Majka Hrvatska

Alegorijski prikaz Hrvatske kao braniteljice kršćanske Europe i europske kulture u borbi protiv otomanskih osvajača.
Majka Hrvatska ili Croatia je narodna alegorija i personifikacija Hrvatske u obliku žene.
Hrvatska je kroz povijest bila sredstvo nadahnuća hrvatskim slikarima, piscima i pjesnicima, na temelju čega su nastali njeni alegorijski prikazi. Raniji poznati alegorijski prikazi Hrvatske se pojavljuju hrvatskoj baroknoj književnosti i čakavskim pučkim pjesmama pod imenom Mare i lipa Mare.[1] Najplodnije doba nastanka umjetničkih djela s alegorijskim prikazima Hrvatske su 19. stoljeće i prva polovica 20. stoljeća.
Sadržaj
Umjetnički opisi i prikazi
Postoje razne umjetničke predodžbe Majke Hrvatske u različitim raspoloženjima (borbenost, tuga, sreća, ...) predstavljenih ovisno o temama djela i okolnostima u kojima su djela nastala. Obično je predočena kao žena odjevena u haljinu narodne nošnje ili stolu sa željeznim oklopom na trupu tijela, ponegdje s maramom ili klobukom i trobojnom vrpcom, s hrvatskim grbom kao štitom, te ponegdje s mačom u ruci. U pisanim djelima joj se pridodaju majčinske osobine.
Slika Antemurale Christianitatis
Najistaknutiji primjer alegorijskog prikaza Hrvatske je djelo Antemurale Christianitatis Ferdinanda Quiquereza iz 1892. godine.
U toj slici, Majka Hrvatska na kosi nosi lovorov vijenac, na uzdignutoj desnoj ruci nosi plameni mač, a u lijevoj ruci nosi štit s hrvatskim grbom sa zabodenim strijelicama, te nosi stolu sa željeznim oklopom na trupu tijela. Prikazana je kako u borbi odbija otomanske osvajače, a iza nje se nalaze značajni predstavnici zapadnoeuropske kulture: Rafael, Dante Alighieri, Michelangelo, Galileo, Molière i William Shakespeare, dok se u pozadini nalazi kupola rimske bazilike sv. Petra[2].
Jedan od primjera kasnijih reprodukcija ove slike uključuje Majku Hrvatsku kako na uzdignutoj desnoj ruci, umjesto plamenog mača, nosi zapaljenu baklju - kao simbol svjetla i prosvijetljenosti, i nacrtana je u crno-bijeloj boji s obojanim grbom na štitu, a u pozadini je, umjesto izvornih motiva, trobojni zemljovid Velike Hrvatske, s označenim gradovima i nazivom države.
Nadgrobni spomenik Anti Starčeviću
Nadgrobni spomenik Anti Starčeviću kipara Ivana Rendića, skupa s raznim motivima hrvatskih državnih simbola i bistom Ante Starčevića, uključuje i figuru Majke Hrvatske, prikazanu kako drži stisnute šake umorne od trganja okova, u narodnoj nošnji i sa željeznim oklopom na trupu tijela, i na njenoj nošnji, s njene desne strane, je položena kruna sv. Stjepana.
Pjesme
Hrvatsko domoljubno i rodoljubno pjesništvo i glazba također uključuju alegorijski i personificirani opis Hrvatske kao majke i djevojke, poput idućih izdvojenih primjera:
- „Croatio, iz duše te ljubim” - Ante Sikirić
- „Domovina zove” - Josip Kuletin
- „Himna HOS-a” - Boško Landeka
- „Majka Hrvatska” - Hrvatin Bunjevčev Slatinjanin
- „Hrvatska mati me rodila” - Tomislav Brajša
- „Hrvatska rapsodija” - Anka Petričević
- „Hrvatskoj domovini” - Gjuro Stjepan Deželić
- „Još Horvatska ni propala” - Ljudevit Gaj
- „Lipa Kaja” - Marko Perković Thompson
- „Marina kruna” (čakavska pučka pjesma iz Istre i Krka)
- „Oj Hrvatska mati”
- „Sretan povratak” (pjesma s otoka Silbe)
- „Upropaštena divojka” (gradišćansko-hrvatska pjesma iz Sabare)
- „Vila Velebita”
- „Zavjet” - Silvije Strahimir Kranjčević
Galerija
Majka Hrvatska na naslovnici Doma i svieta Majka Hrvatska, uz riječi „Postala sam nizkog čina žrtva: Ranjena sam - al' još nisam mrtva”, promatra Kolomana Tiszu kako daje vreću dukata svojim plaćenicima u Hrvatskoj Letak UHRO-a povodom umorstva hrvatskih političara u Kraljevini SHS Promidžbeni plakat povodom povratka većine primorja Hrvatskoj nakon kapitulacije Kraljevine Italije 1943. godine Majka Hrvatska raspeta na križu (alegorijski prikaz Bleiburške tragedije i Križnog puta) Omot nosača zvuka Mati i kćeri Antuna Oršolića - Tunje
Poveznice
![]() |
Ovaj članak je dio portala Hrvatski nacionalizam |