Majka Hrvatska

F. Quiquerez: Antemurale Christianitatis, 1892.

Alegorijski prikaz Hrvatske kao braniteljice kršćanske Europe i europske kulture u borbi protiv otomanskih osvajača.

Majka Hrvatska ili Croatia je narodna alegorija i personifikacija Hrvatske u obliku žene.

Hrvatska je kroz povijest bila sredstvo nadahnuća hrvatskim slikarima, piscima i pjesnicima, na temelju čega su nastali njeni alegorijski prikazi. Raniji poznati alegorijski prikazi Hrvatske se pojavljuju hrvatskoj baroknoj književnosti i čakavskim pučkim pjesmama pod imenom Mare i lipa Mare.^[1] Najplodnije doba nastanka umjetničkih djela s alegorijskim prikazima Hrvatske su 19. stoljeće i prva polovica 20. stoljeća.

Umjetnički opisi i prikazi

Postoje razne umjetničke predodžbe Majke Hrvatske u različitim raspoloženjima (borbenost, tuga, sreća, ...) predstavljenih ovisno o temama djela i okolnostima u kojima su djela nastala. Obično je predočena kao žena odjevena u haljinu narodne nošnje ili stolu sa željeznim oklopom na trupu tijela, ponegdje s maramom ili klobukom i trobojnom vrpcom, s hrvatskim grbom kao štitom, te ponegdje s mačom u ruci. U pisanim djelima joj se pridodaju majčinske osobine.

Slika Antemurale Christianitatis

Najistaknutiji primjer alegorijskog prikaza Hrvatske je djelo Antemurale Christianitatis Ferdinanda Quiquereza iz 1892. godine.

U toj slici, Majka Hrvatska na kosi nosi lovorov vijenac, na uzdignutoj desnoj ruci nosi plameni mač, a u lijevoj ruci nosi štit s hrvatskim grbom sa zabodenim strijelicama, te nosi stolu sa željeznim oklopom na trupu tijela. Prikazana je kako u borbi odbija otomanske osvajače, a iza nje se nalaze značajni predstavnici zapadnoeuropske kulture: Rafael, Dante Alighieri, Michelangelo, Galileo, Molière i William Shakespeare, dok se u pozadini nalazi kupola rimske bazilike sv. Petra^[2].

Jedan od primjera kasnijih reprodukcija ove slike uključuje Majku Hrvatsku kako na uzdignutoj desnoj ruci, umjesto plamenog mača, nosi zapaljenu baklju - kao simbol svjetla i prosvijetljenosti, i nacrtana je u crno-bijeloj boji s obojanim grbom na štitu, a u pozadini je, umjesto izvornih motiva, trobojni zemljovid Velike Hrvatske, s označenim gradovima i nazivom države.

Nadgrobni spomenik Anti Starčeviću

Nadgrobni spomenik Anti Starčeviću kipara Ivana Rendića, skupa s raznim motivima hrvatskih državnih simbola i bistom Ante Starčevića, uključuje i figuru Majke Hrvatske, prikazanu kako drži stisnute šake umorne od trganja okova, u narodnoj nošnji i sa željeznim oklopom na trupu tijela, i na njenoj nošnji, s njene desne strane, je položena kruna sv. Stjepana.

Pjesme

Hrvatsko domoljubno i rodoljubno pjesništvo i glazba također uključuju alegorijski i personificirani opis Hrvatske kao majke i djevojke, poput idućih izdvojenih primjera:

„Croatio, iz duše te ljubim” - Ante Sikirić
„Domovina zove” - Josip Kuletin
„Himna HOS-a” - Boško Landeka
„Majka Hrvatska” - Hrvatin Bunjevčev Slatinjanin
„Hrvatska mati me rodila” - Tomislav Brajša
„Hrvatska rapsodija” - Anka Petričević
„Hrvatskoj domovini” - Gjuro Stjepan Deželić
„Još Horvatska ni propala” - Ljudevit Gaj
„Lipa Kaja” - Marko Perković Thompson
„Marina kruna” (čakavska pučka pjesma iz Istre i Krka)
„Oj Hrvatska mati”
„Sretan povratak” (pjesma s otoka Silbe)
„Upropaštena divojka” (gradišćansko-hrvatska pjesma iz Sabare)
„Vila Velebita”
„Zavjet” - Silvije Strahimir Kranjčević

Galerija

Majka Hrvatska na naslovnici Doma i svieta
Majka Hrvatska, uz riječi „Postala sam nizkog čina žrtva: Ranjena sam - al' još nisam mrtva”, promatra Kolomana Tiszu kako daje vreću dukata svojim plaćenicima u Hrvatskoj
Letak UHRO-a povodom umorstva hrvatskih političara u Kraljevini SHS
Pripadnici Ustaškog pokreta, predvođeni Poglavnikom, oslobađaju Majku Hrvatsku iz zatočeništva
Promidžbeni plakat povodom povratka većine primorja Hrvatskoj nakon kapitulacije Kraljevine Italije 1943. godine
Majka Hrvatska raspeta na križu (alegorijski prikaz Bleiburške tragedije i Križnog puta)
Majka Hrvatska i zemljovid Velike Hrvatske
Omot nosača zvuka Mati i kćeri Antuna Oršolića - Tunje