Kupa i Pokupje

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Kupa i Pokupje: Kupa je pogranična rijeka čiji su izvor i ušće u Hrvatskoj, ali većim dijelom svog tijeka tvori prirodnu granicu sa Slovenijom. Izvire na visini od 321m u Nacionalnom parku Risnjak, dužina tijeka je 296 km, a utječe u Savu kod Siska i površina slijeva Pokupja je 10.032 kv km. Pritoci Kupe su Čabranka, Kupica, Lahinja, Dobra, Korana, Utinja, Kupčina, Trepča, Glina i Odra, a važniji gradovi kroz koje protječe su Ozalj, Karlovac i Sisak.

Abstract

Kupa river & its valley: The Kupa (Croatian) or Kolpa (Slovene) river forms a natural border between northwest Croatia and southeast Slovenia. The Kupa originates in Croatia in the mountainous region of Gorski kotar northeast of Rijeka, in the area of Risnjak National Park. It flows a few kilometers northwards, receives the small river Čabranka from the left, reaching the Slovenian border. It then continues eastwards, passes Vrbovsko, then receives influx from the rivulet Lahinja from the left in Primostek, and detaches from the Slovenian border in Metlika. It then reaches the city of Karlovac, where it receives influx from two other rivers from the right, Dobra and Korana which in turn is joined by Mrežnica. In its lower course, Kupa meanders through partly forested plains near Karlovac. It continues flowing to the east, where it merges with Glina from the right as well as Odra from the left, and proceeds to the city of Sisak where it flows into the Sava. The hydrological parameters of Kupa are regularly monitored at Radenci, Kamanje, Karlovac and Jamnička Kiselica.

Tijek rijeke Kupe

Kupa ( latin. Colapis, sloven. Kolpa, čakav. Kulpa) je pretežnim dijelom tj. duž 3/5 svoga gornjeg i srednjeg tijeka granična rijeka Hrvatske i Slovenije, a od toga 1/3 gornje Kupe teče kroz Gorski Kotar. Kupa izvire iz kraškog jezerca tamnozelene boje u Nacionalnom parku Risnjak kod mjesta Razloge u Gorskom Kotaru. Oko 100m nizvodno s desne strane prima vodu povremenog bujičnog potoka Krašićevica, a dalje s lijeve strane je povremeni pritok Sušica gdje skreće prama sjeveroistoku, pa zatim na sjever. Ispod izvora je Kupa brza rijeka, dok se nakon nekoliko kilometara smiruje i postaje mirna rijeka ispresjecana mnogim umjetnim slapovima koji su u povijesti služili za pogon vodenica tj. mlinova i pilana. Granična rijeka postaje na ušću lijeve pritoke Čabranke u Kupu. U svomu gornjem tijeku se Kupa probija kroz duboki šumoviti kanjon. Na nekim se mjestima kanjon proširuje pa se tamo nalaze plodne njive i polja. Sljedeća druga veća rijeka koja se ulijeva u Kupu je Lahinja sa sjevera iz Slovenije.

Kupa kod Ozlja ulazi u svoj ravničarski tijek. Zatim stiže do Karlovca gdje se s desne strane ulijeva rijeka Dobra pa ubrzo nakon toga i Korana koja već nosi vode Mrežnice. Kasnije se u Kupu još ulijevaju rijeke žumberačka Kupčina s lijeve i banijska Glina s desne strane, a kod Petrinje se ulijeva i Petrinjčica iz Zrinske gore. Na kraju blizu njenog ušća u Savu kod Siska se u Kupu s lijeve strane ulijeva još i turopoljska rijeka Odra. Ukupna dužina korita rijeke Kupe je 296 km. Minimalna izdašnost izvora rijeke Kupe iznosi 1,2 m3/s, a maksimalna čak 144 m3/s, mjereno na limnigrafu u Kuparima. Srednja temperatura vode je 7°C. Glavni izvor nije kaptiran, a voda istječe na visini od 321 mnm. Kupa u godišnjem prosjeku rijeci Savi donese 283 m3/s vode. Na rijeci Kupi postoji samo jedna hidroelektrana (Gradska munjara Ozalj) koju je konstruirao Nikola Tesla.

Glavni pritoci Kupe

Sliv rijeke Kupe obuhvaća desetak većih pritoka i niz manjih rječica i potoka, od kojih jedina značajna sa sjevera iz Slovenije je Lahinja, a sve ine uglavnom teku u Hrvatskoj, tako da se i sam sliv Pokuplja pretežno u 4/5 pruža u Hrvatskoj: najgornja Čabranka, pa Lahinja, Dobra, Mrežnica, Korana, Kupčina, Glina i najdonja Odra. Inače Kordunska vapnenačka zaravan sadrži jedan od najvećih kraških spletova od desetak rječnih kanjona u južnom slivu rijeke Kupe: Korana, Mrežnica, donja Dobra i njihove manje pritoke Slunjčica, Tovunica, Rudnica, Kukača, ogulinska Mrižnica itd.

Čabranka

Čabranka je kraća granična rijeka izmedju Hrvatske i Slovenije kao prvi lijevi pritok gornje Kupe. Dugačka je 17,5 km, a izvire kod Čabra pod planinom Obrhom na 546m nadmorske visine. Najvažniju su joj manji pritoci rječica Sušica, ponornica Tršćanka i potok Mandli, a ulijeva se u Kupu kod Osilnice na 287m. Čabranka je čista i bistra gorska rijeka, koja ima veliko značenje zbog prirodnih ljepota i športskog ribolova najviše na pastrve.

Slovenska Lahinja

Lahinja je jedini veći pritok iz Slovenije u Kupu. To je kraška rijeka u Beloj krajini na jugu Slovenije, kao lijevi tj. sjeverni pritok Kupe, a tijek joj je dugačak 33,4 km. Izvorište je na 163m visine i sastavljeno od više kraških vrela na kraju kraške udoline kod Črnomlja izmedju sela Knežina, Belčji Vrh i Mali Nerajec. Zbog malog pada u gornjem tijeku ima ta rijeka vijugavo korito. Veće istočne pritoke Krupa i Dobličica dobiva s lijeve strane i obje nastaju iz kraških vrela, a kod Primostka utječe u Kupu. U gornjem slivu je prvih 7km zaštićeno kao rezervat Lahinja (Natura 2000). Prije tridesetak godina su u donjim selima na rijeci mještani Bele Krajine rabili pitku vodu direktno iz Lahinje i tek u sedamdesetim godinama 20. st. se gradio vodovod npr. u selu Gradac. Iako se čistoća rijeke nakon gradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u gradu Črnomelj vidno poboljšala, neki građani tu još uvijek zlorabe Lahinju kao divlji deponij otpada.

Dobra i Kamačnik

Dobra (latin. Polanus) je hrvatska ponornica i desni pritok donje Kupe. Izvire iz dva izvora kod Skrada i Bukovog vrha. Dužina joj je 104 km i površina sliva 900 km². U gornjem tijeku od izvorišta do grada Ogulina teče Gorskim Kotarom, a donja Dobra teče sjeverozapadnim rubom Kordunskog krasa i ulijeva se u Kupu kod sela Mahično iznad Karlovca. Goranska gornja Dobra ponire u Ogulinu u Đulinom ponoru tj. u najdužem sustavu špilja u Hrvatskoj, da bi nekoliko kilometara dalje opet izišla na površinu. Rijeka Dobra je bogata ihtio- i ornitofaunom. Gornja i donja rijeka Dobra obiluju ribljim vrstama: potočna i kalifornijska pastrva, lipljan, klen, mrena, uklija, šaran i linjak u gornjoj Dobri, a donja Dobra je jedna od rijetkih hrvatskih rijeka u kojoj se još može naći i mladica, pa štuka, klen, plotica i mrena. Dobra ima 2 vodenice koje još uvijek rade i na njoj već radi hidocentrala Gojak, a pri kraju je izgradnja još jedne HE "Lešće".

Kamačnik: kod Vrbovskog u Dobru kao desni pritok utječe kanjonska rječica Kamačnik. Kanjon Kamačnik dužine 6,3km je većinom usječen u mezozojskom dolomitu blizu autoceste i pruge Rijeka-Zagreb u Gorskim Kotaru. To je zaštićeni krajolik blizu grada Vrbovsko na 74,44 hektara zaštićenog područja na nadmorskoj visini od 370-600m. Na samom ulazu u park nalazi se ugostiteljski objekt., Pješačka staza odatle vodi rubom dolomitne stijene i brojnim mostovima izgrađenim iznad kanjonskog potoka kroz šumu bukve, jele i smreke do izvorišta na sjevernoj strmini podno Bjelolasice.

Mrižnica i Tovunica

Mrižnica (jugo-srb. "Mrežnica", latin. Bolia, grč. Baloiê) je imenom posrbljena kraška rijeka usred Hrvatske, kao lijevi donji pritok blizu ušća rijeke Korane u Kupu. Dužina pretežno kanjonskog korita Mrižnice je 63 km, a prosječni istjek = 45. Izvire kao ponornica zapadno od Slunja iz Ljubčagore, kao podzemni nastavak ličkih ponornica Dretulje-Vrnjike i Plasenice (jugo-srb. 'Plaščanke'). Utječe u donju Koranu u predgradju Karlovca (Mekušje) i donjim nizinskim tijekom protječe kroz gradove Duga Resa i Karlovac. Glavni su joj s lijeve strane kanjonski pritoci Tovunica, Rudnica i Kukača. Medju svim hrvatskim rijekama, kanjonski tijek Mrižnice na Kordunskom krasu se ističe najvećim nizovima travertinskih slapova i brojnih sedrenih brzica od izvora pa sve do Duge Rese.

Tovunica (jugo-srb. Tounjčica) je imenom posrbljena kanjonska rijeka na Kordunskom krasu i glavni je pritok Mrižnice pa se zato ranije zvala i Zapadna Mrižnica. Vodu joj daju ponornice iz ogulinsko-modruške doline i njen južni kanjonski pritok, rječica Kukača. Izvire iz prostrane tristotinjak metara duboke špilje ispod brda Krpel u mjestu Tounj. Ispitivanjima je nadjeno kako je vrelo Tovunice povezano s bivšom ponornicom Zagorska Mrižnica, rječicom čije se vode danas umjetno akumuliraju u jezeru Sabljaki kod Ogulina. Izgradnjom HE "Gojak" 1959. je sliv rijeke Mrižnice umjetno smanjen za 40% jer joj je odsječen pritok Ogulinska Mrižnica, pa odonda Tovunica ljeti u gornjem tijeku često ima izrazito niski vodostaj ili odnedavna čak presuši. Ukupna dužina korita rijeke je 12,5 km, a površina sliva je 122 kv.km i tijek Tovunice se može podijeliti u dva osobita djela. Prvi dio od izvora do sela Ožanića i drugi minirani dio od Ožanića do ušća u Mrižnicu. Prvim dijelom ta rijeka teče izrazito uskim i dubokim kanjonom. U Tounju se nalazi i poznati stari kameni most izgrađen 1775. god., a god. 1836. je nadograđen još jednim katom kako bi se ublažio nagib pristupne ceste. Kilometar prije sela Ožanića, Tovunica ulazi u najuži dvjestotinjak metara dubok kanjon s najvišim i najljepšim slapovima. U Ožanićima Tovunica prima pritok Rudnicu.

Nizvodno od Ožanića je rijeka puno širja, a korito je izbrazdano dugačkim i nepravilnim sedrenim barierama. Kod ostataka stare frankopanske tvrđave Ključ i istoimenog sela se Tovunica ulijeva u Mrižnicu. Donji tijek rijeke Tovunice nizvodno od Ožanića do ušća je od Domovinskog rata miniran i to obje obale u bivšoj Krajini. U izvorišnom dijelu rijeke živi stenoendem Ogulinska špiljska spužva (Eunapius subterraneus) kao jedina podzemna (slatkovodna) spužva u svijetu. Osim u špilji Tounjčici, pronađena je još na samo šest bližih mjesta u Hrvatskoj: špilja u kamenolomu Tounj, špilja Zala (Mikašinovića špilja), u špiljama na izvorima Gojak i Rudnica, Crnačkoj špilji i jami Mandelaja. Ova vrlo rijetka spužva se smatra ugroženom vrstom jer je izravno ugrožavaju ilegalna odlagališta smeća, kanalizacija i kamenolom u Tounju, pa hidroenergetsko skretanje okolnih vodotoka. Zbog svega toga je Karst Waters Institute iz Virginie (SAD) ovo područje 2003. god. proglasio jednim od deset najugroženijih kraških ekosustava na svijetu. U Tovunici još žive ribe, npr. potočna i kalifornijska pastrva, štuka, mrena, podust, plotica, klen, linjak i grgeč. Bogatiji je ribom donji minirani tijek rijeke od Ožanića nizvodno, dok je zbog često vrlo niskog vodostaja gornji dio siromašan ribom i nastanjen uglavnom klenom.

Korana i Slunjčica

Korana (latin. Corona): Najduža i najveća kordunska rijeka (izim donje Kupe na sjevernom rubu) je kanjonska rijeka Korana, koja je i u Hrvatskoj druga po dužini nakon najduže Kupe. Korana je rijeka na Kordunskom krasu u srednjoj Hrvatskoj i na zapadnom rubu BiH, kao desna pritoka Kupe. Dužina korita Korane je 134 km, prosječni istjek = 86, a izvire iz Nacionalnog parka Plitvička jezera i utječe u Kupu u Karlovcu. Glavni pritoci Korane su po sredini Slunjčica i pri ušću Mrežnica, a protječe kroz gradove Slunj i Karlovac. Korana izvire u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Dugačka je 144 km od izvora do ušća u rijeku Kupu u Karlovcu. U Slunju na utoku Slunjčice u Koranu nastali su bogati sedreni slapovi Rastoke. Slunjčica je kraća rječica koja izvire 5km južno od Slunja na 240m visine. Tipična je kraška rijeka, pa tvori završetak podzemnog tijeka južnije ponornice Lička Jesenica. Od brojnih sedrenih bariera su najljepše u naselju Rastoke na ušću Slunjčice u rijeku Koranu. Bogata je potočnom pastrvom i lipljanom.

Kanjonska Kupčina

Kupčina je kanjonska rijeka na Žumberku u srednjoj Hrvatskoj, kao lijevi pritok srednje Kupe, a dužina tijeka joj je 56 km. Izvor je pod vrhom Žumberačkog gorja blizu zloglasne jame Jazovke kod sela Sošice, odakle protječe dubljom kanjonskom dolinom kroz par klisurastih sutjeski i na podnožju Žumberka kod Krašića izlazi u ravnicu Pokupja, pa se kod sela Donja Kupčina ulijeva u Kupu.

Rijeka Glina

Rijeka Glina teče kroz Hrvatsku, a malim dijelom i granicom BiH kod Kladuše (Cazinska krajina). Rijeka Glina izvire blizu Korane kod sela Gornji Kremen u općini Slunj i teče na sjeveroistok jugoistočnim podnožjem Petrove gore uz granicu Bosne, pa zatim kroz Topusko i grad Glinu, gdje se nakon dvadesetak kilometara sjeverno od grada Gline ulijeva u rijeku Kupu kod sela Slatina na 98m visine. Zbog strmoga korita ima rijeka Glina znatan vodni potencial, osobito nakon uljevanja riječice Maje nizvodno od grada Gline.

Turopoljska Odra

Odra je nizinska rijeka u Turopolju (središnja Hrvatska), kao lijevi i najdonji pritok rijeke Kupe u Sisku pred ušćem u Savu. Svojim tijekom dužine 83km protiče izmedju prostranih močvarnih šuma nizinom Turopolje. Od kanala Sava-Odra, pa do sela Sisačka Odra uz njen tijek nema naselja. Izvire podno Vukomičkih Gorica kod grada Velka Gorica i teče nizinom Turopolje izmedju prostranih vlažnih šuma lužnjaka, pa se ulijeva u Savu u predgradju grada Siska. Izvan naselja je bogata životinjskim svijetom: ribe, velike barske kornjače, zmije bjelouške, dabrovi, a na nju u skrivenim mjesima dolaze na pojilo šumske životinje kao divlje svinje, srne, jeleni, lisice itd.

Pokupje (sliv Kupe)

Pokupje (jugo-srb. "Pokuplje") je dolinsko područje u srednjoj Hrvatskoj oko rijeke Kupe i pritoka. Pokupjem se naziva područje sliva rijeke Kupe tj. široke ravnice i nižih brežuljaka uz tijek rijeke Kupe, ter njenih pritoka Dobre, Mrežnice, Korane i Kupčine u središnjoj Hrvatskoj. U slivno područje Pokupja većim dijelom pripadaju slijedeće kulturno-povijesne cjeline srednje i zapadne Hrvatske: Gorski Kotar, Žumberak, Kordun i Banovina, a u jugoistočnoj Sloveniji Bela Krajina. Pokupje se sastoji od dva dijela: gornje Pokuplje ili međurječje gornje Kupe, donje Dobre i Mrežnice, a donje Pokupje je prostor od grada Ozlja do grada Petrinje uz donju Kupu i pritoke Kupčinu i Glinu.

Najčešće se Pokupjem u užem smislu naziva područje široke Pokupske ravnice koja se pruža od Ozlja preko Karlovca do Siska tj. do ušća Kupe u Savu. Gornje Pokupje ili Medjurječje izmedju Kupe, donje Dobre i Mrežnice je zapravo jugozapadni kut Panonske nizine koji graniči s Gorskim Kotarom na jugu, sa Slovenijom na zapadu i Kordunskim krasom na jugoistoku. Slivni bazen Pokupja je spram susjednih slivova Save, Une i Jadrana kružno omedjen nizom gorskih masiva: na istoku Zrinska gora (615 m), na jugoistoku Lička Plješivica (1.657 m), na jugozapadu lanac obje Kapele (1.538 m), na zapadu Risnjak (1.518 m), na sjeverozapadu Velika Gora (1.255 m) u Sloveniji, na sjeveru Žumberak (1.178 m) i jedino je preko Turopolja na sjeveroistoku Pokupje otvoreno prama Posavini i ostaloj Panoniji.

Pučanstvo i dialekti

Karlovac s oko 50.000 stanovnika je središnje i najveće gradsko središte Pokupja. Računa se da cijelo Pokuplje ima preko 100.000 stanovnika. Po etničkoj strukturi je tu uglavnom naseljeno skoro pretežno hrvatsko pučanstvo, koje u Pokupju većinom govori kajkavski, a oko Karlovca ima u mozaiku još sjevernih čakavaca najviše uz donju Dobru, te štokavaca nizvodno kod Siska, Petrinje i Gline. Od manjih egzotičnih dialekata su značajni kajkavski ikavci uz Mrežnicu i južni Žumberak, a uz gornju Čabranku se oko Prezida još nalaze i nepalatalni kajkavci (cakajci) koji nemaju slavenske suglasnike č, ž, š (govore ih c, z, s).

Gospodarstvo i šport

U Pokupju je razvijeno poljodjelstvo, a planiranom i djelomično provedenom meliorizacijom donje Pokupske zavale se dobivaju vrijedne poljodjelske parcele koje će u budućnosti biti žitnica središnje Hrvatske. Prerađivačka, tekstilna, prehrambena i metaloprerađivačka industrija u gradovima Karlovcu, Petrinji, Dugoj Resi, Ozlju, Jastrebarskom i drugim manjim mjestima stavljaju Pokuplje u razvijeno industrijsko područje. Izim poljodjelstva i industrije, to je i prometno najvažniji prostor Hrvatske kroz koji prolaze naše glavne ceste i pruge iz Panonije do Jadrana. Stoga je uz Kupu i veće pritoke razvijen rekreacijski turizam, a rijeka Kupa je prikladna za vožnju kanuom i kajakom. Osim toga u ljetnim mjesecima je Kupa pogodna i za kupanje pa su nizvodno uredjena mnoga kupališta. Kupa je također bogata ribom pa je vrlo pogodna za športski ribolov.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Elaborated and enlarged by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Kupa_i_Pokupje&oldid=35742"