São Paulo i čakavci
São Paulo i čakavci (dalmatinski Hrvati u Brazilu): São Paulo (portugalski: Sv. Pavao) je glavni grad istoimene federalne države u Brazilu koja je središte brazilskog gospodarstva i najveći grad u državi. Grad ima preko 11.000.000 stanovnika (procjena IBGE 2006.) što ga čini najvećim gradom na južnoj hemisferi. Računajući širje prigradsko okružje, tu živi oko 16.000.000 stanovnika, što čini São Paulo drugim do trećim najvećim gradom na svijetu. Geslo grada je „Non Ducor, Duco”, što u slobodnom prevodu s latinskog znači: „Nisam vodjen, nego vodim”. Nadimak grada je „Sampa”. São Paulo je gospodarsko i kulturno središte Brazila. Iz tog grada dolazi 40% brazilske industrijske proizvodnje. Grad je još mlad i narastao je tek zadnjih 1970tih godina. Starih zgrada je još malo u centru grada gdje je većina njih srušena zbog mjesto za nove visokogradnje. U centru je većina zgrada iz kraja 19. i početka 20. stoljeća. Oko grada živi i najveća brazilska aglomeracija iseljenih Hrvata iz Dalmacije.
Sadržaj
Abstract
São Paulo & Croats (Croatians in Brasil): This is the largest city in Brazil, the largest city in the southern hemisphere, and the world's 7th largest metropolitan area. The city is the capital of the state of São Paulo, the most populous Brazilian area. The name of the city honors Saint Paul. São Paulo exerts strong regional influence in commerce and finance as well as arts and entertainment. The city has many landmarks, such as the Paulista Museum, the neo-gothic Metropolitan Sé Cathedral, the São Paulo Museum of Art (MASP), the Monumento às Bandeiras (Monument to the Bandeiras) and Niemeyer's Ibirapuera Bienal Complex; and more recently the Octávio Frias de Oliveira Bridge (Estaiada Bridge) in the South Side. Paulista Avenue, in Midtown, is the city´s most important financial center. The city's surroundings includes a considerable colony of 40.000 Croats, mostly from Dalmatian islands of Adriatic Sea.
Savezna država São Paulo
São Paulo (popularno: Paulista) je savezna država u Brazilu, a ime je dobila po Svetom Pavlu. S površinom od 248.209,426 km² je 12. u Brazilu i ima 41.055.734 stanovnika (2006.), uz gustoću naseljenosti od 165,4/km². Ona je glavna industrijska i gospodarska snaga brazilske ekonomije. São Paulo ima najbrojnije pučanstvo Brazila, pa najveći industrijski park i tu je centrirana većina brazilske proizvodnje. Glavni grad São Paulo je takodjer najveći grad cijele Južne Amerike. Gastronomija i kultura su glavne smjernice ove države, a glavna luka na obali Atlantika je Santos. Turistički centar Barretos posjećuju mnogi za vrijeme manifestacije rodea "Festa do Peão de Boiadeiro", a Lagamar i Brotas su popularna odredišta za ekoturiste i avanturiste. Campos do Jordão ljudi najčešće posjećuju zimi.
Zemljopisne značajke
São Paulo se nalazi na visoravni kao dio Serra do Mar (portugalski: „primorski lanac”), koji je dio širjeg područja istočnih Brazilskih visoravni (Planalto Brasileiro) s prosječnom nadmorskom visinom oko 800m i s udaljenošću do 70 km od Atlantskog oceana. Grad s oceanom povezuju dvije autoceste koje prelaze gorski lanac i vode do lučkog grada Santosa i turističkog mjesta Guarujá. Na urbaniziranom području São Paula dominira brežuljkasti teren, a sjeverno na Serra da Cantareira se nadmorska visina povećava, pa se ovdje vide ostatci Atlantske prašume. Područje grada je tektonski vrlo stabilno kao dio prastare Brazilske ploče, pa ovdje nikada nisu zabilježene znatnije potresne aktivnosti. Istočna visoravan na kojoj leži São Paulo, pruža se od južne Bahije preko država Minas Gerais, Espírito Santo i São Paulo do sjevernog dijela savezne države Parane. Znatne visinske razlike i raznolikost reljefa prikazuju se raznolikošću sastava tla. Odmah ispod površine starog brazilskog gorja leže škriljevci, intruzivne stijene i kvarc. Gradska rijeka Tietê je nekad bila izvor slatke vode za grad, ali je od sredine 20. stoljeća znatno zagadjena kanalizacijom i industrijom kao i njezin pritok Pinheiros. Sada se provodi program čišćenja rijekâ koji je ipak donekle smanjio posljedice zagadjenja. Rijeka Tietê kroz grad nije plovna, a promet njom je važniji nizvodno, jer je ta rijeka dio estuarija La Plata.
Klima i vegetacija
Po Köppenovoj klasifikaciji podneblja, São Paulo ima vlažnu subtropsku klimu. Temperature rijetko kada dosežu 30°C u ljeti, dok je zimi mraz vrlo rijedak. Najviša zabilježena temperatura je 35,3ºC dne 15 studenog 1985., a najniža -2,1°C dne 2. kolovoza 1995. Obadva ta ekstrema su zabilježena na meteorološkoj postaji Mirante de Santana sjeverno od grada. U brdima oko grada (Horto Florestal) 2. kolovoza 1955. je zabilježena temperatura od -3.9ºC, a naleti snijega službeno su zabilježeni samo jednom dne 25. lipnja 1918. Kiša je vrlo obilna, pogotovo u toplijim mjesecima, s rjedja zimi izmedju lipnja i kolovoza. Ni São Paulo niti obližnju obalu nikad nisu pogodili uragani, a lokalne pojave tornada su iznimno rijetke. Izvorna prvobitna vegetacija se sastoji većinom od širokolisnog zimzelenog drveća. Danas su često sadjeni razni egzoti koji tu uspješno rastu zbog blage klime i obilnih kiša, što omogućuje rast raznim biljkama iz tropskih, subtropskih i umjerenih pojasa, a najčešće je sadjen brzorastući eukaliptus iz Australije.
Pregled povijesti
Prvobitno selo São Paulo de Piratininga su osnovali isusovački misionari Manuel da Nóbrega i José de Anchieta 25. siečnja 1554. godine, koji su tu utemeljili isusovačku misiju Colégio de São Paulo de Piratininga izmedju rijeka Anhangabaú i Tamanduateí. Svrha ove ustanove je bila pokrštavanje ovdašnjih Indianaca Tupí-Guaraní. Selo je bilo iza grebena Serra do Mar u blizini luke Santos i rijeke Tietê, pa je bilo na putu izmedju jugoistočne obale i prostrane bogate visoravni na zapadu, koja je kasnije postala saveznom državom São Paulo. Ime sela je dano po Sv. Pavlu iz Tarza, jer Katolička Crkva 25. siečnja slavi njegovo preobraćenje. Godine 1560. je glavni guverner Mem de Sá tražio od pučanstva sela Santo André da Borda do Campo preselidbu u područje ove misije, čime je São Paulo službeno postao selom. São Paulo je ostao iduća dva stoljeća izolirano selo u središtu kolonije kojeg je održavala poljoprivreda. U 17. stoljeću dolaze u ovo područje bandeirantesi tj. istraživači koji su istraživali nova područja, lovili Indiance i tražili zlato i dijamante. Oni se smatraju zaslužnim za prostorno proširenje Brazila i za otkrivanje mnogih rudnika plemenitih metala i dragog kamenja. Otkriće zlata u području Minas Gerais privuklo je pozornost krune prama São Paulu, koji je 1711. godine postao gradom. Kad se zlato iscrpilo krajem 18. stoljeća, počinje trgovina šećerom koja se širila iz unutrašnjosti provincije kroz grad prama luci Santos.
Stjecanjem neovisnosti Brazila, São Paulo je dobio naslov carskog grada (Imperial Cidade), kojeg je dodijelio Dom Pedro I. godine 1823. God. 1827. u Samostanu Sv. Franje je osnovana pravna škola kao preteča današnjega pravnog fakulteta São Paulo, koja je prva akademska institucija u Brazilu. Škola je osnovana zbog sve veće potrebe za pravnicima i političarima koji su dotad išli na školovanje u Europu. Akademska funkcija grada privukla je brojne nove studente i profesore u grad, pa je zbog toga i zbog rastuće proizvodnje kave u okolnim područjima Campinas, Rio Claro, São Carlos i Ribeirão Preto, grad dobio naslov Imperial Cidade e Burgo dos Estudantes de São Paulo de Piratininga. Od sredine do kraja ovog stoljeća traje doba doselidbe velikog broja imigranata većinom Talijana, koji su uglavnom radili na plantažama kave. U ovo vrijeme počinje se stvarati i prva industrija. Sredinom 19. stoljeća se grad počinje brzo razvijati zbog željeznice koja je povezivala unutrašnjost države São Paulo s lukom Santos. Lakoća izvoza kave omogućuje veliki gospodarski rast grada i države. Najveći ekonomski rast grada zbiva se padom Drugog kraljevstva kada se dogodja i najveći rast pučanstva, čemu je pomogla i politika café-com-leite (kava s mlijekom).
Vrhunac razdoblja dominacije kave je izgradnja drugoga gradskog kolodvora Estação da Luz (današnja zgrada) krajem 19. stoljeća. U ovom se razdoblju financijsko središte grada miče više na zapad iz povijesnog središta grada nazvanog Triângulo Histórico, dok dolina rijeke Anhangabaú postaje novim gradskim središtem. Upravitelji João Teodoro i Antônio Prado uvelike su pridonesli razvoju São Paula, pa se za njihovog upravljanja dogodja velika obnova grada. S industrijskim razvitkom grada u 20. stoljeću se povećava i gradsko urbanizirano područje, pa se na mjestima starih posjeda podižu nove stambene četvrti. Zbog lošijeg stanja u industriji za vrijeme Drugog svjetskog rata, koja je uzrokovana krizom industrije kave i zabranama u medjunarodnoj trgovini, nastaje veliki rast poreza koji ostaju visoki do danas. Sada je zbog velikog industrijskog razvitka u inim dijelovima Brazila, sam grad São Paulo već dijelom napustio svoju industrijsku ulogu, pa se odnedavna više usmjerio prama trgovini, tehnologiji i uslugama po čemu se smatra najvažnijom metropolom u Latinskoj Americi.
Gospodarstvo
São Paulo je jedan od najvažnijih financijskih središta u Latinskoj Americi. U gradu se nalaze sjedišta velikog broja njemačkih poduzeća, pa je to grad s najvećim brojem njemačkih poduzeća izvan Europe. Ukupni BDP u São Paulu je bio oko 260 milijardi dolara 2006. godine. Poslovno središte grada je okolica Avenije Paulista u staromu gradskom centru (Centro Velho). Druga važna poslovna područja su u četvrtima Pinheiros i Santo Amaro, te u aveniji Faria Lima. U zadnjem desetljeću gradsko gospodarstvo se od industrije usmjerilo uslužnom sektoru. Tako su staru industriju zamjenila uslužna poduzeća, poglavito na području zabave, gradjevinarstva i turizma, pa su se otvorili mnogi trgovački centri. U gradu se održava veliki broj sajmova i inih gospodarskih zbivanja, koji privlače razne posjetitelje iz Brazila i inozemstva. Neki od važnijih dogodjaja u gradu su:
- Medjunarodni gradjevinski sajam
- Medjunarodni stambeni sajam - EQUIPOTEL
- Medjunarodni sajam tekstilne industrije - FENIT
- Medjunarodni modni sajam - FRANCAL
- Medjunarodni sajam cipela i športske opreme - COUROMODA
- Medjunarodni kozmetički sajam - COSMETICA
- Medjunarodni automobilski sajam - Salão do Automóvel
- Medjunarodni sajam knjiga - Bienal Internacional do Livro
Čakavci oko São Paula
Nakon Čilea i Argentine u Južnoj Americi je Brazil bio treće važnije odredište prekomorskih iseljenika iz južne Hrvatske, pa sada u Brazilu živi oko 45.000 doseljenih čakavskih Hrvata iz Dalmacije. Većina njih tj. oko tridesetak tisuća su podrijetlom iz otoka Korčule i u Brazilu se nalaze pretežno oko najvećega grada São Paulo, koji je time postao najvećom aglomeracijom Korčulana na svijetu - puno više od našega grada Korčula. Tu se većinom bave subtropskim poljodjelstvom, što im je bilo moguće već iz sličnih iskustava u njihovu mediteranskom zavičaju, pa u Brazilu ovi naši najviše uzgajaju plantaže agruma. Njihovi mladji i obrazovani potomci se već bave i raznim uslužnim djelatnostima u samom velegradu, a dio njih se dalje preselio u susjedne južnoameričke zemlje i najviše u Čile.
Od hrvatskih udruga su tu značajne npr. Iseljenički odbor (od 1928), Pjevački zbor "Radić" od 1929, Hrvatski športski klub "Zrinski" od 1929, Nogometni športski klub "Dalmacija" od 1936, itd. Od publikacija brazilskih Hrvata su važniji "Hrvatski list" 1929.- 1930., "Brazilijanske novine" od 1930. i dr. U susjednoj luci Santos živi tek par tisuća Hrvata iz Dalmacije koji tu rade uglavnom u pomorstvu i industriji. Od 45.000 hrvatskih potomaka u Brazilu i São Paulu, većina onih iz kasnijih generacija ili s višim obrazovanjem uglavnom više ne znaju hrvatsku čakavicu i pretežno već govore portugalski ili dvojezično i engleski. Domaći polučakavski s puno romanskih primjesa za tehničke i upravne pojmove ovdje znaju tek desetak tisuća naših pretežno starijih iseljenika koji uglavnom rade u poljodjelstvu i tako bar povremeno govore starinski kod kuće ili privatno u društvu.
Literatura
- Nabil Bonduki 2000: Habitar São Paulo: Reflexões sobre a gestão urbana. Editora Liberdade, São Paulo. ISBN 8574480320
- Paula Porta 2004: História da cidade de São Paulo - 3 vol.. Editora Paz e Terra, São Paulo.
- Benedito Lima de Toledo 2004: São Paulo, três cidades em um século. Editora Cosac e Naify, São Paulo. ISBN 85-7503-356-5
- Elisabeth Blum & Peter Neitzke 2004: Favela Metropolis. Berichte und Projekte aus Rio de Janeiro und Sao Paulo. Birkhäuser Basel, Boston, Berlin. ISBN 3-7643-7063-7
- Paula dos Santos 1999: Stadtplanung von unten; Die Landbesetzung Filhos da Terra in São Paulo. Technische Universität Berlin. ISBN 3798317992
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license almost from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.
