Rtine hrvatskog Jadrana
Rtine hrvatskog Jadrana (glavni najveći morski rtovi naših obala): - Izim mnogobrojnih hrvatskih otoka i otočića (njih preko 1.200), uzduž iztočnog Jadrana se nalaze još brojni morski rtovi i manji poluotočići.
Najveće i najvažnije takve iztaknute rtine (iz čakav. artỳna) u Hrvatskoj su duž kopnenog primorja: u Istri na sjeverozapadnom kraju Savudrija i na jugu izduženi Kamenjak (Premantura), pa u srednjoj Dalmaciji kod Rogoznice rtina Ploča, nadalje rtina Lovišće na sjeverozapadu Pelješca i najjužnija u današnjoj Hrvatskoj rtina Oštro na jugoiztoku Konavala pred ulazom Boke Kotorske, ter još par sličnih rtina na hrvatskim otocima.
Sadržaj
Presque-isles of Croatian Adriatic
Along the diversified seashores of northeastern Adriatic beside nearly 1200 isles, occur also numerous minor capes and also some major presque-isles: Savudria in NW end and Kamenjak (Promontore) in south end of Istra peninsula, Ploča at port Rogoznica, Lovišće in NW end of Pelješac peninsula, Oštro closing west coast of Boka Kotorska bay, and others similar ones in major Adriatic islands of SW Croatia.
Istarske rtine
Oko poluotoka Istre su pored niza manjih rtova iztaknute i dvije glavne izdužene rtine: Savudrija na sjeverozapadu i Kamenjak na južnom kraju tog poluotoka.
Savudrija, zapad Istre
Rtina Savudrija (tal. Salvore) je krajnja najzapadnija točka hrvatskog kopna. Pri samom rtu su tri primorska naselja: Volparija na sjeveru, Bašanija na zapadu i medju njima obalna Savudrija u sjeverozapadnoj uvali s velikim medjunarodnim svjetionikom. More oko rtine je dosta plitko po 10-15m i susjedno dno je većinom muljasto-pješčano.
Obale oko te rtine su nizke i samo uz more kamenite, a inače su prama nutra s plodnim tlom za poljodjelstvo. Za podneblje je zimi tu značajna česta i jaka do olujna tršćanska bura, a zimi su izim okolice Senja tu uz Jadran najjači obalni mrazovi preko desetak izpod ništice, pa tu uz more nema zimzelenog grmlja i sve je listopadno.
Kamenjak, južna Istra
Rtina Kamenjak (ili Premantura, tal. Promontore) je najjužniji i izduženi kraj Istre, južnije od Pule i jugozapadno uz Medulin, a posred rta je naselje Premantura i na sjeverozapadu Banjola. Oko ovog rta se nalazi desetak manjih kamenih otočića: na jugozapadu je Fenoliga i najjužnije na pučini sjevernog Jadrana otočić Porer s većim svjetionikom, a iztočno uz Medulinski zaljev su još otočići Fenera, Šekovac, Ceja, Bodulaš, Levan, Levanić i par manjih hridi.
More oko tog rta i otočića je tu najdublje oko Istre po 20-50m. Rtina Kamenjak i okolni otočići su najtopliji dio ciele Istre i zapadne Hrvatske, pa su tu zimski mrazovi razmjerno rjedji i tek povremeno noću padaju do par stupanja pod ništicu. Zimska bura i slični kopneni vjetrovi su tu rjedji i slabiji, pa većinom prevladava jugo i ljeti maestral.
Zbog tipske sredozemne klime oko Premanture i na okolnim otočićima izrazito prevladava tvrdolisno-zimzeleno divlje raslinstvo tipa prave mediteranske makije, dok listopadne vrste iz ostale hladnije Istre tu uglavnom izostaju (izim tek par sadjenih uz naselja).
Rt Ploča uz Rogoznicu
Rtina Ploča (tal. Punta Planca, grč. Akron Diomedis, klas. lat. Hyllis) je nizki i plosnati, kameniti zaobljeni rt otvorene srednjodalmatinske obale jugoiztočno od luke Rogoznice i zapadnije od Vinišća, pomorcima zbog orientacije dobro poznat već od rane antike. Jugozapadno izpod ove rtine su blizu najdublja dna srednjeg Jadrana koja tu u Jabučkoj kotlini padaju do -253m.
Okolna obala je bez otoka i otvorena spram tople pučine, ter najtoplija na srednjem Jadranu, a manji otočići su tek sjeverozapadno od Rogoznice i na jugoiztoku izpred Vinišća do Trogira: Kosmač, Arkandjel, Mali Drvenik, itd. Od tog rta se izpred daleko na pučini najbolje s kopnene Dalmacije vide daleki pučinski otoci Svetac i Jabuka nasred Jadrana.
Kopnena bura je tu rjedja i slaba, pa većinom prevladava toplo jugo i ljetni maestral. Rtina Ploča je zato klimatski najtopliji sušni dio dalmatinskog kopna uglavnom s tvrdolisno-zimzelenim raslinstvom, a poneko listopadno grmlje tu raste tek podalje u zaledju na nutarnjim brdima Bljušćevica (424 m) i Boraja (677 m), ter kao sadjeno uz naselja.
Lovišće, zapad Pelješca
Sjeverozapadni kraj poluotoka Pelješca je duža kamena rtina Lovišće (jugosrb. "Lovište") izmedju naselja Viganj i Duba, iztaknuta spram otoka Hvara. Ova je rtina na čestom udaru biokovske bure, ali je inače obrasla tvrdolisno-zimzelenom makijom i na kraju ima manji automatski svjetionik. Dalje na zapadu smjerom tog rta su u Korčulanskom kanalu manji niski otočići Pločice isto sa svjetionikom.
Rt Oštro uz Boku Kotorsku
Dubrovački Konavli na krajnjem jugoiztoku iz sela Vitaljina završavaju izduženom rtinom Prevlaka-Oštro (tal. Pellegrino), koja s jugozapada zatvara ulaz u Boku Kotorsku. Taj bokeljski zaljev je ranije stoljećima pripadao Dubrovčanima i poviestnoj Hrvatskoj ter je bio naseljen uz more katoličkim Hrvatima, ali nam je tek potom od 20.st. pod Jugoslaviom oduzet i dosad smicalicama pripojen Crnoj Gori.
Stoga je tek odnedavna taj rt Oštro postao krajnjom jugoiztočnom točkom hrvatskog ozemlja. Nalazi se na jugoiztočnom kraju dubrovačkih Konavala koji se zove Vitaljina, za čiji je brdski greben povezana 170 metara širokom i 3 do 8 metara visokom kopnenom spojnicom. Sam rt (krivo nazvan 'Prevlaka') je nizak i većinom nenaseljen, tek je na njegovu kraju izpred Boke austrougarska tvrdjava sa svjetionikom Oštro: vidi još pobliže Prevlaka i rt Oštro.
Kao uska i izdužena kopnena prepreka, Prevlaka zatvara zapadnu stranu ulaza u bokeljski zaljev pružajući zaštitu od visokih valova iz otvorene pučine Jadrana. Do rta Oštro vodi cesta iz Konavala duž cijele Prevlake. Na kraju Prevlake se nalazi i manje pristanište za brodice. U sklopu tvrdjave na rtu Oštro je svjetionik, postaja za slanje znakova i vojne stražarnice. Po nazivu rta Oštro zove se i tjesnac Oštro širok 1,25 do 3 km, koji se birokratski u Crnoj Gori sada još zove i Bokokotorska vrata.
Od toga uzkog spoja s dubrovačkim kopnom, pa do krajnje točke poluotoka Prevlake na rtu Oštro ima 2,5 km dužine, a površina rtine je 93,33 hektara. Taj rt Oštro je najjužnija točka cjelovitog kopna na jugoiztoku sadanje Rep. Hrvatske, iako nije najjužnija točka cijele Hrvatske: to je medju našim pučinskim otocima otok Galijula i još južnija hrvatska hrid Olevonta na jugoiztoku Palagruških otoka prama talianskom poluotoku Gargano.
Flora i fauna rtine
Uz tvrdolisne šume i šikare tj. makije, tu takodjer prevladava niži grmasti pokrov mediteranskog šibljaka poznatog kao gariga koji podnosi vjetar, posolicu i sušu. Površine pod rogačem i maslinom služe za gospodarski uzgoj. Od lovnih ptica se nalaze naseljeni fazani, a od zvjeradi divlja svinja, čagalj i jazavac. Kao i drugdje na jadranskoj obali, nazočni su razni gušteri.
Veće rtine naših otoka
Takodjer i na većima hrvatskim otocima su još slične takve duže rtine: Sokuõl na iztočnom kraju Krka, Lun (Puntaluna) na izduženom sjeverozapapadu Paga, pa Tajer na južnom kraju Dugog otoka, Sućuraj na iztoku Hvara i još niz inih manjih.
Sokuõl na iztoku Krka
Rtina Sokuõl (jugosrb. "Soko") je izdužen i strmi klisurasti poluotok izmedju Vrbnika i Baške, na iztočnom kraju otoka Krka od kojeg je izdvojen dubokim kanjonskim zatonom Velalukà. Ova rtina je blizu nasuprot Senja i zato ima medju jadranskim otocima najobilniju buru s najjačim mrazovima zimi, pa je gol bez drveća samo s brdskim travnjacima, a na obalnim klisurama tu gnijezde supovi.
Puntaluna na zapadu Paga
Lunska rtina (čakav. Puntaluna, tal. Puntalone) je uzki i izduženi sjeverozapadni ogranak otoka Paga izpružen spram Kvarnera. To je dugi kameniti greben protegnut od luke Novalja do sela Lun, obrastao poluzimzelenom pseudomakijom u kojoj rastu i divlje masline (Olea oleaster).
Tajer na jugu otoka Dugi
Dugi otok u sjevernoj Dalmaciji, na svom jugu završava nizkom i izduženom kamenom rtinom, koja je od ostalog otoka razdvojena izduženim zaljevom Telašćica. Taj zaljev i rtina su inače zaštićeni kao strogi prirodni rezervat. Područje ove rtine je najtopliji dio Dugog otoka i na njemu prevladavaju čiste tvrdolisne makije (južni termomediteranski tip).
Sućuraj na iztoku Hvara
Otok Hvar na iztočnom kraju, oko poluštokavskog naselja Sućuraj završava izduženom i klisurastom rtinom, koja je najbliža dalmatinskom kopnu i na jačem je udaru biokovske bure. Odatle inače vozi pomorska veza trajektom do susjedne luke Drvenik na biokovskoj obali. Stoga je ova rtina na iztoku Hvara izložena najjačoj biokovskoj buri, osobito zimi.
Poveznice
Referenca
Almost original compilation, chiefly from other correlated articles in actual wiki.
