Ekocidi oko Baške na Krku

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Ekocidi oko Baške na Krku (razaranje ekosustava jugoiztočnog Krka, najveća eko-katastrofa naših otoka): - Ovo je originalni sažeti izvod iz auktorova doktorata (završno poglavlje): kao otvoreni izvornik dozvolom auktora se može slobodno kopirati bez izmjena uz citat izvora i auktora.

  • Izvornik: prienos iz Wikinfo, izvod iz auktorova doktorata A.Ž. Lovrić, Dr.Sc. Thesis, Sveučilište u Zagrebu 1995.
  • Auktor: Dr.sc. A.Ž. Lovrić, Herbarium Adriaticum (ADRZ 1995), Zagreb-Sesvete, HR-10360, Croatia

Abstract

Ecocides at port Baška (destroyed ecosystems in SE. Krk island, the biggest eco-catastrophe of Adriatic isles): - A half century ago, southeastern Krk isle at port Baška was the wery richest area of the endemic and relict flora and fauna within Adriatic Archipelago. However due to state indolence and by violence of local authorities, this area up today is very devastated and rarities almost exterminated, replaced by bare lands or by banal imported exotics, all finishing in a subtotal eco-catastrophe and unnatural banalizing of that devastated area.

Proslov

Ekocid (iz klasičnog oikos = kuća-stanište + occidere = ubiti-uništiti): taj izraz označuje uništavanje živih vrsta (bilja i životinja), prvenstveno riedkih endema i relikata kroz jače pogoršanje i razaranje njihovih životnih uvjeta, što im onemogućuje dalje preživljavanje i vodi izumiranju. Ljudi to većinom rade nehotice iz primitivnog neznanja, ali neki kulturniji i obrazovaniji isto čine takodjer i zlonamjerno u ratu ili zbog neke materialne koristi.

Prirodno uništenje i banalizacia jugoiztočnog Krka oko Baške, kao donedavna najbogatijeg raznolikog prostora prirodne flore i faune medju jadranskim otocima s najviše južnih endema, sada je dielom pretvoreno u banalni sadjeni kič-krajolik uvoznih egzota bez eko-vriednosti. Osobito duž dna Bašćanske doline u zaledju uz rječicu Velarika, kao i uzduž obala Bašćanskog zatona prvotna bogata i osebujna prirodna vegetacia s nizom posebnih hrvatskih endema, odnedavna je obalnim gradnjama i kanalizaciom vodotoka dosad većim dielom uništena i iztriebljena, ter proširenjem novih kupališta i kampova naokolo zamienjena korovima i dielom nasadima pomodnih egzota iz Amerike, Kine i sličnih. Zamalo još jedino na višim otočnim brdima Divÿnske i Obzòve gore, ter na udaljenim obalnim klisurama izvan Baške je prvotna izvorna vegetacia s nekim brdskim endemima dosad tu još donekle očuvana u poluprirodnom stanju.

Dolina Dragabàška

Dolina Dragabàška (izvorni domaći naziv) ili nova umjetna jugo-kovanica tzv. "Baščanska Kotlina" (geomorfološki to nije kotlina !): Ovo je najveća otočna dolina na Krku, koja je predisponirana tektonskim spuštanjem između okolnih paralelnih grebena Divinske i Obzove gore (Magašić & al. 1976), a potom je u pleistocenu još oblikovana i ledenjačkom erozijom (Marjanac 1991). Na jugoistoku je kroz Bašćanski zaton ta dolina otvorena na burni Velebitski kanal, a na sjeverozapadu je zatvorena kraškim brdom Velihlâm (449 m) iznad Vrbnika, koje tu spaja lance Divÿnske (475 m) i Obzòve gore (569 m) sedlima na 300 i 320 m visine.

Kako je taj Hlam donekle zaklonjen od najjače bure i posolice u međuprostoru većih grebena Divinske i Obzove gore, na njemu je manje nazočna eolska vegetacija. To je jedini veći vrh na Krku gdje prevladava obična pluviotermička zonacija poznatih klimaksa bjelograba i crnograba, pa trnjaka Paliuretum i zamjenskih travnjaka Chrysopogoni-Satureion kao na inim nižim primorskim brdima uz Jadran.

Niži flišni obronci doline Dragabaška, od sela Jurandvor do završnoga flišnog sedla Boina na Hlamu su većinom od eocenskih lapora i pješčenjaka, na koje su dielom uz rub nasipana veća erozijska točila i pleistocenske glacialne morene iz strmih grebena Divÿnske i Obzòve gore. Samo je niže jugoiztočno dno doline od Jurandvora do mora mlađa aluvijska naplavina iz postglaciala, kada je još duži Bašćanski zaton dosezao sve do Jurandvora (Magašić & al. 1976).

Iz flišnog sedla Boina pod Hlamom izvire rječica Velarîka (na novijim kartama pobrkana kao "Suha Ričina" = potok kod Novog Vinodolskog !), što je najveći i jedini stalni vodotok jadranskih otoka s pravom vodenom vegetacijom. Na 2 mjesta u gornjem koritu se ta rječica probija kroz poprečne kraške grebene gdje je usjekla kanjonske klance dubine 15-40 m i u njima su jedini naši otočni slapovi Velabàba i Žanàc visoki 12m i 15m.

U srednjem tieku uz najviši zaselak Šurâje je treći poprečni greben, gdje ta rječica za nižega ljetnog vodostaja dielom ponire i tad otječe podzemno na iztok kroz kras Divynske gore, pa na iztočnoj obali dotječe u Vinodolski kanal kao snažna vrulja Kanali pod klisurinama Butyžnice. Drugi nizvodni krak Velarike dopunjava se iz flišnih vrela oko sela Bašćanska Draga i kod Baške ulazi u Velebitski kanal (u kišnoj hladnijoj sezoni su oba korita spojena u isti vodotok Velarika).

U gornjemu nutarnjem dielu doline uzvodno od Jurandvora nema traga naselja do srednjeg vieka, što je dielom uzrok većeg bogatstva ovdašnje dolinske vegetacije. Prva su nutarnja brdska sela ranohrvatski Batomãl i Šurâje. Zatim nastaje stočarsko naselje Bašćanska Draga kad su od 13 st. tu naseljeni zarobljeni Tatari gdje je u selu još dosad vidljiv mongoloidni antropotip. Kasnije se u Jurandvor doselio i dio bosanskog plemstva izbjeglog pred Turcima nakon pada Kotromanića (bosanski grb je tu na više starih kuća). Danas pučanstvo sela u dolini živi od poljodjelstva i ovčarstva na okolnim brdima, a niže uz more od turizma i ribarstva.

Dolinska vegetacia

Zbog česte i jake posolice s burom je Velarika pri nižemu ljetnom vodostaju dielom poluslani vodotok s bazofilnom hidrovegetaciom, osim početnog vrela Boina s visinskim močvarnim cretom Blysmo-Juncetum thomasii. Nizvodno u koritu već raste poluslani Coleogeto-Zannichellietum maritimae i na brzicama Batrachio-Potamogetum siculi, a na slapovima Eucladio-Agrostietum filifoliae, pa uz vrela Eucladio-Adiantetum i u lokvama Samolo-Baldellietum ranunculoidis.

Duž potočnih obala su halofilne sitine Juncetum maritimi-acuti i Schoeno-Juncetum maritimi, pa obalne šikare Rubo-Viticetum i vlažne galerijske šumice Alno-Fraxinetum (submediterraneum). U donjemu aluvijskom koritu od sela Bašćanska Draga do mora su još donedavna rasli visoki sredozemni ševari Arundino-Typhetum domingensis pa vlažne šikare Vitici-Tamaricetum dalmaticae, obalne galerijske šumice Lycio-Populetum niveae i iza njih visoke poplavne šume Ulmo-Fraxinetum angustifoliae kao dolinski klimaks aluvija.

Dosad je većina ove bogate močvarne vegetacie tu uništena zbog besmislenoga pomodnog kanaliziranja toga jedinog vodotoka na otocima i jugo-betoniranja njegova korita (kao u Podunavlju). Prije se u kišno doba za višeg vodostaja višak vode odlievao i zadržavao u močvarama i potočnim rukavima - što je i po ljetnoj suši tu održalo stalni vodotok. Danas je to ljeti prazno betonsko korito pa nema ni vode za zaljevanje vrtova i oranica, ali za jačih kiša tim novim kanalom sada dojure katastrofalne bujice, koje nizvodno uz plažu pri pljuskovima donose nenadane razorne poplave s uništenim vozilima, utopljenima i mrtvima: npr. 1976, 1989, 2014, itd.

Na bočnim flišnim obroncima rubno izvan vlažnoga aluvijskog dna doline, između napuštenih vrtova i vinograda su travnjaci Filagini-Elymetum hirti, a na obroncma između vinograda cvjetne livade Centaureo-Orchidetum purpureae i primorske vrištine Genisto-Pteridietum taurici. Prvotne flišne šume Spartio-Quercetum pedunculiflorae (slične Vinodolu) su dosad još dielom očuvane uz selo Batomal i najbolje između slapova Žanàc i Velabàba u najvećoj otočnoj prašumi "Stari Darmũn".

Uz njih su tu i posebni zamjenski grmljaci Kalonymo-Swidetum australis i visoke zeleni Agrimonio-Hypericetum veronensis. Na kraškim grebenima koji strše iz dna doline npr. Šurâje i Smihovîl su oaze poluzimzelenih šumica Pistacio-Quercetum dalmaticae i zamjenski travnjaci Helichryso-Artemisietum. Po obćem sastavu i razporedu vegetacie je dolina Dragabaška razmjerno slična Vinodolu i Poljicama u Dalmaciji.

Plaža i slatine Zablàće

Bašćanski zaton (jugos. tzv. "Uvala Baške") i slanuše Zablàće: - Baška je jedno od najstarijih naselja na Krku (Magašić & al. 1976). Na sjeveru plaže su antički ostatci rimskih vila, crkvice, mozaika, vodovoda, itd. Kasnije srednjovjeko pučanstvo je tu miešano dielom liburnijskog i ranohrvatskog izkona, a nakon razaranja srednjovjeke gradine Korintija iztočnije na poluotoku Sokuol, prvo su se od 15. st. preselili u brdski kaštel na sjeveru Baške uz groblje Sv.Ivan i tek u novom vieku se spuštaju do sadanje luke Baška. Najdonji priobalni dio doline uz Bašćanski zaton je na jugoiztočnom Krku odnedavna podnio najveće prirodne degradacije zbog turizma i urbanizacie.

Tu je u postglacialu još bio produženi zaljev sve do sela Jurandvor, koji je u antici zatrpan nanosima rječice Velarika i sjevernog potoka Malarika što izvire vrelom Santiš iz kukova Veloćelo nad Jurandvorom (danas kaptiran za vodovod). Uz to vrelo je još donedavna bio ultrabazični nadignuti cret Drepanoclado-Centaureetum timbalii s najzapadnijom populacijom iztočne vodenjare Butomus junceus (B. scutariensis).

Uzduž velike bašćanske plaže duge 1900 m, do I. svj. rata je bila veća poluslana močvara Zablaće, širine do 400m u zaleđu sve do izoliranog brežuljka Smihovil, a usred nje je bila i dublja plovna laguna Jezeri. Ona je s razvitkom turizma i širenjem Baške na jug postupno zatrpana i isušena drenažnim jarcima, ali je njen srednji dio između ušća Vele i Malerike bio u poluprirodnom sastavu kao slana močvara Jezeri (100 x 300m) još pred petnaistak godina do kraja tisućljeća, odkad je većinom dosad uništena nasipavanjem novog autokampa i betoniranjem potočnih ušća u kanale.

Nedavnom izgradnjom vikend-naselja 'Zarok' na jugu plaže je također većinom uništena najbogatija raznolika vegetacia endemskih psamofita na pokretnim pješčanim dinama u južnom zaleđu plaže. To je ciglastocrveni karbonatni piesak od limonita (Fe2CO3 + CaCO3), a prvotne predratne dine su bile visoke i do 30 m, pa su se naizmjence preoblikovale pod udarima orkanske bure i erozije oborina. Odnedavna se zbog turističke izgradnje taj piesak razvozi po otoku za gradnju, iako je nalazište formalno (na papiru) zaštićeno kao tzv. "prirodni rezervat".

Vegetacia plaže i lagune

Još do 1970tih godina prije uništenja bašćanske lagune i pješčanih dina, u burnim obalnim močvarama i na pokretnom piesku uzduž velike Bašćanske plaže je obilno rasla u Kvarneru osebujna najbogatija vegetacia odpornih eolskih slanuša i psamofita, od kojih su dosad preostali tek neznatni fragmenti pred nestankom (Lovrić 1975, 1987, Lovrić & Korica 1985-89). Ovdje su ugroženi endemsko-reliktni psamofiti na zadnjem nalazištu već u izumiranju: Allium polycormium, Alyssum pagense, Asperula borbasiana (loc. clas.), Edraianthus caudatus, Leucanthemum platylepis ssp. borbasii (loc.cl.), Hypochaete ephedroides i dr.

Na šljunkovitom nasipu valutica uzduž velike plaže još donedavna su rasli Euphorbio-Glaucietum, a iza tog u vlažnim depresiama Agropyro-Inuletum crithmoidis i šikare Vitici-Tamaricetum dalmaticae. U južnom zaleđu na pokretnim pješčanim dinama bili su endemski psamofiti Edraiantho-Hypochaetum ephedroidis, pa na smirenom piesku Schoeno-Juncetum i Ononidi-Brometum, a u vlažnijim depresiama uz podvirna vrelca čak i ultrabazični nadignuti cretovi Drepanoclado-Centaureetum timbalii (dosad uglavnom uništeni).

Uzduž plaže u bivšoj obalnoj močvari Zablaće i uz raniju lagunu Jezeri rasle su na dnu vodenjare Coleogeto-Zannichellietum maritimae i u protočnim rukavima Velerike i Malerike Batrachio-Potamogetum siculi. Na olujim močvarnim obalama lagune i potočnih ušća bila je posebna eolsko-močvarna zonacija: na plićinama visoki sredozemni ševari Arundino-Typhetum domingensis, pa obalne sitine Erythraeo-Juncetum litoralis i u sezonskim lokvama Taraxaco-Fimbristyletum illyricae, a dalje na kopnu poluslane močvarne šumice Lycio-Populetum niveae i obalni paraklimaks poplavnih šuma Echinodoro-Fraxinetum angustifoliae, pa uz njih mozaično zamjenske vlažne livade Peucedano-Molinietum litoralis (jedine još u fragmentima očuvane na južnom rubu).

Od tih još donedavna raznolikih močvarica i psamofita, nakon nove degradacie dosad su preostali tek na južnomu pješčanom rubu sitni fragmenti Euphorbio-Glaucietum i Edraiantho-Hypochaetum, a donedavne močvarne šume uz plažu su uglavnom uništene i zamienjene umjetnim pomodnim nasadima egzota (Pittosporum tobira, Populus hybr.) i antropogenim korovnim šikarama Ailantho-Robinion. Na inim slobodnim plohama uz turističku plažu sad već više prevladavaju novi degradirani i banalni korovi: Rubo-Viticetum, Cynodonti-Plantaginetum coronopi i na odpadnim nasipima Erigeroni-Xanthietum, Scolymo-Marrubietum, Althaeo-Calystegietum sepium i sl.

Jugoiztok: obalne stiene

Na jugoiztočnom rubu od luke Baška, na Krku iztočnije od glavnog lukobrana Velariva se pružaju uglavnom strme stjenovite obale oko uvale Lupeška draga i burnog rta Kricin do veće šljunčane plaže Bunculuka. Taj je priobalni potez ranije do sredine 20. st. bio uglavnom nenaseljen s vinogradima, šumicama i tek jednom ribarskom kućicom na iztočnom rubu Bunculuke. Medjutim je odonda s novim proširenjem Baške na iztok, dosad ta obala većinom urbanizirana s vikendicama, asfaltnim putom i na kraju rubno s nudističkim kampom u Bunculuki.

Još donedavna do kraja 20. st. tu po strmim klisurastim obalama oko špilje Lupeška dražica i na strmom rtu Kricin je prirodno raslo više krčkih endema i disjunktnih relikata: grm crnocvjetni krčki kozlinac (Astragalus curictanus: glavno klasično nalazište !), pa endemska perunika Iris illyrica, još disjunktno-reliktni grmić Smilax balearica, a na višim kamenim obroncima iznad obale naše endemsko drvce Pistacia calcivora J.Rad. i crvenocvjetni južni jasen Fraxinus argentea, kao disjunktni relikt iz inih sredozemnih otoka. Sve te biljne osebujnosti su novim proširenjem Baške spram iztoka dosad većinom uništene: P. calcivora i Fr.argentea su uglavnom potisnuti gradnjom niza vikendica i oko njih novim egzotičnim nasadima brucijskog bora (Pinus brutia).

Obalni endemi na stienama dosad su takodjer iztriebljeni: prvo je na stiene uz Lupešku dražicu, baš usred glavnoga klasičnog nalazišta endemskog kozlinca nametnuta partizanska spomen-ploča jugoborcima što su se tu izkrcali prepadom iz Like pri osvajanju otoka Krka, - a klasični krčki endemi oko te jugo-ploče su 'očišćeni' tj. iztriebljeni. Potom je obalna špilja Lupeške drage dosad još betonski zatrpana i baš tuda je probijena asfaltna obalna cesta uz izgradnju niza novih vikendica s posadjenim egzotima sve do kampa uvale Bunculuka. Potom je dosad ovuda većina donedavnih endema i relikata uništena i iztriebljena, tj. zamienjeni su banalnim agavama, opunciama i sličnima uvoznim egzotima.

Bosãr i poluotok Sokuõl

Iztočno od Baške, poluotok Sokuõl i dolina Bosãar tvore krajnji, najiztočniji izdanak otoka Krka nasuprot Senju, pa su na najžešćem udaru česte bure i jake posolice. Sokuõl je strmi vretenasti greben od numulitnog vapnenca i breča visok 134m, a dug 3 km smjerom NW-SE. Na jugu je od Krka odvojen dubokim kanjonskim zatonom Velalukà i na iztoku uvalom Malalukà, a između njih ga s Krkom spaja niska flišna dolina Bosaar u sredini s poluslanim jezerom (sada dielom nasipano za camping).

Odnedavna su dosad jugoiztočne obale Krka od Baške do zatona Velalukà uz more većinom umjetno pošumljene brucijskim borom (Pinus brutia) s nizom šljunčanih uvala za kupače (nudiste), a oko tih nasada su izvorni trnjaci tipa Paliuretum i niže uz more Rubo-Viticetum. U sjevernoj uvali Malalukà su prvi ranoantički tragovi pomorske luke Liburna tzv. Portîć s kamenim ostatcima priveza i brodskih dokova, a potom je od Kristova doba tu bilo antičko rimsko naselje. Na susjednom grebenu poluotoka Sokuol su srednjovjeke ruševine velike starohrvatske i bizantske gradine Corinthia (čakav. Uri-Kworÿta), koju je razorila Venecija i preživjelo pučanstvo se preselilo zapadnije u Bašku (Magašić & al. 1976).

Donedavna nepoznata iztočnija flora Sokuola i doline Bosaar je dosta bogata s 319 kopnenih vrsta, a osobito se tu iztiče niz kvarnerskih i užih endema (Baška-Prvić): Allium horvatii (loc. cl.), Alyssum pagense, Anthyllis tournefortii (loc. cl.), Asperula dalmatica, As. borbasiana, As. rigens, Astragalus dalmaticus, Aurinia media, Carlina fiumensis, Centaurea aliena, C. rossiana, C. X rabensis, Drypis X degeniana, Iris swertii, Leucanthemum platylepis, Limonium liburnicum, Medicago pironae, Peucedanum crassifolium, Peltaria crassifolia, Phyllitis hybrida, Senecio fluminensis, itd.

Duž burnog grebena Sokuol prevladavaju eolske gorske stepe Festucetum illyricae-valesiacae (najniže obalno nalazište) i u ponikvama Festuco-Poetum bulbosae, a na kamenim strminama Drypidetum jacquinianae. Na nižim kamenjarama uz more je Helichryso-Artemisietum i u kamenim uvalama Salvio-Euphorbietum fragiferae, a na šljunkovitim plažama Euphorbio-Glaucietum i uz ruševine Verbasco-Onopordetum.

Duž olujne sjeveroiztočne obale poluotoka, na nizu klisurastih odsjeka (do 120 m) raste Campanulo-Centaureetum i na točilima Drypido-Peltarietum crassifoliae, a u špiljama majsjevernije Eucladio-Phyllitidetum hybridae. Na olujnim kamenim rtovima je Artemisio-Salsoletum, a uz uvalu Velaluka na kamenoj obali Plantagini-Limonietum, u prokapnim špiljama Eurrhynchio- Adiantetum visianii i Adianto-Centaureetum rabensis.

Na flišnoj prevlaki Bosaar je travnjak Filagini-Elymetum i na kosim obroncima Ononidi-Brometum condensati. U močvarnoj laguni Bosaar je na dubljoj sredini Bolboschoeno-Scirpetum litoralis, a na močvarnom rubu Jucetum maritimi-acuti i Schoeno-Juncetum maritimi. Tu šume izostaju, a od šikara je oko lagune Bosar grmoliki ekoton Vitici-Tamaricetum dalmaticae i uz plaže Rubo-Viticetum agnicasti, a na olujnom grebenu Sokuola jastučasti trnjaci Osyrio-Prunetum ramburii i u zaklonjenim ponikvama Paliuretum s.lat.

Novouništeni endemi i relikti

Ovdje sliedi sažeti kritičko-dokumentarni popis od pedesetak nedavno uništenih i iztrjebljenih endema i relikata otočne flore i faune u najvećem novijem eko-pustošenju na Jadranu, koje su na jugoiztoku Krka oko Baške zadnjih desetljeća od 1970tih dosad svojim nerazumnim i nestručnim postupcima odreda likvidirale općinske vlasti + hotelsko poduzeće i promašena vodoprivreda po ruskom modelu. Zadnji domaći čelnik koji se tu bar donekle stvarno brinuo za eko-očuvanje ove osobite flore i faune (endemi, relikti itd.) bio je pomorski kap. Josip Dekanić.

Nakon njegove smrti, idući noviji lokalni moćnici ovdje si redom dopuštaju (i dielom promiču) "eko-smak svieta" tj. uništenje i zatorbu sve te osebujne i riedke lokalne flore i faune, ter dielom u zamjenu dosadnje kičastih egzota (uz prazne utješne eko-fraze). Za pojedine riedke i tu iztrjebljene vrste u idućem popisu se prvo daje službeno medjunarodno latinsko ime i auktor, pa pripadna viša grupa, zatim je s navodnicima domaći izvorni čakavski naziv ('književnih' srbohrvatskih većinom ni nema), ter na kraju područje na Krku i okolici gdje su donedavna bili.

Endemi otočne faune:

Navode se samo važnije, nedavno iztrjebljene najrjedje životinje iz širje okolice Baške:

  • Mihovilia hadriaca Yosh. (Valencieniidae: zadnja vrsta), 'velatàgna': Malaluka + Senjska vrata
  • Sarcobotrylloides superbus Drasch. (Tunicata), 'morsko jaje': Sokuol, Bracol, Prvić
  • Bombina variegata kolombatovici (Bedriaga) - Anura, 'ćukàvac': Velarika + jezerce Bosar
  • Triturus schreiberi/tommasinii Wolters (Urodela), 'vodnakùšćer': Velarika + jezerce Bosar
  • Apus pallidus illyricus (Tchusi) - Aves, 'mićakosîr': Pohliba i N.Goli
  • Oceanodroma leucorhoa castro (Harc.) - Aves, 'garklinka': SW-stijene Prvića (Senjska vrata)

Područni florni endemi:

  • Pinus freyeri Etting. (P. nigra ssp.croatica) - Coniferae, 'macãr': Prvić + Zarok
  • Pistacia calcivora Rad. (Anacardiaceae), ' 'šmardèla': Baška + Biokovo
  • Viburnum X naronitanum (Maly) Fuk (Caprifoliaceae), 'šibika': Velarika + Neretva
  • Frangula anceps Beck (Fr. alnus X rupestris), Rhamnaceae: Velarika + Istra (uz potoke)
  • Tamarix dalmatica Baum (Tamaricaceae), 'vela tamariš': Velarika + Neretva (slane močvare)
  • Astragalus hinkei Sadl. (As. curictanus), Leguminosae, 'ćarna krasica': Kricin + Pohliba
  • Peucedanum crassifolium Hal.& Zahl. (Apiaceae), 'orÿšac': Baška + Prvić + Grgur
  • Limonium dictyophorum (Tsch.) Erb. (Statice suberecta Borb.), 'vela runćica': Baška + Prvić + Stinica
  • Plantago wulfenii (Wild.) Spr. (Plantaginaceae), 'veli tarbùsić': Baška + Prvić + Goli
  • Asperula borbasiana Korica (Rubiaceae), 'melna malinèla': piesci Zarok + Prvić
  • Asperula dalmatica M.Gan. (A. fragilis Wol.), 'malinêl vakamÿku': Baška + Prvić + Grgur
  • Peltaria crassifolia (Morton), Cruciferae, 'mohùnica': Baška + Prvić + Grgur + Goli
  • Cerinthe smithiae Kern. (Boraginaceae): Baška + S.Marko + Jurjevo (kamene obale)
  • Vulneraria tournefortii M.Gan. (Anthyllis tourneforti Schul.), Leguminosae, 'rumâna rôžica': Malaluka + Prvić + Goli
  • Centaurea hutteri Hay. (C. petteri auct.), 'mića metlÿna': Baška + Mosor + Sinj
  • Centaurea X rabensis Hić. (C.liburna X dalmatica): Velaluka + Grgur + Lopar (špilje)
  • Edraianthus caudatus (Vis.) Rchb. (E.dalmaticus X tenuifolius Lak.), 'vela angelica': Baška-Zarok (R.Kotari + Livno)
  • Leucanthemum platylepis Borb. (L. borbasii Hić.), 'hermêl': Baška + Prvić + Vinodol (obala)
  • Iris swertii Lam. (Iridaceae), 'bela kukùrika', kamene obale: Malaluka + Prvić + Jurjevo + Prizna
  • Allium polycormium Yosh. (Liliaceae), 'divjaćesân': piesak Zarok kod Baške (izumire)
  • Phyllitis reichardtii (Harač.), Aspleniaceae, 'velaškraplũn': Malaluka + Grgur + Lošinj

Disjunktni relikti u nestanku

Tu su obuhvaćene najrjedje južne biljke tek s malobrojnim vrlo udaljenim nalazima, kod nas u izumiranju i nedavno su iztrjebljene na Krku tj. uglavnom oko Baške:

  • Acer obtusifolium Sb.& Sm. (Aceraceae), 'zimnašestÿl': Vinca + Čabulja (+ Epir)
  • Fraxinus argentea Lois. (Ornus purpurea M.G.), Oleaceae, 'mićajesèn': Baška + Grgur (Korzika, Sardinia)
  • Cotinus taurica M.Gan. (C. velutina/pauli Rad.), Anacardiaceae, 'mićarũj': Baška + Velebit-obala (Krim)
  • Lonicera stabiana Guss. (Caprifoliaceae), 'kanòvina': Baška (Korzika + Sardinia)
  • Cerasus cupaniana (Ten.) Nym. (Prunus baldacii Penz.), Rosaceae, 'senjùda': Baška + Biokovo (Sicilia)
  • Salix micans Anders (Salicaceae), 'velažùkva': Velarika + Neretva (Turska)
  • Populus nivea Willd. (P. heteroloba Dode), Salicaeae, 'belalÿb': Velarika + Kupa + Neretva (jug Sredozemlja)
  • Euonymus bulgarica Vel. (Kalonymus floribunda Stev.), Celastraceae, 'biškupić': Velarika + Zrmanja (Bugarska)
  • Alaternus myrtifolia (Wilk.) Nym. (Rhamnaceae), 'komorÿć': St.Baška + Grgur (Španjolska)
  • Medicago pironae Vis. (M. pseudorupestris Hay.), Leguminosae, 'ditêlnica': Baška + Selce (ušće Soče)
  • Euphorbia pithyusa L. (Euphorbiaceae), 'zecji mlikac': Baška + Prvić (španjolski otoci Pityusi)
  • Rumex suffruticosa (Wilk.) D.C. (Polygonaceae), 'kisèlćina': Baška + Prvić (Sardinia, Magreb)
  • Alyssum tavolarae Briq. (Cruciferae), 'turica vakamÿku': Baška + Prvić + Goli (Korzika + Sardinia)
  • Centaurium limonifolium Greut. (Erythraea rhodensis Bois.& Reut.), Gentianaceae, 'velakîtica': piesak Zarok + Egejski otoci
  • Aristolochia insularis Nardi & Arrig. (Aristolochiaceae), 'vela jabucÿna': Velarika + Neretva (Tirenski + egejski otoci)
  • Inula acutifolia Pasq. (I. mediterranea Kerg.): Kormat + Galun + Goli (tirenski + egejski otoci)
  • Pallenis croatica Rchb. (P. microcephala Hal.), 'rumena sikàvica': Kvarnerski + egejski otoci
  • Parilax willkommii M.Gan. (Smilax balearica Willk.), 'nerezÿna vakamÿku': Kricin + Prvić + St.Baška (Baleari)
  • Butomus junceus Turc. (B. scutariensis Čern.), Butomaceae, 'vodenzùkvić': potok Santiš + Skadar (Azov + Kaspi)
  • Pteridium tauricum Grosg. (Pteridaceae), 'paprutÿna': Batomal + Lopar (Krim, Zakavkazje)
  • Hippochaete ephedroides M.Gan. (Equisetum scabrum Milde), Equisetinae, 'melna vadÿna': Zarok + Velaluka + Lopar (Grčka, Turska)

Glavna literatura

  • Ž. Borzan i sur. 1992: Hrvatski biljni endemi. In Đ. Rauš (ur.): Hrvatske šume, p. 424 - 440, Šumarski fakultet, Zagreb.
  • S. Grandić & A.Ž. Lovrić 1976: Baščanske plaže i njihova vegetacija. Krčki zbornik, 8: 194 - 202.
  • B. Korica, A.Ž. Lovrić 1979: Ekologija i zaštita psamofita sjeveroistočnog Jadrana. Zbornik 2. Kongr. Ekol., 1: 205 216, JAZU, Zadar.
  • A.Ž. Lovrić & I. Volarić 1976: Flora i fauna jugoistočnog Krka, otoka Prvića i okolnog mora. Krčki zbornik 8: 34 - 40.
  • I. Volarić 1954: Prilog poznavanju flore i vegetacije jugoistočnog dijela otoka Krka (dipl. rad), 142 str. Prirodosl.- matem. fak. Zagreb.

Poveznice

Reference

Original condensed digest from Dr.Sc. Thesis (terminal part) by A.Z. Lovric 1995 in University of Zagreb, from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 1995): if quoted author and source, free for copying without changes.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Ekocidi_oko_Baške_na_Krku&oldid=17780"