Jezično čistunstvo
Jezično čistunstvo ili jezični purizam označuje stav i težnju za pročišćavanjem jezika i njegova rječnika od usvojenih tuđica i barbarizama.
Pregled
Jezično čistunstvo postoji od antičkoga doba kod govornika Cicerona ili Seneke. U literaturi se sklonosti jezičnom čistunstvu javljaju još u doba baroka, kada je jezično čistunstvo bilo simbol domoljublja (npr. Jan Václav Rosa). U Njemačkoj su ti napori nastali u 17. stoljeću kao odgovor na prodor tada pomodnoga francuskog jezika. U Španjolskoj je bilo istaknuto u 18. stoljeću, kada su mjesni jezikoslovci pokušali spriječiti šire prihvaćanje francuskih književnih oblika i ukusa (tzv. afrancesamiento).
Danas se u brojnim državama primjenjuju višestupanjski zakoni o zaštiti jezika u svrhu njihove zaštite od tuđica.
Hrvatsko jezično čistunstvo
Hrvatski jezični fond leksički je bogat prijevodima većine stranih riječi. Samo hrvatsko jezično čistunstvo postoji više stoljeća, a najčešće se, kao i danas, razvijalo i pojačavalo kao otpor pokušajima jezične kontaminacije pod tuđinskim kulturnim utjecajima. Razvitak hrvatskoga jezičnog čistunstva bio je najplodniji u 18. i 19. stoljeću, u doba razvitka školstva i znanosti, te institucionalizacije hrvatskoga književnog jezika.
No postupni paralelni razvitak umjetnoga hibridnog srpsko-hrvatskog standarda tijekom 19. stoljeća i u konačnici njegovo prisilno nametanje u novoosnovanoj Kraljevini Jugoslaviji naštetilo je daljnjem razvitku hrvatskoga jezika, kontaminiranoga brojnim nametnutim srbizmima i turcizmima. Stanje se nakratko popravilo intenzivnom provedbom jezičnoga čistunstva i zakonskom zaštitom hrvatskoga jezika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ali se ponovno pogoršalo s uspostavom komunističke Jugoslavije.
S uspostavom Republike Hrvatske, ponovno je započela provedba jezičnoga čistunstva, ali u umjerenoj mjeri. Od 2000-ih nadalje, postupno je potisnuta pod utjecajem protunarodnih procesa angloamerikanizacije, globalizacije i balkanizacije, te ju osporavaju zagovornici novohrvatskoga standarda.
Literatura
- Marija Vlašić: Tradicija purizma u hrvatskom jezikoslovlju, Prag, ožujak 2010.