Rani anglizmi i galicizmi

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Rani anglizmi i galicizmi (engleske i francuske posudjenice u srednjovjekom hrvatskomu): Najstarije inojezične posudjenice kod europskih Hrvata su bile najprije iz ranoperzijskog jezika (staroiranski), pa potom helenističke iz klasičnoga starogrčkog i klasičnoga rimsko-latinskog. Zatim nam nakon selidbe naroda još pridolaze i ranogermansko-gotske posudjenice, pa kasnije u srednjem vijeku i prvi još malobrojni galicizmi i anglizmi, istodobno s brojnijim mletačkim romanizmima uz Jadran na obali i otocima. Tek nakon toga u novom vijeku pomalo sve više pod Austrougarskom pridolaze brojni pravi germanizmi i uz Jadran već noviji standardni talianizmi, pa u gradovima i malobroni noviji galicizmi, jugo-rusizmi i najnoviji već svenazočni (amero)anglizmi.

Summary

Early anglicisms and gallicisms (English and French loanwords in medieval Croatia): The earliest loanwords in medieval Croatia were chiefly numerous latinisms and classical hellenisms, and also a hundred of the early Gothic germanisms. Then from 14th century came also the first gallicisms during the rule of French dynasty Anjou over Croatia, from whom a dozen are in a long active use up today chiefly in the Chakavian dialect of North Adriatic islanders: e.g. paýz (French: pays), mošúna (Fr. maison), kayèn (Fr. cayenne), etc. Then also some anglicisms entered 4 - 5 centuries ago, persisting till now in use chiefly in the Kaykavian dialect of northern Croatia: e.g. dramîti (English: to dream), fukáti (En. fuck), lukati (En. look), ruflati (En. ruffle), skunkâč (En. skunk),... etc.

Prve rane posudjenice

Već od najranije pismene pojave u Europi su stari Hrvati iz dodira s okolnim narodima sigurno već poprimali razne inojezične posudjenice iz onodobnih glavnih kulturnijih jezika. Prvi raniji europski Hrvati na sjeveru Crnog mora (grč. Horoathoi iz Tanajskih ploča u 2.- 3.st, lat. Horites iz Orosius Presbyter-a 418.g. po Kr., semit. Hrwts iz Zacharias Rhetor-a 559.), po dostupnim pokazateljima su od inojezičnih posudjenica jamačno još najviše imali klasične iranizme iz staroperzijskog jezika (vidi pobliže Perzijski i starohrvatski) i helenističke posudjenice iz klasičnoga starogrčkog: Grčki spram hrvatskoga. Zatim su kasnije doselidbom uz Jadran od inojezičnih preuzeli najbronije klasične latinizme, vidi o tomu još pobliže: Latinski i starohrvatski. Nakon toga u ranomu srednjem vijeku još preuzimaju i ranogermansko-gotske posudjenice najviše od asimiliranih Ostrogota, kakvih se dosad u hrvatskomu očuvalo blizu stotinjak.

Pragermansko-gotske rieči

Rani gotski germanizmi: Izim obilnih klasicizama iz latinskog jezika koji se u Hrvatskoj službeno i javno rabi sve do 1847. (npr. prvi naš tjednik Ephemerides Zagrabienses), od inih zapisanih staroeuropskih jezika je u hrvatskomu očuvano još stotinjak starogermansko-gotskih ranih posudjenica više u kajkavici i čakavici. Izim manjih pragermanskih zapisa u nordijskim runama, gotski je prvi klasični starogermanski jezik približno istodoban s latinskim, iz kojega je popisan suvisli leksik s više tisuća riječi i veći tekstovi od kojih je naopširniji gotski prijevod Biblije od biskupa Wulfile. Kod nas je razmjerno više sličnih starogermansko-gotskih izoglosa očuvano u kajkavici i najviše u čakavici, a najmanje ih je ostalo u Vukovoj novoštokavštini. Naši vukovski jugoslavisti bilo zbog izvanslavenskog neznanja ili iz zlonamjernog dogmatizma, većinu tih ranih germanizama uporno navode kako potječu iz tzv. "italijanskoga", - premda ustvari talianski kao posebni jezik u ranijemu srednjem vijeku još nije ni postojao (tada se većinom rabio latinski), pa su ti lažni vukovski "italijanizmi" niže u popisu označeni dodanom zvjezdicom ( * ).

U našemu jekavskom standardu tj. u balkanskom vukopisu, starogermansko-gotski arhaizmi većinom izostaju, a i noviji austrougarski germanizmi su već rijetki jer su ih vukovci ukinuli, izbacili i većinom zamijenili "milozvučnim" turcizmima i balkanskim srbizmima. Najvažnije su rane gotske posudjenice u starohrvatskom jeziku i osobito u kajkavici: bod (poen: got. bota), dol (uvala-dolina: got. dal), dolac (ponikva-vrtača: got. dalatha), frizúra* (got. frisiaz), hroptat (krkljati: got. hropjan), jâ (da-tako je: gots. ja), ljekoviti (medicinski: got. lekinassus), liečiti (got. lekeis), njoki* (valjušci: got. knokk), nù (no-ali: got. nu), póp (svećenik: got. paps), smokva (got. smakka), (o)skubiti (očerupati: got. skiuban), svekrva (šogorica: got. swaikra), svrbiti (češati se: got. swairban), vapiti (jaukati: got. wopjan), vínograd (got. weinagards), vještica (got. weihitha), kajk. vrák (djavo: got. wraks), ...itd.

Povrh tih zajedničkih ranogotskih arhaizama u većini hrvatskih dialekata, još je dodatno u primorskoj čakavici (i dijelom kajkavici) očuvan i niz inih gotskih arhaizama npr. bânda* (strana: gots. bandi), ćùda (mnoštvo-masa: got. thiuda), ćudovîti (mnogobrojan-masovni: got. thiudinassus), dotàrica* (udavača: got. daughtar), flôdra* (podstava-futar: got. fodra), hlâm (brdo: got. hlains), jâ (da-tako je: gots. ja), macân (sablja-sječivo: got. maithan), markîna* (obala-nadmorje: got. marka), mliko (mlijeko: got. milkus), paltà* (koža: got. paita), póp (svećenik: got. paps), sẽy-sÿa (taj-ta: got. sai-sa), stôren (izradjen-proizveden: got. stiurjan), šakèt* (mrežasta vreća: got. sakkus), škûra* (drveni prozor: got. skura), škurìt* (smračiti-potamniti: got. skuran), škuribânda* (slum-favela: got. skura-bandi), slebàrni (srebrn: got. silubreis), tarnâk (bodljasto grmlje: got. thaúrna), tekàt* (dirati: got. tekan), toporìć (sjekirica: got. tepperex), tornàt* (obrnuti: got. taurnan), tohôr (sjever: got. Thor), vàhta (kuluk-prisilni rad: got. wahta), vahtát (kulučiti-rintati: got. wahtwô), vârda* (tvrdjava: got. wardja), kajk. vúžgat/ čak. vazgàt (zapaliti: got. azgô),... itd.

Oko polovice ovih raniogermansko-gotskih posudjenica (označene zvjezdicom * ), naši su vukovski jugoslavisti bilo zbog izvanslavenskog neznanja ili iz zlonamjernog jugo-dogmatizma, prebacili medju svoje navodne "italijanizme", iako su kod nas u starohrvatski bar dijelom ušle već prije negoli se sam talianski tek odvojio iz latinskoga. Uporno proglašavanje tih naših klasičnih europeizama za lažne tzv. "italianizme", ustvari je Vukovim jugoslavistima bila tek ideopolitička izlika za njihovo izbacivanje iz izvornohrvatskoga i noviju zamjenu "milozvučnim i ubavim" balkanizmima i turcizmima, eda bi tako balkanizirani i krivotvoreni novohrvatski postao što sličniji 'bratskomu' srbianskom.

Inače je ranogermansku kulturnu baštinu Ostrogota medju Hrvatima prvi kod nas pobliže proučavao prof.dr. Kerubin Šegvić koji je u svezi toga razradio i hipotezu o gotskom podrijetlu ranih Hrvata, - što ga je kasnije u jugokomunizmu koštalo života. Rodjen je u Splitu 1867, po uvjerenju izraziti Hrvat i pravaš, po djelatnosti povijestnik i književnik. Objavio je većinom u Matici Hrvatskoj desetak knjževnih djela, pa još književno-jezične razprave kao "Književne studije" i "Povijest hrvatske književnosti", pa "Glagolica i njezino podrijetlo" (1938) i svoju najvažniju znanstvenu razpravu "Die gottische Abstammung der Kroaten" (1935) u kojoj jasno zastupa ranije neslavensko podrijetlo Hrvata prvenstveno od germanskih Gota.

Nakon rata i propasti NDHrvatske su sve gotske kulturno-jezične pojave kod Hrvata u jugo-komunizmu postale krajnje opasne i zabranjene, jer su tada pradavni Goti doslovno smatrani "pra-nacistima". Zbog toga su primitivni i krvoločni Titini jugo-partizani uskoro nakon tzv. "oslobodjenja" (od života i imovine), u osvojenom Zagrebu krajem 1945. uhitili prof. Šegvića, krvavo ga mučili i ubili usred Zagreba, pa tek naknadno već mrtvoga lažno osudili. Kidnapirani prof. K.Šegvić je u novoj Jugoslaviji, zbog tih svojih tekstova prvo krvavo izmasakriran, potom je njegovo razkrvareno tijelo privezano iza automobila i tako polumrtvoga su ga navlačili po zagrebačkim ulicama sve do Savskog mosta, gdje je još poluživ razčetvoren na komade i bačen u Savu. Tek danima nakon tog njegova mučeničkog umorstva je naknadno održano lažno sudjenje bez njega (koji je već ranije odplutao Savom nizvodno), pa je kao tzv. "klerofašist" posmrtno osudjen na tobožnje 'strijeljanje', što je formalno objavljeno u novinama za naivne (koji tomu dielom još vjeruju do danas).

Čakavski galicizmi: Anjou

Srednjovjeki galicizmi u Hrvatskoj: U većini naših krajeva nema inih starih galicizama ranijih od zadnjih par stoljeća, a i ti noviji se nalaze većinom kod obrazovanih po gradovima, ali malo na selima. Ipak je iznimka arhaična 'bodulska' čakavica iz Kvarnerskog otočja, gdje se u selskim govorima pastira i ribara već dugi niz stoljeća rabi bar desetak prastarih galicizama koji tu postoje vjerojatno još iz srednjeg vijeka, a najmarkantniji su idući takvi primjeri:

  • paýz (franc. pays): područje, polje, teren (česta riječ Kvarnerskog otočja)
  • paýzni, -na,-no (fr. paysan): poljski, vanjski (rjedje u uporabi)
  • mošùna (fr. maison): kamena poljska kućica, štala za magarca (isto česta na Kvarneru)
  • mošúnice (fr. maisonette): jaslice, štalica (većinom u vezi Božića)
  • gajèn (fr. cayenne): staro grobište, kameni ostatci groblja (rjedje u odumiranju).
  • ... etc.

Ovo su izgleda kod nas najranije inojezične posudjenice iz zapadnoeuropskih jezika. Rana pojava i uvriježenost ovih i inih starijih galicizama kod nas vjerojatno može imati veze s istodobnom vladavinom u Hrvatskoj francuske srednjovjeke dinastie Anjou (Anžuvinci, 1301.- 1409.): S vladanjem te dinastije se rana pojava tih prvih naših galicizama i vremenski približno poklapa, jer prije toga ovakvi raniji galicizmi kod nas još nisu bili zabilježeni (a nisu ni vjerojatni, jer prije niti sam francuski jezik još nije bio u široj europskoj uporabi).

Rani anglizmi kajkavaca

Starokajkavski anglizmi: Moguće još neistražene jezične veze izmedju naših kajkavaca i engleskog jezika postoje jamačno od srednjega vijeka najmanje pred pola tisućljeća. Još pred koje stoljeće bez novijih svjetskih medija, neuki seoski kajkavci izvan većih gradova sve do 1. svj. rata uglavnom nisu imali pojma o Englezima i engleskom jeziku, o čemu su većina načuli tek po bitkama od tog rata. O postojanju engleskog jezika su zbog prekomorskih plovidbi u ranijim stoljećima kroz pomorstvo najviše znali jadranski čakavci, a tek neznatno ili ništa ostali Hrvati kopnenog zaledja. Tada još daleki i za naše kopnene "žabare" egzotični engleski jezik, u doba Austrougarske od 19. st. je kod nas tek loše znao neznatni broj učenih kajkavaca u većim gradovima sjeverne Hrvatske, a zamalo nitko po kajkavskim selima. Unatoč takvoj stvarnosti, po zabačenim kajkavskim selima i sitnim zaselcima već najmanje kroz 4 stoljeća se svakodnevno kao obične riječi u podjednakom obliku i sličnom značenju odavna rabi bar dvadesetak naših prastarih anglizama (bold = položaj naglaska), npr.:

  • dramîti (engl. to dream): sanjariti, razbuditi se
  • fukâč (en. fucker): oplodnik, obljubnik
  • fukáti (en. to fuck): obljubiti, oploditi
  • fúkanje (en. fucking): oplodnja, obljuba
  • lûkač (en. looker): motritelj, promatrač, špijun
  • lûkati (en. to look): viriti, 'škicati', špijunirati
  • lûkanje (en. looking): virenje, 'škicanje', špijunaža
  • rúflati (en. to ruffle): kuštrati, kovrčati, češkati
  • rúflanje (en. ruffling): kuštranje, kovrčanje
  • ruflâča (en. a ruffle): češkalica, motka za češanje
  • skunkâč (en. a skunk): žablji punoglavac
  • grîč (en. a grike): stjenjak, kršje
  • grîčki, -čka,-ko (en. of grike's): krški, kamenit
  • bljak (en. black): tamno, prljavo
  • . . . itd.

U vezi svih tih čudnih riječi dobro uklopljenih u kajkavski govor, svi upitani kajkavski seljaci su čvrsto uvjereni kako: "Tega nesmo nigdâr nafčili, nek so to naše domâče reči ot navêk" (= Ovo nismo nikad naučili, nego su to oduvijek naše domaće riječi !). Neke od ovih u kajkavskom kontekstu se i pismeno nalaze bar od 18. stoljeća, kada je inače engleski jezik u našim sjevernim kajkavskim krajevima uglavnom nepoznat - pogotovo još ne na selu (izim tek slabo čakavskim pomorcima na Jadranu). Njihov raniji iskon i način kako su ušle u kajkavicu je zasad još nejasan, ali su one danas kao oduvijek prirodno integrirane u kajkavici i jasno nam dokazuju, kako se i sada razni ini noviji anglizmi lako i brzo asimiliraju u "jezični duh" kajkavaca, nasuprot inim našim dialektima i standardu, gdje većinom 'strše' neuklopivi. Jedan od razloga je i drugačija kajkavska fonetika, koja je ipak bliža engleskoj negoli ini naši pojednostavljeni dialekti: vidi o tomu još pobliže Anglokajkavska spika.

Mogući pokazatelj i trag iskona za te rane anglizme kod nas su oskudne naznake u starohrvatskim srednjovjekim legendama Veyske Povede (Vejske legende), gdje se uz ino spominju i neke naše stare pomorske veze s britanskom dinastiom Tudor (15. stoljeće), pa se ujedno po njima višeput nazivaju Skopje Tudòrne (= Britansko otočje), pa Vela-Tudôr (Engleska), Mića-Tudôr (Irska), Artudòrna (poluotok Cornwall), Buke-Tudòrne (Canal LaManche), Urtudòrna (grad London), Tudorâne (Londonci),... itd. S druge strane, na Kvarnerskim otocima do danas postoji i domaće prezime Tudor, koji bi se po legendi ovamo nekoć doselili iz Engleske. Ipak zasad još ostaje nejasnim, kakve su to bile veze Hrvata s britanskim Tudorima i kada su se točnije zbivale.

Ine novovjeke tudjice

Tek kasnije nakon tih klasičnih helenizama i latinizama, pa prvih malobrojnih anglizama i galicizama iz srednjeg vijeka, u novovjekoj Hrvatskoj pod vladavinom austrougarskih Habsburga postupno se sve više proširuju najviše u našim gragovima kasnije posudjeni pravi germanizmi (većinom iz dialekta Wienerdeutsch), pa na primorju još noviji talianizmi iz zajedničkoga toskanskog standarda, - jer su ranije do 17. st. kod nas na obali i otocima većinom prevladavale starije posudjenice iz mletačkog dialekta (venecianski mikrojezik).

U manjoj mjeri se još uglavnom u našim kopnenim gradovima pojavljuju i noviji kulturni galicizmi do prve SHS-Jugoslavije, a u novije doba pod Titinim jugokomunizmom se kod nas dosta šire i podobni rusizmi. Tek najnovije doba oko smjene tisućljeća naglo nailaze mnogobrojni suvremeni (amero)anglizmi, koji sada već po brojnosti osobito u kopnenim gradovima, posebno kod mladeži i raznih tehno-stručnjaka brojnošću već pomalo nadilaze sve ine strane posudjenice zajedno. Ipak se zbog unosnoga i gospodarski važnog turizma, u praksi po obali i otocima i dalje šire novi talianizmi i osobito brojniji germanizmi, kojih prije turizma nije bilo toliko brojnih kod nas na Jadranu.

Poveznice

Reference

Original compilation, enlarged and elaborated by GNU license chiefly from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Rani_anglizmi_i_galicizmi&oldid=35200"