Hrvatska domoljubna i rodoljubna glazba

Hrvatska domoljubna i rodoljubna glazba označuje uglazbljene i tonski zapisane pjesme s hrvatskom državotvornom tematikom, kao i suvremenu premda neutvrđenu glazbenu scenu.

Nazivlje i tumačenje

Ne postoji jasno utvrđeni i jedinstveni naziv za pojam hrvatske domoljubne i rodoljubne glazbe i scenu, pa se stoga za njih rabe različito izvedeni nazivi, koje se jednako tako različito tumači.

Pridjev „domoljubna” točnije se odnosi isključivo na pjesme s temom ljubavi prema domovini, zavičaju i državi, ali se kao jednostavni i lako pamtljivi nazivnik često sveopće navodi i odnosi na sve pjesme hrvatske domoljubne i rodoljubne glazbe. U politički podobnom smislu, navedeni pridjev rabi se samo za pjesme čiji stihovi nemaju „nepodobne” nacionalističke elemente ili konotacije.

Manje rabljeni pridjev „rodoljubna” često se i točnije odnosi na pjesme s temom ljubavi prema hrvatskom narodu, a ponekad i na hrvatski nacionalizam.

Zbog politički podobnoga javnog mnijenja, vrlo je rijetko rabljen opisni pridjev „nacionalistička”, ali se katkad za „nepodobne” pjesme ranije rabio naziv „zabranjene pjesme”, što je bila uobičajena praksa za pjesme poluprivatno snimljene u doba Domovinskoga rata i poraća.

Povijesni razvitak

Prvi poznati tonski zapisi pjesama potječu iz doba 1910-ih i 1920-ih, snimljenih u nakladničkim kućama Edison-Penkala/Elektron (Zagreb) i Columbia (New York), a sadržavaju koračnice i budnice napisane u 19. stoljeću. Isto je bilo i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ali s novim koračnicama, te njihovim uklapanjem u snimkama igranih filmova i epizoda Hrvatskoga slikopisnog tjednika.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata i uspostave komunističke Jugoslavije, javne izvedbe pjesama, poput „Ustani, bane”, iz ideoloških su razloga bile kažnjive, zbog čega su snimanje i izvedba nastavljeni u iseljeništvu. Međutim, ne postoje ili postoje vrlo oskudni dostupni podatci o hrvatskoj domoljubno-rodoljubnoj glazbenoj sceni u iseljeništvu, zbog čega se ne mogu jasno utvrditi njezini točni početci i razvitak, osim što su neke pjesme snimane tijekom glazbenih programa skupova hrvatskih iseljenika ili privatno u studijima i kasnije međusobno prosljeđivane.

Unatoč zabranama u SFR Jugoslaviji, neke su pjesme bile slobodne za izvedbu. Kao jedan od takvih primjera ističe se pjesma „Oj Hrvatska, ti si lijepa” Blaža Lengera.

1989. godine, u doba političko-društvenih promjena u SR Hrvatskoj i ostatku SFR Jugoslavije, nastaje veliki val objavljivanja do tada „nepodobnih” i novih pjesama. Vrhunac vala zbio se u doba Domovinskoga rata, kad nastaju nove pjesme u svrhu podizanja morala hrvatskim vojnicima na bojištu i hrvatskom pučanstvu. Taj val u poraću gubi na snazi, ali se u međuvremenu pojavio novi, paralelni oblik domoljubnih pjesama namijenjen navijačima povodom športskih natjecanja s hrvatskim sudioništvom. Isto tako se hrvatska domoljubna i rodoljubna tematika danas ističe u suvremenim pjesmama s elementima hrvatske narodne glazbe.

Međutim, od 2000-ih, domoljubne i rodoljubne pjesme postale su predmet kritika i predrasuda ljevičarskih i dijela manjinskih organizacija, osobito određene pjesme s jasnom proustaškom tematikom te pjesme navedene kao aluzija na ustaštvo i tzv. „negativno hrvatstvo”, kao i često negativno etiketirane i ideološki osporavane pjesme Marka Perkovića - Thompsona.

Teme

Glavna svojstva pjesama pozitivni su osjećaji prema svom narodu i domovini, kao i čežnja za domovinom ili nekom njezinom pokrajinom iz perspektive iseljenika ili putnika. Osim što u najširem smislu opjevavaju ljubav prema domovini i narodu, domoljubne i rodoljubne pjesme također se usredotočuju na povezane teme iz hrvatske povijesti (bitke, značajne osobe, legende, itd.), aktualne ili povijesne političko-društvene teme.

U doba Domovinskoga rata, postojala je svojevrsna tematska polarizacija hrvatske domoljubne i rodoljubne glazbe, po čemu su se pjesme za širi krug slušatelja isticale po domoljubnim, vjerskim, proturatnim i prosvjednim stihovima, dok su se „podzemne”/„zabranjene” pjesme isticale po proratnim, nacionalističkim, proustaškim, protujugoslavenskim, protukomunističkim, protusrpskim i protučetničkim stihovima.

Glazbeni stilovi i utjecaji

Oblici glazbenoga izričaja uobičajeni za hrvatske domoljubne i rodoljubne pjesme proizlaze iz hrvatske narodne glazbe (tamburaška glazba, klapsko pjevanje, ...) te iz orkestralne glazbe (koračnice, opera, ...). U drugoj polovici 20. stoljeća, osobito od 1990-ih, počinje prevladavati njihov suvremeni glazbeni izričaj (rock, pop rock, elektronička glazba).

Hrvatske domoljubne i rodoljubne pjesme, u kulturnom smislu glazbenoga izričaja, naravno su vezane za pokrajinske elemente domaće hrvatske kulture i baštine. Suvremene pjesme kasnijih godina nastale su pod zapadnim utjecajem, s time kako je jedan dio pjesama hibrid suvremene zapadne i hrvatske narodne glazbe.

Poveznice

• Hrvatske domoljubne i rodoljubne pjesme (razdvojba)
• Hrvatsko domoljubno i rodoljubno pjesništvo

Izvori