Gučetić (Gozze)

Gučetić (Gozze): Gučetići su stara i velika obitelj dubrovačkih plemića od 12. - 20. stoljeća (po nepotvrdjenoj predaji od 8. st.), koja je u gospodarstvu i kulturi Dubrovačke republike dala cijeli niz čelnika, diplomata, biskupa, književnika, umjetnika, vrtlara, pomoraca i inih dubrovačkih uglednika. Kao obrazovani intelektualci su posjedovali jednu od najvećih obiteljskih knjižnica u Dubrovniku, koja se kroz naraštaje obogaćivala i oporučno prenosila na potomke Gučetića, a to je ujedno bila i najveća zbirka dubrovačkih djela na srednjovjekoj jekavskoj čakavici starog Dubrovnika. Gučetići su takodjer bili osnivači i stoljetni vlasnici prve dendrološke zbirke u Hrvatskoj, tj. našega najstarijeg Arboretuma Trsteno kod Dubrovnika.

Abstract

Gučetić or Gozze are the oldest noble family in Dubrovnik (Ragusa) town of 12th-20th century, producing about thirty reputed diplomates, chaptains, bischops, philosophers, literates, artists and other intellectuals. They had in Dubrovnik the largest private library; they also founded there by Ivan Marin Gučetić, and held during half-millenium, the oldest and richest Croatian arboretum (Trsteno) with 210 tropical and Mediterranean trees. Their most renowned literates and poets in 16th and 17th cent. were Gjivoje Gučetić, Petar G., Ivan Stijepo G., Vitko G., Savko G., and Ambroz Gučetić, all ones writing in the archaic Yekavish-Chakavian dialect of medieval Dubrovnik.

Rodoslovna povijest

Po srednjovjekoj dubrovačkoj predaji, Gučetići su se negdje u 12. st. doselili u Dubrovnik iz Livna u Bosni, a po toj tradiciji im je najraniji dubrovački patronim (nadimak) bio Pecorarius (tj. hrvatski Ovčarić), jer da su ranije bili stočari sa stadima ovaca. Kasnije su stoljećima sve do Jugoslavije imali svoje posjede oko Stona i Tebinja u Popovu Polju, gdje su im potom oduzeti. U ranijim natuknicama im prezime ima oblike Gozze, Gozzo, Gocko, Kotse i konačno u klasičnom Dubrovniku kao Gučetić. Njihov obiteljski rod je prvi puta u Dubrovniku jasno zapisan od god. 1253, a potom je poznat niz uglednih članova obiteljske loze Gučetića, od kojih se tu navode tridesetak najvažnijih:

• Klement Gučetić, prvi imenom zapisan: kao dubrovački knez uveo carinske propise za stranu robu 1385.
• Rafo Gučetić, kapetan: dubrovačkim brodom dovezao ugarskog kralja Žigmunda 1936.
• Gjuro Gučetić, kapetan: dovezao je iz Palestine danskog kralja Erika IX. 1424.
• Žuko Gučetić 1430. i Nikola Gučetić 1442: kao dubrovački diplomati u Carigradu, dobivaju od sultana Murata II. fermane (povelje) o razgraničenju Dubrovačke Republike i Turskog Carstva.
• Lujo Gučetić, diplomat: kao dubrovački poslanik u Bosni oko godine 1451.
• Ivan Marin Gučetić: na posjedu Gučetića uredjuje Arboretum Trsteno kod Dubrovnika od 1494.
• Ivan Stijepo Gučetić (1451-1502): dubrovački pjesnik i pisac Dervišijade.
• Gjivoje Gučetić: dubrovački govornik i pjesnik početkom 16. stoljeća.
• Serafim Gučetić (Saro Gozze): kao dubrovački poslanik u Francuskoj, rješava pomorske sporove dubrovačkih brodova na Atlantiku 1530.
• Vito Klement Gučetić: stonski knez 1507-1554, član dubrovačkog vijeća, umro 1564.
• Bernardo Gučetić, franjevac i sitnoslikar: oslikao i napisao martirologij u Franjevačkoj knjižnici Dubrovnik 1541.
• Dr. Petar Gučetić, učeni sorbonski teolog: biskup stonski od 1551.- 1564.
• Franjo Gučetić: ugledni dubrovački glazbenik, umro je godine 1558.
• Gjuro Gučetić: kao dubrovački poslanik u Francuskoj, rješava plovidbu dubrovačkih brodova na Levantu 1574.
• Nikola Vitko Gučetić (Vito Gozze), doktor filozofije i teologije (1549-1610): napisao niz radova o državi, obitelji, estetici, Aristotelu itd.
• Vlaho Klement Gučetić: član Velikog vijeća u Dubrovniku oko 1562, umro godine 1618.
• Ambroz Marin Gučetić: biskup stonski i član Dubrovačkog vijeća 1559-1570, umro 1632.
• Savko Gučetić (Savino Gozze): književnik i prevoditelj talijanskih djela, umro 1603.
• Ambroz Gučetić (Ambrosio Gozze): dubrovački književnik, umro je god. 1632.
• Gjivo Gučetić (Ivan Gozze): isusovac, pjesnik i književnik, umro je god. 1667.
• Vladoje Gučetić, diplomat: zastupnik Dubrovačke republike na Bečkom dvoru 1684.
• Ivan Marin Gučetić: ugledni dubrovački dobrotvor i sponzor "opera pia", oko 1738.
• Pavao Frane Gučetić: bio je ugledan dubrovački slikar u 18. stoljeću.
• Rafo Ivan Gučetić: spominje se kao ugledni dubrovački patricij, u Beču 1817.
• Melkior Gučetić: navodi se kao ugledni dubrovački plemić i patricij, u Beču 1836.
• Nikša Gučetić: oženjen u Dubrovniku 1937, sa četvero djece (bez muških unuka).
• Vito Gučetić: zadnji domaći potomak obitelji u samom Dubrovniku i vlasnik Arboretuma Trsteno, kao 98-godišnji starac umro u Dubrovniku 1950.

Književnici i pjesnici

Za starohrvatsko jezikoslovlje i dubrovačku književnost su nadasve značajni pisci Gučetići, koji su, slično kao i Gjore Držić, Šiško Menčetić i Nikola Nalješković, od 15. - 17. stoljeća još pisali svoja djela i pjesme srednjovjekom jekavskom čakavicom (kako danas govore Lastovo i Janjina na Pelješcu). U njihovo doba je taj arhajski južnojadranski dialekt Crvene Hrvatske još uvijek bio glavni pučki govor Dubrovačke Republike i samoga grada Dubrovnika prije provale Turaka i doselidbe iz zaledja brojnih štokavskih izbjeglica, koji su tek oblikovali noviju dubrovačku štokavštinu. Tim predvukovskim izvornim govorom srednjovjekog Dubrovnika prije balkanske štokavizacije, pisali su od Gučetića npr. Gjivoje Gučetić, Petar Gučetić, Ivan Stijepo Gučetić, Vitko Gučetić, Savko Gučetić i Ambroz Gučetić, a od tih su idućoj četvorici djela dosad bolje očuvana ter književno i jezično proučena. Pisci Gučetići za javnu, kulturnu i književnu afirmaciju srednjovjeke jekavske čakavice u starom Dubrovniku, imaju sličnu ključnu važnost, kakovu su istodobno imali banovi Zrinski i Frankopani za javnu promociju starohrvatskog standarda kajkavska ikavica u ostaloj Hrvatskoj od Istre do Medjimurja (pa zato jedne i druge vukovski jugoslavisti idejno prešućuju i skrivaju zbog štokavskog unitarizma i "srpske Atine").

Ivan Stijepo Gučetić

Ivan Stijepo Gučetić (1454-1502), pjesnik, književnik i izvrstan govornik, vrlo cijenjen u ranoj poeziji 15. stoljeća, pa su zato i neki drugi pisci u svojim zbirkama pretiskali više njegovih pjesama, npr. Jakov Bunić i Angelo Polliciano (1454-1494). Kao vrhunski intelektualac, posjedovao je jednu od najbogatijih obiteljskih knjižnica u tadanjem Dubrovniku. Umro je u Dubrovniku 11. ožujka 1502.

Dr. Nikola Vitko Gučetić

Dr. Vitko Gučetić (Vito Gozze, nadimak Vitković) iz Dubrovnika, živio je u 16. stoljeću. Studirao je u Italiji gdje je postigao titule magistra i doktora filozofije i teologije, pa je to bio jedan od najučenijih ranih intelektualaca iz loze Gučetića. Napisao je cijeli niz radova na latinskom, talijanskom i jekavskoj čakavici: filozofske rasprave o Platonu i Aristotelu, o substanciji i prauzrocima svijeta, o ljepoti i ljubavi (Dialogo della belezza), o gradjanstvu i uredjivanju države, o ustroju obitelji, o duši i kajanju, itd. Svoje glavno djelo o ustroju obitelji dr. Vitko je posvetio svom rodjaku Niki Luju Gučetić za Novu godinu 1589.

Savko Gučetić

Savko Gučetić (Savino Gozze, nadimkom Bendišević) bio je dubrovački pjesnik i književnik, rodjen sredinom 16. stoljeća i umro u Dubrovniku početkom 17. st. Na staroj jekavskoj čakavici je napisao najveću dramu dubrovačke književnosti pod naslovom "Dervišiada", (odnosno Dalide) s oko 4.000 dvanajsteraca, ali to monumentalno djelo zbog nepodobnoga predštokavskog jezika vukovski jugoslavisti većinom prikrivaju i prešućuju. Ova je drama tematski i koncepcijom dosta slična tragediji Williama Shakespearea (Romeo i Julia), a za njezina prva 4 čina je unio slobodni poluprijevod "Ariadne" Ludovica Grotta i za peti čin kao podlogu je uzeo Grottovu "Dalide" koju je dalje razradio.

Gjivoje Gučetić

Gjivo Gučetić (Ivan Gozze, 1624-1667), bio je isusovac, pjesnik i prevoditelj u 17. stoljeću, a umro je u Dubrovniku 11. srpnja 1667. Isprva je u Italiji studirao za isusovca, a po povratku u Dubrovnik je napustio redovništvo i oženio se dubrovačkom plemkinjom Marijom Gjamanić. Od predaka je takodjer naslijedio bogatu obiteljsku knjižnjicu Gučetića, koju je oporučno ostavio potomcima. Napisao je više djela:

• Drama "Io": to je dramatizacija jedne epizode iz Ovidijevih Metamorfoza, o Jupiterovoj ljubavnici Io koju je za kaznu Junona pretvorila u kravu, a potom ju je Jupiter uzdigao na nebo kao božicu Izidu. Prvo je tu dramu 1652. objavio na talijanskom, a potom ju je 1653. sam preveo na dubrovačku jekavsku čakavicu i posvetio opatu Stjepanu Gradiću.
• Leon filozof: s latinskoga je na domaću jekavsku čakavicu takodjer preveo 1651. isusovačku školsku dramu "Leon filozof", kojoj je prvi auktor bio njegov rimski profesor teologije G.B. Giattini.

Arboretum Trsteno

Arboretum Trsteno na južnojadranskoj obali zapadno od Dubrovnika je najstarija dendrološka zbirka u Hrvatskoj i najveća s 210 sredozemnih i tropskih vrsta drveća i grmlja (ostale slične novije zbirke su kod nas uglavnom u kopnenom zaledju, gdje te južne vrste ne rastu izim poneke u stakleniku). Utemeljio ju je kao privatni park na obiteljskom posjedu Ivan Marin Gučetić od godine 1494, pa zato taj park i arboretum postoji već pola tisućljeća kao najstarija i najbogatija botanička i parkovno-kulturna zbirka u Hrvatskoj i jedna od najranijih u Europi. Brojne tropske i suptropske vrste drveća i grmlja iz dalekih prekomorskih zemalja ovamo su u ranijim stoljećima donosili mnogi dubrovački kapetani na svojim brodovima, pa tu na 18 hektara uz obično sredozemno bilje još npr. rastu razne velike palme, eukaliptusi, mimoze, cimet, kamforovci, uz mnoštvo nižih kaktusa, aloja i inih egzota kojih većinom nema drugdje kod nas. Još na dodatnih desetak hektara su poznate domaće i sredozemne biljke, makija, masline, borovi itd. U Jugoslaviji je taj park odzet posljednjim Gučetićima i predan u posjed i nadzor Jugoslavenske akademije tj. sada HAZU, a nedavno je oštećen i spaljen u Domovinskom ratu.

Glavna literatura

• Albero Genealogico della famiglia De Gozze. Dubrovački arhiv, Dubrovnik 1605.
• Z. Arnold: Park grofa Gozze u Trstenom kod Dubrovnika. Naš vrt 3: 241-249, Zagreb 1936.
• Gozze: Genealogie der Gesamtfamilie (Grafen). GAB, Jahrgang 1865 & 1872.
• Gozze von Trebinje und Popovo: Grafen, Wappenabbildung (schwarz-weiss) als Stich aus dem 19.Jahrhundert. NAB, Band II. Seite 273 und Anhangstext auf Seite LXIV, von 1887.
• J. Svilokos: De antiquitate et nobilitate Gentis Gozze. Dubrovački arhiv, Dubrovnik 1835.
• A. Ugrenović: Arboretum Trsteno. JAZU, Posebna izdanja III: 215 str. Zagreb 1953.

Poveznice

• Dalmacija
• Dubrovnik
• Dubrovački čakavci
• Nikola Nalješković
• Šiško Menčetić
• Gjore Držić

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Wikinfo and Wikislavia [1].