Lažnogenska slavenomania

Lažnogenska slavenomania (politički-korektna "genetika", orwelska "genetika" Velikog Brata): Godine 2000. (Rosser i surad., Semino i sur.) su izašle do tada najopsežnije poredbene analize Y-kromosoma raznih etnogrupa Europe. Rezultati su za mnoge bili neočekivani i dijelom u suprotnosti s dotadanjim povijesnim tumačenjima o iskonu i međusobnoj srodnosti većine naroda obuhvaćenih tim studijama: Otkriveno je kako se pripadnost jezičnoj grupi i genetika djelomično ili nikako ne slažu kod Albanaca, Baska, Grka, Hrvata, Islandjana, Litvanaca, Magjara, Makedonaca, Sardinaca, Turaka itd. Tada su u civiliziranim europskim narodima izvan Balkana, ti novi biogenetski rezultati uglavnom prihvaćeni objektivno, razumno i nepristrano bez većih potresa, kao neutralne znanstvene činjenice koje poboljšavaju i produbljuju njihove spoznaje o dalekoj prapovijesti i prvotnom iskonu pripadnih etnopopulacija, pa su uglavnom uvaženi u boljemu i dubljem otkrivanju njihova ranog podrijetla, korisnog i za medicinske svrhe.

Naprotiv su kod nas u jugo-balkanskom ozračju (slično kao u Rumunjskoj i Turskoj), vrlo slični i vrijedni novi genski pokazatelji nedavno u javnosti (kroz tisak i ine medije) naišli na iracionalne otpore jugoslavista i jugonostalgika, s ideopolitičkim diskvalifikacijama i dogmatskim hajkama protiv genetike (tim gorje po činjenice). Potom su zaredale javne krivotvorbe i uzastopno "mozgopranje" ideološki dirigirane javnosti uz uporno prikrivanje egzaktne stvarnosti, iza čega su većinom osobni interesi sinekura i očuvanja zastarjelih klanskih struktura. Sve to nam jasno pokazuje da naše zaostalo kulturno ozračje s naslijedjem totalitarnog komunizma još uvijek nije dozrijelo za objektivni prihvat suvremenih znanstvenih rezultata, nego se to u izostanku boljih argumenata šablonski diskvalificira metodama srednjovjeke inkvizicije kao navodni “rasizam” i slične ideološke etikete bez sadržaja.

Abstract

Pseudo-genetic Slavonimania (imposed wishful "genetics", political-correct "genetics"): The first major surveys of Y-chromosomes among diverse European ethnic groups (Rosser & al. 2000, Semino & al. 2000 etc.), yet proved the genetics of some European nations is rather divergent from their lingual and historical interpretations of origin and affinitions, including e.g. Albanians, Baskians, Croats, Greeks, Hungarians, Islanders, Litvanians, Sardinians, Turks, etc. In more civilized European nations that was accepted as is, for a better insight on their origins and medical applications, but in the Balkanic nations with a considerable heritage of communist totaliarism (Croatia, Romania, etc.) their unexpected genetics provoked the extreme and irrational reactions against genetics alone, including the subsequent public brainwash and open falsifying of genetical data to became acceptable in accord with formerly imposed dogmas on their origins, and with the related clans and sinecures built on that.

Ideološke manipulacije s İ/Eu7

Nadgrupa İ/Eu7-8 obuhvaća europske i prednjoazijske populacije s najvišim udjelom od Skandinavije preko Njemačke, srednje Europe i Balkana do Kavkaza i Teherana. Kako ta nadgrupa većinom obuhvaća nepodobne narode iz europske Osovine u 2. svj. ratu i povrh toga još u Aziji iz "Osovine zla", to je odnedavna njena genetika izložena raznim kontroverznim postupcima i ideološkim manipulacijama u ime 'političke korektnosti', antifašizma i sličnih lijevih -izama, uz nametanje neznanstvenih interesa iz svjetskih centara moći. To je prvo i najdrastičnije započelo od Hrvatske (i BiH) umjetno-krivotvornim umanjivanjem udjela İ/Eu7 od ideologiziranih jugo-'genetičara'. Kada je to prošlo nekažnjeno bez posljedica, slično je nastavljeno i drugdje osobito u prednjoj Aziji, gdje su ranije analize i objave do 2006. potvrdile obilje te haplogrupe u 1/3 do 4/5 više pripadnih naroda. Medjutim je u ponovnim objavama iz istih populacija ta obilna haplogrupa u zadnjih par godina doslovno posve "izbrisana" osobito za Kavkaz i Iran, pa je sada i slijepcima jasno kako su to tek ideološke krivotvorne manipulacije,- a ne više znanstvena genetika.

Jugo-podvale nategnutih navoda

Kad su prve detaljne analize Y-haplogrupa Hrvata od god. 2000-2004. (D. Primorac, M. Marcikić, P. Rudan, I. Jurić i dr.) konačno otkrile kako medju svim jezičnim Slavenima imaju baš Hrvati nedopustivo najmanje (23-27%) 'slavenskog' haplotipa (Dalmacija tek 9-20%) - da se povrh toga još usudimo imati čak osobiti dominantni haplotip İ2/Eu7 prosječno 37-46% (Dalmacija i Hercegovina čak 60-73%), usljedio je vrlo fanatični protuudar jugoslavista i jugonostalgika, uz logističko-financijsku podršku vanjskih imperialnih mentora koji su podržavali propalu Jugoslaviju i moguću obnovu nove 'Balkanije' i 'Jugosfere'. Prvi imperialni plotun protiv te 'politički nekorektne' genetike nepodobnih Hrvata je ispalio časopis 'Nature' pamfletom s potpisom mikrobiologa dr. M. Radmana kojim se traži prekid i korekcija tih istraživanja (dakako u jugo-smjeru). Zatim su provjerenom metodom (mrkve + batine) obećane znatne potpore za protivna 'istraživanja' i sinekure da se to poništi, što je prihvatio Antropološki institut u Zagrebu i od 2005. su svojim objavama poništili vlastite ranije rezultate kao i inih genetičara.

Taktika te naručene javne podvale je ova: iz tzv. 'hrvatskog' genskog prosjeka su izbačeni i izostavljeni idejno-nepodobni nalazi Like i Dalmacije s premalo slavenskog R1a i previše I2 (tim gorje po činjenice), pa sad politički korektno 'glajhšaltani' novi jugo-Hrvati već imaju podnošljivih 33% R1a + 34% I2: Taj je brainwash od 2005. nadalje javno i uzastopno obznanjen, pa citiran kroz niz časopisa i ponavljan popularnom filmskom emisijom kroz TV. Time Hrvati postaju genetski podobni i prikladni za Jugosferu i Balkaniju, pa Antropološki institut dobiva poveća sredstva i opremu, a organizator prof. P.Rudan postaje akademikom. Doduše, protiv toga javno protestiraju drugi, kao i sveučilišni genetičar prof.dr. Ivan Jurić koji je novim analizama potvrdio i proširio ranije rezultate do 2004. i prokazao krivotvorbe,- ali bez učinka jer "psi laju-karavana prolazi" tj. očite krivotvorbe se uporno nastavljaju u podobno-naručenu geostratešku pseudoznanost.

Genske podvale Irana i Kavkaza

Neutralni i vjerodostojni genski nalazi u “kriznom regionu” s nepodobnim Irancima iz “osovine zla” očito ne odgovaraju svjetskim centrima moći, pa Veliki Brat naređuje da nije tako kako je nađeno nego će biti ono što Mi kažemo (tim gorje po činjenice). Tada 2 američke ekipe (Regueiro i sur. 2006 i 2009) revidiraju te rusko-iranske i kavkaske nalaze, ali kako nemaju pristupa u sam Iran i Rusiju, kao podlogu zlorabe njihovu emigraciju na Zapadu. U ovima ideopolitički naštimanim i manipuliranim izvješćima bez sigurne lokacije uzoraka , naš je dinarski tip posve izbačen iz Irana i Kavkaza (= 00%) i umjesto njega su mnogostruko povećani semitski tipovi pa su tako amerikanizirani Iranci demokratski prebačeni iz dosadanjih Indoeuropljana u nove genske Semite (slično je potom učinjeno još s inim susjednim narodima gdje je naš dinarski tip isto naknadni "uklonjen").

Zbog tih očitih manipulacija, javno protestira više neutralnih i uglednih genetičara iz Poljske, Skandinavije i inih u Europi, ali ove ekipe genskih revizionista ne reagiraju pa se pod dirigiranim pressingom zapadne “sedme sile” ovi naštimani nalazi i dalje uporno ponavljaju kao jedina vjerodostojna stvarnost (triput ponovljena laž konačno postaje istinom!). Istu podvalu o lažiranoj genetici Irana i Kavkaza sada ponavljaju naši slavisti i jugogenetičari kao vrhunski dokaz da Hrvati nemaju nikakve veze s Iranom ni Azijom, dok one vjerodostojne i detaljne razrade s dinarcima (Nasidze i sur., itd.) nikad ne spominju niti ih ne žele znati, jer im se to ne uklapa u jugobalkanske dogme. Sad je bilo samo pitanje vremena da se sličan geostrateški recept manipulirane “genetike” primjeni i na nepodobne Hrvate, a kod nas doma je to puno lakše nego u Iranu i Rusiji zbog korumpiranosti niza poltronskih karierista, tj. starih jugokadrova i njihovih klonova u znanosti koji su za nagrade spremno revidirali našu jugogenetiku.

Rasni holokaust za I/Eu7

Nakon novih biogenetskih analiza brojnih naroda diljem Eurazije, uočene su značajne zajedničke paralele u genskom tipu i tradicijskom mentalitetu pripadnih populacija, koje se odnedavna zlorabe za geostrateško planiranje u svjetskim centrima moći protiv nepodobnih naroda iz “kriznih regiona”. Zato se nakon novih genetičkih otkrića u svjetskim centrima moći danas polutajno i sustavno programira sofisticirana pacifikacija i rasturanje nepoželjnih populacija, bilo ekonomskim obuzdavanjem i genskim razvodnjavanjem (u nas već na djelu), a ako to ne uspije slijedi prisilno raseljavanje i demografsko rasturanje naroda kao konačno rješenje, prema gornjem iskrivljenom genskom spektru za Iran, Hrvatsku, itd. Kod nas je to već započelo javnim ocrnjivanjem “bijelih čarapa” i potom onemogućavanjem i raseljenjem Hercegovaca kao genske tvrde jezgre Hrvata, a dio iste genske selekcije već su ranije izvršili kod Bleiburga.

To znači da nas u ime buduće demokracije očekuju novi sofisticirani 'blajburgi', a potom bi preostala polovica podatnih nedinarskih Hrvata od svjetskih moćnika možda bila prihvatljiva za globalnu demokratizaciju tih zombija i nestanak hrvatskog identiteta zauvijek. Po pragmatičnom scenariju Velikog Brata kao u Iraku, sve te nepodobne i samosvojne populacije dinarskog tipa I1b od Jadrana do Irana ubuduće će na bilo koji način nestati rasturanjem ili likvidacijom, po starom uspješnom iskustvu kao s američkim Indijancima ili Aboriginima u Australiji. Iako u dostupnim tiskovinama ovi imperijalni planovi iz geostrateške genetike zbog taktičkih razloga zasad još nisu javno obznanjeni, ipak je poredbenom računalnom analizom brojnih infomacija i naznaka diljem interneta sve jasnije, kako je u svjetskim centrima moći već hladnokrvno odlučeno da zbog uspješne kontrole i pacifikacije tih “kriznih regiona” dinarski genotip I2a većinom treba rasturiti i ukloniti tj. da Hrvatska, Bosna, Kavkaz, Kurdistan i Iran u dogledno vrijeme moraju postati “Dinaridenfrei”. Na tim novim demokratskim planovima monstruoznoga genskog uškopljenja cijelih naroda, pozavidio bi im čak i poznati doktor Mengele koji je u tomu bio tek naivni početnik ...

Ucjene i kazne genetičara

Svjetski najpoznatiji slučaj ideopolitičke ucjene i kažnjavanja priznatoga genetičara i nobelovca je dr. James Watson koji je prvi razotkrio biokemijsku strukturu DNK-genoma i za ovo ključno otkriće dobio Nobelovu nagradu 1962, a potom je bio i voditelj glasovitoga svjetskog Projekta ljudskog genoma 1964-1989. Unatoč svih tih zasluga, dostignuća i ugleda, dr. Watson je od 1990tih proglašen sumnjivim i od ljevičara javno stigmatiziran kao 'kontroverzan', jer se kao profesionalni genetičar usudio stručno progovoriti negativno o istospolnim odnosima. Konačno ujesen 2007, kada je znanstveno pronašao kako postoje prirodne razlike genskih predispozicija izmedju raznih ljudskih rasa, po njemu se u ime ljevičarstva i političke korektnosti osula najžešća ideološka paljba u javnosti i medijima: Zato ga je njegova vlastita istraživačka ustanova (Cold Spring Harbour Laboratory) koju je osnovao i vodio niz godina kao ugledni ravnatelj, po direktivi svrgnula s rukovodstva i izbacila iz članstva. Nakon toga je ova ideološki-politizirana ustanova izgubila znanstvenu vjerodostojnost i preostaje joj jedino da se zatvori. Slično vjerojatno očekuje i naše pseudo-genetičke manipulante, npr. Antropološki institut.

Lažnogenske ustanove i časopisi

Ovdje se spominju tek neke najistaknutije ustanove i časopisi, koji su se istakli markantnim primjerima lažirane 'genetike' naštimane po političkim kriterijima iz centara moći:

• Ustanove: Antropološki institut (Zagreb), Cold Spring Harbor Laboratory, Biol.Dept. Florida University (Miami).
• Časopisi: Nature, Croatian Medical Journal, Human Heredity, Molecular Biology & Evolution.

Lažnogenska jugo-demagogija

Ljudska genetika razvija se već više desetljeća, osobito kao pomoćna grana medicine i kriminalistike (npr. forenzika i nasljedne bolesti), ali je kao suvremena egzaktna struka najviše napredovala u zadnjih desetak godina. Tada su omogućene masovne biokemijske poredbe muških Y-kromosoma po očinskom naslijeđu paralelno s prezimenima, što se odnedavna proširilo na analize većih populacija i biološkog iskona cijelih naroda. Tako je dosad proučena većina naroda diljem prostrane Eurazije, uz ine također Hrvati i većina naših susjeda.

Na početku svog razvitka do 2005, znanstvena antropogenetika je bila objektivna i vjerodostojna, sve dok se u nju nije umiješala ideopolitika i geostrategija. Potom kao i u drugim sličnim slučajevima npr. s atomskom energijom i kloniranjem, sada u pragmatičnoj antropogenetici započinju strateško-ideološke manipulacije i zlouporabe kao sastavni dio specijalnog rata. Prvi eklatantni primjer toga neznanstvenog skretanja postala je genetika neprijateljskih Iranaca u američkoj interpretaciji, iz čega nastaje obrazac koji su Britanci sada primjenili i na nepodobne Hrvate. Najnoviji javni rezultat toga je sadanja repriza kontroverznog filma “Genetsko podrijetlo Hrvata” u režiji Hrvoja Juvančića, koji nam se u 4 nastavka nameće preko HTV-a u lipnju i ponovo u kolovozu 2007 i iznova opet 2008, itd.

Prvi oskudni i provizorni navodi za genetiku Prednje Azije i Irana spominju se od 2001, u nekoliko općih pregleda Azije koji dijelom zahvaćaju i Iran, a ti su nalazi značajni i za nas zbog mogućeg iranskog iskona ranih Hrvata. Novije detaljne i suvisle genetske analize na par tisuća uzoraka iz Irana, Kavkaza i Kurdistana nedavno je objavila vjerodostojna međunarodna ekipa ruskih, njemačkih i iranskih istraživača tj. Ivan Nasidze i suradnici 2004, 2005, 2006. i 2007. Pritom su u Teheranu našli čak 34% ili 1/3 naše dinarske haplogrupe I2/Eu7, pa u devetmilijunskoj prijestolnici Irana sad živi oko 3 milijuna nama sličnih dinaraca tj. više nego u Hrvatskoj. Taj dinarski tip je manjeviše raširen na sjeverozapadu Irana i južnije do Isfahana (17 %). Potom je ova ekipa također kod sjevernih Kurda u Turskoj našla 33% istoga dinarskog tipa, a ostali Iranci i Kurdi pripadaju istočnoeuropskom haplotipu (R1a ili Eu19) i dio semitskim tipovima Eu9 i Eu10 zbog utjecaja južnih arapskih susjeda. Ipak su najveće udjele našega dinarskog tipa našli kod kavkaskih gorštaka: na Kavkazu 31% do 82%, a još dalje na istoku taj naš tip doseže od 5%-12% duboko u središnju Aziju sve do Kirgizije i Fergane. Sve to jasno potvrđuje da su hrvatski, kavkaski i iranski dinarci sigurno zajedničkog iskona i u ranoj papovijesti ili predhistoriji su morali biti u izravnom fizičkom dodiru.

Prve genske analize Hrvata od više raznih autora na nekih 730 uzoraka u god. 2000.- 2004. (Primorac i Marcikić, Ivan Jurić, Marjanović i suradnici, Rudan i sur., itd.), kod nas su pokazale dominaciju osobitoga dinarskog haplotipa I1b (ili Eu7) od 45% do 48% tj. blizu polovice Hrvata, a u Hercegovini i na dalmatinskim otocima taj naš tip doseže preko 70%. Naprotiv istočnoeuropski haplotip R1a (ili Eu19) sličan ostalim Slavenima, u Hrvatskoj obuhvaća tek 23%-28% pučanstva, a samo na zapadu (Istra i Gorski Kotar) ovaj tip prelazi više od 1/3 uzoraka. Iz toga su neutralni inozemni genetičari Passarino, Chikhi i drugi zaključili da unatoč jeziku, Hrvati po genskom iskonu nisu Slaveni. Danas to još oštrije potvrđuje neutralna međunarodna ekipa od desetak slavenskih genetičara (Krysztian Rebalja i Aleksej Mikulič s više suradnica iz Poljske, Ukrajine, Slovačke i Rusije) koji su 2007, objavili završni smrtni udarac jugo-genetici - o čemu naši ideologizirani jugogenetičari taktički uporno šute.

Iz opsežne genske poredbe svih jezičnih Slavena, ova sveslavenska ekipa je nedvojbeno dokazala kako pravi genski Slaveni grupe R1a tj. zajedničkog iskona danas žive od Češke do Ukrajine i Sibira. Naprotiv među tzv. "južnim Slavenima" su slavenskoga genskog iskona stvarno samo Slovenci i dio najzapadnijih Hrvata (uz Sloveniju), a većina inih Hrvata u Hrvatskoj i Hercegovini, pa Bošnjaci, Srbi i Bugari su prvotni genski neslaveni koji su tek naknadno po jeziku slavizirani u kasnije doba. Tako je, nakon prvih Primorčevih nalaza koje su naši jugoslavisti htjeli odbaciti i omalovažiti, sada još slavenska međunarodna genetika ponovo i zauvijek pokopala južne Slavene u ropotarnicu povijesti.

Međutim, sada su sramotno oživljavanje te južnoslavenske mumije preuzeli Britanci zbog drage neprežaljene Jugoslavije i njihove buduće Balkanije i treće Jugosfere. Odonda oni potiču organiziranu paljbu protiv neprihvatljive genske većine nepodobnoga dinarskog tipa među Hrvatima, uz sofisticirano teorijsko obrazloženje Juvančićevog suradnika dr. Dušana Sekulića iz Australije za neizbježnu nužnost tog pristupa. Prvi imperialni plotun ispalio je britanski časopis “Nature” u znanstveno nedostojnom ideopolitičkom pamfletu o rasističkoj genetici Hrvata za poništenje dosadanjih genskih nalaza. Isti još potiču domaće znanstveno ukidanje ranijih nalaza, što tiskaju Rudan i ekipa 2005, a to je bio naručeni pismeni scenarij sadanjem filmu.

Istodobno se u pozadini spremao taj film za široku javnu promičbu lažnogenske revizije Hrvata i slavensko ispiranje hrvatskih mozgova kao u ranijoj Jugoslaviji. Kao nagrade za uspješno obavljene usluge ukidanja hrvatskog identiteta i genskog oživljavanja Slavenohrvata, prof. Pavao Rudan ubrzo postaje akademikom pa dobiva prilična sredstva i novi prostor instituta, a režiser Hrvoje Juvančić nagrađen je diplomom za taj loši i lažirani film koji će zauvijek ostati promašaj hrvatske kulture. Evo glavnih 'bisera' iz tog filma i pripadnoga pseudoznanstvenog članka 2005, koji nemaju veze s današnjom znanstvenom stvarnosti, pa je javna sramota za HTV da se ta zastarjela blezgarija za ideološko ispiranje mozga u 4 nastavka čak triput reprizirala u 21. stoljeću:

• a) Iz tzv. 'hrvatskoga' genskog prosjeka su izbačeni i izostavljeni idejno-nepodobni nalazi Like i Dalmacije s premalo slavenskog R1a i previše I2 (tim gorje po činjenice), pa sad politički korektno 'glajhšaltani' novi jugo-Hrvati već imaju podnošljivih 33% R1a + 34% I2: Taj je brainwash od 2005. nadalje javno i uzastopno obznanjen, pa citiran kroz niz časopisa i ponavljan popularnom filmskom emisijom kroz TV. Time Hrvati postaju genetski podobni i prikladni za Jugosferu i Balkaniju, pa Antropološki institut dobiva poveća sredstva i opremu, a organizator prof. P.Rudan postaje akademikom. Doduše, protiv toga javno protestiraju drugi, kao i sveučilišni genetičar prof.dr. Ivan Jurić koji je novim analizama potvrdio i proširio ranije rezultate do 2004. i prokazao krivotvorbe,- ali bez učinka jer "psi laju-karavana prolazi" tj. očite krivotvorbe se uporno nastavljaju u podobno-naručenu geostratešku pseudoznanost.

• b) Posve su prešućeni i izostavljeni drugačiji novi nalazi svih ostalih naših genetičara (Primorac i Marcikić 2000, Jurić 2003, 2004, 2005, Marjanović i sur. 2006 i dr.) pa niza nezavisnih stranih istraživača o Hrvatima (Passarino, Semino, Chikhi, Rebalja, Mikulič ... itd.) koji se idejno ne uklapaju u te stare jugoslavističke dogme jer navode posve neslavenski genski spektar oko 76% Hrvata. U egzaktnim znanostima se takvo namjerno izostavljanje i prikrivanje “nepodobnih” podataka smatra za nestručnu laž i falsifikat, jednako kao i prepravljanje naštimanih rezultata, ako se ne može potvrditi ni ponoviti iz drugih nezavisnih izvora koji su za genetiku Hrvata međusobno slični, od čega samo Rudanovci daleko odskaču. Takvim dirigiranim obratom Rudanova klapa je "ukinula" ne samo sve egzaktne nalaze drugih nezavisnih genetičara o Hrvatima, nego su zapravo poništili i vlastite rezultate Antropološkog instituta prije god. 2004.

• c) Poznati inozemni genetičari Cavalli-Sforza i Ornella Semino nelogično su nakalemljeni na početak filma kao ukrasne maskote bez sadržaja, da svojom pojavom tobože "ovjere" istinitost te balkanske papazjanije. Uporno mahanje epruvetama i bijelim kutama ima tek dekorativnu ulogu za obmanu naivnih i neupućenih gledatelja da povjeruju toj tobože “visokoj znanosti”. Iza toga su zapravo stare balkanske dogme jugoslavista reciklirane kao dio specialnog rata protiv hrvatskog identiteta i državnosti. Stvarni naručitelji i financieri toga reciklažnog filma o jugo-genetici Hrvata se nalaze na istoj adresi organizatora Zapadnog Balkana, odakle je već lansiran ideopolitički pamflet o genetskom rasizmu dinarskih Hrvata iz časopisa “Nature”.

• d) Uzastopce ponovljeni kružni diagram s lažno-naštimanim postotcima genskih grupa i haplotipova nije neki znanstveni prikaz, nego tek ideološka krivotvorba za obmanu javnosti. To nisu stvarni genski prosjeci većine Hrvata, nego za jugoslaviste najpovoljniji djelomični prosjek iz sjeverne i zapadne Hrvatske, gdje je “slavenski” genski udjel prividno veći nego drugdje kod nas. Od stvarno nađenih 45% do 49% našega dominantnog dinarskog haplotipa što obuhvaća oko polovice Hrvata, u tom je filmu po jugoslavističkoj direktivi nasilno skresano na podnošljivih 33%, dok je minorni istočnoeuropski tip od stvarno nađenih 23%-29% kod četvrtine Hrvata, tu umjetno napuhan na poželjnih 33% da bude bliži Slavenima i na razini dinaraca. Zato su iz toga lažnog grafičkog prosjeka namjerno i tendenciozno izbačeni neslavenski Hrvati u 2/3 Hrvatske tj. Slavonci, Ličani, Dalmatinci i Hercegovci koji se genetski većinom ne uklapaju u Slavene. Takve statističke podvale i manipulacije iste ekipe već je ranije javno kritizirao i prof. dr. Ivan Jurić iz Zagrebačkog Sveučilišta, pa su potom ovi Rudanovci morali objaviti isprike i ispravke u istom časopisu gdje je izašla ta njihova naštimana jugogenetika, što je znanstvena sramota.

• e) Također je zbog jugoslavista izmišljen neznanstveni navod, kako su slavenska i dinarska haplogrupa tobože najbrojnije i ograničene u istočnoj Europi. Ipak novije šire genetske analize istočnije u Aziji nam jasno dokazuju kako je naša dinarska haplogrupa (I2/Eu7) također vrlo obilna kod sjevernih Kurda u Turskoj (33 %), pa u Teheranu 34 % i najveća na Kavkazu 50 - 80%. Jednako i tzv. “slavenski” haplotip (R1a/Eu19) nije najbrojniji kod istočnoeuropskih Slavena, nego doseže puno istočnije do srednje Azije gdje je najviši u neslavenskoj Kirgiziji i Tadjikistanu do 50-70%. Povrh svega, inozemne analize ove istočnoeuropske haplogrupe u njemu pokazuju 2 razna podtipa (Passarino i surad. 2001) tj. pravi slavenski na sjeverozapadu (a*) i južniji indijski (a1) najviše u Iranu i Pakistanu (Qamar i surad. 2002), koji su kod Hrvata nazočni u omjeru slavenski 2 : indijski 17. To znači da su većina tzv. “slavenskih” Hrvata zapravo genski neslaveni indovedskog iskona, pa je od toga lažiranog genskog slavenstva iz ovog filma kod Hrvata sad preostalo zamalo ništa tj. tek 4% pravih genskih Slavena među nama.

• f) Nadalje, skupa terenska ekspedicija i jurnjava bez organizirane svrhe vozilom HTV kroz srednju i istočnu Europu isto je nestručna podvala, jer su tu za naivnu javnost tendenciozno prikazana mjesta s nazivom sličnim Hrvatima jedino u slavenskim zemljama od Panonije do Ukrajine gdje o tom intervjuiraju ulične pijance, kao da nema sličnih hrvatskih imena obilno drugdje izvan slavenstva. Zato su prešućeni i izbačeni očiti neslavenski nazivi po Hrvatima iz južne Grčke, Peloponeza i otoka sve do Krete. Tu nikad nisu plovili nekakvi Slaveni, ali je zato u Grčkoj baš na Kreti uz naše toponime po Hrvatima i najviši udjel od 16% dinarskoe haplogrupe, što su razradili mediteranski genetičari Ceriani i surad. 2005, pa Dienekes-Pontikos 2007. Naprotiv slavenski tip tu južnije zamalo izostaje, a u sjevernoj Grčkoj je slavenski genetski udjel najviši do 35%, ali tu gore opet nema hrvatskih toponima pa su ovi ranohrvatski dinarci na jugu Grčke očito stigli morem s Jadrana. Isto su u tom tendencioznom filmu dosljedno zaobiđeni brojni prastari nazivi po Hrvatima iz Turske, Libanona, Sirije, Irana, Pakistana i Afganistana tj. doslovce sve o Hrvatima što je vremenski i prostorno izvan slavenstva. Zato je sav taj zemljopisni košmar u filmu tek lažirana podvala za obmanu hrvatske javnosti zbog stvaranja treće Jugosfere ili Balkanije.

• g) Od svega što nam je triput ponovljeno u toj filmskoj reprizi, znanstvenoj stvarnosti i modernim spoznajama iz 21. stoljeća pripadaju samo skraćene i cenzurirane izjave antropologa dr. Šlausa i ukrajinskog arheologa prof. dr. Oresta Korčinskog o Bijelim Hrvatima. Zamalo sve ostalo što je nadrobljeno u tom filmu, uglavnom je bezvrijedna gomila demagoških podvala bez stručne vrijednosti za dnevnopolitičke namjene stvaranja nove Jugobalkanije. Glavni ideolozi koji su očito osmislili tu filmsku podvalu, jesu već dugo poznati naši sveslavenski jugodogmati koji su potakli i zlorabili HTV i Antropološki institut za reciklažu i oživljavanje u novom pakovanju njihovih već odavno pljesnivih jugoslavenskih obmana zbog ujedinjenja Zapadnog Balkana i treće Jugosfere, gdje bi oni opet bili u svom elementu – umjesto da su već odavno lustrirani.

Ine metastaze slavenomanije

Metastaze slavenomanije u prirodoslovlju i inoj znanosti: Sveslavenstvo je u novoj Hrvatskoj kao ideološka religija naslijedjeno većinom nepromjenjeno nakon raspada Jugoslavije, pa su slavofilski klanovi dosad očuvani u mnogim društvenim i prirodnim strukama, a manje u primjenjenima gdje sama praksa otežava takvu nastranu ideologiju. Kao najopasniji tvrdokorni slavenomani, održali su se u društveno-humanističkom području fanatični vukoslavci (Vukovci), a u prirodoslovlju su im posve slični ekstremni bioslavci. Blaži oblici nomenklaturne slavofilije prošireni su kod nas u zamalo svim strukama, uglavnom kao uvodjenje i podržavanje srbobalkanskog stručnog nazivlja umjesto našega izvorno-hrvatskoga. Teži ekstremi su faktografska slavenomanija kojom se svjesno i namjerno prešućuju, izkrivljuju i krivotvore temeljni sadržaji i ključni podatci, na koje se potom nastavljaju lažne i promašene nadgradnje u prilog jugoslavenstva.

Krajnje metastaze ove paraznanstvene perverzije (= Slavonimania chronica et acuta), kod nas su se razvile u slaviziranim paraznanostima na primjeru lingvistike, povijesti i biologije. Osim tih, faktografska slavenomanija je više-manje zarazila i druge struke u Hrvatskoj, npr. etnologiju koja dosad proučava samo neke pojave u skladu s našim slavenstvom, dok se zamalo sve ine kod Hrvata odbacuju i zanemaruju kao strane (romanske, germanske itd.). Slično je i u “Zagrebačkoj geografskoj školi” (sveučilište) gdje se sve nateže na poželjno slavenstvo-balkanstvo. Većina slavofilskih nastavnika na školama i neki ekstremni slavenomani na sveučilištu sve dosad javno i uporno zaludjuju i kloniraju nove slavenomane i slavenofilne debile u mladjim naraštajima u svrhu dekroatizacije i gubitka identiteta. Čak oko 1/3 gradiva koje se “proučava” i predaje studentima Filozofskog fakulteta u okviru povijesti, slavistike i etnologije, kao i 1/5 na PMF-u iz geografije i biologije, jesu ideološke paraznanstve krivotvorbe proizašle iz naše stoljetne slavenomanije kroz 20. stoljeće i tim promašenim studiranjem je upropašten dugi niz naših akademskih naraštaja, a da za to nitko odgovaran ne snosi posljedice.

Premda bi po tematskoj naravi prirodoslovlje trebalo biti izvan slavenstva, ipak nakon državnog udara 1972/73, ideološki slavofili prisvajaju kontrolu čak i u našoj biologiji, gdje je slavenomania dosad već dostigla jednako stravične razmjere kao u povijesti i jeziku. Blaži oblik te slavofilske nastranosti, kao i u većini znanstvenih struka kod nas, bilo je ukidanje i odbacivanje hrvatskih narodnih naziva za vrste i skupine bilja, faune i ine prirodne pojmove, uz njihovu nasilnu zamjenu u literaturi i nastavi srbobalkanskim nazivljem. Ovo počima još od 1918, pa je dosad ukinuta i balkanizirana većina naših bionaziva, izim par najobičnijih vrsta iz svakodnevnog života koje su još zadržale hrvatska imena.

Nakon toga uspješnog jezičnog udara u prirodoslovlju od 1972. počinju čak tvarne podvale tj. krivotvorbe podataka i prirodnih činjenica u skladu s jugoslavenskim fanatizmom. Do 1975. je u našoj akademskoj biologiji po partijskoj direktivi S.Šuvara smaknuta većina normalnih istraživača i medjunarodnih autoriteta, a nametnuti su provjereni partijski kadrovi s instant-naobrazbom (podobni prirodoslovni diletanti), koji sada dijelom mijenjaju predznak prema suvremenom globalizmu - ali im je razorna djelatnost u prirodoslovlju ista. Tom slavenomanijom već manjeviše zaraženi Prirod.matem. fakultet, muzeji, Akademija i Leksikografski zavod, koje sad idejno kontroliraju slavofilni prirodoslovci (bioslavci), kojih je paraznanstveni učinak u našem prirodoslovlju već dosegao absurdne razmjere:

• a) Više stotina nepodobnih “neslavenskih” vrsta bilja i faune kojih nema u inim istočnim slavenskim zemljama, ideološki su odbačene, nepriznate i prividno “izbrisane” iz prirode u Hrvatskoj, iako su tu većinom poznate i dokazane još od doba objektivnih austrougarskih ili talianskih istraživača neopterećenih jugoslavizmom.
• b) Priroda Hrvatske a nadasve dinarski kras i otoci, odprije su u svijetu poznati bogatstvom posebnih hrvatskih vrsta (tzv. endemi i relikti) od kojih je tim bioslavskim fanatizmom većina umjetno ukinuta i izbrisana jer ih većinom nemaju ine slavenske zemlje.
• c) Da se lažno i prividno "slavizira" priroda u Hrvatskoj, nasilno nam se nameće prirodoslovno bratstvo-jedinstvo: umjesto gornjih nepodobnih vrsta, bioslavci nam umjetno i lažno navode diljem Hrvatske druge, podobne “slavenske” vrste iz istočnih slavenskih zemalja, koje u našoj prirodi većinom ne postoje.
• d) Umjesto stvarnog proučavanja i prikaza prirode u Hrvatskoj, ovi ideologizirani bioslavci većinom umjetno i paušalno, bez terenskog uvida i istraživanja prepisuju i preslikavaju nepostojeći biljni pokrov (vegetaciju) iz dalekih slavenskih Karpata na dinarski kras, a podobnu vegetaciju Panonije na našu obalu i otoke kao da je Jadran slaveno-panonska močvara, pa su te “slavizirane” prirodoslovne karte Dinarida i Jadrana većinom bezvrijedne i promašene.
• e) Ta bioslavska nastranost ima još dalje metastaze i u ekozaštiti prirode. Osim par klasičnih nacionalnih parkova (Plitvice, Krka, Paklenica) koji su ranije dobro odabrani po medjunarodnim prirodoslovnim kriterijima, većina inih novijih rezervata kod nas imaju vrlo dvojbenu i prividnu vrijednost: uglavnom su položeni po nastranim bioslavskim načelima da sadrže samo podobne “slavenske” vrste, dok su puno bogatija područja u blizini s obiljem nepodobnih hrvatskih vrsta posve nezaštićena i izložena uništenju (kao i naša kultura: dolje sve hrvatsko !).
• f) Čak u našoj hortikulturi, po drvoredima i gradskim parkovima sada se uporno sade poznati vrtni simboli sveslavenstva i jugobratstva tj. lipe, breze i omorika, ali nijedna hrvatska vrsta nepodobnog drveća.
• g) To bioslavsko mahnitanje već prelazi sve granice tvornim napadima i fizičkim uništenjem nepodobnih hrvatskih rariteta, kojih je nedavno desetak već istrijebljeno da se “dokaže” njihovo nepostojanje. Najgori krajnji slučaj toga bioslavskog kriminala je uništenje posebne hrvatske jele (Abies pardei) na našim obalnim Dinaridima, koje nema izvan Hrvatske i medjunarodno je priznata, jer su ju pronašli i proučili britanski i francuski stručnjaci - ali naši suludi bioslavci su svjesno i namjerno odredili njezin genocid, jer ideološki ne može i ne smije postojati: nakon tog eko-pogroma, od ranijih 16 četvornih km njezinih šuma 1980, sada je preostalo tek par stabala!
• h) Visoko pozicionirani bioslavci s (polit-)akademskim titulama danas već strogo kontroliraju većinu prirodoslovnih izdanja u Hrvatskoj, da se u njima prikazuju samo podobne (slavenske) vrste i poneke općeraširene, dok se hrvatske prirodne osobitosti ne smiju spominjati ili tek općenito bez nepodobnih detalja.
• i) To se bioslavsko ludilo kod nas (kao i u kulturi) dalje klonira u sveučilišnoj nastavi prirodoslovlja pa nakon Titova državnog udara 1971, od osamdesetih godina kod nas studije završavaju bioslavski debili i prirodoslovni invalidi koji većinom nemaju pojma o ključnim prirodnim osobitostima Hrvatske, osim o lažno nametnutoj “slavenskoj” prirodi zemlje.
• j) Nakon tog niza prirodoslovnih krivotvorbi, postaje logično i očekivano da se nastojalo na sličan način krivotvoriti iz pozicija nametnute slavenomanije i naše podatke antropološke genetike, kako je to gore prikazano.

Slavenomania je bolesna kolektivna psihoza, kao posljedica “izpiranja mozgova” i gubitka izvornoga hrvatskog identiteta u bivšoj Jugoslaviji. Ona pripada grupi deviacija lažnog identiteta i treba ju liječiti znanstvenim prosvjećivanjem u kombinaciji s grupnom psihoterapijom. Tu opet važi ranija dalekosežna najava vidovitog Ante Starčevića, kako je naše „slavstvo na javi ludovanje !“. Prvu jasnu definiciju slavenomanije kao društvene bolesti dao je već dr. Ante Starčević 1867, u svom djelu “Bi li k slavstvu ili ka hrvatstvu” i inim svojim radovima. Kako su njezine posljedice kod nas vrlo ozbiljne i dugoročno štetne, moraju se učinkovito sanirati i spriječiti da ne stvaraju dalje lančane probleme. Kroz 70 godina jugo-školstva, jugo-drilani nastavnici i poltronski novinari režimskih medija su nametali i podržavali takvu slavenomaniju kao društveno poželjan i normalan nazor u javnosti i našoj znanosti, što se većim dijelom nastavlja sve do danas. Dosad još nijednomu europskom narodu nisu nametnute tolike podvale o povijesti, jeziku, kulturi i prirodi kao Hrvatima. To nedvojbeno pokazuje da su naši akademski slavenomani s predrasudama za probitak sinekura, zbog krivih i naštimanih polaznih podataka, tek naizgled savršenim i razradjenim metodama ustvari naučavali i dokazivali društveno-povijesni perpetuum mobile.

Slavenorasizam u Hrvatskoj

Tako je naše sveslavenstvo postalo slična alternativna paraznanost kao npr. parapsihologija, alternativna medicina itd. Brojni su naši akademski uglednici stekli kariere i privilegije na prodaji te paraznanstvene magle i na tomu su se organizirale cijele interesne mafije, osobito u povijesti, lingvistici, etnologiji i čak u slaviziranom prirodoslovlju, a pri svemu tom su sramotne uloge imali sveučilište, akademija i ministarstva znanosti, školstva i kulture. Kroz 20. stoljeće se veliki dio hrvatske znanosti od jezika i povijesti sve do biologije temeljio na promašenim aksiomima južnoslavenske dogmatike, pa su i kriteriji vrednovanja rezultata bili tek formalno-dekorativni bez temeljnih medjunarodnih standarda, a da nitko iz znanstvenog establishmenta nije reagirao. Ovi organizirani paraznanstveni klanovi slavenomana u raznim strukama su izravno ili preko političkih “kumova”, raznim ucjenama i stručnim izopćenjima u javnosti uzastopno onemogućavali bilo kakve kritike i čak blaže upozorbe na njihove manipulacije i neodrživost tog stanja. Zbog njihovih monopola i embarga na stručne i ine publikacije, cijeli niz inače koristnih i informativnih tekstova nisu se mogli ni smjeli objaviti u našim medijima.

Zbog duboko ukorijenjenog jugoslavizma, zamalo nigdje u istočnoeuropskim zemljama ekstremni slavenorasizam nije dosegao takove zastrašujuće oblike kao u Hrvatskoj. Npr. Rusi, Poljaci, Česi, Bugari i ini Slaveni su nacionalno jasno definirani i nije im nužna poštapalica u identifikaciji njihovo slavenstvo, kao genetski neslavenskim i iskompleksiranim Hrvatima. Tko god se ovdje kod nas izjašnjava da nije Slaven, odmah je automatski stigmatiziran kao manjinski stranac i izopćen iz društva, a donedavno je bio i fizički ugrožen zatvorom i progonom Udbe, pa ga još i danas naša zaluđena javnost drži za nastranog čudaka i biće niže rase, približno kao crnce u Americi. Uglavnom oni isti licemjeri koji su donedavna kao ‘antifašisti' galamili protiv germanskog rasizma, danas su glavni predvodnici toga domaćeg slavenorasizma.

Najnoviji i najekstremniji oblik toga domaćeg slavenorasizma nakon novih genetskih otkrića je kroz zadnjih 5 godina organizirana medijska hajka protiv hrvatskih Dinaraca i Hercegovaca (tzv. "bijele čarape"), koja je započela od 'trojanuarskih' izbora 2000. Baš istodobno od god. 2000. je i svjetska biogenetika jasno i nedvosmisleno dokazala da su ti isti nepodobni Dinarci većinska genetska okosnica bar 45% hrvatskog naroda indoiranskog iskona. Ukratko: ta novija hajka na Dinarce ustvari su programirane rasističke orgije u okviru organiziranog kaosa za idejnu i potom fizičku likvidaciju hrvatskog naroda i preuzmanje njegove zemlje, u čemu složno djeluju zainteresirani inozemci i njihovi domaći janjičari zbog osobnih probitaka i jugoslavenske zaluđenosti. Osim fiksne ideje sveslavenstva u glavama, većina tih naših zastupnika slavenorasizma fizički dakako nemaju zajedničkih gena s inim Slavenima, nego su tek fanatizirani slavenofilni janjičari.

Bibliografija

• Achilli et al. 2004: The Molecular Dissection of mtDNA Haplogroup H Confirms That the Franco-Cantabrian Glacial Refuge Was a Major Source for the European Gene Pool, American Journal of Human Genetics 75(5): 910–918
• Achilli et al. 2005: Saami and Berbers - An Unexpected Mitochondrial DNA Link, American Journal of Human Genetics 76(5): 883–886
• Al-Zahery et al. 2003: Y-chromosome and mtDNA polymorphisms in Iraq, a crossroad of the early human dispersal and of post-Neolithic migrations, Molecular Phylogenetics and Evolution 28(3): 458-472
• Arredi et al. 2004: A Predominantly Neolithic Origin for Y-Chromosomal DNA Variation in North Africa, American Journal of Human Genetics 75(2): 128–137
• Babalini et al. 2005: The population history of the Croatian linguistic minority of Molise (southern Italy): a maternal view, European Journal of Human Genetics 13(8): 902-912
• Barac et al. 2003: Y chromosomal heritage of Croatian population and its island isolates, European Journal of Human Genetics 11(7): 535-542
• Cinnioglu et al. 2004: Excavating Y-chromosome haplotype strata in Anatolia, Human Genetics 114(2): 127-148
• Derbeneva et al. 2002: Traces of Early Eurasians in the Mansi of Northwest Siberia Revealed by Mitochondrial DNA Analysis, American Journal of Human Genetics 70(4):1009-1014
• Finnilä S., Lehtonen M.S.& Majamaa K. 2001: Phylogenetic Network for European mtDNA, American Journal of Human Genetics 68(6): 1475-1484
• Hammer et al. 2001: Hierarchical patterns of global human y-chromosome diversity, Molecular Biology and Evolution 18(7): 1189-1203
• Helgason et al. 2001: mtDNA and the Islands of the North Atlantic: Estimating the Proportions of Norse and Gaelic Ancestry, American Journal of Human Genetics 68(3): 723-737
• Herrnstadt et al. 2002: Reduced-Median-Network Analysis of Complete Mitochondrial DNA Coding-Region Sequences for the Major African, Asian, and European Haplogroups, American Journal of Human Genetics 70(5): 1107-1124
• Krings et al. 1997: Neandertal DNA sequences and the origin of modern humans, Cell 90(1): 19-30
• Loogväli et al. 2004: Disuniting Uniformity; A Pied Cladistic Canvas of mtDNA Haplogroup H in Eurasia, Molecular Biology and Evolution 21(11): 2012-2021
• Malyarchuk et al. , 2002: Mitochondrial DNA variability in Poles and Russians, Annals of Human Genetics 66(4): 262-283
• Malyarchuk et al. 2003: Mitochondrial DNA variability in Bosnians and Slovenians, Annals of Human Genetics 67(5): 412-425
• Metspalu et al. 2004: Most of the extant mtDNA boundaries in South and Southwest Asia were likely shaped during the initial settlement of Eurasia by anatomically modern humans, BioMed Central Genetics, 5: 26
• Nasidze et al. 2004: Mitochondrial DNA and Y-Chromosome Variation in the Caucasus, Annals of Human Genetics, 68(3): 205-221
• Nasidze et al. 2005: MtDNA and Y-chromosome Variation in Kurdish Groups. Annals of Human Genetics 69(4): 401-412
• Ovchinnikov & al. 2000: Molecular analysis of Neanderthal DNA from the northern Caucasus. Nature 404: 490-493
• Passarino et al. 2001: The 49a,f haplotype 11 is a new marker of the EU19 lineage that traces migrations from northern regions of the Black Sea, Human Immunology 62(9):922-932
• Peričić et al. 2005: Review of Croatian Genetic Heritage as Revealed by Mitochondrial DNA and Y Chromosomal Lineages, Croatian Medical Journal 46: 502-513
• Peričić et al, 2005: High-Resolutiopn Phylogenetic analysis of Southeastern Europe traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations, Molecular Biology and Evolution 22(10): 1961-1975
• Qamar et al. 2002: Y-Chromosomal DNA Variation in Pakistan, American Journal of Human Genetics, 70(5): 1107-1124
• Quintana-Murci et al. 2004: Where West Meets East; The Complex mtDNA Landscape of the Southwest and Central Asian Corridor, American Journal of Human Genetics, 74(3):827-845,
• Regueiro et al. , 2006: Iran; Tricontinental Nexus for Y-Chromosome Driven Migration, Human Heredity 61(3):132-143
• Richards et al. 2000: Tracing European founder lineages in the Near Eastern mtDNA pool, American Journal of Human Genetics, 67(5):1251-76
• Rootsi S. 2004: Human Y Chromosomal Variations in European Populations (dissertation), Council of the Institute of Molecular and Cell Biology, University of Tartu.
• Rootsi S. et al. 2004: Phylogeography of Y-Chromosome Haplogroup I Reveals Distinct Domains of Prehistoric Gene Flow in Europe, American Journal of Human Genetics 75(1): 128–137
• Rosser et al. 2000: Y-chromosomal diversity in Europe is clinal and influenced primarily by geography, rather than by language, American Journal of Human Genetics 67(6): 1526-1543
• Rudan P. et al. 1990: Biološka i kulturna mikrodiferencijacija seoskih populacija otoka Hvara, Antropološka istraživanja istočnog Jadrana, knjiga 2, Hrvatsko antropološko društvo, Zagreb,
• Sengupta et al. 2006: Polarity and Temporality of High-Resolution Y-Chromosome Distributions in India Identify Both Indigenous and Exogenous Expansions and Reveal Minor Genetic Influence of Central Asian Pastoralists, American Journal of Human Genetics, 78(2): 202-221
• Semino O. et al. 2000: The genetic legacy of Paleolithic Homo sapiens sapiens in extant Europeans: a Y chromosome perspective, Science 290: 1155-1159
• Semino et al, 2004: Origin, Diffusion, and Differentiation of Y-Chromosome Haplogroups E and J: Inferences on the Neolithization of Europe and Later Migratory Events in the Mediterranean Area, American Journal of Human Genetics, 74(5):1023-1034
• Tolk et al. 2001: The evidence of mtDNA haplogroup F in a European population and its ethnohistoric implications, European Journal of Human Genetics 9(9): 717-723
• Tolk et al. 2003: MtDNA haplogroups in the populations of Croatian Adriatic Islands, Collegium Antropologicum 24(2):267-80
• Torroni et al. 1998: mtDNA Analysis Reveals a Major Late Paleolithic Population Expansion from Southwestern to Northeastern Europe, American Journal of Human Genetics 62(5): 1137-1152
• Torroni et al. 2001: A signal, from human mtDNA, of postglacial recolonization in Europe, American Journal of Human Genetics 69(4):844-52
• Underhill P.A. et al. 2000: Y Chromosome Sequence Variation and the History of Human Populations, Nature Genetics 26(3):358-361
• Underhill P.A. et al, 2001: The phylogeography of Y chromosome binary haplotypes and the origins of modern human populations, Annals of Human Genetics 65(1):43-62
• Underhill, P.A. 2004: Inferring human history; Clues from Y-chromosome haplotypes, Cold Spring Harbor Symposia of the Quantitative Biology: The Genome of Homo sapiens, Vol. 68: 487-494
• Wells S. et al. 2001: The Eurasian Heartland: A continental perspective on Y-chromosome diversity, PNAS 98(18): 10244-10249
• Y-Chromosome Consortium (YCC) 2002: A Nomenclature System for the Tree of Human Y-Chromosomal Binary Haplogroups, Genome Research 12(2): 339-348
• Zerjal et al, 2001.: Geographical, linguistic, and cultural influences on genetic diversity: Y-chromosomal distribution in Northern European populations, Molecular Biology and Evolution 18(6): 1077-1087
• Zerjal et al, 2002.: A Genetic Landscape Reshaped by Recent Events: Y-Chromosomal Insights into Central Asia, American Journal of Human Genetics 71(3): 466-482

Poveznice

• Genomi neslavenskih Hrvata
• Mitohondrijska DNK Hrvatica
• Dinarokavkaski genom İ2/Eu7
• Eurozapadni genom R1b/Eu18
• Eurazijski genom R1a/Eu19
• Biogenomika Perzije

Reference

Condensed compilation from above literature and links, adapted and elaborated by GNU-license almost from WikiSlavia and Wikinfo.