Civilna invazija
Civilna invazija odnosi se na masovni i nevojni upad stranaca na tuđi teritorij kako bi se u njega nastanili ili njime zavladali. Često se događa bez pristanka ili bez znanja starosjedilaca na dotičnom području, koji tako postanu žrtve odnarodbe. Civilna invazija poprima razmjere rodoumorstva ako potraje dovoljno dugo.
Iako nema uobičajena vojna obilježja, civilna invazija ponekad pokazuje gerilska svojstva, što uključuje zauzimanje tuđega teritorija i s time uspostavu ksenokracije potpomognute crnom promidžbom. Civilna invazija u konačnici nosi jasna obilježja agresivnoga vojnog pothvata napadačkih organizacija, država ili vojnih saveza koji najčešće žele ostati prikriveni.
Civilne invazije služe kao sredstvo za provedbu cilja stvaranja protunarodnoga i protuljudskoga novog svjetskog poretka.
Uz to postoji i civilna okupacija, (djelomično) civilno zauzimanje zemlje koje provode civilni okupatori i njihovi pomagači.
Preduvjeti
Nevojni upad stranaca moguć je ako suveren pogođenoga teritorija doista odobrava takav upad ili ako nositelji vlasti strancima svjesno odobre ulazak ili ih na to potiču, ili ih pak prokrijumčare izbjegavajući pritom sigurnosne službe (graničare, redarstvo, vojsku) koje bi ih mogle u tomu spriječiti. To se može provoditi s odstranjivanjem otpora (autohtonoga) suverena, pri čemu se vlastodršci služe državnim monopolom moći umjesto kao osiguranjem i obranom od invazije.
Glavni oblici sadašnjih civilnih invazija
Sam prostor zapadne civilizacije (Europa, Sjeverna Amerika, Australija) sve je više izvrgnut višedesetljetnoj upravljanoj civilnoj invaziji nebijelaca, očitovanoj u dva oblika: s jedne je strane tekući proces željenoga useljavanja, a s druge nezakoniti upad ilegalaca.
Civilna invazija izazvana političkim i birokratskim sredstvima
Političke snage unutar pogođenoga teritorija omogućuju i organiziraju željenu nevojnu invaziju stranaca i njihovo naseljavanje. U tom se smislu radi o masovnom uvozu iz drugih zemalja na industrijski način, koji s vremenski duljom provedbom može dovesti do rodoumorstva u pogođenoj zemlji.
U Njemačkoj je liberalna useljenička politika, počevši 1960-ih s privlačenjem uglavnom europskih stranaca kao Gastarbeitera, dovela do invazije stranaca, čiji se broj od 1960-ih nadalje povećao na više od 20 milijuna ljudi, što također uključuje naturalizirane strance i njihove potomke.
Sjedinjene Američke Države zakonski su ograničavale useljavanje ne-Europljana, gdje su bijelci činili većinu pučanstva (oko 90%) do 1965., kada je donesen Zakon o imigraciji i državljanstvu (Immigration and Nationality Act of 1965, poznat kao Hart-Celler Act), kojim su bile ukinute kvote etničke i rasne pripadnosti za useljavanje. Posljedično tomu, uvelike se povećao broj pridošlih nebjelačkih imigranata, a udio bijelaca drastično je opao na 59% (2021.). Predviđa se kako će do 2043. bijelci postati manjina u Sjedinjenim Američkim Državama.
Priljev imigranata u Europu
Svjesno, kontinuirano kršenje zakona
Vlasti nekih europskih država odobravaju strancima nezakoniti prijelaz državne granice unatoč zakonima koji izričito zabranjuju nezakonite prelaske državne granice ili podnošenje zahtjeva za azil ako tražitelji azila dolaze iz sigurnih trećih zemalja. Politički kadrovi prisiljavaju sigurnosne službe na osiguravanje razmještanja ilegalaca, organizaciju njihova nezakonitoga naseljavanja osiguravanjem trajne potpore i davanjem boravišnih prava, a sigurnosnim službama naređuju zanemarivanje zaštite državne granice, što je u medijima prikazano kao svojevrsno „divlje useljavanje” kojemu se navodno nitko ne može suprotstaviti.
Aktivisti ljevičarskih i pseudovjerskih udruga doprinose prihvaćanju imigranata kroz emocionalnu manipulaciju i patološki altruizam, nazivajući ih „izbjeglicama”, „tražiteljima azila” i „potrebitima”. Sudbene vlasti nekih europskih država svjesno ignoriraju sva kršenja zakona, ne provode nikakva uhićenja, posebno političkih naredbodavaca, te koordinirano odbacuju odgovarajuće kaznene prijave. Bezbrojni i raznoliki zločini počinjeni od civilnih osvajača stoga bivaju neevidentirani, neprocesuirani i neosuđeni.
Planirani i upravljani proces
Iznenadnost, nasilje i razmjeri civilne invazije od 2015. nadalje (preko milijun imigranata pridošlih te godine) i uređeni smještaj pokazuju kako je pothvat bio tajni dogovor stranih vlada, iznaddržavnih organizacija i eurokrata s velikim krijumčarskim družbama, uključujući i humanitarne organizacije i nevladine udruge. To se proteže na očito željeni sastav osvajačkih skupina (uglavnom mlađi, vojno sposobni muškarci) i njihov prijevoz do nezaštićenih granica Europe.
Događaj služi u svrhu ubrzanoga preplavljivanja europskih zemalja milijunima stranaca, tj. demografskoga nadjačavanja autohtonoga europskog bjelačkog pučanstva.
