Anglokajkavska spika

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Anglokajkavska spika ili anglizirani polukajkavski novogovor (= globalni anglizmi umjesto jugo-balkanizama i germanizama), je odnedavna prestižni jezik u većini zagrebačke mladeži i u okolnim satelitskim gradićima, gdje tako privatno govore i pišu na internetu već oko 100.000 mladih izmedju 12 i 30 godina, pa još i više naši kajkavski iseljenici u Americi i Australiji, tj. ukupno oko pola milijuna Hrvata. Balkanski vukopis zagrebačke administracije i nekih doseljenika je protivan kulturnopovjesnoj baštini većine Hrvata kao i našemu većinskom genomu, pa je taj Vukopis strukovno kreolski pidgin tj. strani kolonialni polujezik nametnut nam pod vojnopolitičkom prisilom, slično kao engleski, španjolski i ruski u bivšim afroazijskim kolonijama. Dok stariji konformisti zbog sinekura često prihvaćaju tu balkansku kreolizaciju (tzv. "zagrebačka" štokavština), mnoštvo mladih u školama sad već spontano odbijaju učiti taj lažni “materinski” jugojezik kao anketno najomraženiji školski predmet (Vl. Paar, 2004), uz istodobno znakoviti prihvat brojnih anglizama u vitalni anglokajkavski novogovor naše gradske mladeži. Unatoč žestokom otporu starih jugoslavenskih vukovaca na sinekurama, slobodnim demokratskim izborom anglizama naši mladi i iseljenici zapravo time potiskuju nametnute balkanizme, turcizme i germanizme. Uz snažnu podršku kulturnije i bogate globalizacije, tom anglizacijom mladi kajkavci i iseljenici intuitivno odbacuju prisilnu balkanizaciju nametnutim vukopisom, što danas obećava neku novu budućnost staroj hrvatskoj kajkavici i izvornohrvatskom jeziku.

Abstract

Anglo-Kaykavian speaking (new anglicized north-Croatian pidgin): In the main Kaykavian towns of northern Croatia, especially in Zagreb capital, Velka Gorica, Sesvete and Varaždin, a spontaneous Kaykavian revival and anti-Balkanic reconquest by the support of new globalism arised in last decennia. The young Kaykavian generation there mostly disdain the Yugoslav unitary linguists called ’Vukovians’ persisting in academic and university sinecures that since the Yugoslav disaster lost their public authority. These youngs now often neglect the hybrid Yugoslav pidgin "Vukopis" imposed to Croats by Yugoslavia's authorities, and they reject to teach them in the schools as the most odious course (Vl. Paar 2004). This Balkanic pidgin in Zagreb and near cities is yet accepted chiefly by the older conformists to conserve their sinecures. Younger men often prefer a new de-balkanized and regenerated democratic Anglo-Kaykavian with a classic Croatian basis and Kaykavian grammar, where the most imposed germanisms, balkanisms and turkisms imposed in Austria and Yugoslavia, now are replaced by the freely assimilated global anglicizms. A very similar Anglo-Kaykavian speak also many northern Croat emigrants in America and Australia; the total number of Anglo-Kaykavian speakers in Croatia and overseas is now a half million ones. Among inland Kaykavians in northern Croatia, this direct English impact was very later, almost since WW2 by modern media and numerous Kaykavians who recently learnt English; therefore many English loanwords recently entered in Kaykavian context, being well assimilated there. Prior to that, since WW1 English was there few known, and only rare citizens chiefly in Zagreb had a scarce insight in English. Before WW1, in northern Croatia English was only a far and exotic language, and Kaykavian villagers knew almost nothing on it. However surprisingly, in many remote Kaykavian hamlets at least 3 centuries ago persisted at least dozen specific Kaykavian words very reminding of English synonyms: e.g. dramiti (to dream), ruflati (to ruffle), bljak (black), skunkač (skunk), grič (grike) ...etc. Their origin in early Kaykavian context now appears enigmatic.

Proslovne napomene

Iz novijih zanimljivih iskustava u više bivših ne-engleskih kolonija gdje je donedavna dominirao španjolski, francuski ili ini europski jezici, sada se pokazalo kako novi globalni anglizmi puno manje potiskuju uvriježene i stare domaće rieči koje su izvorna baština domorodaca, nego što ti anglizmi većinom spontano zamjenjuju i izbacuju donedavno nametnute kolonialne hispanizme, galicizme i ine europeizme koje domorodci ne doživljuju kao vlastitu baštinu. Upravo ovaj neokolonialni model zamjene se s novim anglizmima sada uglavnom slično ponavlja i tu kod nas u Hrvatskoj, gdje izvorni (nevukovski) Hrvati prihvatom brojnih novih anglizama puno rjedje napuštaju stare izvornohrvatske rieči, ali pritom anglizmima masovno zamjenjuju i izbacuju bivše naknadne germanizme, romanizme, balkanizme i ine barbarizme koje intuitivno ne doživljuju svojom baštinom.

Za razliku od klasičnih austrougarskih germanizama, koji su kod nas već višeput proučavani i objavljeni najviše iz kajkavice, o novijim anglizmima i njihovoj asimilaciji u hrvatskom jeziku se zasad premalo zna i uglavnom još nemamo suvislih poredbenih razrada. Najčešće i glavne reakcie, umjesto proučavanja su dosad bila javna ideološka odbacivanja vukovaca, koji manjeviše oštro napadaju te nepodobne anglizme što im kvare i ugrožavaju taj „ubavi i milozvučni“ srbohrvatski jugojezik, gdje sada mnogobrojni nametnuti anglo-amerikanizmi potiskuju i izbacuju već uvriježene 'naše' balkanizme, turcizme i srbizme iz Jugoslavije.

Kod nas odnedavna najviše angliziranih govornika ima tzv. „anglokajkavska spika“ , tj. anglizirani polukajkavski novogovor, u kojemu su odnedavna prošireni globalni anglizmi, većinom u zamjenu umjesto ranije asimiliranih germanizama i balkanizama. To je sada prestižni polujezik u većini zagrebačke mladeži i u okolnim satelitskim gradićima, gdje tako privatno govore i pišu na internetu već oko 100.000 mladih izmedju 12 i 30 godina, pa još dio tehničkih stručnjaka iz sjeverne Hrvatske, a odprije takodjer i naši kajkavski iseljenici u Americi i Australiji: Ovo je skupa već ukupno oko pola miliuna anglokajkavskih Hrvata (= kao cijela Crna Gora), koji sada manjeviše rabe taj hibridni anglokajkavski novogovor, - pa se nadalje više ne može o tom govoru taktički šutiti i zaobilaziti ga kao da niti ne postoji (zato jer je za neke idejno nepoželjan).

Dok stariji konformisti zbog sinekura i inercie manjeviše nastavljaju rabiti nametnuti uvriježeni „Vukopis“ iz Jugoslavije jer im služi kao balkanska lingua franca, mnoštvo mladih u školama sada već spontano odbijaju naučiti taj lažno “materinski” Vukov jugojezik kao anketno najomraženiji školski predmet (Vl. Paar, 2004), uz istodobno znakoviti prihvat brojnih anglizama u vitalni anglokajkavski novogovor naše gradske mladeži. Unatoč žestokom otporu starih jugoslavenskih vukovaca na sinekurama i u administraciji, ipak tim slobodnim demokratskim izborom anglizama, naši mladi i iseljenici zapravo prestižnim globalnim anglizmima većinom spontano potiskuju i izbacuju ranije nametnute germanizme, turcizme i ine balkanizme iz bivših država na našem prostoru. Uz snažnu podršku kulturnije i bogate globalizacie, ovom anglizaciom mladi domaći kajkavci, povratnici i iseljenici intuitivno odbacuju prisilnu balkanizaciu ranije nametnutim „vukopisom“, što možda dugoročno obećava i neku novu dugoročnu budućnost tako preradjenoj hrvatskoj kajkavici (i cijelomu hrvatskom jeziku ?).

Starokajkavski 'anglizmi'

Moguće još neistražene jezične veze izmedju naših kajkavaca i engleskog jezika postoje jamačno od srednjega vijeka najmanje pred pola tisućljeća. Još pred koje stoljeće bez novijih svjetskih medija, neuki seoski kajkavci izvan većih gradova sve do 1. svj. rata uglavnom nisu imali pojma o Englezima i engleskom jeziku, o čemu su većina načuli tek po bitkama od tog rata. O postojanju engleskog jezika su zbog prekomorskih plovidbi u ranijim stoljećima kroz pomorstvo najviše znali jadranski čakavci, a tek neznatno ili ništa ostali Hrvati kopnenog zaledja. Tada još daleki i za naše kopnene "žabare" egzotični engleski jezik, u doba Austrougarske od 19. st. je kod nas tek loše znao neznatni broj učenih kajkavaca u većim gradovima sjeverne Hrvatske, a zamalo nitko po kajkavskim selima.

Unatoč takvoj stvarnosti, po zabačenim kajkavskim selima i sitnim zaselcima već najmanje kroz 4 stoljeća se svakodnevno kao obične riječi u podjednakom obliku i sličnom značenju odavna rabi bar dvadesetak naših prastarih "anglizama" (bold = položaj naglaska): npr. dramiti (= to dream), lukati (to look), ruflati (to ruffle), fukati (to fuck), bljak (black), skunkač (the skunk), grič (a grike), ...itd. Svi upitani kajkavski seljaci su čvrsto uvjereni kako: "Tega nesmo nigdâr nafčili, nek so to naše domâče reči ot navêk" (= Ovo nismo nikad naučili, nego su to oduvijek naše domaće riječi !). Neke od tih u kajkavskom kontekstu se i pismeno nalaze od 18 stoljeća, kad je inače engleski u kajkavskim krajevima uglavnom nepoznat. Njihov raniji iskon i način kako su ušle u kajkavicu je zasad još nepoznat, ali su one danas kao oduvijek prirodno integrirane u kajkavici i jasno nam dokazuju, kako se razni ini anglizmi lako asimiliraju u "jezični duh" naših kajkavaca.

Gradski anglokajkavci

Anglokajkavski novogovor zagrebačke mladeži: Gradski novogovor mladih kajkavaca medju prvima dijelom spominje Sabljak (2001), ali je zbog svojih jugounitarnih predrasuda (iz mješovite obitelji), u svojemu rječničkom popisu nekritički ispremiješao i pobrkao raznorodne neštokavske govore kao navodni šatrovački slang: Ondje su bez naznake nabacane riječi romske (ciganske) manjine, kajkavski i čakavski arhaizmi, romanizmi, germanizmi i europski klasicizmi, pa pravi kriminalni slang i gradski omladinski govor školaraca, dok naprotiv njemu bliske balkanizme, turcizme i ine istočne barbarizme smatra pravilnim književnim oblicima. Anglokajkavski danas u Zagrebu već govori blizu 100.000 pripadnika gradske mladeži približno od 10 – 30 godina tj. pretežni dio autohtonih mladih Zagrepčana.

Vrlo sličan anglokajkavski novogovor mladeži već je bar dijelom vidljiv i u inim polukajkavskim gradovima sjeverozapadne Hrvatske, npr. u Varaždinu (Lipljin 2002), ali još takodjer i medju starijim kajkavskim iseljenicima u Americi i Australiji. Po svojoj fonetskoj i gramatičkoj osnovici je to nova modernizirana polukajkavica, gdje su glavni pojmovi i oblici ostali izvornohrvatski, ali su pritom domaća mladež i prekomorski iseljenici, po intuitivnom osjećaju većinu naknadno nam nametnutih i čudnih nekajkavskih barbarizama tj. balkanizme, turcizme, srbizme i germanizme spontano zamijenili suvremenim globalnim anglizmima ili općim europeizmima klasičnog iskona: Ovo može biti i dogledna budućnost slobodnoga hrvatskog jezika bez daljneg tutorstva i ograničenja od jugo-balkanskih vukovaca.

Anglokajkavski razvitak

Nametnuti balkanski vukopis zagrebačke administracije + doseljenika iz Bosne i Vojvodine je kreolski pidgin protivan našemu većinskom genomu i kulturnopovijesnoj baštini Hrvata, tj. zapravo strani kolonialni jezik nametnut nam u Jugoslaviji vojnopolitičkom prisilom slično kao engleski, španjolski i ruski u bivšim afroazijskim kolonijama. Srednjodobni konformisti kod nas zbog pragmatičnih sinekura često prihvaćaju tu jugoslavensku kreolizaciju (tzv. zagrebačka štokavština ili "štokajski") jer im služi kao balkanska lingua franca, ali mnoštvo mladih već intuitivno odbijaju učiti taj lažno-nametnuti “materinski” jugojezik kao najmrskiji školski predmet (Vl. Paar, 2004), uz istodobni znakoviti prihvat brojnih anglizama u sada već vitalni anglokajkavski novogovor naše mladeži (dosad lažno-ideološki skrivan kao šatrovački slang). Prvom stvaranju ranoga anglokajkavskog već pred 130 godina su znatno pridonijeli kajkavski iseljenici u Americi, od kojih su njih desetak tisuća sada medju povratnicima u domovini. Unatoč otporu starih vukovaca, slobodnim demokratskim izborom anglizama naša mladež + povratnici ustvari napuštaju vojnopolitičkom silom nametnute nam balkanizme, turcizme i germanizme. U tomu sudbinskom sudaru s prisilnim vukopisom, uz prestižnu podršku kulturne globalizacije i diaspore, mladi kajkavci kroz anglizaciju spontano i dobrovoljno ukidaju našu jezičnu balkanizaciju, što odsad obećava novu dugoročnu budućnost hrvatskoj kajkavici i izvornomu hrvatskom jeziku mimo kolonialnoga srbohrvatskog hibrida dosad. Integriranost i vitalnost toga anglokajkavskog novogovora je sad već toliko jaka da bi u bliskoj budućnosti kod nas mogao postati puno jačim i trajnim konkurentom dosadanjeg balkanskog vukopisa, negoli što je to bio kratkoročni 'Korienski pravopis' iz NDH. Razlozi tomu su složeni i mnogostruki:

  • 1. Novi anglokajkavski većinom prenose mladji naraštaji na kojima počiva budućnost Hrvatske.
  • 2. Dio povratnika iz američke diaspore su takodjer anglokajkavci (desetak tisuća).
  • 3. Vrlo sličan anglohrvatski u praksi već rabe financijski moćni i nacionalno svjesni naši prekomorski iseljenici, osobito u Americi, Australiji i dr.
  • 4. Medju izvornohrvatskim dialektima u 20. st. je kajkavica bila razmjerno stabilna i kulturno najotpornija spram balkanske vukovštine, ali je u Jugoslaviji najviše potiskivana i prešućena.
  • 5. Zbog jače napučenosti sjeverne Hrvatske, tu je razmjerno slabija doselidba inojezičnih balkanskih došljaka.
  • 6. S raspadom Jugoslavije je balkanski vukopis odnedavna uglavnom izgubio svoj ekonomsko-politički prestiž i njegove dugoročne perspektive u Hrvatskoj su neizvjesne.
  • 7. Promicatelji vukopisa su danas ostarjeli jugolingvisti s već sumnjivim ugledom, osobito kod mladih.
  • 8. Za naše dialektne govornike i nadasve za kajkavce, koji su se stoljećima razvijali u kulturnomu srednjoeuropskom okružju, balkanizmi i turcizmi su većinom neprobavljivo strano tijelo.
  • 9. Zbog suvremenih svjetskih zbivanja i međunarodnih ekscesa, ovi balkanski turcizmi se spontano i podsvjesno sve jače povezuju s istočnim terorizmom i ekstremizmom.
  • 10. Iza tog proširenja anglizama je snažna premoć globalizacije, financijske moći i interneta.
  • 11. U engleskom kao i u klasičnom kajkavskom postoji mnoštvo zajedničkih europskih klasicizama iz antičkih rimskih izvora, pa je ovo samo zamjena za slične anglizirane inačice.
  • 12. Engleski je kao germanski jezik razmjerno sličan njemačkomu, a od svih naših dialekata je gradska kajkavica već odprije najbogatija germanizmima, pa zato dodatak sličnih anglizama tu nije problem.
  • 13. Po objektivnoj i neutralnoj prosudbi inozemnih slavista (npr. Juhani Nuorloto 2003), srbohrvatski tj. “srednjojužnoslavenski” sustav je neprirodna umjetna tvorba koja mora propasti, čim prirodno odumru njezini vukovski tvorci.
  • 14. Povrh svega su globalni anglizmi ipak filološki srodniji Hrvatima jer su bar iz zajedničke skupine indoeuropskih jezika, nasuprot nametnutim balkanskim turcizmima koji stižu iz posve druge, azijatsko-mongoloidne (altajske) nadskupine bez izvornog srodstva s hrvatskim jezikom.

Kajkavski primjer anglizama

Ranije su najviše turcizama imali oni slavenski jezici, čije su okupirane zemlje bile stoljećima u Otomanskom carstvu. Potom su kroz 20. st. turcizmi diljem Balkana nestajali tj. većina su izbačeni iz službenih standarda i pretežno su vraćeni slavenski nazivi, dok je u Hrvatskoj bilo baš obratno. Ranija Hrvatska je većinom bila pod Austrougarskom i tu su u javnomu izvornom jeziku do 1918, turcizmi bili uglavnom nepoznati osim u lokalnim pograničnim govorima uz Bosnu od Imotskog do Županje. Zato su u javnomu hrvatskom pred stotinjak godina do 1918. još obilno korišteni izvorni slavenski arhaizmi umjesto novonametnutih jugo-turcizama(novi zamjenski anglizmi su u zagradi), npr.: kotlić (= boiler), meta (goal), most (bridge), mukte (gratis), nazdravica (party), nazuvka ili bičva (sock), obrtnik (craftsman), popis (list), postelja (bed), pričati (speak), prodavaona (shop), prostirač (carpet), prozor (window), puce (button), slador (sugar), sok (juice), stranka (client), suradnik (partner), trupac (trunk), tržnica (market), ugal (corner), uzorak (pattern), vrelo (spring), vrt (garden), zajam (credit), zvonik (tower), žganica (brandy), ...itd. Većina tih riječi su nažalost nakon 1946, pa sve do danas lažno stigmatizirane kao tzv. "ustaške novokovanice" pa se zato kao nepodobne izbjegavaju u javnosti i naši vukovski lektori (većinom su iz Bosne), dosad ih uporno brišu iz tiskanih tekstova, pa uglavnom zamjenjuju uvoznim turcizmima i inim balkanizmima.

Premda je do 1.svj. rata Tursko carstvo na Balkanu već propalo, tek zatim se u Jugoslaviji kroz novu Vukovu štokavštinu iz Hercegovine nameću u Hrvatskoj dotad nepoznati turcizmi i orjentalizmi, umjesto slavenskih arhaizama (istim redom kao gore): kazan, nišan, ćuprija, djabe, tulum, čarapa (turs. čorap), zanatlija, ćitaba, krevet (turs. kevter), divaniti, dućan (turs. dukkan), ćilim, pendjer, dugme (turs. dogme), šećer (turs. šeker), boza, mušterija, ortak, balvan, ćošak, pazar, kalup, česma, bašća, veresija, kula, rakija ...itd. Standardni Vukovci u Hrvatskoj od kojih su preko polovice rodom iz Bosne, sve dosad čuvaju te naknadne turcizme jer da su im navodno "lijepi i milozvučni te općeprihvaćeni i nezamjenjivi". Naprotiv većinu gornjih slavenskih arhaizama oni odbacuju kao 'zastarjele i nestandardne' ili ih čak lažno proglašuju za "ustaške novokovanice", pa te naše stigmatizirane slavizme balkanski lektori uporno brišu iz javnih emisija i tiskanih tekstova.

Pri sadašnjem jezičnom metežu u javnosti, prosječni pismeni Hrvati (izim izvornih štokavaca) većinom više ne slušaju te čudne i neuvjerljive lektore, nego to češće rješavaju po pučkoj intuiciji. Osobito mladji ispod 30 godina, skoro sve te sumnjive riječi koje im po duhu jezika djeluju čudno i neeuropski, izbacuju i spontano zamjenjuju globalizmima. Kako su im slavenski arhaizmi većinom već nepoznati ili su čak javno stigmatizirani kao 'ustaške novokovanice', to mladji umjesto nametnutih jugo-turcizama sada već masovno uvode novije fonetske anglizme. Iako to standardni Vukovci žestoko osudjuju i protestiraju, umjesto niza turcizama je sad u nestandardnom hrvatskom tj. najviše kod kajkavaca (i čakavaca) odjednom naglo urastao niz engleskih sinonima, pa najviše tehničari i mladji Hrvati već često rabe (istim redom kao gore - pisano fonetski): bojler, gol, bridj, gratis, parti, sokna, master, lista, bed, spikati, šop, karpet, vindov, buton, šugar, djus, klijent, partner, trunk, korner, market, patern, spring, garden, kredit, tauer, brendi, ...etc.

Ovi anglofili drže kako su to sada konačno po prvi put u našoj povijesti slobodno primljene svjetske posudjenice, dok su nam raniji turcizmi, germanizmi, romanizmi i ini barbarizmi nametnuti silom tadanjih režima, pa su zato ti novonametnuti jugo-turcizmi kao bumerang postali najjačim povodom novoj anglizaciji Hrvatske. U Hrvatskoj još dosad koriste turcizme standardni Vukovci, kompromisna srednja generacija, doseljenici iz Bosne, iz miješanih brakova i pristalice obnove Jugoslavije. Naprotiv turcizme tu odbacuju i ne rabe: starci (jer znaju arhaizme), mladji od 30 god., tehnički intelektualci, kajkavci i čakavci, povratnici iz emigracije, većina iseljenih Hrvata, itd.

Brojnost i rasprostranjenost

Dogmatski jugoslavisti idejno još ne žele priznati postojanje toga novog anglohrvatskog polujezika (anglohrvatski pidgin), nego sebe i javnost i dalje uporno obmanjuju kako je to tek mladenački hir i pomodnost, pa samo privremena i ograničena pojava u užem krugu. Ipak u stvarnosti najmanje kroz 2 desetljeća već postoje na stotine tisuća tih anglohrvatskih jezičnih korisnika: Njihov broj ubrzano raste tj. udvostručuju se svakih 5 - 6 godina i danas ih već ima blizu pola milijuna tih govornih Anglohrvata (npr. slično kao Crnogoraca), od čega su preko polovice anglokajkavci - jer su ovi bili najviše potisnuti u Jugoslaviji (sve do danas).

Anglokajkavci u Hrvatskoj

Kod nas se taj novi anglokajkavski govor bar pred 3 desetljeća pojavio u polukajkavskim gradovima sjeverozapadne Hrvatske, a najviše i najranije u Zagrebu gdje danas anglokajkavski manjeviše rabi bar povremeno i prigodno oko 100.000 pripadnika zagrebačke mladeži + još desetak tisuća anglokajkavskih povratnika iz diaspore, sada pretežno naseljenih oko Zagreba. Još toliko ili više mladih anglokajkavaca ima u inim našim sjevernim kajkavskim gradićima: Velka Gorica, Sesvete, Koprivnica, Varaždin, Čakovec, Samobor i dr., tako da u Hrvatskoj danas postoji ukupno oko 250.000 domaćih mladjih anglokajkavaca.

Prekomorski anglokajkavci

Tim domaćim mladim anglokajkavcima vrlo sličan anglokajkavski pidgin postoji već najmanje kroz proteklo stoljeće i kod iseljenih prekomorskih kajkavaca iskonom iz sjeverozapadne Hrvatske. Najveća i najstarija anglokajkavska zajednica oko 20.000 prekomorskih iseljenika dosad živi u gradu Kansas City (USA - Midwest) oko avenije StJohns Street i osobito u zapadnomu kajkavskom predgradju Strawberry Hill. Tu dominiraju naši kajkavski iseljenici pretežno iz Gorskog Kotara i ovo je prvo u svijetu naše anglokajkavsko naselje staro već oko 130 godina: vidi pobliže Kansas i kajkavci. Još najmanje toliko inih anglokajkavaca su razasuti u manjim grupama drugdje po USA i Kanadi, pa zato u Sjevernoj Americi sada živi oko pedesetak tisuća anglokajkavaca. Ovi američki anglokajkavci stari preko stoljeća nam jasno i nesporno dokazuju kako ti anglokajkavci nisu tek neka privremena i prolazna pojava što nam poželjno tvrde dogmatski jugolingvisti. Stoga po istoj logici treba realno očekivati kako će sadanja mlada anglokajkavska zajednica i u sjevernoj Hrvatskoj slično potrajati barem do 22. st. (a možda i duže ?).

Druga naša značajna i oko stoljeće stara anglokajkavska zajednica postoji u australskom Perthu, danas s oko 5.000 starijih kajkavaca iskonom pretežno iz Medjimorja: vidi pobliže Perth i Hrvati. Još tolike zajednice novodoseljenih anglokajkavaca takodjer žive i na jugoistoku Australije, osobito oko Sydneya i Melbournea, tj. ukupno se u Australiji nalazi bar oko 15.000 naših anglokajkavaca, a par tisuća sličnih još ima i u Južnoj Africi. Zato danas ukupno izvan domovine postoji najmanje 80.000 prekomorskih anglokajkavaca, a zajedno s domaćima u sjevernoj Hrvatskoj je to ukupno oko 330.000 anglokajkavaca u svijetu.

Angloikavci i angločakavci

Najveća anglizirana skupina Hrvata su danas gore opisani anglokajkavci, iako manje podgrupe anglohrvatskih govornika još postoje medju ikavcima i čakavcima. Razmjerno je najmanje hrvatskih anglojekavaca zato, jer je ijekavica izvorni materinski jezik (od djetinjstva) tek za 7% - 10% Hrvata (oko Dubrovnika, Slunja i Osijeka), dok ostali brojniji nejekavci taj Vukov standard većinom nauče tek naknadno nakon škole. Medju hrvatskim nekajkavcima približno podjednake udjele imaju angloikavci i angločakavci, ali su oboje skupa manji od anglokajkavaca.

Angločakavci doma i vani

Postanak i razvojni put naših zapadnih angločakavaca su dosta slični kao kod sjevernih anglokajkavaca, a najviše ih je na zapadu Hrvatske u Rijeci i Istri, manje u Dalmaciji. Razvitak angločakavskog pidgina je po podjednakom modelu kao i anglokajkavci, tj. tu najviše sudjeluju izvorni mladji čakavci u gradovima i anglizmima se većinom zamjenjuju čudni turcizmi i dijelom noviji talianizmi, ali manje stariji i uvriježeni srednjovjeki romanizmi latinskog iskona. Razmjerno najveća domaća zajednica novijih angločakavaca sada živi oko najvećega polučakavskog grada Rijeke s oko 20.000 mladih angločakavaca, a približno još toliko ih ima najviše u zapadnim obalnim gradovima Istre. Naprotiv u Dalmaciji zbog štokavske doselidbe iz zaledja sad više nema većih čakavskih gradova na kopnu, pogotovo ne medju mladima jer su preostali kopneni čakavci dalmatinske obale još većinom starci sa slabim znanjem engleskoga. Stoga ukupno na dalmatinskim otocima i nekim obalnim gradovima ima najviše desetak tisuća mladih angločakavaca, a ukupno u Istri + Kvarneru + Dalmaciji živi oko pedesetak tisuća mladjih angločakavaca.

Druga veća iseljenička grupa su stariji prekomorski angločakavci, koji se u Kaliforniji pojavlju već najmanje pred 2 stoljeća, pa su oni tamo ujedno i najstariji poznati jezični Anglohrvati. Danas ih je najviše u primorskim gradovima sjeverne Amerike, gdje su naše najveće angločakavske zajednice po desetak tisuća iseljenika uz luke San Pedro, New Orleans i Vancouver: vidi još pobliže Los Angeles i Hrvati, New Orleans i čakavci, Vancouver i čakavci. Još po desetak tisuća inih naših angločakavaca žive razasuti drugdje po USA i u Kanadi, pa je ukupan broj angločakavaca u Sjevernoj Americi sada oko 50.000. Osim tih američkih, postoji još par tisuća angločakavaca oko luke Capetown u Južnoj Africi, pa dvadesetak tisuća sličnih u Australiji tj. po 5.000 njih u Perthu, Sydneyu, Melbourneu i ostali razasuti drugdje u Australiji. Stoga medju našim prekomorskim iseljenicima ima ukupno oko 80.000 pretežno starijih angločakavaca, a zajedno s mladima u domovini ima na svijetu oko 130.000 angločakavaca. Iako najviše čakavskih iseljenika (preko milijun) žive diljem Južne Amerike, ondje ipak nema većih grupa angločakavaca jer su tamo dominantni španjolski i ini romanski jezici.

Angloikavci i anglojekavci

Za štokavske angloikavce su dostupni količinski i vremenski podatci oskudniji i manje pouzdani nego za anglizirane kajkavce i čakavce, a tek približna brojnost im je donekle slična kao za angločakavce i puno ih je manje od anglokajkavaca. U domovini je njihova najveća zajednica mladih angloikavaca u danas najvećemu ikavsko-štokavskom gradu Splitu s oko 20.000 aktivnih angloikavaca. Još približno toliko mladih angloikavaca žive ukupno po inim obalnim ikavskim gradovima: Šibenik, Zadar, Pula, itd. Najviše do desetak tisuća hrvatskih angloikavaca žive još i u gradićima zapadne Hercegovine i jugozapadne Bosne, pa tek par tisuća mladih angloikavaca u Slavonskom Brodu i inim gradićima južne Slavonije (donja Posavina). Takodjer i medju novijim povratnicima iz Amerike je oko pedesetak tisuća sredovječnih i starijih angloikavaca, većinom doseljenih u dalmatinske gradove i Zagreb. Stoga je ukupni broj angloikavaca kod nas oko 110.000. Za starije prekomorske angloikavce u Americi nisu dostupne bliže brojčane procjene i poznato je tek da ih ima najviše u USA (jamačno preko 100.000 ?), a Kanadi nekih 40.000, pa oko 30.000 u Australiji uglavnom Sydney i Melbourne, 3.000 na Novom Zelandu i još približno toliko u Južnoj Africi.

Za hrvatske (katoličke) anglojekavce, kod starijih prekomorskih iseljenika nema zamalo nikakvih približnih brojčanih naznaka. U domovini se razmjerno veće grupe mladih anglojekavaca, približno dvadesetak tisuća njih nalaze u Novom Zagrebu i desetak u Dubravi, pa desetak oko Dubrovnika i Osijeka, a možda još dvadesetak tisuća razasuto drugdje po Hrvatskoj, pa je njihov ukupni broj domaćih mladjih anglojekavaca negdje oko 70.000. Zajedno sa 110.000 domaćih angloikavaca, pa oko 50.000 domaćih angločakavaca i 230.000 domaćih anglokajkavaca je ukupni broj svih anglohrvatskih korisnika u domovini oko 460.000. To je zajedno 12 posto jezično angliziranih Hrvata, od čega su oko polovice anglokajkavci.

Literatura

  • Bauer, I. 1991: Zagreb Kajkavian (a summary of distinctive characteristics). Medieval & Renaissance texts & studies, General Linguistics 31/1, State University of New York at Binghamton.
  • Bilić, J.& Ivanković, H. 2006: Zagrebački leksikon, knj. 1 - 2. Leksikografski zavod, Zagreb, 604 + 656 str.
  • Brnčić, Ivan 2013: Purgerski rječnik (700 riječi), Zagreb, 59 str.
  • D. Feletar, G. Ledić, A. Šir 1997: Kajkaviana Croatica (Hrvatska kajkavska riječ). Muzej Međimurja, 37 str., Čakovec.
  • Funda Ž. 2004: Mala kajkavska gramatika (temeljine). Varaždin, 59 str.
  • Ivšić, S. 1937: Jezik Hrvata kajkavaca. Ljetopis JAZU 48, Zagreb.
  • JAZU / HAZU 1984-2005: Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (A – P), I – X. Zavod za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2500 str, Zagreb.
  • A. Jembrih, R. Fureš: Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju (zbornici simpozija 2002-2006). Zabok-Krapina 2006.
  • Lipljin, T. 2002: Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora. Garestin, Varaždin, 1284 str.
  • Lončarić, M. 1996: Kajkavsko narječje. Školska knjiga, Zagreb, 198 str.
  • Lončarić, M. 1990: Kaj jučer i danas, ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavštini (s kartom narječja i bibliografijom).: Zrinski, Čakovec.
  • Lovrić A.Ž., Rac M., Horvat M.H. 2006: Agrámerski slovár i rani iskon zagrebéčke kajkavice. Zbornik: Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju, str. 381-391, Muži zagorskog srca, Zabok.
  • Lovrić A.Ž., Mileković M.H., Rac M., Negro A. 2011: Purgerska špreha zagrebéčka, sisečka i petrinjska (Jen agrámerski slovár). Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti knj. 2 (u tisku), 850 str., Zagreb.
  • Magner, T.F. 1966: A Zagreb Kajkavian dialect. Pennsylvania State University, Studies 18: 1-112.
  • Magner, F. 1971: Kajkavian Koiné. Symbolae in honorem Georgii Y. Shevelov p. 309-316, München.
  • Negro, A. 2004-2005: Agramerski štikleci, I. – V. Komunalni vjesnik, Zagreb.
  • Peračković, K. 2005: Sociološki pristup u istraživanju procesa povratnih migracija. Institut Ivo Pilar, Zagreb, 24 str.
  • Rožić, V. 1893-1894: Kajkavski dijalekat u Prigorju. Rad JAZU 115: 68-136, 116: 113-174, 118: 55-115, Zagreb.
  • Sabljak, T. 2001: Rječnik hrvatskoga žargona. VBZ – Lexica 1, Zagreb, 376 str.
  • Šojat, A. 1969-1971: Kratki navuk jezičnice horvatske (Jezik stare kajkavske književnosti). Kaj 1969: 3-4, 5, 7-8, 10, 12; 1970: 2, 3-4, 10; 1971: 10, 11. Kajkavsko spravišče, Zagreb.
  • Šojat, A. 1979: O zagrebačkom kajkavskom govoru. Rasprave zavoda za jezik 4/5: 125-134, Zagreb.
  • Šojat A. i surad. 1998: Zagrebački kaj (govor grada i prigradskih naselja). Institut za hrvatski jezik, Zagreb, 217 str.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Anglokajkavska_spika&oldid=19863"