Zdravo, Marijo
„Zdravo, Marijo” (stariji hrv. naziv: „Zdrava Mari(j)a”, lat. Ave Maria) je katolička molitva kojom katolički vjernici (kao i pripadnici nekih inih kršćanskih vjeroispovijedi) slave Blaženu Djevicu Mariju, kojom ju mole za pomoć i posredništvo kod Boga. Molitva je također osnovni dio molitve krunice i molitve „Anđeo Gospodnji”.
Prvi dio molitve se temelji na pozdravu anđela Gabrijela Djevici Mariji iz Evanđelja po Luki (Lk 1,28), dok se drugi dio temelji na Elizabetinom pozdravnom uskliku upućen Djevici Mariji prilikom njenog pohoda (Lk 1,42). Najraniji poznati prihvaćeni oblik molitve potječe iz sredine 11. stoljeća (oko 1050.). Tekst molitve je utvrđen na Tridentskom saboru 1566. godine.
Molitvu također rabe anglokatolici, dok ju u drugčijim oblicima rabe pravoslavci i luterani.
Nazivlje
Latinska riječ ave znači „pozdrav”, „zdravo”. Naziv „Zdrava Marija” se do danas rabi u slovenskom jeziku, dok se u hrvatskom jeziku rabio do kraja prve polovice 19. stoljeća, u kojemu se (kao i u molitvi) riječ „zdrava” ne odnosi na zdravstveno stanje Blažene Djevice Marije, nego jednostavno na pozdrav: „zdrava”, „pozdravljena”. Od druge polovice 19. stoljeća, u hrvatskom jeziku se rabi općeprihvaćeni naziv „Zdravo, Marijo”. Međutim, u kajkavici i gradišćansko-hrvatskom jeziku se rabi naziv „Zdrava budi Mari(j)a”, što je ranije u slovenskom jeziku bio rabljen u obliku „Zdrava budi o Maria”.
Riječi molitve
(novoštokavska inačica) |
(Czvit razlika mirisa duhovnoga, ikavska štokavica, 1829.) |
(Veliki katekizam, staroštokavica, 1836.) |
---|---|---|
|
|
|
(gradišćansko-hrvatska inačica) |
(čakavica Kvarnerskog otočja) |
(kajkavica) |
---|---|---|
|
|
|
(slovenska inačica) (usporedni primjer) |
(standardni latinski oblik) | |
---|---|---|
|
|
Literatura
- Anton Mudrovčić: Veliki katekizam s pitanji i odgovori, Zagreb 1836.
- fra Toma Babić: Czvit razlika mirisa duhovnoga, Dubrovnik 1829.