Žumberak

Žumberak (Žumberačka gora, sloven. Gorjanci, njem. Uskoken-Gebirge, latin. Mons Quercius), nalazi se na zapadnom rubu središnje Hrvatske uz granicu sa Slovenijom. Najviši vrh Sveta Gera je na 1.178m visine. Žumberak još neki popularno nazivaju i Alpska Hrvatska. Žumberačko gorje se sastoji od nekoliko bliskih gorskih lanaca: Žumberačka gora, Samoborska gora i Jaskanska Plješivica. Bogatstvo biljnim i životinjskim svijetom ter vodom zanimljive su značajke ove lijepe planine. Nekoć su se rabila i rudna bogatstva po kojima je Žumberak bio poznat, a osobito se vadio bakar i manje još zlato i željezo. Žumberak je nastanjen hrvatskim pučanstvom gdje se kao zanimljiva skupina ističu ikavski Senjski Uskoci. Danas je Žumberak prvenstveno turistički kraj koji privlači mnogobrojne planinare i izletnike. Žumberačka općina pripada Zagrebačkoj županiji, ima površinu 110 kv.km i 1.185 stanovnika, poštanski broj je 10455.

Abstract

Žumberak (Croatian) or Gorjanci (Slovene) is a range of mounts and hills between Croatia and Slovenia. The highest peak is Sveta Gera (Trdinov vrh) on the border between Croatia and Slovenia, being 1,181 m (3,875 ft) tall. Near this peak, there is a 90 meter high telecommunications tower of the Radio-Television Slovenia. In 1999, a nature park (Park prirode) Žumberak - Samoborsko gorje was founded on the Croatian side. The population of about 3,000 people (on the Croatian side) consists mainly of the elderly. The isolated region on Croatian side has always had a low population. In 1530, the immigration of Uskoks started, which lasted until the 17th century, which brought a large population of Štokavian speakers to the region. Žumberak was then part of Austrian Military Frontier, created by the Habsburgs to serve as a defensive buffer between their empire and the Ottoman Empire. Žumberak itself was an enclave within Banovina and did not directly border the Ottoman Empire. The mountain is called Uskokengebirge or Sichelberg in German. The region is today the intersection of all three Croatian dialects. Žumberak is the site of the Jazovka pit, location of a World War II massacre of retreating Croatian soldiers and civilians by the communist Partisans.

Zemljopis Žumberka

Vranjački slap

Žumberačko gorje je stara reljefna granica izmedju republika Hrvatske i Slovenije. Manji sjeverni dio toga gorja tj. Samoborsko gorje često se u planinarstvu popularno izdvaja kao samostalni masiv. Glavni su Žumberački vrhunci na najvišemu jugozapadnom grebenu Žumberka uz slovensku granicu: Sv. Gera 1.181m, Sv. Ilija 1.175m, Katuništa 1.063m, Kaštanica 1.030m, Mali Krč 1.018m, Sljeme 1.002m i dalje na sjeveroistoku ini ispod 1.000m. To je najviši greben sjeverozapadne Hrvatske sjeverno od Kupe i zato je na njegovom tjemenu već razvijen viši subalpski (predplaninski) pojas hladno-snježne klime s visinskom florom kojoj su tu na Žumberku jedina sjevernohrvatska nalazišta, jer izostaju na nižemu zagorskom i slavonskom gorju: npr. Juniperus sabina, Alnus viridis, Sorbus austriaca, Anthyllis alpestris, Myrrhis odorata, Isopyrum thalictroides, Asplenium viride, itd.

Stari grad Žumberak (njem. Sichelburg) po kojem je nastalo ime gorja, nalazi se u centralnom djelu Žumberka. Žumberak naseljavaju Uskoci 1530. i u starom gradu osnivaju Uskočku kapetaniju. U godini 1793. stari grad nestaje u požaru. Na Žumberačkom gorju ima nekoliko malih izvornih naselja koje turisti rado obilaze (cijeli Žumberak je etnološko naselje). Najatraktivnija su naselja Sošice, Oštrc, Poklek, Stojdraga, Petričko selo, Tomaševci, Kostanjevac, Kalje i mnoga druga, cestovno povezana s većim središtima Samoborom, Breganom, Jastrebarskim, Krašićem, Ozljom, Karlovcem itd.

Kraški kanjoni

Žumberačko gorje je najsjeverniji ogranak kraških Dinarida u Hrvatskoj i pretežno je izgradjeno od mezozojskih karbonatnih stijena: vapnenac, dolomit i karbonatni lapori. Zbog rubnog položaja i nečistih karbonata, na Žumberku većinom nema izrazitoga ljutog krasa ni golog stijenja poput južnijih Dinarida, nego je to uglavnom pokriveni zeleni polukras sa špiljama, manjim stijenama i nekoliko rječnih kanjona. Najsjeverniji je široki polu-kanjon rječice Gradna na sjeveroistoku kod Samobora, a najveći je dublji izvorišni kanjon gornje Kupčine na jugu kao pritoka donje Kupe. Najdublji i tipični dinarski kanjoni na jugoistoku Žumberka su desni pritoci Kupčine tj. Drenovac, Slapnica i Sopot s klisurastim sutjeskama, brzicama i slapovima gdje žive pastrve i potočni rakovi. Ovi kraški kanjoni na jugoistoku su najbogatije područje žumberačke flore gdje je nadjeno 1.061 raznih vrsta kanjonskog bilja: Medju inim rijetkima tu rastu gluhač (Acer obtusatum), gradun (Quercus dalechampii), južni klenić (Acer marsicum), merala (Sorbus meridionalis), rujevina (Cotinus), pa južne zeljanice kao Sesleria autumnalis, Danthonia provincialis, Asparagus tenuifolius, Aristolochia lutea, Iris croatica i primorske paprati Ceterach, Adiantum, itd.

Žumberački slapovi

Veći slapovi Žumberka obuhvaćaju 5 vodopada Žumberačke gore na području Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. 4 slapa su na Žumberku i 1 sjeverni (Cerinski vir) u Samoborskoj gori. Najveći je Sopot kraj sela Sopote blizu Sošica. U dubokoj dolini Slapnice su Brisalo i Vranjački slap. Na zapadu Žumberka na rijeci Sušici, kod sela Kuljaji je Zeleni vir. Najznačajniji slap Samoborskog gorja slap je Cerinski vir na Javorečkom potoku.

Cerinski vir je najsjeverniji u Samoborskoj gori, visok je 10m u uskoj i strmoj dolini na potoku Javorec, a najljepši je u proljeće i jesen kada je potok bogat vodom. Do njega se najlakše dodje preko Smerovišća i Cerine ili preko Velikog Lipovca.
Sopotski slap je najveći na Žumberku i jedan od najviših u Hrvatskoj. Nalazi se na početku rijeke Kupčine, visok je 40 metara i sastavljen od 3 kaskade na dolomitnim stijenama. Nalazi u visini iznad 700 metara. Na dnu slapa je stari mlin koji više ne radi. Nakon slapa voda teče na jug u dolinu Kupčine. Pokraj slapa je strma staza do vrha slapa i dalje za planinarski dom Vodice do vrha Sv.Gere.
Slap Brisalo je u dubokoj dolini Slapnice, koja je zaštićena kao značajni krajolik. Sam slap nije na Slapnici nego na pritoku Duboki potok, koji se nedaleko slapa ulijeva u Slapnicu. Slap pada s 15m visoke sedrene stijene. Podno slapa u obliku velikog amfiteatra je manje jezero nastalo erozivnim padom slapa. Kamenje podno slapa je obraslo algama, mahovinom i papratima. Staza uz slap vodi dalje kroz Žumberak do sela Pećno.
Vranjački slap je visok oko 15m u slivu Slapnice na pritoku Vranjak. Slap je nastao na okomitoj sedrenoj stijeni koja zatvara potočnu dolinu Vranjački klanac. U sedrenim stijenama u blizini je i Vranjačka špilja. Tu sedra i dalje nastaje prirodnim taloženjem. Okolica slapa je zarasla šumom pa je teže vidjeti slap u cjelini izim po zimi.
Zeleni vir je u dolini potoka Sušice, na zapadnom rubu Žumberka kod sela Kuljaji i Radatovići. Dva kilometra nizvodno od izvora, potok Sušica je izdubio kanjon s visokim klisurama, dug oko 300m. Tu su oko slapa okomite stijene visoke do 20-ak metara, dok je razmak između njih ponegdje tek 1 metar.

Park prirode Žumberak

Najstarija plemićka utvrda sjeverozapadne Hrvatske, Okić.

Ovaj park prirode obuhvaća Samoborsko gorje i južno prigorje Žumberačkog gorja (Gorjanci = sjeverni, slovenski dio). Datum proglašenja parka prirodeje 28. svibnja 1999. Sjedište uprave PP Žumberak - Samoborsko gorje je Slani Dol 1, Samobor (tel:01/3327-660). Info točke: Eko-centar Slani Dol, Eko-centar Budinjak i Nadzorna postaja Grdanjci. Površina tog parka je 350km2 (većim djelom se nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. Nadmorska visina parka je izmedju 180-1178m, a najviši vrh je Sveta Gera, 1.178m (najviši vrh Samoborskog gorja Japetić, 880m). Geološki sastav: prevladavaju dolomiti trijaske starosti, ter kredne naslage vapnenca i karbonatnih lapora. Vodotoci: 337 izvora, oko 260 vodotoka i nekoliko slapova. Najveci vodotok je rječica Kupčina (20 km; Sopotski slap), slijede Slapnica, Sušica, Gradna i Bregana Naseljenost: u 132 naselja živi oko 4000 stanovnika

Podatci o parku

Zaštićeno područje Parka prirode obuhvaća izdvojeno brdsko područje Žumberačkog i Samoborskog gorja položenih 30-ak km jugozapadno od Zagreba. Žumberačko gorje više je i zapadnije, a ujedno čini i prirodnu granicu Hrvatske sa Slovenijom, vrh Sv. Gera 1178 m. Samoborsko gorje niže je i pitomije s najvišim vrhom Japetić (880 m). Po geološkoj starosti, najstarije stijene na području Parka datiraju iz razdoblja paleozoika (perm - više od 250 milijuna godina), a u gradji prevladavaju dolomiti trijaske starosti te kredne naslage, što je uvjetovalo postanku krša koji prekriva čak 90% površine PP. Ne čudi stoga brojnost površinskih i dubinskih kraških oblika, od ponikvi i uvala do špilja, jama i dr.

Vegetacijski pokrov čine bukove, te miješane hrastovo-bukove šume koje se izmjenjuju s livadama i pašnjacima nastalim djelovanjem čovjeka. Titulu zaštićenog područja Parku je priskrbilo i njegovo bogatstvo flore i faune. Šume i travnjaci dva su glavna ekosustava u kojima su nastanjene i neke rijetke i zaštićene vrste biljaka i životinja. Vodno bogatstvo takodjer je odlika ovog prostora, a očituje se kroz brojnost izvora i vodotoka. Ovo područje je neprekidno bilo naseljeno od predpovijesti do današnjih dana, o čemu svjedoče arheološka nalazišta iz različitih razdoblja. U sklopu PP je moguće i turistički obići neka od njih, poput arheološkog nalazišta Budinjak i Bratelji, na području kojih je zasnovan Arheološki park, ili razgledati ostatke srednjovjekih gradova Tuščaka, Staroga grada Žumberka i Okića koji se smatra najstarijom plemićkom utvrdom sjeverozapadne Hrvatske. Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje oduvijek je bilo omiljeno izletničko odredište planinara, rekreativaca i izletnika s područja šire okolice.

Bilje i životinje

Biljni pokrov Žumberka se odlikuje raznolikošću, a obiluje i rijetkim zaštićenim biljnim vrstama kao sto su: blagajev likovac (Daphne blagayana), žuti sleč (Rhododendron luteum), božikovina (llex aquifolium), velika veprina (Ruscus hypoglossum), tridesetak vrsta kaćuna (europske orhideje), planinski božur (Paeonia mascula), hrvatska perunika (Iris croatica), crnkasta sasa (Pulsatilla nigricans), hrvatski karanfil (Dianthus croaticus) i mnoge druge. Usprkos zakonskoj zaštiti, ljudski faktor i dalje je najveća prijetnja opstanku ovih reliktnih vrsta.

Životinjski svijet ne zaostaje raznolikošću i bogatstvom za biljnim svijetom Parka. Hranidbeni lanac na ovom području čine brojni veliki i mali sisavci, ptice, vodozemci, gmazovi, beskralježnjaci, kukci i ostali. Od većih bi grabežljivaca mogli izdvojiti medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i jastreba kokošara (Accipiter gentilis) po kojemu je nazvan obližnji grad Jastrebarsko. Od inih rjedjih vrsta mogli bi još izdvojiti pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra) i srodnog planinskog daždevnjaka (Salamandra atra). Od zmija zabilježen je pepeljasti poskok (Vipera ammodytes), bjelouška (Natrix natrix), bjelica (Elaphe longissima), smukulja (Coronella austriaca), ribarica (Natrix tessellata) i ridjovka (Vipera berus). U Parku obitavaju i brojni beskralježnjaci od koji su mnogi ugroženi (npr. leptir plavac i šumski mrav). I podzemni je svijet prilično naseljen. Osim najzastupljenijih šišmiša, pronadjene su i neke nove dosad nepoznate vrste člankonožaca.

Povijest Žumberka

U antičko doba je na području Žumberka od Ozlja do Jaske živjelo posebno panonsko pleme Colapiani koji su se uglavnom bavili metalurgijom, trgovinom i rječnim brodarstvom nizvodno na Kupi do Save, pa su najviše povezani sa Segestanima oko Siska. Južnije od Kupe su tada na Kordunu prevladavali prostrani Japodi, a u Sloveniji zapadno od Gorjanaca su bili Latobici. U doba Rimskog Carstva je Žumberak uglavnom bio postrance od glavnih cesta i slabije naseljen izim rubno rimskoga vojnog tabora Quercia kod Samobora, dok se Kupa tada latinski zvala Colapis. Kasnije u srednjem vijeku, po Žumberku pretežno žive kajkavci i na jugozapadu prama Kupi čakavci.

Žumberački Uskoci

Uz manje ranijega domicilnog pučanstva koje je živilo na prostoru Žumberka, doseljeni su Senjski Uskoci koji su zadržali status Uskoka do ukinuća Hrvatske vojne krajine, a iza 1537. godine nakon pada Klisa, Žumberak naseljava i poznata plemićka obitelj Delišimunović. Obiteljsko ime zabilježeno je u dokumentima u oblicima Delisimonovich, Dellisimunovich, Delljsimonovich i Dellissimunovich. Prvotno su se zvali Radojčić, a novo prezime nastalo je od nadimka Delišimun što ga je nosio sin Ivana Radojčića, Šimun. On je oko 1530-37. bio kaštelanom Klisa i nakon Turaka je ta obitelj s područja Klisa preselila u Pokupje. Tamo su posjedovali imanje Radojčić-Kaštel kraj Duge Rese, po kojem u 17. st. nose pridjevak Radojčić. Svi muški članovi obitelji bili su na vojnoj službi u Vojnoj krajini. Šimunov sin Petar bio je kapetan u Gvozdanskom i 1584. posljednji kaštelan Blagaja na Korani, prije nego su ga osvojili Turci.

Njegov sin Franjo bio je podkapetan Žumberka (oko 1636.). Od XVII. st. obitelj posjeduje imanje Kostanjevac (po kojemu nose pridjevak od Kostanjevca) i Petričko selo u Žumberku. U XVII. st. isticao se Franjin sin Krsto Delišimunović ili Radojčić od Kostanjevca (umro oko 1696.). Bio je konjički časnik na području Karlovca, potom kapetan u Tounju (1648-53.), podkapetan u Žumberku (1654 i 1668.), kapetan u Turnju (Križanić-Turnju, na utoku Mrežnice u Koranu) i Vražiću (1655-70.) i ujedno zapovjednik straže u Hojsić-Kaštelu na Mrežnici. Biran je i u različite komisije, npr. 1656. i 1658. zbog nezadovoljstva pučanstva u Vojnoj krajini postupcima vojnih zapovjednika i 1659. u vezi s naseljavanjem Gackog polja. Iste godine kralj Leopold I. potvrdio mu je plemstvo i udjelio grb njemu i njegovim rodjacima Delišimunovićima - Matiji I, Matiji II, Jurju, Ivanu I, Ivanu II, Andriji, Gašparu i Petru, koji je nosio pridjevak "de Petrichevacz" (od Petričkog sela).

Za zrinsko-frankopanske urote 1670/71. ostao je vjeran kralju i sudjelovao u pustošenju posjeda njezinih sudionika, takodjer Zrinskih dvora Pribić te grada i posjeda F. Bukovačkog, Turnja u selu Draga kraj današnje Gorice Svetojanske u okolici Jastrebarskog. Turanj je 1677. dobio kao nagradu za vjernost kralju (uveden u posjed 1678. skupa s obitelji Oršić; ubrzo postaje jedinim vlasnikom). Ranije je (1649-57.) posjedovao imanje u predjelu Švarča kraj Karlovca, a od 1650. dvor Gradac u karlovačkoj okolici. Barunsku titulu dobio je 9.VIII. 1675 (proglašeno u Hrvatskom saboru 1678.) skupa s Franjom Krstom Jelačićem, sinom Ivana (Janka) Jelačića, s kojim je Krsto bio u srodstvu preko svoje druge žene Marije, udovice Andrije Gušića, a žena Ivana Jelačića je bila Marijina kći iz prvog braka.

Kako nije imao djece, Krsto je 1676. posinio Franju Krstu Jelačića, koji je uzeo njegovo prezime i naslijedio njegove posjede. Prije 1690. Krsto je bio zapovjednik u Plaškom te karlovački podgeneral, a posljednji se put spominje 1696. Njegov posinak Franjo Krsto sudjeluje 1693. u vojnim akcijama oko rijeke Une, od 1695. je podkapetan u Sredičkom, potom zapovjednik kupske i prekogorske Krajine i podkapetan kraljevstva, a 1702. zapovjednik Gornjeg polja, Glinske i Planinske krajine. Iste godine bavio se pitanjem podredjivanja Varaždinskoga generalata banskoj upravi i supodpisnik je spisa o tomu 20.05.1702. S Franjom Vragovićem 1704. zapovjeda hrvatskom vojskom koja je upućena u Ugarsku za ustanak Ferenca II. Rakoczyja, a 1705. je promaknut u čin pukovnika i imenovan zapovjednikom Kostajnice.

Godine 1706/07. nije se odazvao pozivima bana I. Palffyja da skupi vojsku u prekokupskoj Krajini i ode na Dravu. Na području kojim je zapovjedao bilo je u to doba nemira medju krajišnicima. Tako je sudjelovao u gušenju prve “vlaške” bune u Banskoj krajini (1700.-03) i kupske bune 1708, takodjer na području Zamršja, gdje je imao posjed i kuriju. O tome djelomice svjedoče i njegova korespondencija s početka 18. st. koja najvećim dijelom sadrži podatke o prilikama na graničnom području te o kretanjima i postupcima Turaka. Godine 1708. podijeljena mu je grofovska titula i novi (prošireni stari) grb. Godine 1712. sudjelovao je u radu Hrvatskog sabora za donošenje hrvatske Pragmatičke sankcije o ženskomu nasljedstvu dinastije Habsburgovaca i bio izabran u izaslanstvo koje je saborske zaključke trebalo predati kralju, ali u Beč nije otišao. U crkvi pavlinskog samostana u Sveticama dao je, vjerojatno na početku XVIII. st. podignuti glavni oltar, na kojem se nalazio njegov grb. Umro je 02.05.1712. u Gori kraj Petrinje, a nije imao potomaka.

Njegove posjede naslijedila je njegova žena Barbara Sidonija, kći Ivana Peranskog, koja je i sama imala mnogobrojne posjede: Brlog, Paraduš, Drežnik, Trešćeni i dr. Za života je nadarila mnoge crkve, posebice samostan u Sveticama kojemu je ostavila posjed Trešćeno. Oporukama iz 1669.god. i 06.08.1712. god. podjelila je i ostala svoja imanja crkvama i samostanima. Umrla je u Paraduši 27.03.1713. i bila pokopana uz svog oca u samostanskoj crkvi u Sveticama. Delišimunovići iz sporedne grane dobili su potvrdu plemstva 31.01.1686. Jedan je ogranak imao kuriju u Perancu u župi Pribić (1741.). Delišimunovići se 1779. u Žumberku spominju kao plemići jednoselci. Njihovi potomci žive i danas u Petričkom selu.

Dialekti Žumberka

Zbog složene povijesti i više preselidbi je Žumberak u pogledu govornih dialekata dosta raznolik i tu je zastupljena većina hrvatskih narječja: štokavci, kajkavci i čakavci, svaki uz to s raznim inačicama jata:

Ekavski kajkavci: To je razmjerno najbrojnija dialektalna grupa koja obuhvaća oko polovice svih Žumberčana.
Ikavski kajkavci: Ovo je prijelazna inačica prama čakavcima, a tu su uglavnom ograničeni na naselja južnog Žumberka, npr. Ozalj, Ribnik, Pribić, Jelsa itd. Smatra se kako su nekoć u doba Austrougarske sve do 1. svj. rata i većina gradjana susjednog Karlovca govorili slično kajkavskom ikavicom, vidi još pobliže: Kajkavska ikavica.
Polučakavci: Tipskih izrazitih čakavaca u susjedstvu ima tek južnije od Kupe najviše uz donju Dobru. Ovdje sjevernije na jugu Žumberka postoji tek par polučakavskih sela s manjeviše već osiromašenim polučakavskim govorom na sjevernoj granici: npr. sela Žumberak, Kalje i Jurkovo selo, pa je na Žumberku čakavica najrjedji dialekt na rubu izumiranja.
Jekavski štokavci: Jekavci su nakon kajkavaca druga najbrojnija dialektalna skupina na Žumberku. Ovdje se izvorno nalaze najviše na zapadu u kutu slovenske granice uz najviši greben Žumberka, odsobito oko Sošica, Stojdrage, itd. To su po vjeri znatnim dijelom unijati koji su se doselili u doba turskih provala i danas se pretežno izjašnjavaju kao Hrvati. Izim tih seoskih jekavaca, pod utjecajem škole i javnih medija tu ima i dosta novih asimiliranih polujekavaca iskonom iz raznih izvornih dialekata, najviše u gradovima Samobor i Jastrebarsko.

Poljodjelstvo

Osim uobičajenih kontinentalnih nasada, u povoljnoj klimi na južnim obroncima Žumberka uzgajaju se i neke rjedje južne kulture, koje su ovamo iz sjevernog primorja prenesli doseljeni senjski Uskoci. Uz brojne vinograde, tu su nadasve osobiti brojni nasadi smokava (Ficus carica), koji su zato na Žumberku najveći u našem zaledju izvan Jadrana. Zato se tim domaćim žumberačkim smokvama već stoljećima opskrbljuju tržnice u Zagrebu i Karlovcu, osobito do sredine 20. stoljeća dok su još bile lošije veze s Dalmacijom, odakle tek odnedavna obilnije stižu smokve u zaledje. Takodjer su doseljeni Uskoci ovamo prenesli i uzgoj murve (duda, Morus) u srednju Hrvatsku. Zadnjih godina dolazi do oporavka nekad izrazito iseljeničkog kraja, čak se bilježi i doselidba novih obitelji željnih mira i prirode. Nacionalni sastav je homogen i Hrvati čine 99% pučanstva.

Znamenitosti Žumberka

Naseljen još od pretpovijesnih dana, ovaj kraj izuzetno je bogat arheološkim ostacima. Vrijednim i sustavnim radom arheologa danas je moguće Park obići putem edukativnih arheloloških staza i upoznati se s arheološkim nalazima.

Arheološki park u Budinjaku, Staza kneževa - poučna staza u dužini od 4,2 km koja će vas kroz 10 točaka upoznati s ostatcima pretpovijesnog naselja s grobljem u Budinjaku (kneževski tumuli), antičkim grobljem u selu Brateljima i drugim zanimljivostima iz kulturnog i prirodnog nasljedja ovog kraja. Polazište je Eko-centar Budinjak, a vrijeme potrebno za obilazak staze oko 2 sata.
Stari grad Okić - srednjovjekovni stari grad nedaleko Samobora. Jedinstven je po svom položaju, visokom stupnju očuvanosti i po značaju koji ima s obzirom da njegove strukture pripadaju romaničkom razdoblju. Zajedno s okolicom čini zaštićeni krajolik.
Stari grad Žumberak - sagradjen u romaničko doba, u 13. stoljeću bio je stožerna točka posjeda koruških vojvoda.
Zidani pil - u blizini naselja Žumberak i Novog grada Žumberka. Pred njim su kažnjavani raznovrsni prestupnici krajiškog doba.
Jama Jazovka - duboka krška jama izmedju Sošica i sela Sopote u kojoj je otkrivena masovna grobnica žrtava 2. svj. rata (22. 6. molitveno okupljanje za žrtve rata).
Mlinovi - nekoć ih je bilo više od 180, a danas ih je tek nekoliko (mlin na Sopotskom slapu, Draganov mlin na Kalovki, Medvenov mlin na Kupčini i Jadekov mlin u Boićima).
Etno kuća npod Okićem - izletište obitelji Slakoper s autentičnom gradjom i izložbenim autohtonim predmetima iz života samoborskog kraja.
Samostan sestara Bazilijanki - u naselju Sošice u samostanu sestara Bazilijanki, osnovanom 1939., nalazi se bogata etnografska zbirka s mnoštvom vrijednih predmeta koji svjedoče o ruralnom životu Žumberka u prošlosti.
Žumberački uskočki muzej - u Stojdragi, etnografskom zbirkom čuva uspomenu na petstoljetnu tradiciju života uskočkih doseljenika na područje Žumberka.
Selo Cernik - se, uz još nekoliko žumberačkih naselja, prvi puta spominje u Bernardovoj darovnici iz 1249. godine, kojom se daruje tek utemeljeni cistercitski samostan u Kostanjevici (Slovenija). Jedno je od najočuvanijih naselja na području Žumberka s velikim brojem tra-dicionalnih kuća, prizemlja gradjena od kamena, a prvi kat od drveta, s očuvanim vanjskim natkrivenim hodnicima (ganjcima). U središtu sela na raskrižju puteva nalazi se rimokatolička kapelica Sv. Jelene Križarice sagradjena oko 1920. godine. U danas slabo naseljenom Cerniku se 18. kolovoza, na dan proslave blagdana Sv. Jelene Križarice, okuplja mnoštvo nekadašnjih stanovnika i njihovih potomaka.
Sv. Petka u Budinjaku - kraj današnje rimokatoličke Kapele sv. Petronile, koja je izgradjena 1827. godine, nalaze se temelji starije grkokatoličke Kapele sv. Petke koja je zbog dotrajalosti srušena 1841. godine. Izgled Sv. Petke u potpunosti je bio nepoznat do arheoloških istraživanja koja su provedena 2006. godine. Otkriveni temelji gradjevine četverolisnog tlocrta (poput djeteline), 13 x 12 m, svjedočanstvo su o jednoj od najzanimljivijih žumberačkih crkava. Vrijeme njezina nastanka zbog odsustva ostalih nalaza još je nepoznato. Moguće je da je nastala u vrijeme romanike ili nekoliko stoljeća kasnije, u vrijeme doseljenja Uskoka na Žumberak.
Sv. Lovro u Mrzlom Polju - pedesetak metara od grkokatoličke Crkve sv. Petra i Pavla u Mrzlom Polju sačuvani su temelji ranoromaničke Kapele sv. Lovre. Kapela je jednobrodna gradjevina s polukružnom apsidom, veličine 11 x 6 m. Sagradili su je u 13. stoljeću cisterciti iz samostana u Kostanjevici u susjednoj Dolenjskoj u Sloveniji. Mrzlo Polje je u to vrijeme bilo jedan od feudalnih posjeda ovog sa-mostana na području Žumberka.
Kanjon Slapnica - rječica Slapnica u svom tipičnom toku za krška područja ponire, otapa dolomitne naslage i diči se dvama slapovima - slap Brisalo i Vranjački slap bogat sedrom (duljina kanjona 10 km).
Sopotski slap - slap gornjeg toka Kupčine koji se niz stijenu od 40 m u nekoliko kaskada ruši pokraj tajanstvenog starog mlina.
Sveta Gera (1178 m) - najviši vrh Žumberačke gore i sjeverozapadne Hrvatske s Kapelom sv. Ilije.

Stratište Jazovka

Jama Jazovka.

Fojba Jazovka je kraška jama kod Sošica na Žumberku. To je okomita prirodna špilja kod Sošica, u koju su partizani 1943. i 1945. bacali ubijene hrvatske vojnike i nepodobne civile nakon rata. Poznata je kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od jugo-partizana. Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz bolnica 1945. godine. Po nastanku Republike Hrvatske 1990. godine, dugo skrivana tajna je izašla na vidjelo i u toj dubokoj jami je nadjeno više tisuća kostura. Svake godine 15. svibnja održava se Sveta misa za žrtve koje su tu stradale. Povjesničar Josip Jurčević iznio je podatak o 476 kostura koji su do danas pronadjeni. Protiv zločinaca još uvijek dosad nije počeo sudski postupak.

Najstrašnija fojba na svijetu je partizanska kosturnica Jazovka na gorju Žumberka kod Sošica zapadno od Zagreba. Kroz pola stoljeća je to bio zabranjeni taboo, a tek nakon raspada Jugoslavije 1991, speleolozi su dijelom istražili ovu jamu do 43m dubine. Po tim nalazima, pa preostalim dokumentima i još živim svjedocima, procjenjuje se da je u jamu ubačeno izmedju 9.000 i 12.000 leševa koji su bili preliveni vapnom. Većina su Hrvati iz Zagreba, uključivo brojne bolesnike i ratne ranjenike iz bolnica u Zagrebu 1945.- 1946, mnogo ratnih invalida s protezama i štakama, nešto žena i školska djeca od 15-17 godina, poneki njemački vojnici i sl. Dječak od 10 godina koji je uspio pobjeći, glavni je živi svjedok tog pokolja. Glavni jugoslavenski organizator tog masakra je bila Milka Kufrin pod poratnim pokroviteljstvom zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca (čija je kćer Tatjana Holjevac bila nedavni zamjenik gradonačelnika Zagreba, koji zabranjuje istraživanje na tu temu).

Naselja i gradovi

Pučanstvo Žumberka uglavnom živi u manjim raštrkanim selima i zaselcima, a najveće je visinsko naselje Sošice na nekih 700m pod najvišim grebenom. Gradovi se nalaze po rubu Žumberka:

Na jugozapadu je manji povijesni gradić Ozalj kao bivše sjedište Zrinskih i Frankopana: oko 1.200 stanovnika većinom kajkavski ikavci.
Na jugoistoku je Jastrebarsko (kraće Jaska), danas glavno kulturno i privredno središte Žumberka: oko 17.000 stanovnika uglavnom štokavci - vidi niže.
Na sjeveroistoku je najveći Samobor kao satelitski gradić zagrebačke metropole: oko 36.000 stanovnika - većinom ekavski kajkavci.

Općina Žumberak

Žumberak je općina u srednjoj Hrvatskoj na južnom prigorju Žumberačkoga gorja. Žumberak je dobio ime po starom gradu Žumberak (njem. Sichelberg) koji je izgorio 1793. godine. Pripadna su općinska naselja: Cernik, Donji Oštrc, Drašći Vrh, Glušinja, Gornji Oštrc, Grgetići, Grič, Hartje, Javor, Jezernice, Jurkovo Selo, Kalje, Kordići Žumberački, Kostanjevec, Kupčina Žumberačka, Markušići, Mrzlo Polje Žumberačko, Petričko Selo, Plavci, Radinovo Brdo, Reštovo Žumberačko, Sopote, Sošice, Stari Grad Žumberački, Stupe, Tomaševci, Tupčina, Veliki Vrh, Visoće, Višći Vrh, Vlašić Brdo, Vukovo Brdo, Žamarija, Željezno Žumberačko i Žumberak. Pučanstvo je mozaično-mješovito pa obuhvaća doseljene štokavske Uskoke uz kajkavske i čakavske starosjedioce.

Grad Jastrebarsko

Jastrebarsko je gradić u srednjoj Hrvatskoj koji leži izmedju Zagreba i Karlovca kao najveé naselje Žumberka. Popularno se naziva i Jaska pa su stanovnici Jaskanci i Jaskanke (ili formalno Jastrebarci i Jastrebarke). Grad se nalazi u Zagrebačkoj županiji i po popisu iz 2001. godine u Jaski je živilo 16.689 stanovnika. Jastrebarsko se prvi puta spominje 1249. u ispravi bana Stjepana, a 1257. kralj Bela IV. mu je dodijelio status slobodnoga kraljevskog trgovišta. Kao dan grada slavi se 13. studenog kada je 1991. JNA napustila grad.

Kultura i školstvo

U Jastrebarskom se od znamenitosti najviše ističe dvorac Erdödy i park oko dvorca s ribnjakom, te župna crkva Sv. Nikole Biskupa i Gradski muzej. Od inih kulturnih ustanova su još značajne: Centar za kulturu i Gradsko kazalište Jastrebarsko (http://www.gkj.hr). Škole u Jastrebarskom:

Srednja škola Jastrebarsko: uz opću gimnaziju školuje učenike za zanimanja ekonomist, trgovac, automehaničar, autoelektričar i vodo/plinoinstalater.
Osnovna škola Ljubo Babić: jedina osnovna škola u Jastrebarskom. U sklopu škole nalazi se sportska dvorana koja je izgradjena za potrebe Univerzijade 1987. godine.

Od javnih glasila u Jaski su značajni:

Jaskanske novine: lokalni mjesečnik. Izlaze od rujna 2005. i tematikom pokrivaju područje i dogodjanja bivše općine Jastrebarsko. Mogu se kupiti na sedamdesetak prodajnih mjesta diljem regije. Izlaze sredinom svakog mjeseca.
TV Plus: televizijska postaja sa sjedištem u Jastrebarskom koja pokriva cijelo pripadajuće područje. Program emitira 24 sata dnevno na 11.kanalu VHF-a. Jastrebarsko je najmanji grad u Hrvatskoj u kojem je sjedište neke televizijske postaje.
Radio Jaska: emitira na 93,8 MHz pokriva šire područje grada, grad Karlovac, dio Zagreba, Plitvice, a čuje se i u Bihaću. Emitira od 1966. godine, a od 2008. godine i na Internetu.
Jaska.info : dnevni portal s novostima, postoji od srpnja 2009. godine, mjesečna posjećenost portala je preko 60.000 posjeta što ga je u kratko vrijeme učinilo najčitanijim internetskim medijem regije.
Jaskanski portal "Tu i tamo" (www.jastrebarsko.com.hr): portal s novostima na području Grada Jastrebarskog, Krašića, Klinča Sela i Pisarovine.

Uprava i naselja

Jastrebarsko se upravno sastoji od 60 prigradskih naselja, to su: Belčići, Brebrovac, Brezari, Breznik Plešivički, Bukovac Svetojanski, Celine, Crna Mlaka, Cvetković, Čabdin, Čeglje, Črnilovec, Dolanjski Jarak, Domagović, Donja Reka, Donji Desinec, Draga Svetojanska, Dragovanščak, Goljak, Gorica Svetojanska, Gornja Kupčina, Gornja Reka, Gornji Desinec, Grabarak, Gračac Slavetićki, Guci Draganički, Hrastje Plešivičko, Hrašća, Ivančići, Izimje, Jastrebarsko, Jurjevčani, Kupeć Dol, Lanišće, Lokošin Dol, Malunje, Miladini, Novaki Petrovinski, Orešje Okićko, Paljugi, Pavlovčani, Pesak, Petrovina, Plešivica, Prekrižje Plešivičko, Prhoć, Prilipje, Prodin Dol, Rastoki, Redovje, Slavetić, Srednjak, Stankovo, Špigelski Breg, Tihočaj, Toplice, Vlaškovec, Volavje, Vranov Dol, Vukšin Šipak i Zdihovo.

Šport i rekreacija

Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje sa svojim najvišim vrhom Sveta Gera, 1178 m pruža razne mogućnosti posebno za planinarenje, šetnje, lov i ribolov. Razne su mogućnosti aktivnosti na području Parka:

Planinarima bi svakako preporučili uspon na vrhove: Japetić (880 m) najomiljeniji medju posjetiteljima. Nudi brojne aktivnosti od zimskih sportova, jahanja u toplijim dijelovima godine, paragliding i rekreaciju. Ugostiteljska ponuda u sklopu planinarskog doma na Žitnici, Oštrc, akić, Veliki Lovnik i dr. Sveta Gera, 1178 m, najviši vrh, te izazov za planinare.
Biciklistima će se sigurno svidjeti uredjene biciklističke staze:

Staza br. 1: Vilinska staza (Grdanjci - Medven Draga, 43 km (1A) ili 54 km (1 B)) Staza br. 2: Staza Slapova (Medven Draga - Grdanjci, 36 km) Staza br. 3: Staza Šišmiša (start i cilj u središtu Samobora, 54 km (3A) ili 65 km (3B)) Staza br. 4: Staza Svete Gere (Ozalj - Sošice, 59 km) TZ Zagrebačke županije u sklopu projekta izrade biciklističkih karata za područje županije izdala je biciklističke karte koje obuhvaćaju opise biciklističkih putova kroz PP Žumberak - Samoborsko gorje (hrv. i eng. verzija). www.tzzz.hr

Zimski športovi - na području samog Parka ne postoje uredjene skijaške staze, te je

mogućnost skijanja u tom smislu nepostojeća. Medjutim, nedaleko od JI granice PP prostire se gorje Plešivica gdje se na stazi Kamenice održava stoljetna tradicija sanjkaškog kupa. Livada za skijaše nalazi se pored sanjkaške staze. Sve informacije: Sanjkaški klub Plešivica 1907.g, tajnik kluba Zdravko Režek, mob. 098/452 452.

Jahanje - ljubiteljima konja pruža se mogućnost rekreativnog jahanja po starim putevima, danas konjičkim stazama i poljskim putovi-ma. Jednodnevne, dvodnevne ili trodnevne jahačke ture po Žumberku organizira Konjički klub "Equus" iz Petrovine. KK "Equus" svake godine u jesen organizira i Žumberački konjički maraton. Kontakt: Rene Mirčetić, 098/9466 598.

Izletište Žumberačko eko-selo takodjer pruža mogućnost višednevnog terenskog jahanja, western škole jahanja, jahanja u manježu, te jahanja na poniju za djecu. www.eko-selo.hr

Padobransko jedrenje (Paragliding) - zbog brdovite reljefne konfiguracije ova sportska aktivnost sve je raširenija na području Parka. Bogato iznimno slikovitim vidici ma ovo područje ima i dodatne adute koji iz godine u godinu privlače sve veći broj paraglidera na obronke Samoborskog i Žumberačkog gorja.
Speleologija i slobodno penjanje na Okiću - područje PP zbog svojekrške reljefne strukture obiluje podzemnim speleološkim oblicima.

Po zakonu o zaštiti prirode ulazak u speleološke objekte nije dozvoljen, osim u pratnji stručnih osoba. Područje PP istražuje Speleološki klub "Samobor".

Športske udruge

U Jastrebarskom i okolici djeluju iduće športske udruge: Hrvatsko planinarsko društvo "Jastrebarsko", nogometni klub NK Jaska Jastrebarsko, NK Vinogradar, Skijaški klub "Jaska", Motocross klub Jaska, Atletski klub "Jastreb 99", Judo klub Jastrebarsko, Karate klub Jastreb, Klub koturaša Jastrebarsko (www.kkj.hr), Stolnoteniski klub Jaska, RK Jaska, KK Jaska, SK Jastreb.

Ugledni Žumberčani

Kardinal Alojzije Stepinac
Kardinal Franjo Kuharić
političar Vladko Maček
dramaturg Nino Škrabe
Krsto Delišimunović
slikar Ljubo Babić

Literatura

Z. Keller & I. Ott 1961: Žumberak i Žumberačka gora, planinarski vodič. Planinarski savez Hrvatske, Zagreb, 64 str.
Zvonimir Dugački 1950: Žumberačka gora. Geografski glasnik 11-12: 97 str.
Radoslav Lopašić 1881: Žumberak, crte mjestopisne i poviestne, Zagreb.
KPD 1971: Žumberak u riječi i slici. KP Dom, Žumberak.
Želimir Žanko & Nikola Šolić 1990: Jazovka. Posebno izdanje (Vjesnik), 143 p. Zagreb.
Stjepko Težak 1985: Kajkavsko-čakavski utjecaj na štokavske govore Žumberka. Hrvatski dijalektološki zbornik 7, Zagreb.
Aleksandra Muraj 1988: Narodna nošnja Žumberka (Stojdraga). Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 131 str. ISBN 10 8680825506
Sergej Forenbacher 1995: Žumberak, kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb, 653 str. ISBN 953-0-60533-1
Zoran Gregl 2002: Žumberak od prapovijesti do kasne antike. Arheološki muzej, Zagreb, 140 str.
Barbara Žirković 2010: Zaštićene biljke samoborskog područja i Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje. Park prirode "Žumberak-Samoborsko Gorje", Samobor.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Enlarged and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.