Vila Velebita

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Notni zapis pjesme (Hrvatska pjesmarica, 1893.)

„Vila Velebita” (izvorni naziv: „Oj ti vilo Velebita”) je hrvatska domoljubna pjesma i koračnica iz 19. stoljeća.

Pregled

Pjesma je romantički prikaz Velebita i njegovih prirodnih ljepota s umetnutim elementima hrvatskog rodoljublja, alegoriziranoga u obliku vile kao nositeljice ideje narodne slobode. Također, Vila Velebita je predočena kao narodna alegorija Hrvatske (često je rabljen likovni prikaz izveden iz slike Antemurale Christianitatis), dok je u nekim izvorima, na temelju slavenske mitološke teorije, presonificirana u liku vila Rođenice i Suđenice.[1]

Nastanak i uporaba

Pjesma je napisana najvjerojatnije u poslijepreporodnom dobu u drugoj polovici 19. stoljeća, a kao moguće polazište i nadahnuće nepoznatom autoru za pisanjem pjesme poslužila je pjesma „Velebitu” Danila Medića iz 1873. godine. Moguće je kako je skladba nastala iz vojničke glazbene radionice zbog svojeg koračničkog ritma.[2]

Prvi put ju je javno izveo gospićki kvartet s tenorom Vilkom Crlenjakom na proslavi 20. obljetnice Hrvatskog pjevačkog društva „Kolo” u Zagrebu (29. svibnja) 1882. godine. Riječi pjesme i notni zapis prvi put su objavljeni 1893. godine u Hrvatskoj pjesmarici Vjekoslava Klaića, a Klaić je dobio prvu strofu i melodiju od senjskog književnika Vjenceslava Novaka, što ih je zapisao onako kako su se tada pjevali u gradu Senju.

Njezina izvedba, tiskanje i pjevanje bili su iz ideoloških razloga kažnjivi zatvorskom kaznom u SFR Jugoslaviji, no unatoč tomu bila je često pjevana u tajnosti ili javno u znak prkosa.

Autorstvo

Muzikolog Božidar Širola je, uz potvrdu polazišta u pjesmi „Velebitu”, također navodio kako postoji mišljenje kako je autor pjesme Lavoslav Vukelić, premda za tu tvrdnju nema vjerodostojnih podataka.

Jednako tako je nepoznat skladatelj pjesme, no u drugoj polovici 19. stoljeća bilo je rašireno mišljenje kako je autor napjeva bio vojnički kapelnik 10. graničarske pješačke pukovnije Josef Weslely. Po mišljenju skladatelja Marija Kinela, temeljenoga na tvrdnjama Milana Majera, autor napjeva bio je skladatelj Mijo Majer, čije autorstvo nije dokazano, ali je djelomice priznato s obzirom na to kako je naveden kao autor u većem broju zbirki.

Posvete

Manifestacije

  • Likovna kolonija „Vila Velebita”, Požega

Književna djela

Spomenici i spomen-ploče

  • Krčmar (brdo) - ukelsano poprsje, vrh Krčmar
  • Gospić - kip na fontani, Trg Stjepana Radića
  • Sveti Rok - kip, raskružje Ulice Vrila mudrosti

Eponimi

Eponim također nose brojni ugostiteljski objekti diljem Republike Hrvatske.

Riječi pjesme

Postoji više povijesnih i suvremenih inačica pjesme s manjim tekstualnim razlikama i izmjenama, poput idućih usporednih primjera.

Zapis Vjekoslava Klaića
(Senjska inačica, Hrvatska pjesmarica, 1893.)
Zapis Ljudevita Varjačića
(Lira: pjesmarica s kajdama, 1897.)
Zapis Nikole Bićanića
(Gospićka inačica, Vila Velebita, 1991.)
Oj ti vilo, vilo Velebita,
ti našeg roda diko,
tvoja slava jeste nama sveta,
za slobodu vojujem!
Pripjev:
Ti vilo Velebita,
Ti našeg roda diko!
Živila, premila,
Živila, premila,
Živila - premila,
Ti vilo Velebita! (2x)
Velebite, kršna goro naša,
rad u tebi stanujem,
sam' da nema u tebi rovaša,
radi kojih bolujem.
Pripjev
Velebite, vilovito stienje,
ljubim tvoje mirisavo smilje,
ljubim tvoga u gorici vuka,
i onoga ličkoga hajduka.
Pripjev
Oj ti vilo, vilo Velebita,
ti našeg roda diko,
tvoja slava jeste nama sveta,
tebi Hrvat viko!
Pripjev:
Ti vilo Velebita,
Ti našeg roda diko!
Živila, premila,
Živila, premila,
Živila - premila,
Ti vilo Velebita! (2x)
Velebite, vilovito stienje,
ja ljubim tvoje smilje,
ljubim tvoga u gorici vuka,
ličkoga hajduka.
Pripjev
Oj ti Vilo, Vilo Velebita,
ti našeg roda diko.
Tvoja gora jeste nama sveta,
u tebi Hrvat niko.
Živila, premila,
Živila, premila,
Živila - premila,
Ti Vilo svih Hrvata!
Volim tvoje u gorici stijenje,
i ono ličko kamenje.
Volim tvoga u gorici vuka,
i onoga ličkoga hajduka.
Ti vilo Velebita,
Ti našeg roda diko!
Živila, premila,
Živila, premila,
Živila - premila,
Ti Vilo svih Hrvata!
Zapis Roberta Pintera
(Spomen-cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava, 1900.)
Velebite, naša goro stara,
Ljubim tvoje šume, pune čara,
Ljubim orla, kad se k nebu vije
I junaka, kad se za dom bije.
Ti vilo Velebita,
Ti našeg roda diko!
Živjela, premila,
Ti vilo Velebita!

Poveznice

Literatura