Josip Vončina

Akademik prof.dr. Josip Vončina (Ravna Gora, 18. rujna 1932. - Zagreb, 18. listopada 2010.), hrvatski jezikoslovac i proučavatelj starohrvatskog jezika Ozaljskog književnog kruga.

Životopis

Rodio se 18. rujna 1932. u Ravnoj Gori, Gorski Kotar. Osnovnu školu i niže razrede gimnazije završio je u Požegi, više razrede gimnazije u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao studijske grupe: VIII. (Narodni jezik i književnost) i IX. (Ruski jezik i književnost). 1956.-1960. korektor, potom lektor u Izdavačkom poduzeću Školska knjiga u Zagrebu. Potkraj 1960. izabran je za asistenta na Katedri za povijest hrvatskoga jezika i hrvatsku dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. 1965. promoviran je u doktora filoloških znanosti na temelju disertacije "Jezik Antuna Kanižlića". 1968. docent, 1974. izvanredni profesor, 1978. redoviti profesor. Više je godina predavao na pedagoškim fakultetima u Rijeci i Osijeku. 1976.-1978. prodekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Lektor hrvatskoga jezika: 1962.1963. u Kölnu, 1963.-1964. i 1964.-1965. u Rennesu, 1969. u Mannheimu. Gost profesor: 1972.-1973. u Kölnu, 1990. u Zürichu. 1992.-1999. predstojnik Katedre za povijest hrvatskoga jezika i hrvatsku dijalektologiju. 1. listopada 1999. umirovljen.

1972. pomoćnik direktora Zagrebačke slavističke škole; u toj je školi više godina bio predavač i lektor. 1981.-1983. predsjednik Hrvatskoga filološkog društva. Sudjelovao je na više od stotinu znanstvenih skupova.

Rad u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti: 1977. član suradnik, 1986. izvanredni član, 1991. redoviti član. Od 1997. tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU. Ostale dužnosti u HAZU: voditelj istrazivačkog projekta Proučavanje povijesti hrvatskoga književnog jezika; glavni urednik Dopuna Akademijina rječnika; urednik IV. knjige projekta Hrvatska i Europa.

Rad u Matici hrvatskoj: izvršni urednik biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti. 1989. dobio je nagradu "Božidar Adžija" za značajnu znanstvenu djelatnost u oblasti društveno-humanističkih znanosti u području hrvatske leksikografije.

Djela

Objavio je više od dvije stotine znanstvenih i stručnih priloga (članaka, rasprava i knjiga). Za tisak je priredio nova izdanja hrvatskih književnih tekstova kojima su autori: Marko Marulić, pjesnici Ranjinina zbornika, Mavro Vetranović, Petar Hektorović, Petar Zoranić, Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Pavao Ritter Vitezović, Milutin Cihlar Nehajev. Popratne je rasprave napisao pretiscima: Nikola Dešić, Raj duše (1560.); Ivan Belostenec, Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium ( 1740.).

Knjige:

• Analize starih hrvatskih pisaca. Čakavski sabor, Split 1977.
• Jezičnopovijesne rasprave. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1979.
• Jezična baština. Lingvostilistička hrestomatija hrvatske književnosti od kraja 15. do početka *19. stoljeća. Književni krug, Split 1988.
• Korijeni Krležina Kerempuha. Naprijed, Zagreb 1991.
• Preporodni jezični temelji. Matica hrvatska, Zagreb 1993.
• Tekstološka načela za pisanu baštinu hrvatskoga jezičnog izraza. Posebni prilog Stoljećima hrvatske književnosti. Matica hrvatska, Zagreb 1999.

Kao i Stjepko Težak, J. Vončina je bio jedan od najvažnijih novijih zastupnika i istraživača starohrvatskoga frankopanskog jezika iz Ozaljskog kruga tj. kultiviranog interdialekta kajkavske ikavice. O tomu je napisao više analiza i rasprava, od kojih su najvažnije ove dvije:

• J. Vončina: Jezični razvoj ozaljskog kruga. Filologija 7: 203-238, 1973.
• J. Vončina: Jezik ozaljskog kruga. Analize starijih hrvatskih pisaca, str. 191-204, Split 1977.

Poveznice

• Stjepko Težak
• Kajkavska ikavica
• Književnost reformacije

Reference

A condensed and elaborated compilation from J. Vončina's necrologues, available by GNU-license from Croatian Wikislavia.