Hrvatska domoljubna i rodoljubna glazba

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Hrvatska domoljubna i rodoljubna glazba označuje uglazbljene i tonski zapisane pjesme s hrvatskom državotvornom tematikom, kao i suvremenu (premda neutvrđenu) glazbenu scenu.

Nazivlje i tumačenje

Ne postoji jasno utvrđeni i jedinstveni naziv za pojam hrvatske domoljubne i rodoljubne glazbe i scenu, pa se stoga za njih rabe različito izvedeni nazivi, koje se jednako tako različito tumači.

Pridjev „domoljubna” se točnije odnosi isključivo na pjesme s temom ljubavi prema domovini, zavičaju i državi, ali se kao jednostavni i lako pamtljivi nazivnik često sveopće navodi i odnosi na sve pjesme hrvatske domoljubne i rodoljubne glazbe. U politički podobnom smislu, navedeni pridjev se rabi samo za pjesme čiji stihovi nemaju „nepodobne” nacionalističke elemente ili konotacije.

Manje rabljeni pridjev „rodoljubna” se često i točnije odnosi na pjesme s temom ljubavi prema hrvatskom narodu, a ponekad i na hrvatski nacionalizam.

Zbog politički podobnog javnog mnijenja, vrlo rijetko je rabljen opisni pridjev „nacionalistička”, ali se katkad za „nepodobne” pjesme ranije rabio naziv „zabranjene pjesme”, što je bila uobičajena praksa za pjesme poluprivatno snimljene u doba Domovinskog rata i poraća.

Povijesni razvitak

Prvi poznati tonski zapisi pjesama potječu iz doba 1910-ih i 1920-ih, snimljenih u nakladničkim kućama Edison-Penkala/Elektron (Zagreb) i Columbia (New York)[1], a sadržavaju koračnice i budnice napisane u 19. stoljeću. Isto je bilo i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ali s novim koračnicama, te njihovim uklapanjem u snimkama igranih filmova i epizoda Hrvatskog slikopisnog tjednika.

Nakon svršetka Drugog svjetskog rata i uspostave komunističke Jugoslavije, javne izvedbe pjesama, poput „Ustani, bane”, su iz ideoloških razloga bile kažnjive, zbog čega su snimanje i izvedba nastavljeni u iseljeništvu. Međutim, ne postoje ili postoje vrlo oskudni dostupni podatci o hrvatskoj nacionalističkoj glazbenoj sceni u iseljeništvu, zbog čega se ne mogu jasno utvrditi njeni točni početci i razvitak, osim što su neke pjesme snimane tijekom glazbenih programa skupova hrvatskih iseljenika ili u privatno u studijima i kasnije međusobno prosljeđivane.

Unatoč zabranama u SFR Jugoslaviji, neke pjesme su bile slobodne za uporabu. Kao jedan od takvih primjera je istaknuta pjesma „Oj Hrvatska, ti si lijepa” Blaža Lengera.

1989. godine, u doba političko-društvenih promjena u SR Hrvatskoj i ostatku SFR Jugoslavije, nastaje veliki val objavljivanja do tad „nepodobnih” i novih pjesama. Vrhunac vala se zbio u doba Domovinskog rata, kad nastaju nove pjesme u svrhu podizanja morala hrvatskim vojnicima na bojištu i hrvatskom pučanstvu. Nakon rata, taj val gubi na snazi, ali se u međuvremenu pojavio novi, paralelni oblik domoljubnih pjesama namijenjen navijačima povodom športskih natjecanja s hrvatskim sudioništvom. Isto tako se hrvatska domoljubna i rodoljubna tematika danas ističe u suvremenim pjesmama s elementima hrvatske narodne glazbe.

Međutim, od 2000-ih, domoljubne i rodoljubne pjesme su postale predmet kritika i predrasuda lijevo-liberalnih i dijela manjinskih organizacija, osobito određene pjesme s jasnom proustaškom tematikom i pjesme navedene kao aluzija na ustaštvo i tzv. „negativno hrvatstvo”, kao i često negativno etiketirane i ideološki osporavane pjesme Marka Perkovića - Thompsona.

Teme

Glavna svojstva pjesama su pozitivni osjećaji prema svom narodu i domovini, kao i čežnja za domovinom ili nekom njenom pokrajinom iz perspektive iseljenika ili putnika. Osim što u najširem smislu opjevavaju ljubav prema domovini i narodu, domoljubne i rodoljubne pjesme se također usredotočuju na povezane teme iz hrvatske povijesti (bitke, značajne osobe, legende, itd.), aktualne ili povijesne političko-društvene teme.

U doba Domovinskog rata, postojala je svojevrsna tematska polarizacija hrvatske domoljubne i rodoljubne glazbe, po čemu su se „javne” pjesme isticale po domoljubnim, vjerskim, proturatnim i prosvjednim stihovima, dok su se „podzemne”/„zabranjene” pjesme isticale po proratnim, nacionalističkim, proustaškim, protujugoslavenskim, protukomunističkim, protusrpskim i protučetničkim stihovima.

Glazbeni stilovi i utjecaji

Oblici glazbenog izričaja uobičajeni za hrvatske domoljubne i rodoljubne pjesme proizlaze iz hrvatske narodne glazbe (tamburaška glazba, klapsko pjevanje, ...) te iz orkestralne glazbe (koračnice, opera, ...). U drugoj polovici 20. stoljeća, osobito od 1990-ih, počinje prevladavati njihov suvremeni glazbeni izričaj (rock, pop rock, elektronička glazba)

Hrvatske domoljubne i rodoljubne pjesme su, u kulturnom smislu glazbenog izričaja, naravno vezane za pokrajinske elemente domaće hrvatske kulture i baštine. Suvremene pjesme su kasnijih godina nastale pod zapadnjačkim utjecajom, s tim kako jedan dio pjesama sadrži hibridne elemente suvremene zapadnjačke i hrvatske narodne glazbe.

Poveznice

Izvori