Ante Buć
Ante Buć (Orašac, 28. veljače 1890. - Zagreb, 10. studenog 1945.) je bio hrvatski političar, pravnik i veliki župan Velike župe Dubrava.
Rođen je u Orašcu kod Dubrovnika u obitelji Mihe i Mare Buć. Imao je brata Stjepana Buća. Pohađao je pravni fakultet.
Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, postao je predsjednikom Sudbenog stola u Dubrovniku, a 3. lipnja 1941. je bio imenovan velikim županom Velike župe Dubrava. Nakon kapitulacije Kraljevine Italije, 23. rujna 1943. je od državnih vlasti zatražio uspostavu hrvatske uprave u Boki Kotorskoj[1] 18. veljače 1944. je bio premješten s dužnosti velikog župana na dužnost u uredu ministra Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu.
Partizani su ga uhitili u rujnu 1944. godine, a 26. kolovoza 1945. godine ga je Vojni sud u Zagrebu osudio na smrt. Smaknut je 10. studenog 1945. godine u Zagrebu.[2]
Literatura
- Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 52
Izvori
Ante Buć · Ante Luetić · Ante Nikolić · Ante Nikšić · Ante Vatavuk · Avdo Ferizbegović · Bahrija Kadić · Branimir Šimunić · Derviš Omerović · Drago Žubrinić · Dragutin Hadrović · Dragutin Urumović · Đuro Spuževič · Hilmija Bešlagić · Husein Alić · Ismet-beg Gavran Kapetanović · Ivan Asančaić · Ivan Baljić · Ivan Betlehem · Ivan Simeon · Ivan Starčević · Jakob Elicker · Jakov Alač · Josip Balen · Josip Barišić · Josip Troyer · Jurica Frković · Jurica Marković · Ladislav Aleman · Ljubomir Kvaternik · Marko Lamešić · Milan Badovinac · Mirko Jerec · Miroslav Sušić · Muhamed Kulenović · Muhamed Omerović · Nikola Tsun · Petar Gvozdić · Ragib Čapljić · Stjepan Hefer · Stjepan Uroić · Tomiša Grgić · Viktor Gutić · Viktor Ramov · Vladimir Sabolić
