Eko-katastrofe uz hrvatski Jadran

Eko-katastrofe uz hrvatski Jadran (jugo-komunističko razaranje izvornih ekosustava primorskog krasa): - Tu se daje noviji pregled kod nas dosad najgorjih eko-katastrofa s mnoštvom uništenih i iztrjebljenih vrsta endema i relikata u primorskoj Hrvatskoj i na jadranskim otocima: Osobito i najgorje su to uništena delta Neretve, donedavna bogate prirodne šume Vinodola, pa od otoka sad najgorje uništen jugoiztok Krka oko Baške, ter nadalje ini manji ekocidi kao uništenje iztočnih jezera i obalnih piesaka na Mljetu, uništavanje slapova u kanjonu Zrmanje, uništenje kanjona donje Dobre i Tovunčice, ...itd.

Staljinski ekomodeli kod nas

Eko-staljinizam u Hrvatskoj (iracionalni sovjetski ekomodeli 'naprednog' komunističkog razaranja naših ekosustava): - Premda bivša titoistička Jugoslavija, od sredine 20. stoljeća u dugoj fazi postojanja politički nije bila izravno pod sovjetskom kontrolom, ona je još nedavno manjeviše zadržala sovjetsko-staljinske ho-ruk! modele zloporabe i razaranja naših ekosustava, koji se tu dielom nastavljaju i do danas (zbog izostale lustracie jugo-komunista), na što manjeviše upućuje idući poredbeni prikaz.

U našima domaćim (post)komunističkim medijima se često uzastopno i tek jednostrano piše, kako su europska zauzeća obje Amerike i Australije tamo prouzročila uništenje i izumiranje starosjedilaca, prostrano razaranje šuma i ine eko-štete, - ali se istobno zbog komunističke solidarnosti još nelustriranih jugo-komunista i njihovih sljedbenika uglavnom dalje prešućuje i prikriva, kakve je još gorje štete i eko-katastrofe prouzročio sovjetski sustav i osobito staljinizam: ne samo izravno u Sovjetskom Savezu i satelitskim komunističkim zemljama iztočne Europe i Azije, nego posredno kopiranjem i širje sve do našeg Jadrana, doklegod je dopirala komunistička ho-ruk! ideologia.

Titoističkim imitiranjem gornje sovjetsko-staljinske prakse u protuekološkim odlukama su i kod nas nastale slične manjeviše katastrofalne posljedice, koje su uporno i bezglavo nastavljene kod nas i dalje nakon formalnih razkida sa SSSRom od sredine 20. stoljeća, pa sve do propasti Jugoslavie 1990tih godina. Kako za razliku od većine iztočnoeuropskih ex-komunističkih zemalja, lustracia komunista kod nas sve do dandanas tu nije provedena, to se štetno i opasno anti-ekološko djelovanje utjecajnih ex-komunista tu kod nas manjeviše i dalje nastavlja u eko-razaranju hrvatske prirode bar dielom po bivšim staljino-sovjetskim ekomodelima, čak i više od većine iztočnih ex-komunističkih zemalja (izim samo još u Rusiji).

Razorena delta Neretve

Razorno eko-uništenje delte Neretve u jugo-komunizmu je po obliku i posljedicama razmjerno najsličnije sovjetskom razaranju Arala i okolice (vidi pobliže: Prahrvatski i novi Aral), iako su slične posljedice bar zasad tu manje zbog manjega prirodnog prostora i njegove uklopljenosti u prostraniji Sredozemni bazen: zasoljenost i pomor faune, uništene i iztrjebljene platanove šume i južni subtropski rogozi, niz nestalih močvarnih endema, itd.

Delta Neretve je najveći rječni estuar (poluslano močvarno ušće) na iztočnom Jadranu i po ranijoj očuvanosti estuarnih ekosustava do sredine 20. stoljeća je bila jedna od najbogatijih (uz španjolski Ebro) oko cielog Sredozemlja: sada to više nije nakon jugo-komunističkog 'napretka' po modelu sovjetskog Arala, što se pretvorilo u našu najveću eko-katastrofu na iztočnom Jadranu.

Južna estuarna fauna

Izim uništenja dosad najbogatije naše estuarne flore u delti Neretve, ovdje je odnedavna uglavnom iztriebljena i osobita estuarna fauna iz močvarno-poluslane delte Neretve, a koja je još do sredine 20. st. prije 'naprednih melioracia' masovno vrvila po neretvanskim obalnim močvarama: Zamalo je tu već nestala južna kaspijska kornjača (Clemmys caspica) i sredozemna južna bilouška (Natrix tessellata), pa već skoro izumrli endemni jadranski mukač (Bombina kolombatovici) i endemni jadranski vodenjak (Triturus schreiberi/tommasinii). Sada su tu od svega ranieg bogatstva tek dielom preostale samo obće-proširene močvarne ptice selice (kojima 'napredni' jugo-razarači donje Neretve sada mašu kao utješnim maskotama za naivne i neupućene).

Donedavne posebne šume

Glavna prirodna osebujnost u donedavnoj delti Neretve prije novijeg jugo-komunističkog razaranja po ruskom modelu bile su tu subtropske močvarne šume i južne poluslane šikare s brojnim lianama, polutropskim trstinama i južnim rogozima, što je dosad većinom uništeno i tek malim dielom zamienjeno sjevernim europskim banaliama i bezvriednim umjetnim hibridima.

• Platano-Alnetum ellipticae: - to su bile sredozemne poplavne šume južnoga močvarnog drveća (kod nas dosad većinom uništenog), koje su nekoć bujno rasle od ušća Neretve na jugoiztok do Levanta i Arala (gdje su sad isto uništene), s glavnim drvećem: istočna divlja platana (Platanus orientalis), judić (Cercis siliquastrum), južni grm botunika (Thelycrania australis), razne sredozemne povijuše-liane Bryonia cretica, Dioscorea orientalis, itd.
• Periploco-Tamaricetum dalmaticae: - ovo su obalno-močvarne i poluslane šikare uz lagune i rukave rječnih ušća oko južnijih balkanskih obala, nekoć najbogatije i prostrane duž mrežastih rukava u neretvanskoj delti, a dosad pretežno uništene: glavno su grmlje bili jadranski tamariš (Tamarix dalmatica), konopika (Vitex agnus-castus), južni grm Pyracantha coccinea, južna povijuša-liana Periploca graeca, ...itd.
• Arundino-Typhetum australis: - ovo su bili južni subtropski ševari visoki po 2 - 4m, kod nas nekoć prostrani u primorskim močvarama, a najbogatiji (sad većinom uništeni) po delti Neretve i rjedje manji sjevernije do Baške na Krku (sad isto uništeni): glavne su tu divovske trstine (Arundo donax), južni tropski rogozi (Typha australis), pa ine južne močvarke Holoschoenus australis, Butomus junceus, Helosciadum nodiflorum, Baldellia ranunculoides, koje su većinom nepoznate sjevernije u ostaloj Europi.

Uništene šume Vinodola

Eko-uništenje i razaranje donedavno najbogatijih primorskih šuma oko Vinodola i napose je to istrjebljenje jadranske crne jele (Abies pardei), kao donedavna najbogatijega raznovrstnog tipa naših miešanih primorskih prašuma (Orno-Abietetum pardei) s preko 60 vrsta raznolikog drveća i šumskih endema (izvorni prirodni arboretum).

Primorske visoke šume (grupa Abieti-Quercion) iz sušnoga obalnog gorja uz iztočni Jadran su sastavom osebujne južne flore i faune bile bitno drugačije i dosta različite od sjevernijih kopnenih šuma u zaledju i oko Istre. Medjutim su one južnije na Biokovu i velebitskom primorju većinom uništene do golih kamenih brda već pod mletačkom vlašću, pa su od primorskih dosad preostale dielom očuvane samo one donje uz more izvan mletačko-talianskog dosega ranije u Austrougarskoj, tj. najviše na sjeveroiztočnom primorju od Bitoraja preko Vinodola do Senjskog Bila: Tu su u jugozapadnoj Hrvatskoj, na nižim primorskim padinama prije jugo-komunističkog 'napretka' sve do sredine 20. st. još uviek postojali najbogatiji europski prašumski sklopovi, gdje su u istoj šumi rasle čak i do 62 vrste raznolikog drveća i grmlja zajedno.

Potom su ove, za jugo-komunističke šumare "nečiste i nepravilne" šume (jer oni iz Rusije ne znaju južno-sredozemno šumarstvo), sada ubrzano kroz samo pola stoljeća tobože "pročišćene i ujednačene" (Mlečanima je za isto u Dalmaciji trebalo par stoljeća): Zapravo su tu primorske šume dosad većinom uništene i razorene odnosno pretvorene u polu-umjetne plantaže malobrojnih vrsta banalnog drveća iz nutarnje kopnene Europe (koja su 'naprednim' jugo-komunističkim šumarima jedino bila poznata): - Stoga je ovo sada druga najveća eko-katastrofa u jugozapadnoj Hrvatskoj uz iztočni Jadran, nakon razaranja delte Neretve. Vidi o tomu još pobliže: Hrvatska crna jela.

Hrvatska crna jela

Više država kao svoj simbol imaju neko značajno drvo iz domaće dendroflore, npr. za Kanadu je simbol i zaštitni znak javor, a za Libanon stablo libanonskog cedra (Cedrus libani), pa za Srbiju crnogorično stablo omorika (Picea omorica), itd. Slično bi značenje i za Hrvatsku trebala imati naša endemska crna jela (Abies pardei Gaus.) - ali to nije tako, jer se nju iz neznanja i raznih sebičnih ili ideoloških interesa, paralelno s obnovom hrvatske države sve do danas nemilice siječe i uništava. Dosad najgori ekocid kod nas je baš uništenje toga osobitoga hrvatskog drveta, a slučaj je još mnogo gorji jer je učinjen namjerno, potaknut od monopolističkog klana iz bivšeg jugorežima.

Ta endemska crna jela iz istočnojadranskih obalnih brda prirodno raste kao samoniklo stablo samo duž primorja jugozapadne Hrvatske izmedju Rijeke i Makarske, ali su u nedavnih pola stoljeća i njene najzadnje šume uz Vinodol većinom posječene. Njena 3 glavna nalazišta su bila Vinodol iznad Crikvenice, pa ranije još srednja velebitska padina kod Karlobaga i istočne padine Biokova kod Rašćana, a sva su ta i ina nalazišta donedavna uglavnom uništena šumskom sječom. Njeno su tipsko stanište burni primorski obronci kamenog krasa, gdje raste niže izpod bukova pojasa, većinom s primorskim hrastovima u sredozemnoj šumskoj grupi Abieti-Quercion Quez. et al. To nedavno gramzljivo uništenje naše crne je naš najgori ekocid i etnokulturna sramota za cielu Hrvatsku.

Opustošen jugoiztok Krka

Prirodno uništenje i banalizacia jugoiztočnog Krka oko Baške, kao donedavna najbogatijeg raznolikog prostora prirodne flore i faune medju jadranskim otocima s najviše južnih endema, sada je dielom pretvoreno u banalni sadjeni kič-krajolik uvoznih egzota bez eko-vriednosti. Osobito duž dna Bašćanske doline u zaledju uz rječicu Velarika, kao i uzduž obala Bašćanskog zatona prvotna bogata i osebujna prirodna vegetacia s nizom posebnih hrvatskih endema, odnedavna je obalnim gradnjama i kanalizaciom vodotoka dosad većim dielom uništena i iztriebljena, ter proširenjem novih kupališta i kampova naokolo zamienjena korovima i dielom nasadima pomodnih egzota iz Amerike, Kine i sličnih. Zamalo još jedino na višim otočnim brdima Divÿnske i Obzòve gore, ter na udaljenim obalnim klisurama izvan Baške je prvotna izvorna vegetacia s nekim brdskim endemima dosad tu još donekle očuvana u poluprirodnom stanju. Glavni i dosad većinom novo-uništeni prirodni sadržaji kroz zadnjih pola stoljeća oko Baške na jugoiztoku otoka Krka jesu (vidi još pobliže Ekocidi oko Baške na Krku):

• Naša jedina otočna rječica Velarika duž doline Dragabaška s 2 jedina otočna vodopada (12-15 m) i s nizom iztrjebljenoga južnog drveća, sredozemnih močvarica i endemske vodene faune: uglavnom sve dosad uništeno i pretvoreno u betonirani odvodni kanal s opasnim sezonskim bujicama pri kišnim pljuskovima.
• Bogata otočna laguna Jezeri u zaledju duž Baščanske plaže, još donedavna s halofitnim šumicama i južnim subtropskim ševarima ter osebujnom lagunskom faunom (nalik delti Neretve), kroz proteklih pola stoljeća takodjer je posve uništena i zatrpana nasipavanjem za novi autokamp.
• Najbogatije pješčane dine Zarok na jugu Baščanske plaže donedavna s desetak osebujnih endemskih psamofita, kroz zadnjih pola stoljeća su takodjer većinom uništene i razorene, najviše izgradnjom novoga vikend naselja naokolo i preko njih
• Bogate obalne stjenovite strmine na iztočnom rubu iza luke Baška, od Lupeške drage preko kamenog rta Kricin do plaže Bunculuka, još donedavna s nizom obalnih endema i relikata, sad su uglavnom uništene izgradnjom vikendica, obalnom cestom i nudističkim autokampom.

Ini ekocidi u Hrvatskoj

Razaranje delte Neretve, vinodolskih šuma i jugoiztočnog Krka oko Baške nesumnjivo su najgore novije eko-katastrofe i bio-pustošenja u Hrvatskoj baš nabogatijih raznovrstnih prostora, praćene brzim i masovnim izumiranjem cielog niza riedkih i ugroženih vrsta na većim područjima s više desetaka četvornih kilometara, inače donedavna biološki najraznovrstnijim uz iztočni Jadran. Izim tih drastičnih i najprostranijih, diljem Hrvatske se istodobno u jugo-komunizmu zbivalo još najmanje desetak ovima sličnih eko-uništenja na manjim prostorima, ili s manjim brojem nastradalih vrsta jer su ta ina područja već odprije bila prirodno siromašnija i jednolična.

Izvan gornjih, još donedavna prirodno najbogatijih i sada zamalo uništenih eko-prostora uz Jadran (Neretva, Vinodol i oko Baške), postoje još i drugi slični, donedavna visokovriedni prirodni prostori manjeg obsega, koji su tu dosad dielom ili posvema uništeni izvan zaštite: npr. otočno jezero Sobra na sjeveroiztoku Mljeta, slapovi u kanjonu Zrmanje, kanjoni rieka Dobre i Tovunčice, itd.

Iztočnomljetska jezera

Otočna jezera iztočnog Mljeta: - Poluslana jezera tj. brakične lagune na zapadnom rubu Mljeta s borovim nasadima bio-ekološki stvarno nisu naročito vriedna, iako su brzopleto proglašena "nacionalnim parkom" najviše zato što je to progurao jugokomunistički diktator Tito,- eda bi tamo mogao nesmetano uplovljavati sa svojom jahtom (bioekološke osobitosti toga su potom tek naknadno napuhavane po jugokomunističkom diktatu - slično kao i za 'Titine Brione').

Naprotiv je ekološki mnogostruko vriedniji (ali ideopolitički jugo-komunistima nevažan) ostao nezaštićeni sjeveroiztok Mljeta, koji u cieloj Hrvatskoj sadrži barem dvije jedinstvene osebujnosti, koje su dosad kroz pola jugo-stoljeća većinom uništavane i razorene (istobno s besmislenom zaštitom Titina zapadnog Mljeta):

• Na iztočnim obalama Mljeta su u par uvala prave pješčane plaže i obalni brežuljci sitnoga silikatnog pieska, na kojima su još donedavna rasle jedine u Hrvatskoj, endemske divlje šume posebne hrvatske pinije (Pinus pinea ssp. croatica M.Gan.): Dok se banalni zapadni Mljet po Titinoj direktivi besmisleno čuvao, ove su osebujne hrvatske pinije na iztoku uglavnom spaljene i posječene u završnom izumiranju.
• Uz sjeveroiztočnu obalu Mljeta dalje od promašenog 'Nac.parka' ima u dubokim kraškim ponikvama i par sladkovodnih otočnih jezera, oko kojih su medju svim jadranskim otocima dosad bile najbogatije subtropske prašume (Arbuto-Pinetum mesogaensis Anić), sa 20 - 30 vrsta zajedno raznoga južnijeg drveća: jedinstveni južni bor Pinus mesogaensis Gaus. (Mljet i Portugal), uz golemi atlantski lovor (Laurus azorica), visok-drvoliki Viburnum rugosum, Cerasus fontanesiana, veće južne povijuše-liane Semele barreleri, Smilax mauretanica, Hedera colchica, Periploca graeca, itd. Ostavljeni izvan zaštite, veće Sobransko jezero je dosad presušeno za vodoobskrbu luke Sobra i tu se jedinstvena veća prašuma uglavnom osušila i izumrla, pa je preostala očuvana tek druga i zadnja mala ploha u ponikvi uz jezerce Prožura.

Slapovi kanjona Zrmanje

Popularni slapovi u formalno zaštićenim kanjonima Krke i Cetine su u Dalmaciji lakše dostupni i zato poznatiji, ali su zapravo bio-ekološki po rjedjim vrstama znatno siromašniji negoli teško dostupni, najdublji kanjon Zrmanje i nedostupnog pritoka Krupe s najviše ugroženih, riedkih i endemskih vrsta medju iztočnojadranskim riekama - ali je unatoč tomu ovaj po glupoj jugo-logici još idejno nepodoban bez zaštite i prepušten uništavanju aluminijskom glinicom i hidroakumulaciama elektrocentrala.

Bioekološki najvrjedniji dielovi Zrmanje su na kanjonskim sastavcima utoka Krupe, ter na ušću Zrmanje u Novigradsko more. Za razliku od većine iztočnojadranskih kanjona (izim Neretve) tek s ponekim kanjonskim endemom i nizom običnijih primorskih vrsta, vrlo osebujni kanjoni Zrmanje i osobito pritoka Krupe sadrže po više desetaka najrjedjih relikata i kanjonskih endema: obalno drveće Celtis tournefortii, Pistacia calcivora, Carpinus caucasica, Fraxinus palissae, Corylus pontica, Alnus subcordata, pa još na kanjonskim stienama uži endemi Campanula lepida, Cam. staubii, Astragalus dalmaticus, Arenaria orbicularis, Hieracium obrovacense, Centaurea jesenicensis, Micromeria kerneri, ...itd.

Kanjon Dobre i Tounčica

Na nutarnjemu kopnenom krasu srednje Hrvatske su eko-biološki najbogatiji i najvrjedniji rječni kanjoni Mrižnice i Dobre u slivu Kupe. Medjutim su u novije doba oni već par desetljeća ugroženi rudarenjem kamenoloma i osobito najviše izgradnjom elektrocentrala i umjetnih hidroakumulacia. Dosad su najviše bile ugrožene donja Dobra i ponornica Tovunčica, kao zapadni kanjonski pritok Mrižnice.

• Donja Dobra: - Dobra (latin. Polanus) je hrvatska ponornica i desni pritok donje Kupe. Izvire iz dva izvora kod Skrada i Bukovog vrha. Dužina joj je 104 km i površina sliva oko 900 km². U gornjem tieku od izvorišta do grada Ogulina teče Gorskim Kotarom, a kanjonska donja Dobra teče sjeverozapadnim rubom Kordunskog krasa i ulieva se u Kupu kod sela Mahično iznad Karlovca. Goranska gornja Dobra ponire u Ogulinu u Đulinom ponoru tj. u najdužem sustavu špilja u Hrvatskoj, da bi nekoliko kilometara dalje opet izišla na površinu. Rieka Dobra je bogata ribama i ornitofaunom. Gornja i donja rieka Dobra obiluju ribljim vrstama: potočna i kalifornijska pastrva, lipljan, klen, mrena, uklija, šaran i linjak u gornjoj Dobri, a donja Dobra je jedna od riedkih hrvatskih rijeka u kojoj se još može naći i mladica, pa štuka, klen, plotica i mrena. Dobra ima 2 vodenice koje još uvijek rade i na njoj već radi hidocentrala Gojak, a pri kraju je izgradnja još jedne HE "Lešće", kojom je ugrožen kraški kanjon donje Dobre.

• Kanjon Tovunčice (= hrv. domaće, srb. 'Tounjčica') je u sredenjoj Hrvatskoj ekobiološki nabogatiji. To je glavni i najveći kanjonski pritok Mrižnice, pa se zato ranije zvala i Zapadna Mrižnica. Vodu joj daju ponornice iz ogulinsko-modruške doline i njen južni kanjonski pritok, rječica Kukača. Izvire iz prostrane tristotinjak metara duboke špilje ispod brda Krpel u selu Tounj (Tovun). Vrelo Tovunčice je nastavak bivše ponornice Zagorska Mrižnica, čije vode danas umjetno teku u akumulaciju Sabljaki kod Ogulina. Izgradnjom HE "Gojak" 1959. je sliv rijeke Mrižnice umjetno time smanjen za 40% jer joj je odsječen pritok Ogulinska Mrižnica, pa odonda Tovunčica ljeti u gornjem tieku često ima vrlo nizak vodostaj ili čak presuši. Dužina Tovunčice je 12,5 km, a površina sliva je 122 kv.km.

Prvi izvorski kanjon Tovunčice teče do sela Ožanića, a dolnje širje korito (sad minirano) je od Ožanića do ušća u Mrižnicu. Prvim dielom ta rijeka teče vrlo uskim i dubokim kanjonom. Kilometar prije Ožanića, Tovunčica ulazi u najuži dvjestotinjak metara dubok kanjon s najvišim i najljepšim slapovima. U Ožanićima Tovunčica prima i kanjonski pritok Rudnicu. Nizvodno od Ožanića je rieka puno širja, s dužim i nepravilnim sedrenim barierama preko korita. Uz ostatke stare frankopanske tvrđave Ključ i istoimeno selo se Tovunčica ulieva u Mrižnicu. Bogatiji je ribom donji minirani tiek rijeke od Ožanića nizvodno (pastrva, štuka, mrena, podust, plotica, klen, linjak i grgeč), dok je zbog često nizkoga umjetnog vodostaja gornji tiek sada siromašan ribom izim samo klena.

U izvorišnom tieku živi naša endemska špiljska spužva Eunapius subterraneus, kao jedina podzemna sladkovodna spužva u svijetu. Izim u izvorskoj špilji Tovunčici, nađena je još samo na 6 bližih kraških mjesta u srednjoj Hrvatskoj: špilja u kamenolomu Tounj, špilja Zala (Mikašinovića špilja), u špiljama na izvorima Gojak i Rudnica, Crnačkoj špilji i jami Mandelaja. Ova vrlo riedka spužva se smatra ugroženom vrstom jer je izravno ugrožavaju ilegalna odlagališta smeća, kanalizacija i kamenolom u Tounju, pa hidroenergetsko skretanje okolnih vodotoka. Zbog svega toga je Karst Waters Institute iz Virginie (SAD) ovo područje 2003. god. proglasio jednim od deset najugroženijih kraških ekosustava na svietu.

Abstract

Ecological catastrophes at eastern Adriatic: - One offers an updated survey on the recent destroying of original ecosystems in eastern Adriatic coast and islands, resulting by mass extinctions of numerous endemics and relics over larger areas. The most radical these eco-catastrophes recently are: destroying of Neretva river delta, extermination of the richest natural forests at Vinodol valley, devastating of SE. part in Krk island around port Baška; but also other minor ecocides as e.g. of eastern insular lakes and sand dunes in Mljet island, devastated coastal waterfalls in Zrmanja river canyon, destroyng inland canyons of rivers Dobra and of Tovunčica, ...etc.

Literatura

• Borzan, Ž. et al. 1992: Hrvatski biljni endemi. Zbornik: Šume u Hrvatskoj, str. 223-236, Šumarski fakultet Zagreb.
• A.Ž. Lovrić 2004: Sječa crne jele razotkrila lanac eko-kriminala. Pannonisches Jahrbuch 2004: 366-368, Literas - Universitatsverlag, Wien.
• A.Ž. Lovrić & M. Rac 1989: Mediteranska močvarna vegetacija i florne zanimljivosti uz donju Neretvu od Čapljine do mora. Zbornik '100 godina Zemaljskog muzeja BiH' Sarajevo, str. 333-340.
• M. Rac & A.Ž. Lovrić 1988: Botanical peculiarities of the Dalmatian lagoons in Neretva delta. Rapports CIESM ser. Lagunes 31: E - II/5, Monaco.
• M. Rac, 1994: Botaničke osobitosti Vinodola i Viševice i njihov geobotanički položaj medju primorskim Dinaridima. Doktorska disertacija 279 + 122 str. Sveučilište u Zagrebu (Abies p. 91-92 & 121-122).
• M. Rac & A.Ž. Lovrić, 2006: Botaničke osobitosti Vinodola. Vinodolski zbornik 11: 34 - 43, Crikvenica.

Poveznice

• Eko-staljinizam u Hrvatskoj
• Ekocidi oko Baške na Krku
• Prahrvatski i novi Aral
• Hrvatski fitoendemi
• Hrvatska crna jela

Referenca

Almost original compilation, combined from the diverse ecological field reports, and available by GNU license.