Zdravo, Marijo
„Zdravo, Marijo” (stariji hrvatski oblik: „Zdrava Mari(j)a”, lat. Ave Maria) katolička je molitva kojom katolički vjernici (kao i pripadnici nekih ostalih kršćanskih vjeroispovijedi) slave Blaženu Djevicu Mariju, kojom ju mole za pomoć i posredništvo kod Boga. Također je osnovni dio molitve krunice i molitve „Anđeo Gospodnji”.
Prvi dio molitve temelji se na pozdravu anđela Gabrijela Djevici Mariji iz Evanđelja po Luki (Lk 1,28), dok se drugi dio temelji na Elizabetinom pozdravnom uskliku upućenoga Djevici Mariji prilikom njezina pohoda (Lk 1,42). Najraniji poznati prihvaćeni oblik molitve potječe iz sredine 11. stoljeća (oko 1050.). Tekst molitve utvrđen je na Tridentskom saboru 1566. godine.
Molitvu također rabe anglokatolici, dok ju u drukčijim oblicima rabe pravoslavci i luterani.
Nazivlje
Latinska riječ ave znači „pozdrav”, „zdravo”. Naziv „Zdrava Marija” do danas se rabi u slovenskom jeziku, dok se u hrvatskom jeziku rabio do kraja prve polovice 19. stoljeća, u kojemu se (kao i u molitvi) riječ „zdrava” ne odnosi na zdravstveno stanje Blažene Djevice Marije, nego jednostavno na pozdrav: „zdrava”, „pozdravljena”. Od druge polovice 19. stoljeća, u hrvatskom jeziku rabi se općeprihvaćeni naziv „Zdravo, Marijo”. Međutim, u kajkavici i gradišćansko-hrvatskom jeziku rabi se naziv „Zdrava budi Mari(j)a”, što je ranije u slovenskom jeziku bio rabljen u obliku „Zdrava budi o Maria”.
Riječi molitve
(standardni latinski oblik) |
(novoštokavska inačica) |
---|---|
|
|
(Czvit razlika mirisa duhovnoga, ikavska štokavica, 1829.) |
(Veliki katekizam, staroštokavica, 1836.) |
---|---|
|
|
(gradišćansko-hrvatska inačica) |
(čakavica Kvarnerskoga otočja) |
---|---|
|
|
(kajkavica) |
(slovenska inačica) |
---|---|
|
|
Literatura
- Anton Mudrovčić: Veliki katekizam s pitanji i odgovori, Zagreb 1836.
- fra Toma Babić: Czvit razlika mirisa duhovnoga, Dubrovnik 1829.