Kulturni marksizam

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Karl Marx (začetnik marksizma) i Sigmund Freud (začetnik psihoanalize) su idejni stupovi kulturnog marksizma.

Kulturni marksizam (njem. Kulturmarxismus) je ideologija što ističe kulturu kao glavni uzrok nejednakosti. Kritičari gledaju kulturni marksizam i njegov utjecaj kao važan uzrok političke podobnosti i kao važan uzrok primjetnog pada humanističkih i društvenih znanosti, kulture i civilizacije u zapadnom svijetu.

Pojam

Kulturni marksizam je pojam rabljen od kritičara, pa čak i samopriznatih marksista, za koje je manje vjerojatno kako će tim pojmom opisati svoj svjetonazor. Također, kulturni marksizam potječe od marksističkih ideja, no sadašnji promicatelji ideja kulturnog marksizma još uvijek ne mogu to shvatiti ili se smatrati marksistima.

Umjesto toga, promicatelji kulturnog marksizma mogu rabiti pojmove poput: kritička teorija, postmodernizam, dekonstrukcija ili neki sličan pojam. Brojni ne poznaju stvarno podrijetlo svojih donekle kulturno-marksističkih ideja, pa mogu sebe, primjerice, opisati kao socijalne liberale.

Općenito

Budući kako se kultura smatra glavnim čimbenikom što održava nejednakosti, kulturni marksizam je protivan inim objašnjenjima za nejednakostima poput vjerskih objašnjenja, pojedinačnih izbora ili genetskih čimbenika.

Za razliku od marksizma što se načelno usredotočuje na gospodarske nejednakosti i gospodarske klase, kulturni marksizam vidi kulturu kao glavni uzrok za brojne različite vrste nejednakosti:

Kulturni marksizam stavlja veliki naglasak na raščlambu, nadzor i mijenjanje popularne kulture, popularnih diskursa, masovnih medija i sam jezik. Vidjevši kulturu u smislu što ona često ima veći ili manji podsvijesni utjecaj na ljude što stvaraju i održavaju nejednakosti, sami kulturni marksisti često pokušavaju ukloniti te jednakosti kroz više ili manje suptilnu manipulaciju i cenzuru kulture.

Izraz kojim se opisuje takva cenzura je politička podobnost, kojom se stavovi o jednakosti, što se ne podudaraju s kulturno-marksističkim nazorima, izbjegavaju, cenzuriraju i kažnjavaju. Povezano s kulturnim marksizmom su različiti oblici relativizma/subjektivizma i poricanja postojanja objektivnog znanja.

Izraz „dugi marš kroz ustanove” se odnosi na kulturno-marksističko polagano preuzimanje ključnih položaja u ustanovama radi nadzora kulture, kako bi nastala nova kultura. U stvarnosti će to stvoriti revolucionarne promjene bez pribjegavanja političkom nasilju. Također odražava svjetonazor u kojemu se kulturni marksisti vide kao infiltratori i subverzanti. Izraz se često pripisuje Antoniu Gramsciu, no skovao ga je njemački kulturni marksist Rudi Dutschke pod utjecajom Gramscievih ideja.

Frankfurtska škola i kritička teorija

Ideja o tomu kako kultura može biti problematična nije nova, ali kulturni marksizam u sadašnjem obliku potječe od Frankfurtske škole, koja je razvila kritičku teoriju kako bi se analiziralo i objasnilo kako kultura stvara nejednakosti, i bila je iznimno utjecajna i danas ima ogranke u brojnim područjima poput kritičke teorije rase, kritičke studije bijeloga, kritičke studije spola/rodnosti, kritičke kriminologije, kritičkih pravnih studija i inih.

Freudova psihoanaliza je važno utjecala na kritičke teorije. Primjer toga je utjecajna knjiga The Authoritarian Personality (Autoritarna osobnost) u kojoj psihoanalitičke ideje služe za patologizaciju zapadnjačke ljubavi, kršćanskog ponosa, obitelji i naroda. Sklonost patologizacije protivnika kao iracionalno bolesne se nastavila s, primjerice, etiketama poput „homofobija” i „islamofobija”.

Kasnije ideologije i gibanja

Također pogledati: Relativizam

Frankfurtska škola je imala važnu ulogu iza raznih ljevičarskih gibanja započetih 1960-ih.

Brojne kasnije kulturne ideologije, poput postmodernizma, postkolonijalizma, dekonstrukcije i multikulturalizma su pod jakim utjecajem kritičke teorije. Kevin MacDonald je u knjizi The Culture of Critique (Kultura kritike) napisao kako su te ideologije usvojile načela poput „fundamentalnih prioriteta etike i vrijednosti u pristupu naobrazbi i društvenim znanostima, empirijske znanosti kao represivne i vida društvene prevlasti, odbacivanja mogućnosti zajedničkih vrijednosti ili bilo kojeg smisla univerzalizma ili narodne kulture, ‚hermeneutike sumnje’ u kojoj svaki pokušaj za izgradnju takvih općenitosti ili narodnih kultura nailazi na snažni otpor i u kojoj se ‚dekonstruira’.”[1]

Lažne znanosti

Različite ideologije proizašle od Frankfurtske škole se mogu, poput marksizma i psihoanalize, smatrati lažnim znanostima s teorijama koje se ne mogu krivotvoriti. Kulturni marksisti često ne odgovaraju na činjenične argumente kritičara, koje ih često analiziraju s dotičnim teorijama i proglašuju ih bolesnima ili osobama sa skrivenim motivima (ad hominem). Dosta su slični sljedbama s obožavanim i karizmatičnim vođama i uklanjanjem heretika s manje dosljednim (pravovjernim) stavovima u vlastitoj skupini.

Evolucijska strategija židovske skupine

Kevin MacDonald u knjizi The Culture of Critique tvrdi kako su kritičke teorije i kasnije ideologije dio evolucijske strategije židovske skupine. Članovi ranije Frankfurtske škole su bili Židovi, kao i brojni kasniji utjecajniji pojedinci (poput Karla Marxa i Sigmunda Freuda). Ovi Židovi u svojim djelima često iskazuju snažan židovski identitet i zanimanje za židovske interese. Podrivanje i podjela identiteta snažne skupine među većinom, kao i jačanje položaja manjina je zapaženo kao važan i koristan čimbenik za židovske interese. Nadalje tvrdi kako se za dvostruka mjerila (ponekad uključujući samozavaravanje) židovsku kulturu/skupinu u stvarnosti doživljava kao nadmoćnu, bez dolaska pod utjecaj kulturnih promjena što utječu na slabiju većinu.

Kevin MacDonald je također istaknuo sličnosti između ezoterične i lažnoznanstvene raščlambe teksta u kulturnom marksizmu te u proučavanju Tore (poput sofističkog cjepidlaštva u pilpulu). Takve raščlambe teksta su dugo bili vrlo važni dijelovi židovske kulture i vjere.

Boasijanska antropologija i ostala intelektualna gibanja

Boasijanska antropologija je intelektualno gibanje nastalo prije Frankfurtske škole. Kevin MacDonald je tvrdio kako se radi o inom intelektualnom gibanju pod židovskim utjecajem sa sličnim motivacijama i učincima.

MacDonald je isto tvrdio za slična zbiavnja u sociologiji i inim društvenim zanostima, u kojima je, za što se tvrdi, sve veći utjecaj često židovskih intelektualaca uzrokovao učinke poput pada darwinizma i inih bioloških gledišta. Primjerice, u sociologiji su imena Karla Marxa, Maxa Webera i Émila Durkheima zamijenjena imenima Charlesa Darwina i Herberta Spencera.

U psihologiji, ranije biološko/genetsko gledište pod utjecajem Charlesa Darwina i njegovog polubratića Francisa Galtona je izgubilo utjecaj s gibanjima poput psihoanalize i biheviorizma. Također se ovdje navodi kako su politička razmatranja i umrežavanje vrlo važni.[2]

Suvremena umjetnost

Frankfurtska škola je povezana i s određenim oblicima suvremene umjetnosti (→ izopačena umjetnost).

Teorija urote?

Ljevičarski krugovi često odbacuju kulturni marksizam, ne pomoću činjeničnih argumenata, nego ga označujući kao „teoriju urote”. To se može vidjeti kao oblik krivnje od društva umjesto činjeničnih argumenata. Također, Kevin MacDonald je odbacio sveobuhvatnu urotu sličnu Protokolima sionskih mudraca.

Institut za društvena istraživanja u Frankfurtu nije (bio) tajna urotnička skupina, ali je otvoren u pogledu njegove namjere i ima(o je) puno sličnosti sa suvremenim trustovima mozgova/„politike instituta”, koji otvoreno zagovaraju određene ideje i ideologije s pokušajem utjecaja i oblikovanja javnog diskursa, kulture i društva.

Poveznice

Mislilac (crtež).png Ovaj je članak dio portala
Politički pojmovi

Vanjske sveze

Izvori

  1. ↑ Kevin B. MacDonald: The Culture of Critique: An Evolutionary Analysis of Jewish Involvement in Twentieth-Century Intellectual and Political Movements, 1998.
  2. ↑ CODOH: „Subversion of Science: How Psychology Lost Darwin” (eng.)
Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Kulturni_marksizam&oldid=54144"