Čakavski fitonimi
Čakavski fitonimi (Dialektna baština biljnog nazivlja uz Jadran): Ova otvorena studija se kao slobodni izvornik, smije kopirati samo bez izmjena i uz uredni citat donjeg izvora.
- Load from/iz: Wikiflora Adriatica: by dr.A.Ž. Lovrić, Herbarium Adriaticum - ADRZ 2005 (Zagreb, HR-10360, Croatia).
Sadržaj
Abstract
Chakavian phytonyms (Lingual heritage in plant-naming at Adriatic): An ethnobotanical review of the traditional folk nomenclature for different Mediterranean plants, woods, and flowers used in southwestern Croatia i.e. in eastern Adriatic coast and islands, is given.
Sažetak
Čakavski fitonimi (jadransko biljno nazivlje): Ovdje se daje sažeti pregled osobitih biljnih naziva na čakavici ako su manjeviše različiti od službenih štokavskih. Dakako da se i medju samim čakavcima ti nazivi donekle razlikuju u sličnim inačicama, pa se ovdje većinom spominju najčešći i tipski otočni nazivi iz Kvarnera i sjeverne Dalmacije (najviše s otoka Krka i Raba) koji su najosobitiji čakavski i uglavnom ih nema u inim dialektima. Od niže navedenih naziva se donekle razlikuju istarski fitonimi koji su dijelom slični kajkavskima i slovenskim nazivima, ter fitonimi srednje Dalmacije koji su uglavnom bliži štokavsko-ikavskima.
Proslovne napomene
Dialektalno narodno nazivlje iz botanike i šireg prirodoslovlja u Hrvatskoj je još slabo poznato, jer su uglavnom popisivani štokavski nazivi iz vukovskog jugojezika, dok su najmanje proučeni čakavski narodni nazivi na otocima i kajkavski u Hrvatskom Zagorju, koji danas već ubrzano nestaju pod školskim utjecajem štokavskog standarda i javnih medija. Prvi i jedan od rijetkih koji se kod nas time bavio sustavno i u većim razmjerima, bio je B. Šulek sa svojim riječnikom znanstvenog nazivlja (1874) i imenikom bilja (1879). Kako je nakon njega u Hrvatskoj službeno uveden novoštokavski standard, dialektalno je čakavsko i kajkavsko nazivlje tijekom 20. stoljeća zanemareno i u javnosti napušteno na račun uvodjenja novih štokavskih kovanica i stranih prevedenica. Potom je objavljen još jedan opsežan botanički rječnik (Simonović 1959) koji uz slovenske i makedonske sadrži većinom štokavske narodne nazive biljaka, dok se čakavski i kajkavski arhaizmi tu rjedje navode ili se daju s upitnikom kao dvojbeni. Ostali noviji prirodoslovci kod nas u terenskim izvješćima navode i poneke narodne nazive bilja, životinja ili reljefa, npr. Gilić (2004). U idućem prikazu se za odredjeni biljni pojam prvo daje arhaičan i tipski čakavski naziv, a potom slijedi noviji polučakavski sličniji štokavskomu.
Opći biljni pojmovi
Čakavski pučki nazivi općih botaničkih pojmova i širjih biljnih skupina su dosta oskudni pa postoje samo za neke važnije pojave, npr. staro ćwÿt ( novije cvit, romanizam rôžica), loparìce (cvjetne latice), mêlnice (peludni prašnici), batòć (plodni tučak), starije symjà (novije sime: sjemenje), pùpa (jezgra - srčika), perà (listovi), korenìce (korjenje), štûp (stablo-deblo: ved. stup), štupÿna (debelo prastaro stablo), šuhãr (trulo šuplje stablo), lêsje (drva-cjepanice), mâsje (krošnja drveta), kìte (granje), mošnÿca (mahuna-komuška), jâgoda (općenito sočni plod), ćipũn (novije šipun: ružin šipak) itd. Takodjer su značajni i većinom arhaični čakavski nazivi za tipove staništa i biljne formacije, npr. rêstje (bilje-vegetacija), bosãr (vlažna livada tipa Molinietalia), bošćãn (voćnjak), brestrÿć (brijestova šuma), kupàrica (čempresada - red čempresa: grč. kyparissos), ćvêtje (cvitje: cvjetnjak), darmũn (novije drmun: hrastova šuma), drîvje (bjelogorica-listače), jarũl (vrtal: povrtnjak), prisadîšće (rasadnik-vrtlarija), pustòši (stepe-pustare tipa Festucetalia s.l.), sikàvci (bodljasti korovi Carthametalia: akad. sikkatum), sinokòsje (livade košanice tipa Scorzoneretalia), šuhârje (spaljena suha šuma), tarnâk (trnjaci drače: Paliuretum s.l.), taršãt (novije trsje: vinograd), travÿni (prelog: ruderalni korovi grupe Chenopodietea) itd.
Kod kvarnerskih čakavaca postoje zajednički zbirni nazivi za glavne florne skupine i biljne porodice, koji su dijelom srednjovjeki arhaizmi: npr. karòćice (Orchidaceae, kaćuni), kukùrike (Iridaceae: mong. kükrikh), loparÿtje (Crassulaceae i općenito ini sukulenti), sîtje (Cyperaceae: ved. sitya), krećÿne (morske alge općenito), šadrÿne (vapnene alge - Corallinaceae: perz. sadr), dok su ini grupni nazivi slični ostalim Slavenima kao vodûni (Potamogetonaceae), màhi (Bryophyta), paprùti (Filicinae), mohùnice (Leguminosae, mahunarke), žùkvice (Juncaceae) itd.
Dendronimi za drveće, grmlje i voćke
Medju čakavskim fitonimima je zbog gospodarske važnosti najveće bogatstvo posebnih arhajskih dendronima dosad očuvanih za šumsko drveće, grmove i jestive voćke. Većina tih domaćih dendronima je specifična barem za cijele rodove, a česti su i posebni nazivi pojedinih drvenastih vrsta. Osobiti i prastari dendronimi, većinom na otocima su nadasve gabãr (novije gràbar: Carpinus + Ostrya), lÿb (novije topol: Populus spp.), betêl (Dittrichia viscosa), čarnitãrn (Prunus spinosa s.l.), šenùda (novije senjuda, Cerasus mahaleb: hetit. šennur i akad. šalluru), cerÿšna (novije črìšnja: Cerasus avium), maràška (višnja, Cerasus vulgaris: akad. marah), zùgva (novije žùkva: Salix spp.), kupãr (novije cîmpres, Cupressus sempervirens: grč. kyparis), panêštra (novije brnistra: Spartium junceum), pÿpa (divlja smokva: vedski pippal), šestÿla (javor: Acer spp.), sarâb u Kvarneru (Dalm. lumbrosik: endem Euphorbia wulfenii) i dr.
Ostali su polučakavski dendronimi na primorju izvan otoka lakše razumljivi kontinentalcima i slični ostalim hrvatskima: npr. baršćân (bršljan: Hedera helix), brèšt ili brist (Ulmus spp.), drenûlva (drijen: Cornus mas), grûšva (novije krušva: Pyrus spp.), dubác (medunac, Quercus pubescens: aram. daluba), hrâšt (kitnjak: Qu. petraea s.l.), javòrika (lovor: Laurus nobilis), jêlva (Abies spp.), jesenÿć (jasen: Fraxinus ornus), judòvina (Acer obtusatum), kàćija (Robinia pseudacacia: grč. kakia), komorÿć (novije komorika: Alaternus glabra), lušmarÿn (ruzmarin: Rosmarinus officinalis), lužarÿn (bušin: Cistus spp.), mûrva (Morus spp.: hetit. muri, grč. mouros), narânzja (Citrus aurantium: ved. naranga, perz. narendj), pucalòvina (Colutea arborescens), smrić (Juniperus spp., borovica), smûcanj (Arthrocnemum spp.), šmardèla (Pistacia terebinthus), šmôkva (Ficus carica: gots. smakka), šmrÿkva (smreka: Picea excelsa), tamarÿš (Tamarix spp.), taršÿna (novije lozìna: divlja loza, Vitis sylvestris), ćarnÿkva (novije crnìka i česmina: Quercus ilex), ulÿkva (maslina: Olea europaea), orÿh (orah: Juglans regia), zelenÿć (zelenika: Philyrea spp.) ... itd.
Fitonimi nižih zeljanica
U poredbi s dendroflorom, zeljanice su za laike vizuelno teže razlučive, a izim povrća i žitarica su ostale divlje zeljanice gospodarski manje značajne, pa tu širi narodni nazivi uglavnom obuhvaćaju cijele zeljaste skupine i samo iznimno su posebni nazivi za pojedine jestive i korisne vrste. Zato je medju zeljanicama manje arhaičnih čakavskih naziva pa su manjeviše slični inim hrvatskim fitonimima. Većina tih naziva za zeljanice su slične lokalne varijante poznatih i raširenih čakavskih fitonima duž istočnog Jadrana: npr. blìtvica (Betonica spp.), crÿvac (Minuartia spp.), dìtelina (Trifolium spp.), ditêlnik (Cytisus spp.), fjôlica (Viola spp.), garòful (Dianthus spp.), gromáč (koromač: Foeniculum vulgare), kàmenar (Onosma spp.), metlÿna (Centaurea spp.), mirlÿn (mrkva: Daucus carota), mlikác (mličac: Euphorbia spp.), òstak (Hieracium spp.), penjàvac (Thymus spp.), sûrba (bilušina: Inula candida), tùrica (Alyssum spp.), užgàvica (kopriva: Urtica spp.), žlãk (Convolvulus spp.) ...itd.
Čakavski su nazivi za jednosupnice (trave itd.) zbog njihove manje raznovrsnosti većinom stariji i dielom detaljniji do razine vrsta: npr. blũž (bljušt: Tamus communis), alÿga (porost, Posidonia oceanica: grč. halykos), kukôl (Lolium perenne), pirÿka (Elitrygia spp.), šćevãr (Typha spp.), sinokòš (Bromus spp.), žafrãn (Crocus), žùkvica (Juncus spp.) itd. Čakavski su nazivi za žitarice: šenìca (Triticum spp.), hamentũr (novije frmentûn: Zea mays), ovãs (zob: Avena spp.), jaćmÿk (ječmik: Hordeum spp.), šenàc (Sorghum spp: akad. šen) i rîzje (orižje: Oryza sativa). Nazivi povrća su većinom slični duž Jadrana: česãn (češanj: Allium sativum), kapùla (Allium cepa), fažôl (Phaseolus spp.), frâgulica (Fragaria spp.), kapùc (zeli: Brassica oleracea), kumpÿr (Solanum tuberosum), kukumâr (kumari: Cucumis sativus), melûn (pipun: Cucumis melo), radìć (Cichorium spp.), špinàć (Spinacia oleracea), a jedini arhaizmi tu su angûrya (lubenica, Citrullus colocynthus: indoved. angurya i perz. angur) i ćićàrica (Lens esculenta: etrur. kikari).
Fitonimi bescvjetnica
Čakavski nazivi raznih paprati većinom su slični inim hrvatskima: paprùt (Dryopteris spp.), papràtica (Asplenium spp.), rùtica (Asplenium rutamuraria), Stomorÿna paprùt (divicina paprat: Adiantum capillus-veneris), a osobiti je starinski naziv škraplũn (škrpljun, zlatnjak: Ceterach officinarum). Zbog suše i posolice su na čakavskim otocima i obali mahovine i gljive rjedje i nemaju praktične primjene pa su im nazivi oskudni, npr. za neugledne mahovine su čakavski fitonimi krajnje siromašni tek pod općenitim nazivom màhi (Musci). Starosjedioci tu takodjer ne mare niti za gljive pa su samo najveće poznate pod skupnim nazivom pećûrvi (ili pećurge: Basidiomycota), pa za niže parazitne gljivice pikác (sniti: Uredinales) i plÿsni - za razne niže gljivice nalik plijesnima.
Iznimno je bogatstvo čakavskih naziva za morske alge (krećÿni): Duž europskih obala su domaći nazivi morskih alga najbrojniji po 20-30 vrsta uz Atlantik (Portugal, Bretanja, Irska, Island) gdje se alge najviše koriste (Gavazzi 1974), a najoskudniji su uz istočnoeuropske obale gdje za malobrojne alge postoje tek novije umjetne kovanice. Iz te analogije potječe idejna predrasuda da ni na našem Jadranu nema domaćih imena za alge (izim romanskih posudjenica) jer su otočni Hrvati stigli s Karpata, pa zato hrvatsko nazivlje alga nisu istražili ni botaničari niti lingvisti. Tek odnedavna je pri istraživanju alga u Kvarneru (Lovrić 1997) usput zapisano i raznoliko čakavsko nazivlje brojnih alga koje je najbogatije u Europi iznad nazivlja svih atlantskih obala. Tako je dosad po suvremenim metodama etnobotanike, duž primorja i otoka od Kvarnera do Visa popisano dialektalno nazivlje iz morske flore uz herbarsku dokumentaciju svakog imena. Dosad je nadjeno čak 156 raznih morskih fitonima za makroalge i Zosteraceae, od čega su polovica sinonimi izmedju raznih otoka i kopna, a ostalih 83 fitonima se odnose na posebne morske biljke, pa su zato kod nas domaća imena alga skoro podjednako brojna kao u najbogatijem svjetskom nazivlju za alge iz Japana.
Na Jadranu je najsiromašnije štokavsko nazivlje alga na kopnenim obalama: najviše do 9 polučakavskih fitonima na obali srednje Dalmacije, a još manje (tek 2 - 4) štokavskih na velebitskoj obali i južnom primorju. Puno je bogatije čakavsko nazivlje alga na otocima, a najviše sa 68 morskih fitonima za alge na otoku Krku, pa 25 na Rabu, 19 na Dugom otoku, 15 na Visu i 12 na Žirju, dok ini otoci imaju po desetak ili manje morskih fitonima (najmanje s 3 - 5 nazvanih alga je štokavski Mljet i Lastovo). Od 68 domaćih imena za razne morske alge na Krku i Rabu su značajne npr. ćryvác (Nemalion helminthoides), lancunìći (Ulva rigida), mahàlica (Udotea petiolata), markamàh (Catenella caespitosa), masÿna (Cystoseira spp.), mâzi (Codium tomentosum), morna-balòta (Codium bursa), mihùrica (Valonia spp.), mornemàhi (Corallina spp.), šadrÿni (plosnate ovapnjele Melobesiae), pokrovàte (kuglaste vapnene alge Lithophyllum spp.) ...itd. Tek manji dio tog raznog čakavskog nazivlja za alge su posudjeni romanizmi (1/5 - 1/3), polovica su slavenski oblici, a ostalo su arhaizmi liburnijskog i praindoeuropskog iskona. Ovi naši najbrojniji nazivi alga u Europi takodjer upućuju na stare pomorske tradicije čakavskih predaka, dijelom možda baštinjene kroz asimilaciju od antičkih pomorskih Liburna.
Vežýce / Poveznice
Reference
Adapted and condensed digest with permission from project WikiFlora Adriatica in the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 2005): if quoted, may be copied and distributed without any changes.