)
- Ćiro Truhelka (1865.- 1942.)
- Rudolf Horvat (1873.- 1947.)
- Dominik Mandić * (1889.- 1973.)
- Stjepan Krizin Sakač * (1890.- 1973.)
- Mitjel Yoshamya * (1897.- 1976.)
- Stjepan Gunjača (1909.- 1981.)
- Zvonimir Kulundžić (1911.- 1994.)
- Igor Karaman (1927.- 1995.)
- Zdenko Vinski (1913.- 1996.)
- Stjepan Antoljak (1909.- 1997.)
- Branko Fučić (1920.- 1999.)
- Franjo Tuđman (1922.- 1999.)
- Antun Bauer * (1911.- 2000.)
- Marko Japundžić * (1914.- 2000.)
- Miroslav Brandt (1914.- 2002.)
- Ljubica Štefan (1921.- 2002.)
- Lelja Dobronić (1920.- 2006.)
- Mato Marčinko * (1925.- 2008.)
Aktivni izvornohrvatski povjestnici
Tu se navode kronološkim redom rodjenja, neki važniji još živi i danas aktivni izvornohrvatski povjestnici pozitivno-nacionalne usmjerbe koji dosad rade i objavljuju u novoj Hrvatskoj. Ovi se donedavna idejno nepodobni izvornohrvatski povjestnici u našoj kontroverznoj akademskoj historiografiji tj. naštimanoj 'jugo-istoriji' većinom prešućuju ili tek rjedje spominju. Izim ovih, u Hrvatskoj odnedavna djeluje i dvadesetak inih mladjih povjesničara tek na početku kariere, još s malobrojnim radovima dosad nejasne usmjerbe koji tu nisu spomenuti, pa će biti naknadno dodani u pripadnu skupinu po izlasku njihovih značajnijih djela.
- Ivan Mužić * (1934.-)
- Nedjeljko Kujundžić * (1930.-)
- Trpimir Macan (1935.-)
- Agneza Szabo (1938.-)
- Juraj Kolarić (1938.-)
- Hrvoje Malinar (1939.-)
- Đuro Vidmarović (1947.-)
- Mijo N. Čurić * (1948.-)
- Josip Jurčević (1951.-)
- Husein Kadić * (1952.-)
- Mirjana Matijević-Sokol (1952.-)
- Bruna Kuntić - Makvić (1952.-)
Poveznice
Reference
Original compilation adapted and elaborated by GNU-license mostly from WikiSlavia.
