Francuzki i naši galicizmi

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Francuski jezik)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Francuzki i naši galicizmi: Francuzki jezik (ISO 639-3: fra, fran. langue française, eng. French language, njem. Frazösische Sprache, jugosrb. francuski, kajk. francezka špreha, primor.polučak. franćèski jazîk, otočno-bodul. gan-geldýški), je jedan od većih romanskih jezika koji se službeno najviše rabi u Francuskoj i njenim prekomorskim departmanima i teritorijima, u Belgiji (uz flamanski i njemački), Luksemburgu (uz luksemburški i njemački), Monaku i Švicarskoj (uz njemački, talijanski i retoromanski), u istočnoj Kanadi (poglavito pokrajina Québec), pa u bivšim francuzkim i belgijskim koloniama osobito u Africi. Njime se koristi 77 miliuna stanovnika na Zemlji kao prvim materinskim jezikom i 52 miliuna ljudi kao drugim naučenim jezikom, pa je s ukupno 129 miliuna frankofona (procjena iz god. 1999.) francuski jezik po brojnosti govornika deseti na svijetu.

Francuzki jezik uz engleski i njemački, jedan je od 3 glavna radna jezika koje rabi Europska komisija. Po pravilu se od svakog predsjednika Europske komisije očekuje da dobro govori francuski jezik. Ovakva važnost francuskog jezika u EU je posljedica toga što je Francuska jedna od država osnivača EU, pa je i glavno sjedište institucija EUnije Bruxelles uglavnom frankofonski grad, a isto tako i drugo sjedište Strassbourg. Po podatcima iz 2006, francuski jezik je materinski za 12% ili 1/8 pučanstva EU, a može ga govoriti preko 1/4 ili 26% stanovnika EUnije. Izvan francuskoga govornog područja se francuski najviše uči još u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Rumunjskoj i na jugu u zemljama Mediterana (jedino uglavnom ne u Hrvatskoj).

Résumé

Français et gallicismes croates: Le français est une langue indo-européenne de la famille des langues romanes. Le français s'est formé en France (variété de la « langue d’oïl ») et est aujourd'hui parlé sur tous les continents par environ 200 millions de personnes dont 115 milions de locuteurs natifs1, auxquels s'ajoutent 72 millions de locuteurs partiels (évaluation 2010). Elle est une des six langues officielles et une des deux langues de travail (avec l’anglais) de l’Organisation des Nations unies, et langue officielle ou de travail de plusieurs organisations internationales ou régionales, dont l’Union européenne. Après avoir été à l’époque de l’Ancien Régime français la langue des cours royales et princières, des tsars de Russie aux rois d’Espagne et d'Angleterre en passant par les princes de l’Allemagne, elle demeure une langue importante de la diplomatie internationale aux côtés de l’anglais et de l’espagnol.

La langue française est un attribut de souveraineté en France: la langue officielle de la République française est le français (Constitution de 1958). Elle est également le principal véhicule de la pensée et de la culture française dans le monde. La langue française fait l’objet d’un dispositif public d’enrichissement de la langue, avec le décret du 3 juillet 1996 relatif à l'enrichissement de la langue française. La langue française a cette particularité que son développement et sa codification ont été en partie l’œuvre de groupes intellectuels, comme la Pléiade, ou d’institutions comme l’Académie française. C’est une langue dite « académique ». Toutefois, l’usage garde ses droits et nombreux sont ceux qui malaxèrent cette langue vivante, au premier rang desquels Rabelais et Molière: il est d’ailleurs question de la «langue de Molière».

Abstract

The French language (French: français) is a Romance language that was first spoken in France, Belgium, Luxembourg, Quebec and Switzerland, then also overseas in west Africa and eastern Canada, etc. About 200 million people speak French as a native or a second language. It has also been one of the roots of other languages such as Haitian Creole language. Like most Romance and other languages, its nouns have genders that are divided into masculine (masculin) and feminine (féminin) words.

Francuzki jezik u svijetu

Iako je tek treći po broju govornika medju romanskim jezicima (iza španjolskog i portugalskog), francuzki jezik sa 67.838.450 materinskih govornika u svijetu je i dalje geopolitički jedan od važnijih romanskih jezika. Dok je još u 19. stoljeću i na početku 20. st. imao status glavnoga svjetskog jezika, tijekom 20. stoljeća je francuski dosta izgubio na važnosti, pa ga se kadkada još smatra tek jezikom kulture i diplomacije. Ipak osnutkom i djelatnošću Medjunarodne organizacije Frankofonije (L'Organisation Internationale de la Francophonie) i različitim vrstama suradnje Francuske i Belgije s bivšim koloniama, pa promičbom francuzkoga u svijetu i prije svega brzim demografskim rastom brojnih zemalja članica Frankofonije i opismenjivanjem pučanstva u njima pretežno u Africi, - u kojima je francuski obično jedan od službenih jezika, donedavni trend stagnacije francuskoga je zaustavljen, pa se u zadnjih par desetljeća mogu primijetiti posve drukčija gibanja.

Francuski jezik sada uči 89.634.000 ljudi u svijetu (porast je skoro 10% u 7 godina - od zadnjeg istraživanja 1998.), što ga čini drugim najviše naučenim svjetskim jezikom odmah nakon engleskog. Od toga broja 37,26% se odnosi na subsaharsku srednju Afriku, 30,9% na Europu, 20,1% na Sjevernu Afriku i Bliski Istok, 9,47% na Sjevernu i Južnu Ameriku, a 2,25% na Aziju (bez Bliskog Istoka) i Oceaniju.

Materinski narodni

Kao domaći nacionalni jezik se francuski govori u državama: Francuska (53.200,000: 2005), Andorra (2.400: 1986), Francuska Gijana, sjeverozapad Italije (oko 100.000: Harris 1987.- regionalno je službeni), Luksemburg (13.100: Johnstone 1993), Martinique (9.000: 2004), Wallis i Futuna (120: Johnstone 1993). Ostalo: Alžir (111.000: 1993), Kambodja, Tunis (11.000: 1993), Velika Britania (14.000: 1976 Stephens), a služben je na Kanalskim otocima), SAD (1.640.000: 2000).

Kao službeni jezik

Kao službeni jezik: Belgija (4.000.000: Harris 1987), Benin (16.700: Johnstone 1993), Burkina Fasso, Burundi (2.200: 2004), Kamerun, Kanada (6.700.000: 2001); Srednjoafrička Republika (9.000; 1996), Čad (3.000: 1993); Komori (1.700: 1993); Kongo (28.000: 1993); Obala Bjelokosti (17,500: 1988); Demokratska Republika Kongo; Džibuti (10,200; 2006), Ekvatorska Gvineja, Francuska Polinezia (25.700: 2000), Gabon (37.500: Johnstone 1993), Gvadalupa (7.300: 2004), Gvineja, Haiti (600: 2004), Indija (12.000). Libanon (16.600: 2004), Madagaskar (18.000: Johnstone 1993), Mali (9.000: Johnstone 1993), Mauricius (37.000), Mayotte (2.450: Johnstone 1993), Monaco (17.400: 1988), Nova Kaledonia (53.400: 1987), Niger (6.000: Johnstone 1993), Réunion (2.400: Johnstone 1993), Ruanda (2.300: 2004), Saint Pierre et Miquelon (5.110: 1967), Senegal (20.000: 2006), Sejšeli (980: 1971), Švicarska (1.490.000: 2000), Togo (3.000: 1993) i Vanuatu (6.300: 1995).

Kratka povijest jezika

Obično se smatra kako su pisane Zakletve iz Strasbourga (les Serments de Strasbourg) iz 842. prvi prepoznatljivi tekst napisan na protofrancuskom. Kralj François I. je godine 1539. naredio neka francuski bude službeni javni jezik administracije i dvora u Francuskoj. God. 1634. je osnovana Francuska akademija (Académie française), koja se osobito bavila „Unapređenjem i zaštitom francuskog jezika“. Od 17. stoljeća je francuski postao lingua franca evropskih plemića, prvo u centralnoj, a u 18-om i 19-om st. u istočnoj Europi: Poljska, Rusija, Rumunjska.

U ovo doba je Francuska postala kolonialnom silom, čime je postavila osnovicu za širenje francuskog jezika izvan Europe. Belgija koja je stekla neovisnost 1830., takodjer je uvela francuski jezik u svoje kolonie. U 18. st. je francuski postao glavni jezik na području medjunarodnih odnosa i diplomacije umjesto ranijega latinskog. Kasnije je stvaranjem kolonialnog carstva Velike Britanije u 19. st. i porastom moći SAD-a u 20. st., to stanje promijenjena u korist engleskog jezika.

Francuski jezik je bogat područnim dialektima, koji se tamo nazivaju i patois. Oni se u osnovi dijele na sjeverne (Langue d'oïl koji je bliže standardnom jeziku), pa južne (Langue d'oc pod utjecajem oksitanskog jezika) i franko-provansalske (Franco-Provençal).

Etimologia i tudjice

Većina riječi u francuskom potječe iz latinskog jezika ili je izvedena iz grčkolatinskih osnova riječi. Mnoge riječi imaju dublete, pa je jedna inačica iz latinskoga, a druga je narodnjačka. Primjer za to su mnoge imenice i izvedeni pridjevi kao npr.: mère / maternel, frère / fraternel, froid / frigide, œil / oculaire, sûreté / sécurité i slične. U francuskomu se često stvaraju novotvorbe (neologizmi) koji zamjenjuju novije posudjenice osobito engleske: npr. baladeur sada zamjenjuje engleske riječi walkman i diskman.

Procijenjuje se kako najmanje 13% francuzkog rječnika tvore posudjenice tj. oko 4.200 riječi: 1.054 riječi su iz engleskog jezika, 707 iz talianskoga, 550 iz staronjemačkog, 481 iz starih galoromanskih jezika, 215 iz arabskoga, 164 iz njemačkoga, 160 iz keltskoga, 159 iz španjolskoga, 153 iz nizozemskog, 112 iz perzijskog i samskrita, 101 iz raznih indianskih jezika, 89 iz raznih azijskih jezika, 56 iz raznih afroazijskih jezika, 55 iz raznih slavenskih i baltičkih jezika i 144 iz raznih inih jezika.

Primjerni tekst

Član 1. Obće deklaracije o ljudskim pravima:

  • Tous les êtres humains naissent libres et égaux en dignité et en droits.

Ils sont doués de raison et de conscience et doivent agir les uns envers les autres dans un esprit de fraternité.

Gramatički skelet

Završni suglasnik u riječima se uglavnom ne izgovara. Slova n i m se ponekad ne izgovaraju. Francuski se čita „tečno“, što znači kako se završni suglasnici često spajaju s idućom riječi. U pisanju se rabi pet vrsta naglaska: akut ´, gravis `, circomflex ˆ, umlaut ili trema ¨ i donja cedilla ¸.

Francuski razlikuje 10 glagolskih vremena: 5 prostih i 5 složenih. Prosta (jednostavna) su sadanje vrijeme (le présent), imperfekt (l'imparfait), futur (le futur), subjunktiv prezenta (le subjonctif) i kondicional sadanji (le conditionnel). Složena su: složeni perfekt (le passé composé), pluskvamperfekt (le plus-que-parfait), futur perfektni (le futur antérieur), subjunktiv imperfekta (le subjonctif passé) i kondicional prošli (le conditionnel passé).

Francuski razlikuje uljudno obraćanje od svagdanjega prijateljskog. Za uljudno obraćanje rabi se drugo lice množine (vous). Izgubio je deklinaciju koja je postojala u latinskom jeziku. Francuski jezik razlikuje dva gramatička roda: muški i ženski.

Vrste riječi ili classes des mots, parties du discours su tradicijski podijeljene u dvije skupine: promjenjive riječi (imenica, pridjev, glagol, zamjenica i član) i nepromjenjive ( prilog, prijedlog, veznik, uzvik)

  • Padež ili le cas u francuskom jeziku su istovjetni padežima u hrvatskom. Razlika je u tome što francuska deklinacija nije morfološki razvijena kao hrvatska te se zbog toga, za izricanje različitih padeža, francuski jezik služi prijedlozima, na primjer: N. la maison - G. de la maison. Morfološka opozicija javlja se prilikom tvorbe množine:

N. sg. la maison - N.pl. les maisons
Brojevi ili les numéraux ne postoje kao zasebna gramatička kategorija nego čine dio pridjeva te se obično nazivaju les adjectifs numéraux.

  • Glagolska vremena: Francuski razlikuje četiri načina, a svaki način izriče nekoliko vremena:
    • a) indikativ - présent, passé composé, passé antérieur, imparfait, plus-que-parfait, passé intérieur, futur simple i futur composé
    • b) subjunktiv - présent, passé, imparfait, plus-que-parfait
    • c) kondicional - présent, passé
    • d) imperativ - présent ; passé
  • Glagolska stanja: aktiv, pasiv
  • Participi: sadašnji, prošli
  • Rod imenica: muški (masculin), ženski (féminin)
  • Pomoćni glagoli: avoir (imati), être (biti)
  • Načini: indikativ (indicatif), subjunktiv (subjonctif), kondicional (conditionnel) i imperativ(impératif)

Kraći pregled fonetike

Samoglasnici (vocaux)

Glas koji se čuje Kako se piše

[a]= a

[u]= ou

[i]= i, y

[o]= o, au, eau

[e]= è, ê, ai, ei (u principu e s kvačicom (osim é ))

[é]= (isto kao i e, samo su malo usta razvučenija, može se čitati isto kao i e) é, ed, ez, er (na kraju riječi, npr parler i parlez se izgovaraju [parlé ]

[ü]= (ili fućkajuće i), kaže se i, samo se skupe usne u krug kao da će se reći u

[ø]= (ili muklo e), englesko e u the= e (bez ikakve kvačice, osim kad je prvo slovo u riječi, tad se čita normalno), eu

[ö]= (ili muklo eu). Glas sličan hrvatskom poluglasu ugh, kada je netko zbunjen, kad se ne zna što je neko rekao, ugh = eu, œ, (npr. provocateur [provokat r]

a, o i ö imaju 2 verzije otvoreniju i zatvoreniju, ali se na to manje više ne obraća neka pažnja

Nazali u francuskom su samoglasnici koji ti se sastoje od kombinacije nekog samoglasnika +n ili m, s time da ti se n (ili m) pročita tiho, ili da se skoro uopće ne čita

  • Nazali

Glas koji se čuje Kako se piše

nazalno u (čita se a s zaobljenim usnama+ tiho n)= un, um

[ẽ] (a + tiho n)= ain, ein, aim, eim, in (općenito neki samoglasnik(ili ništa čak +in )

razlika između nazalno u i ẽ je nestala u govornom francuskom, tako da se oboje mogu pojednostaviti kao a + tiho n.

[õ] (o + tiho n)= on, om

[ã] (o s razvučenim ustima + tiho n)= an, en, am, em

razlika između [õ] i [ã] je da su kod prvog usne zaokružene, kao kod pravog o, a kod drugog razvučene kao u a, ali u brzom govoru se to neće opaziti. Ako je slučajno n ili m duplo npr. vienne onda ti glas nije nazal i čita se normalno [vjen] ako iza n ili m postoji drugi samoglasnik, glas nije nazal i čita se normalno npr. ananas [anana] glagoli u trećem licu prezenta dobivaju nastavak –ent, koji se uopće ne čita (iznimka)

  • Specialne kombinacie:

Glasovi koji se čuju Kako se pišu

[j]= i +samoglasnik (npr. ie=je)

[wi]= ou+i (npr. oui [wi])

[vi]= ui (npr. huit [vi])

[wa]= oi (npr. moi [mwa])

Kombinacija ay se čita kao ai+i dakle ej. Općenito y je kao 2 i (ali to nekada ne dođe do izražaja). Ako su na samoglasniku 2 točkice, kombinacija samoglasnika se ne čita, već se čitaju odvojeno, npr. noël [noel]

Suglasnici (consonnes)

Manjeviše su isti kao i hrvatski (s time da se h ne čita, pe ima i još neke razlike)

Glas koji se čuje Kako se piše

[š]= ch

[k]= qu, k, c (uvijek osim ispred e & i)

[g]= g (uvijek osim ispred e & i)

[nj]= gn

[r] (malo se drugačije izgovara, vuče na rh) =r

[f]= f, ph

[s]= s, c sa cedillom (kvačicom ispod slova), c ispred e & i

[z]= s između samoglasnika, z

[ž]= j, g ispred e & i

dupla slova se čitaju kao da je samo jedno napisano

  • Specialne kombinacie:

Glasovi koji se čuju Kako se pišu

[ej], [aj]= ail, eil, eille, aille, ille, il (npr. chandail [šandaj], vermeil [vrmej], grisaille [grisaj], viellard [vjejard], versailles [versaj], soleil [solej])

[s]= ss između samoglasnika [si], [se]= ti+on, ti+al, ti+el, ti+eux (npr. station [stasiõ], nation[nasiõ],démocratie[démokrasi], impartial[ãparsial], potentiel [potensiel],ambitieux [ãbisiöz]

[ks]= x (manje-više)

[gz]= x (među samoglasnicima) npr. example [egzãpl]

[s]= x (nekad)

Na kraju riječi koja ima više od jednog sloga, zadnji suglasnik (osim ako nije c,r,f,l) se ne čita. Ako iduća riječ počinje sa samoglasnikom (ili sa h) neki se suglasnici onda dodaju toj riječi, a riječi se spajaju. Npr. nous avons [nuzavõ]. S tim što vrijedi da glasovi na kraju riječi postaju:

Glasovi na kraju riječi čitaju se kao

s= [z]

x= [z]

d= [t]

Kreolski jezici iz francuzkog

Francuski kreolski jezici (privatni kod: ofbc) jesu kolonialni jezici koji su utemeljeni na francuskom jeziku, tj. imaju jaki utjecaj tog jezika. Danas ih je priznato 11:

  • Gijanski kreolski [gcr]
  • Guadalupski kreolski francuski [gcf]
  • Haićanski kreolski ili Kreyol ayisyen [hat] je jezik koji se govori većinom u Haitiju. Uz francuski, jezik ima puno posuđenica iz raznih afričkih jezika, kao i nekih domorodačkih jezika.
  • Karipúna kreolski francuski [kmv]
  • Luizianski kreolski ili Kreyol Lwiziyen [lou] je jezik kojim se većinom služe kreolski Afroamerikanci u Louisiani u SAD-u.
  • Mauricijski kreolski ili morisyen [mfe] je lingua franca u Mauricijusu.
  • Reunionski kreolski je jezik koji se govori na prekomorskom francuskom departmanu, otoku Réunion.
  • San Miguel kreolski francuski [scf]
  • Sejšelski kreolski poznati i kao Seselwa [crs] je službeni jezik, zajedno s francuskim i engleskim na Sejšelima.
  • Svetolucijski kreolski francuski [acf]
  • Tayo [cks]
  • Maloantilski kreolski je jezik koji se govori većinom u francuskim (i nekim engleskim) govornim područjima na Malim Antilima, kao Martinique, Guadalupe, Dominica, Sveta Lucija i na raznim inim manjim otocima.
  • Lanc-Patuá ili amapá se kreolski govori u Brazilu, većinom u državi Amapá. Ima veliki utjecaj portugalskog jezika, ali je izgubio status posebnog jezika.

Galicizmi u Hrvatskoj

Kulturno-jezični utjecaj francuskoga je općenito bio razmjerno važan u većini balkanskih zemalja (uključivo i Srbiance), pa su zato u pripadnim jezicima manjeviše obilno zastupljeni razni galicizmi, osobito za kulturne i političke pojmove. Medjutim je takav francuski kulturni utjecaj u jugoistostočnoj Europi bio razmjerno najslabiji upravo kod nas u Hrvatskoj, gdje zato u hrvatskom jeziku sad ima razmjerno manje asimiliranih galicizama negoli u okolnim jezicima, a takodjer se francuski jezik tu vrlo rijetko uči u školama, pa vrlo malo naših intelektualaca uopće znaju ili bar razumiju francuski.

Naši noviji galicizmi

Ipak se i pored toga u hrvatskom jeziku dosad još nalazi do stotinjak galicizama, koji su k nama stigli većinom ranije iz protekla 2 stoljeća, tj. kada se francuski kod nas ipak učio i znao puno više negoli danas. Ti su raniji galicizmi u Hrvatskoj ostali u uporabi najviše u kultiviranim gradskim govorima u svezi uljudbe, umjetnosti, politike i sličnih tema, dok su na hrvatskim selima slični galicizmi oduvijek iznimno rijetiki - osim na Kvarneru (vidi niže).

Važniji primjeri tih posudjenih galicizama u hrvatskomu su npr. abonent (predplatnik), aleja (drvored: fr. alée), aranžirati (srediti: fr. arranger), bajunet (bodež: fr. bayonette), banalni (svagdanji: fr. banal), bilten (podlistak: fr. bulletin), bordel (javna kuća), grupa (skupina: fr. groupe), kabina (odjeljak - sobičak: fr. cabine), kadet (vojni pitomac: fr. cadet), kasarna (vojarna: fr. caserne), kavalir (ugladje-otmjen čovjek: fr. cavalier), krupje (kartaš: fr. croupier), liker (aromatsko piće: fr. liqueur), lojalan (odan-vjeran: fr. loyal), masaža (fr. massage), masakr (pokolj-krvoproliće: fr. massacre), medalja (amulet-talisman: fr. médaille), pardon (oprostite), parveni (skorojević-dodjoš: fr. parvenu), pejsaž (krajolik / srb. 'krajobraz': fr. paysage), plaketa (četvrtasta medalja: fr. plaquette), portret, režiser (redatelj: fr. régisseur), rojalist (monarhist: fr. royaliste), ruž (crvenilo: fr. rouge), šansona (pjesma: fr. chanson), turnir (natjecanje: fr. tournier), virman (čekovna uplata: fr. virement), vitraž (staklopis: fr. vitraille), žaluzina (rebrenice: fr. jalousie), žardar (oružnik: fr. gendarme), žanr (inačica - podvrsta: fr. genre), žargon (ulični govor-šatra: fr. jargon), žurnal (dnevnik: fr. journal),... itd.

Prividni galicizmi

Izim gornjih pravih galicizama kojima je prvotni izkon doista iz francuskoga, postoje kod nas još i ini tzv. lažni "galicizmi". Ove su naši kulturnjaci koji većinom dobro ne poznaju francuski, a slabi su i u klasičnoj latinštini, tek naknadno zabunom i brzopleto proglasili navodnim galicizmima, jer su nekad slične susreli i u Francuskoj. Medjutim su ustvari to stariji klasični latinizmi koji su tek paralelno ušli u francuski i hrvatski jezik: npr. ceremonija (predstava: lat. ceremonium), depo (spremište: lat. deponium), frižider (hladnjak: lat. frigidarium), guverner (upravitelj: lat. gubernator), kravata (fr. cravatte: izkrivljeno iz lat. Croata), legitimitet (zakonitost: lat. legitimitas), morfem (jezična čestica: gr. morphema), pejorativ (pogrdnica: lat. peioratus), revolucija (prevrat: lat. revolutio), vandalizam (divljaštvo: lat. vandalicus), volonter (dragovoljac: lat. voluntarius), itd.

Srednjovjeki galicizmi

U većini naših krajeva nema inih starih galicizama ranijih od zadnjih par stoljeća. Ipak je iznimka arhaična 'bodulska' čakavica iz Kvarnerskih otoka, gdje se u selskim govorima pastira i ribara već niz stoljeća rabi bar desetak prastarih galicizama koji tu postoje vjerojatno još iz srednjeg vijeka, a najmarkantniji su idući primjeri takvih:

  • paýz (franc. pays): područje, kraj, teren (česta riječ Kvarnerskog otočja)
  • mošùna (fr. maison): kamena poljska kućica, štala za magarca, takodjer česta na Kvarneru.
  • gajèn (fr. cayenne): staro grobište, kameni ostatci groblja (rjedje u odumiranju).
  • ... etc.

Rana pojava i uvriježenost ovih i inih starijih galicizama kod nas vjerojatno može imati veze s istodobnom vladavinom u Hrvatskoj francuske srednjovjeke dinastie Anjou (Anžuvinci, 1301.- 1409.), s kojima se i vremenski približno poklapa, jer prije toga takvi raniji galicizmi kod nas još nisu bili zabilježeni (a nisu ni vjerojatni, jer prije niti sam francuski jezik još nije bio u široj europskoj uporabi).

Zanimljiv je takodjer ovomu analogan drugi slučaj s dvadesetak sličnih prastarih anglizama nejasnog podrijetla u domaćoj kajkavici po sjevernijim selima Hrvatskog Zagorja, koji tamo takodjer postoje već niz stoljeća: npr. dramîti (to dream), fukáti (en. fuck), lukati (en. look), ruflati (en. ruffle), skunkâč (skunk), itd. Vidi o tomu još pobliže: Anglokajkavska spika i Rani anglizmi i galicizmi.

Naše neznanje francuskog

Još u 19. st. i negdje do 2. svj. rata, francuski se kod nas u Hrvatskoj znatno bolje poznavao, razumio i učio u školama kao jedan od važnijih europskih i svjetskih jezika pored najčešćega latinskog, pa njemačkog i donekle talianskog. Medjutim tijekom 20. st. učenje i poznavanje francuskoga u Hrvatskoj vidljivo opada, najprije zato što su ga u prvoj SHS-Jugoslaviji promovirali Srbi kao glavni strani jezik - pa su ga Hrvati odbijali. Zatim je u ratno doba NDHrvatske to postao neprijateljski i nepodoban protunjemački jezik, dok se nakon rata u Titinom jugokomunizmu najviše promicalo podobniji ruski jezik - opet na štetu kod nas već rijetkoga francuskog. Konačno je na smjeni tisućljeća francuski u Hrvatskoj sada dobio završni udarac naglim širenjem i masovnim učenjem svenaznočnoga engleskog u svijetu i kod nas.

Rezultat svih tih nepovoljnih smjernica je takav, što sada u Hrvatskoj tek iznimno malo Hrvata uopće znaju ili razumiju francuski (kao neki egzotični jezik poput japanskoga), pa postoji samo par iznimnih hrvatskih razreda u kojima se uz ine jezike kraće naučava još i francuski: Hrvatsko sveopće neznanje francuskoga danas je medju najgorima u cijeloj Europi, tj. približno na razini Albanie ili Moldove (ako ne još i najniže od svih ?). Da je zaista tako, dokle smo stigli s tom antifrancuskom usmjerbom, dovoljno je pozornije poslušati našu službenu Radioteleviziu (HRT), gdje zamalo svi spikeri(-ice) o francuskom ni pojma nemaju, pa čak za najpoznatije Francuze niti izgovor imena ne znaju: npr. glasovitog predsjednika i vojskovodju (Charles de Gaulle) bez stida izgovore kao tzv. "Čarlz Dêgol". Ali ni to još nije vrhunac jezičnog primitivizma i neznanja u ovoj navodno "jako kulturnoj" Hrvatskoj: Zato sada lijeva Crvena Hrvatska čak ravno u Pariz šalje svoga novog veleposlanika što o francuskomu nema ni pojma, pa s domaćinima "opšti" samo engleski ili povremeno njemački. (O tempora, o mores, o Croatia primitiva !)

Literatura

  • Jacques Maurais, Pierre Dumont, Jean-Marie Klinkenberg: L’avenir du français, Paris : Éditions des archives contemporaines, 2008
  • Claude Hagège, Combat pour le français: Au nom de la diversité des langues et des cultures, Éditions Odile Jacob, 2006
  • Jean-Marcel Lauginie: Importance du français dans le monde des affaires, Favre d'Echallens, 2004
  • Bibliographie sur le français et la francophonie [PDF]
  • Paul-André Maur: Main basse sur la langue française, Via Romana, 2007
  • Jean Girodet: Dictionnaire Bordas des pièges et difficultés du français, Bordas, collection « les référents », Paris, 1981-2004
  • Daniel Péchoin et Bernard Dauphin: Dictionnaire des difficultés du français, Larousse, 1998-2001,
  • André Jouette: Dictionnaire d'orthographe et d'expression écrite, éd. Le Robert, 6e édition, 1993
  • Joseph Hanse: Nouveau dictionnaire des difficultés du français moderne, De Boeck–Duculot, Louvain-la-Neuve (Belgique), 3e

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU license almost from WikiSlavia and Wikinfo (and a stub in Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Francuzki_i_naši_galicizmi&oldid=36250"