Ideopolitička 'medicina'

Ideopolitička "medicina" (UDBAške zloporabe liječnika): - U zapadnjačkim, manjeviše 'demokratskim' zemljama, glavni i najčešći oblik zloporabe u medicini, sada je nekritičko nametanje novih i još neprovjerenih lijekova i opasnih cjepiva u korist brze zarade medjunarodnih farmaceutskih kompanija. Naprotiv u istočnim, tradicijski više totalitarnim državama kao bivši SSSR, Jugoslavija i njihove današnje države-sljednice, dosad je još glavna ideopolitička zlopraba medicine protiv političkih protivnika i inih nepoželjnih disidenata, tako da ih se truje lažnim "serumuma" i otrovnim "lijekovima" sve do njihove kemijske likvidacije, ili ih dogmatski protivnici strpaju u ludnice kao lažne političke "ludjake", da im se tamo otrovnim psihofarmakima izbrišu njihove nepodobne ideje i nepoželjno kritiziranje.

Abstract

Ideologic-political 'medicine' (Abusing medicine in Yugoslavia and Croatia): In the Western, more or less democratic countries, the main aspect of abusing medicine is the treating of patients by the risking and untested new medicals for multinational pharmaceutical companies. However, in the Eastern traditionally more totalitarian countries as USSR, Yugoslavia and their new descendant states up nowadays, the abusing 'medicine' is chiefly directed to iteratively persecute the ideological-politically unwanted dissidents and political adversaries, both intoxicating them by false 'serums' and toxic 'medicals' up to their chemical elimination, or putting them in madhouses as false phychiatric patients to change and erase their unwanted ideas and criticisms.

Zlorabljeni liječnici

Ne računajući izravno-fizička ubojstva UDBe, iz približnih procjena slijedi kako je u okviru ovakvih 'ideološko-medicinskih' zloporaba, čak oko 2/5 nepodobnih "bolesnika" kod nas psihiatrijski uništeno do smrti ili teške psiho-invalidnosti, a 1/4 nepoželjnih Hrvata su "medicinski" likvidirani Udbaškim trovanjima i tek manjina ostalih su ubijeni inim medicinskim zloporabama. Zato je od 1945. pa sve dosad UDBA držala na vezi razmjerno najviše prostituiranih liječnika u našoj imunologiji i psihiatriji, a za nagradu su dobili bolje položaje i prihode. Stoga umjesto Hipokratove liječničke zakletve za pomoć bolesnima, takvi politizirani i izopačeni protuliječnici (antidoktori) zbog karierizma i nemoralnog koristoljublja svjestno i namjerno uništavaju i likvidiraju zdrave ljude.

U toj ideopolitičkoj "medicini" istočnoeuropskog komunizma, čak i vjerodostojni savjesni liječnici koji su javno kritizirali ove medicinske zloporabe, bili su i sami potom žestoko progonjeni i zlostavljani: npr. kod nas likvidirani Dr.med Miljenko Jurić iz Raba, pa dr. Anatolij Korjagin i dr. Semjon Gluzman u Rusiji, itd. Koliko je dosad poznato, zbog lažne cehovske solidarnosti i neobavljene lustracije, kod nas sve dosad još nitko nije odgovarao za takav ideološko-medicinski kriminal.

Imunološka 'trovačnica'

Imunološki zavod u Zagrebu je najstariji proizvodjač imunobioloških lijekova i seruma u ovom dijelu Europe koji djeluje još od 1893. Jedno od prvih domaćih cjepiva je proti boginjam, pa sve do današnjih virusnih i bakterijskih cjepiva, preparata iz ljudske i konjske plazme, alergena i inih sličnih medicinskih proizvoda. Imunološki zavod ima i dugogodišnju tradiciju u proizvodnji virusnih cjepiva: vlastiti "know-how" osmišljen je izradom cjepnog soja Edmonston-Zagreb, koji se u obliku registriranog cjepiva protiv morbila (ospica) pojavio na domaćem tržištu 1968. godine, a kasnije je ta uspješna licenca prodana i u više stranih država.

Medjutim, - osim ove duge, ugledne i slavne strukovne uloge koju je taj Zavod imao u prošlosti, postoji i njegova druga tamna i jezovita uloga koja je započela sredinom 20. stoljeća u jugo-komunizmu, zbog nemoralne i zločinačke suradnje s komunističkom UDBom. Ovo se desetljećima tajilo ne samo u našoj javnosti, nego čak i medju neupućenim suradnicima u samom Zavodu, koji su zato bili progonjeni bilo da su što nepoželjno doznali o tomu, ili su odbili sudjelovati u ovom kriminalu. Uostalom, evo ovdje službeno objavljenoga, doslovnog navoda iz javnog izvješća državne Komisije za utvrdjivanje ratnih i poratnih žrtava (citat iz: Hrvatski list br. 423: str. 46-47), - zbog kojega i sličnih nepoželjnih nalaza su vladajući neokomunisti (SDP) nedavno čak ukinuli rad te komisije:

"Zanimljiv je slučaj domobranskog garnizonskog liječnika Drage Ikića iz Foče, koji je bio u sprezi s partizanima te pristao organizirati i pripremiti uspavljujuća sredstva i ubaciti ih uoči akcije, u večernje obroke svojih suboraca domobrana. Međutim, kako ih je ubacio u vrući vojnički 'kazan', sredstva nisu djelovala te se taj dio plana izjalovio. Zbog toga je 'kiksa' smrtno stradalo 25 partizana, dok ih je otprilike jednak broj bio zarobljenih. Ikić je kasnije prešao partizanima. Nakon rata stručno se usavršavao po svijetu, a od 1965. do umirovljenja bio je ravnateljem Imunološkog zavoda u Zagrebu, u kojem je hrvatska Udba, prema vjerodostojnim izvorima, pripremala opijate i otrove za svoje zločinačke aktivnosti. Drago Ikić 1977. stječe titulu akademika te je i danas redoviti član HAZU ..."

Iako je zloglasna UDBA svoje političke žrtve, uglavnom nepoželjne pučane u zemlji i inozemstvu većinom fizički likvidirala izravnim pucnjevima ili podmetnutim bombama, dio njih osobito oni najugledniji su zbog prikrivanja dijelom medicinski ubijeni podmetnutim trovanjima: slično kako su to naučili od sovjetskog KGBa, koji je u Rusiji i zapadnom izbjeglištvu maštovito likvidirao nepoželjne radioaktivnim otrovima, ubodom otrovnog kišobrana, ...itd. Manjeviše je poznat niz tako otrovanih nepodobnih Hrvata, a najpoznatije žrtve tih Udbinih trovača su blaženi kardinal Alojzije Stepinac i Dr. Branko Jelić, uz još mnoge druge kojih zloglasni trag likvidacije često vodi sve do Imunološkog zavoda.

UDBAške psiho-žrtve

Osim spomenutih imuno-trovača, drugi još znatno češći način onemogućenja i likvidacije u doba obje Jugoslavije je bilo njihovo političko uhićenje, proglašenje navodnim ludjacima i prisilno ubacivanje u ludnice, najviše u zloglasno zagrebačko Vrapče: To je formalno tzv. "Psihijatrijska" bolnica, - ali od god. 1918. sve dosad je ista dijelom zlorabljena i kao zatvorski psihologor osobito za hrvatske intelektualce: Obični nepodobni pučani obično nisu imali takvu "privilegiju" pa su većinom strpani u klasične zatvore ili fizički ubijeni.

Ovu praksu zatvaranja nepodobnih Hrvata-intelektualaca u zloglasno Vrapče je nametnula već kraljevska ORJUNA u prvoj SHS-Jugoslaviji, pa nastavila ratno-poratna partizanska OZNA i konačno kroz niz godina donedavna Titina UDBA. Ova česta i dugotrajna praksa naše psihiatrijske mafije za zatvaranjem brojnih nepodobnih i nepoželjnih Hrvata u ludnice je vrlo obsežna s nizom podataka, pa ju je bilo teško zajedno sažeti samo ovdje i morala se je tu podrobnije dodatno razraditi u kritičkom nizu inih paralelnih članaka, - vidi Poveznice:

• Psihostaljinizam u Hrvatskoj
• Ideopolitičke psihoneuroze
• Zloporabe psihiatrije
• Ludnica Vrapče
• Psihomafija i ludnice
• Psihologor Kampor/Rab

Literatura / sveza

• Bruna Esih, Vice Vukojević i Bože Vukušić 2012: Izvješća Komisije za utvrdjivanje ratnih i poratnih žrtava, dio 1 - 14 (Dio 14. o Imuno-trovanjima). Hrvatski list, Zadar (br. 423: str. 46-47);
• isto gornje i na webu: [1].

Reference

Original condensed compilation, elaborated almost from above quoted links.