21. stoljeće

21. stoljeće sadašnje je doba od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2100. godine, i prvo je stoljeće trećega tisućljeća.

Pregled

Stoljeće karakterizira napredak digitalizacije na svjetskoj razini započete još 1970-ih s tzv. Trećom industrijskom revolucijom. Međutim, digitalizacija je početkom stoljeća doživjela golemu promjenu, između ostaloga, s ishodom novih uređaja za pohranu podataka (flash pohrana) i većim intenzitetom proširivanja mobilne telefonije (započete 1980-ih). Također se u polju tehnologije ističe i promjena zemaljske televizije iz analognoga u digitalni prijam od 2005. godine.

U ovom stoljeću pojavljuje se teorija o klimatskim promjenama, po kojoj raste prosječna toplina Zemlje zbog industrijskih djelatnosti i emisije stakleničkih plinova.

U polju populacijske politike, značajno je intenzivirana globalizacija, započeta u zadnjim desetljećima 20. stoljeća.

U međunarodnoj politici i gospodarstvu, početak stoljeća obilježili su napadi 11. rujna 2001. i početak „rata protiv terorizma” započetoga od Sjedinjenih Američkih Država, kao i dugogodišnja svjetska gospodarska kriza započeta 2008. godine.

Drugo desetljeće obilježili su niz prosvjeda, ratova i prevrata što se zbio u različitim dijelovima Arapskoga svijeta, a jedna od posljedica toga su rat u Libiji i višegodišnji rat u Siriji, pojačanje masovnoga priljeva imigranata i multikulturalizacije Europe, porast islamističkih i rasno motiviranih zločina u Europi, te rat u istočnoj Ukrajini.

Početak trećega tisućljeća obilježili su epidemija COVID-19, što je prouzročila ozbiljne društvene i gospodarske poremećaje diljem svijeta, te otvoreni vojni napad Ruske Federacije na Ukrajinu, što je pojačao napetosti u međunarodnim odnosima između Ruske Federacije i zapadnih država, uglavnom članica Europske zajednice i Sjevernoatlantskoga saveza.

Retorika

Zbog idealiziranih predodžbi budućnosti, pojam 21. stoljeća postao je sinonim za naprednost, mirnodobstvo i suvremenost, i kao takav suprotnost nazadnjaštvu, ratovima i zastarjelosti. Pojam također rabe „progresivisti” kao retoričku figuru kojom se određene, svjetonazorski nepoželjne procese, zbivanja i ideje nastoji stigmatizirati ili marginalizirati, tretirajući ih „nazadnima” ili kao „stvar prošlosti”.