Mladen Schwartz

Mladen Schwartz
Opći podatci
Rođenje	17. travnja 1947. Zagreb, NR Hrvatska, FNRJ
Smrt	14. rujna 2017. Zagreb, Republika Hrvatska
Suprug(a)	Ana Lučić
Politička stranka	HDP (1981. - 1990.) HSP (1990. - 1994.) NHD (1994. - 2003.)

Mladen Schwartz (Zagreb, 17. travnja 1947. - 14. rujna 2017.) bio je hrvatski filozof, pisac, izlagač, političar i politički aktivist.

Životopis

Raniji život

Mladen Schwartz rođen je 17. travnja 1947. godine u Zagrebu u obitelji njemačko-mađarsko-kazarsko-židovskog podrijetla, službeno izjašnjenoj kao hrvatskoj. Po ocu Janku/Janošu (heb. Johanaan), partizanu i pukovniku Jugoslavenske narodne armije, bio je potomak grofovske obitelji Schwartz, a po majki je bio potomak mađarske plemićke obitelji Benedek-Benedek, kojoj je od istaknutih članova pripadao njegov rođak Ludwig August vitez von Benedek.

Mladen i njegova obitelj su se zbog očevog vojnog službeništva preselili 1948. godine u Beograd, gdje je odrastao, pohađao osnovnu školu i gimnaziju, i gdje je kod predstavnika ogranka novomarksističke škole Praxis pohađao studij filozofije, kojega je kao jedan od najboljih sveučilištaraca završio diplomiravši diplomskim radom „Ratio Anselmi: O ontološkom dokazu Božje opstojnosti”.

Kao sveučilištarac također je pisao za novine i časopise s političkim i filozofskim prilozima, držao javna predavanja, te je nastupao i na državnoj televiziji (televizijska emisija o Voltaireu). U tisku je svoje napise jedno vrijeme potpisivao pseudonimom „Benediktus”.

Političko djelovanje u iseljeništvu

Iako je odrastao u anacionalnoj i prokomunističkoj obitelji, Mladen je bio nacionalno hrvatski osviješten desni konzervativac i protukomunist. Kad je od pouzdanika doznao kako su mu državne vlasti kanile iz političkih razloga oduzeti putovnicu, napustio je SFR Jugoslaviju 7. veljače 1973. godine i otišao u Zapadnu Njemačku, gdje je dobio politički azil, premda je ranije razmišljao o odlasku u Španjolsku pod vlašću Francisca Franca.

U Zapadnoj Njemačkoj studirao je filozofiju na sveučilištima u Freiburgu i Hohenheimu, te se po dolasku u Njemačku odmah povezao s hrvatskim političkim izbjeglištvom i njegovim vodećim predstavnicima, poput Vinka Nikolića, Ivana Jelića i Brune Bušića. Bio je u tijesnoj suradnji s Brunom Bušićem, s kojim je putovao u New York radi lobiranja za smanjivanje kazne Zvonku Bušiću i ostalim sudionicima otmice zrakoplova Boeing 727, a gdje je također predsjedao Židovskim odborom za Slobodnu Hrvatsku (1977. - 1985.), i gdje je suosnovao i predvodio Hrvatski državotvorni pokret kao pročelnik odjela za politička pitanja i odjela za vanjske veze.

Bio je suosnivač i urednik mjesečnika Hrvatski list, i pisao je za razna hrvatska iseljenička glasila, poput melbourneskog Hrvatskog tjednika kao redovni suradnik, Hrvatske države, Danice, i ostalih, te je bio stalni suradnik münchenskog konzervativnog dvomjesečnika Criticón i ostalih njemačkih i europskih glasila.

Političko djelovanje u Hrvatskoj

Po povratku u Hrvatsku tijekom demokratskih promjena 1990. godine, Schwartz je napustio Hrvatski državotvorni pokret nakon sukoba s novim suradnicima i započeo je kratkotrajnu suradnju s obnovljenom Hrvatskom strankom prava, osobito kao urednik pravaškog glasila Hrvatsko pravo. Schwartz je kasnije napustio Hrvatsku stranku prava zbog, kako je tvrdio, preliberalne politike (ljevičarenja) i sumnjivih kontakata Dobroslava Parage, te je 1994. godine osnovao svoju političku stranku Novu hrvatsku desnicu.

Uređivao je svoj časopis Ultimatum! (1999. - 2005.), pamfletski povremenik Contra!!! i međumrežni portal Novi Ultimatum!. Uz Novi Ultimatum! vodio je i uređivao međumrežni blog Schwartze Garde (2010. - 2013.). Također je djelovao u Hrvatskom krugovalu Toronto, a tijekom 1999. godine vodio je uz Predraga Raosa televizijsku emisiju Zemlja-zrak Otvorene televizije, što je pod upornim pritiscima javnih medija bila skinuta s programa nakon 21. epizode. Također je bio česti gost razgovorne emisije Noćna mora Željka Malnara.

Schwartz je također održavao kontakte i suradnju s desno-nacionalnim strankama i pojedincima u Europi i svijetu, poput Njemačke nacionaldemokratske stranke.

Bio je nestranački kandidat na parlamentarnim izborima 2011. na neovisnoj listi Hrvoja Mirkovića u I. izbornoj jedinici, te na 1. izborima za Europski parlament u Republici Hrvatskoj 2013. godine na listi Autohtone - Hrvatske stranke prava.

Preminuo je 14. rujna 2017. u Zagrebu, u 71. godini života nakon duge i teške bolesti.

Osobni stavovi

Političko stajalište

Schwartz je zastupao stav blizak konzervativnoj revoluciji, kao i Novoj desnici i neofašizmu. Zalagao se za narodni prevrat i narodnu diktaturu. Isticao je vrijednosti kao što su hijerarhija, autoritet, aristokracija i elitizam, pri čemu je kao glavne neprijatelje isticao liberalno-demokratsku i komunističku diktaturu parlamentarističke dekadencije. Odbacivao je multikulturalizam unutar pojedinačnih država, ali ga je podržavao na globalnoj razini. Srodno stavovima Europske nove desnice, zastupao je etnopluralizam, shvaćajući nacije kao temeljni izraz povijesnog bitka. Za židovstvo je tvrdio kako je na temelju lažnovjerskog holokausta uspostavilo svjetsku prevlast u političkom, ćudorednom, pravnom i gospodarskom pogledu, te kako djeluje kao država na tuđem tlu (Izrael) i kao država u državi, što se odnosi na povlaštene židovske manjine u nežidovskim državama.

Kritizirao je službenu politiku Republike Hrvatske zbog prihvaćanja liberalno-demokratske ideologije i prakse, te podređenosti zahtjevima međunarodne zajednice, a osuđivao je i američke ratove u Afganistanu i Iraku kao imperijalne pohode usuglašene i s ciljevima cionizma. Smatrao je potrebnom borbu protiv dekadencije, predviđajući i pripravljajući Novi Eon, novu epohu veličine i duha, i u tomu je vidio najvažniju zadaću svoju i svojih istomišljenika našeg doba. U svojoj je knjizi Što je to - desnica? predložio fašističku ideju kao sredstvo i poticaj u otporu globalizaciji, demokratizaciji i inim zlima ovog doba.

Filozofski pogledi

Mladen Schwartz bio je sljedbenik tradicionalne i bezvremenski shvaćene metafizike, bez koje nije mogao uopće vidjeti mogućnost filozofije kao jedno od pozitivnih znanosti različitih ogranaka znanja. U spoju panteizma, monizma i dualizma, razmotrio je svijet kao prostor u kojemu dva osnovna načela, Sve ili Ništa, u različitim mjerama naznačuju pojedinačne stvari. Dok u metafizici ideja nadosjetilnosti dolazi do izražaja, u ovom svijetu do izražaja dolazi komplementarna ideja hijerarhije. Schwartz je za razliku od egalitarizma skovao pojam „diversizam”, na kojemu je isto tako utemeljeno njegovo čovjekoslovlje, kao i njegova aristokratska praktična filozofija (etika, estetika, politika). Za razliku od stavova Europske nove desnice, Schwartz je imao pozitivne stavove o kršćanstvu.

Književna djela

Mladen Schwartz napisao je više tisuća objavljenih sastavaka, rasprava i eseja, a uz to je autor i suautor idućih djela:

Autorske knjige:

• Protokoli, Židovi i Adolf Hitler, Zagreb 1997., ISBN 953-6321-04-1
• Hrvatska nakon Tuđmana - Studija o nacionalnom usudu, Zagreb 2000.
• Što je to - Desnica? O jednoj mrcvarenoj kategoriji, Zagreb 2001.
• Laž, zločin i smrt demokracije - 101 razlog protiv pukovlađa, Zagreb 2003., ISBN 053-98181-2-5
• Novi Protokoli sionskih mudraca za XXI stoljeće ili Kako uništiti svijet, Zagreb 2004.
• Članci i pripovijesti, Rijeka 2004.
• Schwartz o Starčeviću - Nepoznato i neobično o Staromu, Zagreb 2007., ISBN 978-953-98181-4-0
• Bleiburg i Haag - Kako propadaju hrvatske države, Zagreb 2009., ISBN 978-953-98181-6-8
• Bruno Bušić: Junak - prorok - mučenik, Zagreb 2012., ISBN 978-953-98181-7-1

Nepotpisana djela:

• Protokoli hrvatskih nacionalista, Zagreb 2009.

Djela u rukopisu:

• O psihološkoj sugestivnoj reakciji (1960.)
• Filozofija egoizma (1961./1962.)
• Filozofija seksualnosti (1963.)
• Sartreov egzistencijalizam (1965.)
• Tractatus philosophico-politicus (1966.)
• Transcedencija i hijerarhija (1971.)
• Oskudno vrijeme i filozofija (1971.)
• Panteon i Forum Romanum (1971.)
• Razgovori s Đilasom (1971.)
• Ratio Anselmi: O ontološkom dokazu Božje opstojnosti (1972.)
• Varia Croatica (1973.)
• Christlische Demokratie, Möglichkeit und Wirklichkeit (1976.)

Suautorstvo:

• Mladen Schwartz, Rudolf Grulich, Hans-Peter Rullmann: Menschenrechte und Religionsfreiheit in Jugoslawien, Königstein 1986.
• Mladen Schwartz, Hrvoje Lorković, Antun Pinterović: Das kroatische Trauma - Kulturpsychologisches über ein Volk am Rande der Vernichtung, Koblenz 1991.

Literatura

• Milan Blažeković: Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine - Pergamena, Zagreb 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 478

Vanjske sveze

• Dnevno.hr: Mladen Prenc: „Intervju, Mladen Schwartz: Josipović je šef Republike Antihrvatske, dobre za Cigane, Židove i političke homoseksualce”
• HOP portal: Ana Lučić: „Mladen Schwartz je umro u bijedi, bez pomoći današnjih desničara poput Bujanca, koje je on stvorio”
• Hrvatski fokus: Žarko Marić: „Zašto se prešućuje Mladen Schwartz?”
• Projekt Velebit: Dinko Dedić: „Isječak iz neizbježne bujice misli potekle smrću Mladena Schwartza”
• Sloboda.hr: Ana Lučić: „Mladen Schwartz puno je napravio za hrvatsku stvar, a kleveću ga ljudi kojima je pomagao tijekom emigracije”
• Sloboda.hr: „Umro Mladen Schwartz, hrvatski filozof i političar”

Izvori