Križanje
Križanje je simbolična gesta, koju izražavaju pripadnici kršćanskih Crkava za blagoslivljanje, kao čin vjere i iskazivanje pripadnosti kršćanstvu. Prilikom križanja, vjernici izgovaraju kratku molitvu koja glasi: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen". Križanje predstavlja križ na Kalvariji i Isusovo trpljenje.
Načini križanja
U zapadnom kršćanstvu, najčešće je križanje desnom rukom. Dotiče se prvo čelo pa prsni koš, lijevo i na kraju desno rame. Koriste se svih pet prstiju, koji simboliziraju pet Isusovih rana (dvije rane kroz šake prilikom razapinjanja, dvije kroz probodene noge i proboden bok kopljem). Postoji i poseban oblik križanja prije čitanja Evandjelja na Svetoj Misi. Tada vjernici palcem desne ruke načine znak križa na svom čelu, usnama i srcu što simbolički znači: "Neka mi Kristove riječi budu u mislima, na usnama i u srcu." Iztočni kršćani križaju se s tri prsta: palcem, kažiprstom i srednjim prstom koji simboliziraju Presveto Trojstvo: Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Redoslijed križanja je drugačiji po tome što se kod njih prvo dodiruje desna strana ramena pa lieva. Neke protestantske Crkve ne poznaju križanje, ali koriste molitvu: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". U većini protestantskih Crkvi križanje je kao i u Katoličkoj Crkvi.
Poviest
Poviest križanja seže barem od vremena Tertulijana, ranocrkvenog oca koji je živio izmedju 160. i 220. godine, a koji je napisao: "Na svim našim putovanjima i kretanjima, na svakom našem ulasku i izlasku, prilikom obuvanja, kupanja, za stolom, pri paljenju svijeća, lijeganju, sjedanju, u svakome poslu koji nas zaokuplja, radimo znak križa na našem čelu." Dakle, križalo se prvotno palcem na čelu a s vremenom, ne zna se točno kada ali sigurno prije desetog stoljeća, razvilo se u križanje kakvo imamo danas, od ramena do ramena i od čela prema dolje. [1]
Izvori
|
Za ina značenja, pogledati: Križanje (razdvojba) |
