Jezično čistunstvo

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Jezično čistunstvo ili jezični purizam označuje stav i težnju za pročišćavanjem jezika i njegovog rječnika od usvojenih tuđica.

Pregled

Jezično čistunstvo postoji od antičkog doba kod govornika Cicerona ili Seneke. U literaturi se sklonosti jezičnom čistunstvu javljaju još u doba baroka, kad je jezično čistunstvo bilo simbol domoljublja (npr. Jan Václav Rosa). U Njemačkoj su ti napori nastali u 17. stoljeću kao odgovor na prodor u to doba pomodnog francuskog jezika. U Španjolskoj je bilo istaknuto u 18. stoljeću, kad su mjesni jezikoslovci pokušali spriječiti šire prihvaćanje francuskih književnih oblika i okusa (tzv. afrancesamiento).

Danas se u brojnim državama primijenjuju višestupanjski zakoni o zaštiti jezika u svrhu njihove zaštite od tuđica.

Hrvatsko jezično čistunstvo

Hrvatski jezični fond je leksički bogat prijevodima većine stranih riječi. Samo hrvatsko jezično čistunstvo je postojano više stoljeća, a najčešće se, kao i danas, razvijalo i pojačavalo kao otpor pokušajima jezične kontaminacije pod tuđinskim kulturnim utjecajima. Razvitak hrvatskog jezičnog čistunstva je bio najplodniji tijekom 18. i 19. stoljeća, u doba razvitka školstva i znanosti te institucionalizacije hrvatskog književnog jezika. Međutim, postupni paralelni razvitak umjetnog hibridnog srpsko-hrvatskog standarda tijekom 19. stoljeća i u konačnici njegovo prisilno nametanje u novoosnovanoj Kraljevini Jugoslaviji je naštetilo daljnjem razvitku hrvatskog jezika, kontaminiranog brojnim nametnutim srbizmima i turcizmima. Stanje se nakratko popravilo intenzivnom provedbom jezičnog čistunstva i zakonskom zaštitom hrvatskog jezika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ali se opet pogoršalo uspostavom SFR Jugoslavije. Osnutkom Republike Hrvatske, ponovno je započela provedba jezičnog čistunstva, ali umjerena i potisnuta pod utjecajom anglofone i amerocentrične globalizacije te osporavana od zagovornika novohrvatskog standarda.

Poveznice

Izvori