Gorje Papuk-Krndija

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Krndija)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Gorje Papuk-Krndija (rani paleozojski greben na sjeverozapadu Slavonije): - Slavonsko gorje Papuk (njem. Papok-Gebirge, klas.latin. Mons Vartius, ranogrč. Balissos oros), spojen zajedno s iztočnijom nižom Krndijom i zapadnijom Lisinom je najduži gorski greben u medjurječju sjeveroiztočne Hrvatske, gdje omedjuje sjevernu i sjeverozapadnu granicu Požeške kotline.

Zajedno s nižim iztočnim nastavkom (Krndija) i zapadnijom Lisinom, taj gorski greben Lisina-Papuk-Krndija je ukupno dugačak oko 75 km smjerom iztok-zapad približno izmedju Daruvara i Našica, pa je to naše najduže iztočno gorje u Slavoniji. Najviši srednji vrh grebena je istoimeni Papuk na 953m, a najzapadniji je Petrov vrh (615 m) iznad Daruvara i najiztočniji Lončarski vis (482 m) na iztoku Krndije. Ranu paleozojsku jezgru toga silikatnog gorja gradjenog većinom od gnajsa, na rubovima prekrivaju mladji kredni karbonati (vapnenac i dolomit) i terciarne laporne naslage.

Geološki razvitak

Prvotni i najstariji dielovi hrvatskog prakopna od kojih u siluru započinje geološki razvitak kopnene Hrvatske, jesu Moslavina i Slavonsko gorje: Psunj, Papuk, Krndija itd. To su u početno doba devona i karbona kod nas bila zamalo jedina rana hrvatska kopna tj. otoci, jer je sve ino i ciela jugozapadna Hrvatska dotad još uglavnom ležala u praoceanu pod dubljim morem. Tek puno kasnije tj. nakon perma se dalje na jugu iz praoceana Tethys pojavljuju i prvi rani kopneni djelovi Dinarskog gorja i budućih jadranskih otoka: o tomu vidi još pobliže Prazemljopis Jadrana.

Silur: prahrvatsko podmorje

Kroz početna geodoba tj. arhaik, algonkij, kambrij i ordovik još nema zamalo nikakvih suvislih tragova hrvatskog ozemlja pa niti tu iz najstarije Slavonije. Prvi takvi egzaktni geopodatci potječu od radiodatiranja i ranih fosilnih nalaza iz Slavonije i Moslavine tek od doba silura, dok za inu jugozapadnu Hrvatsku izpod Save sličnoga nema sve do perma.

Ovaj najraniji prapočetak Hrvatskog ozemlja u jugozapadnoj Panoniji počinje radiodatiranjem stijena silurske starosti pred oko 350 miliuna god., ter prvim rjedjim nalazima tadanjih fosila kao najstarijih dosad nadjenih iz Hrvatske. Tada su Moslavina i Slavonija uglavnom još ležale podvodno, na plićemu morskom dnu ranog praoceana Panthalassa (= 'Velemore') tj. uz južnu obalu prakopna Pangaea.

Tada iz Slavonije još nema nalaza nadmorskih sedimenata ni kopnenih fosila, premda je vjerojatno da su već od silura tu mogli postojati prvi manji otoci bar oko sadanje Požeške kotline. Medju nadjenim silurskim fosilima iz sjeverne Hrvatske su glavni i najčešći morski graptoliti.

Devon: Slavonsko pragorje

Prvo potvrdjeno izdizanje južnopanonskog prakopna u sadanjoj Slavoniji i Moslavini započelo je pred nekih 320 do 260 miliuna godina u doba Kaledonske orogeneze, koja je inače u Europi djelovala od Škotske do Skandinavije i tu južnije do Panonije. Tada se tektonski izdižu naše najstarije i prve veće planine u sjevernoj Hrvatskoj poput ranoga otočnog arhipelaga: najviši Psunj, najduži lanac Papuk-Krndija, pa iztočnije niži Dilj i zapadnije Moslavačka gora, tada još kao novi otoci na sjeveru praoceana Panthalassa uz južnu obalu prakopna Pangaea.

Iako su to danas razmjerno niže gore i brda svi izpod 1.000m, u ono prvotno doba srednjeg paleozoika nakon izdizanja su to jamačno morale biti prave više planine, koje su potom dugom oborinskom eroziom kroz permokarbon, pa cieli mezozoik i terciar dosad znatno i možda čak duplo snižene: izim toga im je okolno podnožje dosad izdignuto dugim zasipavanjem Panonije barem za parsto metara (neki drže da je dosad staro panonsko dno zatrpano i do 1km uvis).

Stoga su npr. prvotni najviši Papuk i Psunj iz paleozoika mogli dosezati visine i po 1.500 do 2.000m, a rana Krndija, Dilj i Moslavačka gora barem do nekih 1.000m. Iz ovoga početnog doba u devonu su po Slavonskom gorju i ranoj Moslavini fosilno nadjeni kao najranije kopnene šikare najviše bezlistni razgranjeni Psylophyta, pa u fauni rane stonoge, škorpioni itd. Puno su bogatiji kod nas raznovrstni obalni nalazi iz devona s morskom faunom.

Panonski zaljev od perma

U kasnijem paleozoiku tj. u permo-karbonu tu izprva prevladava toplija tropska klima. Zato se umnožava raznoliki i mnogovrstni biljni pokrov na tim panonskim praotocima Slavonije i Moslavine kao izvori sadanjeg ugljena, gdje tada već prevladavaju guste prašume Sigillaria, Lepidodendrona, crnogoričnih Cordaita, močvarnih Calamita, itd.

Potom od perma tj. pred nekih 200 miliuna godina, započinje diljem srednje Europe pa i u Panoniji, drugo i još jače izdizanje novih planina u velikoj Hercinskoj orogenezi, što kod nas ne zahvaća samo Slavonsko gorje, nego takodjer još Frušku i Zrinsku goru, Medvednicu, pa u susjedstvu još slovensko Pohorje, Vranicu u Bosni, itd. Pritom se prvotno sjeverno prakopno Pangaea razlomilo na iztočnu Angaru (= Sibir) i zapadnu Lauraziu (Europa + Sj.Amerika), a južnije se spaja novo veliko prakopno Gondwana i izmedju ovih se širi novi ekvatorski ocean Tethys.

Hercinskom orogenezom zapadno od Panonije nastaje poluotok Carnia (iztočne Alpe), a iztočnije još veći poluotok Moesia (srednji + iztočni Balkan): ovi s obje strane kod nas zatvaraju novi Panonski zaljev na sjevernoj obali oceana Tethys, gdje odonda na južnom ulazu toga ranog prazaljeva leže naši najstariji otoci Slavonskog gorja i Moslavine.

Istodobno s time još sliedi klimatsko pogoršanje i permsko zahladjenje, pa na višim vrhovima otoka i paleozojskog gorja nastaju kod nas prvi rani ledenjaci. Potom su nakon perma već poznati i prvi kopneni nalazi na jugozapadu Hrvatske iz primorskih Dinarida i jadranskih otoka. Stoga su iduće dalje promjene kod nas u mezozoiku uglavnom pobliže prikazane u drugomu paralelnom članku Prazemljopis Jadrana.

Gorje Požeške kotline

U slavonskoj ravnici sjeveroistočne Hrvatske uzdiže se samo starije niže gorje ispod 1.000m, koje je pretežno silikatne gradje. Većinom se razvilo Kaledonskom i Hercinskom orogenezom u paleozoiku, pa sadrže i najstarije hrvatske stijene iz silura i devona. Kasnije su ti masivi dosta erodirani i sniženi, a u terciaru su im niže padine prekrivene mladjim sedimentima iz Panonskog mora.

To slavonsko gorje u krugu oko Požeške kotline tvore: na sjeveru i sjeverozapadu najduži Papuk (953 m), na jugozapadu najviši Psunj (984 m), na sjeveroistoku Krndija (790 m), na jugu niža Požeška gora (616 m) i na jugoistoku najniža Dilj gora (471 m). Papuk i Krndija su spojeni u zajednički greben dužine oko 70 km, što je (uz nisku Bilogoru) najduži gorski niz sjeverne Hrvatske u medjurječju izmedju Save i Drave.

Slavonsko gorje je nastalo većinom još u paleozoiku tektonskim poremećajima, nabiranjem tla i formiranjem gorskih sklopova sastavljenih od granita, gnajsa, kristaličnih škriljevaca i eruptivnog kamenja. Podno tih masiva je na rasjedima došlo do pojave termalnih voda, a posebno su značajna izvorišta tople vode u predjelu Velike. Kasnije erozije tla oborinskim i tekućim vodama su formirale u tom gorju brojne usjeke i vododerine, što je pridonijelo bogatstvu reljefa kao i raznolikosti samog terena.

Reljefno gledano, zapadni brdoviti dio Slavonije unatoč svojoj kompaktnosti omogućio je izgradnju dobrih komunikacija sjeverne Podravske nizine s Požeškom dolinom kao i južnom Posavinom. Požeška kotlina je okružena Psunjom, Papukom, Krndijom, Diljem i Požeškom gorom. Posebno je zanimljiv i najprostraniji sjeverni planinski masiv Papuk, koji svojim grebenima i vrhovima od istočne Tromeđe (713 m) iznad Kutjeva preko glavnog vrha Papuka (953 m) sve do zapadnog Petrovog vrha (615 m) kraj Daruvara štiti kotlinu od sjevernih vjetrova, pa to čini na južnim padinama grebena Lisina-Papuk-Krndija klimu blažom nego u samoj Požeškoj kotlini.

Zapadnija Lisina, 863m

Lisina gora (863 m) je sjeverozapadni ogranak središnjeg Papuka, koji se pruža do Daruvara. Tu su važniji vrhovi Crni vrh (863 m), Ljutoč (716 m), Vrani Kamen (712 m), Pogani vrh (639 m), ter ini niži izpod 600m. Za razliku od ostalog Papuka (i Krndije), reljef ove zapadnije Lisine je izrazitije razveden, sa strmim odsjecima.

Lisina je uglavnom gradjena od paleozojskih silikata i na njoj se uzdižu najveće u Hrvatskoj silikatne strmine i viši klisurasti odsjeci crnosmedjih silikatnih stiena. Iztočniji grebeni srednjeg Papuka i Krndije takodjer su većinom silikatni, ali s više zaobljenim reljefom pa na njima uglavnom nema većih silikatnih odsjeka kao tu na zapadnijoj Lisini.

Ime ove slavonske Lisine su vjerojatno donesli raniji izbjeglice pred Turcima, jer ini masivi sličnog imena 'Lisina' takodjer još postoje i južnije u Bosni kao i u Srbiji, pa ih ne treba zamieniti niti pobrkati s tom sjevernom slavonskom Lisinom.

Središnji Papuk, 954m

Najviši je istoimeni vrh Papuka na 953m, a ostali su susjedni viši vrhovi središnjeg Papuka još Ivačka Glava (913 m) s karbonatnim krasom, pa silikatni Točak (887 m) i Češljakovac (825 m), Klokočica (743 m), Kožić (708 m), Lapjak (667 m), Petrov vrh (614 m) i još ini niži izpod 600m. Paleozojsku jezgru Papuka gradjenu od gnajsa, na rubovima prekrivaju kredni karbonati (vapnenac i dolomit) i terciarne naslage lapora.

Papuk se odlikuje velikim ali uglavnom jednoličnim šumskim bogatstvom, u kojem prevladavaju visinska bukva i niže uglavnom hrastovi, pored ovih još javor, klen i jasen. Na prisojnim stranama ima breze, borovice i pitomog kestena. Ogoljelih stijena ima u nižim dijelovima i potočnim koritima. Za slavonsko su gorje neobične Sokoline stijene (564 m) kod Gornjih Vrhovaca, koje su mjestimice gole, gladke i skoro okomite.

Srednji Papuk je izvorno područje više vodotoka: npr. Pakra, Karašica, Čađavica, itd. Papuk sa svojim grebenima i uvalama, s bujnom vegetacijom, značajnom florom i faunom, uz obilje izvorske vode i gustu mrežu putova, tvori prikladno područje za razvitak planinskog turizma. Na području Papuka su očuvani značajni ostatci kulturne baštine vezani za dva povijesna razdoblja: predpoviesno doba ter srednji vijek. Starije ime Papuka, zabilježeno u srednjovjekim dokumentima bilo je Požeški Snježnik, a antičko latinski Mons Vartius.

Papuk je bio prvo oslobodjeno od okupiranih područja u Republici Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Područje od više od 500 četvornih kilometara su hrvatski branitelji uspjeli osloboditi uz minimalne žrtve. Oslobadjanje je započelo 13. prosinca 1991. 136. slatinska brigada HV je za nekoliko dana uz pomoć 123. požeške, 127. virovitičke, 132. našičke brigade i pridruženih postrojbi iz Bjelovara, Čakovca i drugih postrojbi HV oslobodila cijelo područje bivše Općine Podravska Slatina.

Papuk je zaštićeno prirodno područje, prvenstveno zbog svojih geoloških osobitosti: 1999. godine proglašen je Park prirode Papuk, a 2007. godine Papuk Geopark - prvi geopark u Hrvatskoj. Poznata rekreacijska papučka središta Papuka su Zvečevo, Jankovac i Velika, kao i arboretum Lisičine. Na Papuku su izgradjeni ovi planinarsko-turistički objekti:

  • planinarski dom Jankovac (475 m) na sjevernim obroncima Papuka
  • planinarski dom Lapjak (335 m), 3 km udaljen od Velike
  • termalno kupalište Toplice (296 m) nedaleko od Velike
  • planinarska kuća Trišnjica, 7 km od doma Lapjaka
  • dom gorske službe spašavanja na Nevoljašu (725 m).

Iztočnija Krndija, 790m

Krndija je razmjerno niža gora na sjeveru Slavonije iznad Podravine, koja se pruža iztočno od Papuka, na koji se postupno nadovezuje bez jasno izražene prirodne granice. Nalazi se južno od Orahovice i Našica odnosno sjeverno od Požege i Kutjeva.

Nejasna zapadna granica Krndije spram Papuka je tek dogovorna, kao gorski prijevoj izmedju vrha Češljakovac na Papuku i vrha Kapovac na zapadnom rubu Krndije. Cesta Kutjevo-Orahovica koja prijelazi izmedju Kapovca i Petrova vrha preko prijevoja Međe (620 m) dijeli Krndiju na dva dijela tj. viši zapadni i niži iztočni.

Naprotiv je iztočni gorski rub Krndije već teško odrediti, jer Krndija postupno prijelazi u ravnicu blizu Đakova i istočnije prama Vinkovcima. Od Dilj gore na jugoiztoku odjeljuje Krndiju dolina rijeke Londžice.

Najviši vrh Krndije je Kapovac (ili Kapavac) visok 790m. Taj vrh je, kao i cijela planina šumovit, a na njemu se nalazi izdaleka uočljiv TV-toranj. Drugi viši vrh je Tromedja (713 m) iznad Kutjeva. Treći Petrov vrh (701 m) je najviši u Osječko-baranjskoj županiji, kao šumovita kota u blizini prijevoja Međe. Zadnji niži vrh Krndije istočnije je Lončarski vis (482 m).

Krndija tvori zajedno s Papukom i Psunjom najstarije dijelove Slavonskog gorja oko Požeške kotline, pa ujedno sadrži i najstarije stijene koje nalazimo u Hrvatskoj, podrietlom još iz devona. Krndiju izgrađuju stijene nastale u različitim razdobljima geološke prošlosti, a najzastupljenije su metamorfne stijene stare preko 300 milijuna godina.

Na Krndiji se nalaze vulkanske stijene npr. na Lončarskom visu: andeziti i trahiandeziti (latiti). Trahiandeziti su nastali u svezi sa sedimentacijskim vulkanizmom, u doba kada su se taložili karpatski sedimenti tipa otnang uzduž rasjednih sustava, a kristalizirali su se u podmorskim uvjetima.

Slavonska Ravna gora

Ravna gora je greben u Slavoniji, izmedju gorja Psunja i Papuka, sjeveroiztočno od grada Pakraca i jugoiztočno od grada Daruvara. Najviši vrh je Čučevo visok 854m i zapadnije Javornik (718 m). Sjeverno od Ravne gore teče rijeka Pakra koja ju odvaja od Lisine, a istočno je rijeka Orljava.

Ravna gora se u zemljopisu najčešće svrstava u gorski sustav širjeg Papuka, čiji je zapadni dio širok oko 20 km koji tu tvore tri paralelna grebena: Lisina (Crni vrh 863m), Ljutoč (716 m) i Ravna gora. Napomena: treba obratiti pozornost, kako na sjeveroiztoku Hrvatske postoje dvije istoimene Ravne gore: na sjeveru Hrvatskog Zagorja i na zapadu Slavonije, koje se ne smiju pobrkati ni zamieniti.

Biljni pokrov Papuka

Izim susjednoga slavonskog Psunja, biljni pokrov tj. raslinstvo gorja Papuk-Krndija je u sjevernomu hrvatskom medjurječju još razmjerno sličan i zagrebačkoj silikatnoj Medvednici, ali je dosta različit i znatno siromašniji od karbonatnog lanca Ivanščica-Strahinščica, botanički najbogatijeg u sjevernoj Hrvatskoj, iako je inače s ovime klimatski dosta sličan.

Za laičke amatere i planinarce, acidofilna vegetacija Papuka je prividno 'bogata' tj. zapravo izgledom bujna, ali je naprotiv strukovno po vrstama ustvari razmjerno siromašna bez većih osobitosti: Ovo je inače opća zajednička značajka silikatnih gorja tj. florna jednoličnost i izgledna bujnost pri poredbi inih gorja izvan silikata. Uz ino obično srednjoeuropsko drveće, na jugu gorja Papuk-Krndija su značajna stabla npr. gluhač (Acer obtusatum), sladun (Quercus frainetto) i bjelograb (Carpinus orientalis).

Ukratko, u visinskoj zonaciji na gornjemu gorskom grebenu Papuka uglavnom jednolično prevladavaju acidofilne bukove šume (Luzulo-Fagetum ampl.) prostrane duž cielog grebena Lisina-Papuk-Krndija, tek s malo četinjača tj. mjestimično jele (Luzulo-Abieti-Fagetum) na višemu središnjem Papuku. Izpod toga u srednjemu brdskom pojasu najčešće su i prostrane acidofilne hrastove šume (Luzulo-Quercetum petraeae) i tek mjestimice na višim karbonatima još Orno-Quercetum petraeae, pa na nižima silikatnim strminama su cerove šume (Orno-Quercetum cerridis), a ponegdje ima i gluhača (Acer obtusatum) na karbonatima.

Samo na južnom podnožju po nižim i toplijim donjim strminama ter osobito na jugu Krndije rastu i sladunove šume (Quercetum confertae-cerridis ampl.), u kojima je ovdje prvo poznato i klasično nalazište za taj hrast. Za donje karbonatne strmine npr. u rječnom kanjonu kod Sirača su značajne i osebujne južno-primorske šumice bjelograba (Orno-Carpinetum orientalis), kakve su inače vrlo riedke na sjeveroiztoku Hrvatske i više ih ima po panonskim brdima susjedne Vojvodine.

Summary

Mounts Papuk & Krndija: - Papuk is the largest mountain in the Slavonia region of northeastern Croatia, near the city of Požega. It extends between Mt Bilogora to the northwest, Mt Krndija to the east, and Ravna gora and Psunj to the southwest. Its highest peak is the eponymous peak at 953m. The area of Papuk is designated a nature park (park prirode), a kind of protected area in Croatia.

Krndija Krndija is a northern range in Slavonia, extending eastwards from Papuk. It is located south of Orahovica and Našice and north of Požega. The westernmost point of Krndija is the mountain pass that connects Orahovica with Kutjevo; the easternmost point is hard to determine, as it gradually passes into the lowland area near Đakovo and further east near Vinkovci. The highest peak Kapovac is located in the western part of Krndija, at 792 metres (2,598 ft). The peak of the central part of Krndija is at 263 meters of altitude.

Literatura

  • Bedek, J. 2008: Podzemlje Papuka. 9. Skup speleologa Hrvatske, Zbornik sažetaka, SD Karlovac, Karlovac, 18-20
  • Marin Topić & Zvonko Maković 2005: Slavonija & Baranja. MIT, Osijek, 272 str.
  • Jamičić, D. 2003: Osnovne geološke značajke Slavonskih planina. Priroda 6-7, 20-27
  • Pamić, J., Radonić, G., Pavić, G. 2003: Geološki vodič kroz Park prirode Papuk. PP Papuk, Velika, 67 str.
  • Smerke, Z. 1983: Slavonsko gorje, planinarsko-turistička karta. NIŠRO, Varaždin.
  • Petković, A. 1972: Planinarstvo Slavonije. Naše planine 24: 270, Zagreb.
  • Svoboda, Lj. 1969: Slavonske planine. Naše planine 21: 3, Zagreb.
  • Tajder, M. 1959: Petrografsko proučavanje Požeške gore. Ljetopis JAZU 63: 383, Zagreb.
  • Marić, L. 1956: Petrografsko istraživanje Krndije. Ljetopis JAZU 60: 290-294, Zagreb.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Gorje_Papuk-Krndija&oldid=36208"