Lima i Hrvati

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Lima i Hrvati (hrvatski doseljenici u Peruu): Lima je glavni i najveći grad Perua, te kulturno i privredno središte zemlje. Sa susjednim lučkim gradom Callao čini jedinstvenu metropolitansku cjelinu. Grad broji oko 7.600.000 gradjana, dok u prigradskom području metropole živi ukupno oko 9.200.000 stanovnika. Oko glavnog grada Lime živi oko 15.000 naših doseljenika, najviše njih iskonom iz Dalmacije.

Abstract

Lima (Indios: Limaq) is the capital and largest city of Peru. It is located in the valleys of the Chillón, Rímac and Lurín rivers, in the central part of the country, on a desert coast overlooking the Pacific Ocean. Together with the seaport of Callao, it forms a contiguous urban area known as the Lima Metropolitan Area. With a population fast approaching 9 million, Lima is the fifth largest city in Latin America, behind Mexico City, São Paulo, Buenos Aires and Rio de Janeiro. Lima is home to one of the largest financial hubs in Latin America. Lima was founded by Spanish conquistador Francisco Pizarro on January 18, 1535, as La Ciudad de los Reyes, i.e. "The City of Kings." It became the capital and most important city in the Spanish Viceroyalty of Peru. Following the Peruvian War of Independence, it became the capital of the Republic of Peru. Today, around one-third of the Peruvian population lives in the metropolitan area. The majority of 15,000 Croatian immigrants of Peru dwell at Lima, chiefly in its suburb Miraflores.

Zemljopisni uvid Perua

Peru (službeno: República del Perú) se nalazi na zapadu Južne Amerike uz Tihi Ocean i pruža se izmedju Čilea na jugu i Ekvadora na sjeveru. Na istoku graniči s Kolumbijom, Brazilom i Bolivijom. Najduža granica od 1.560 km je u zaledju s Brazilom, a najkraća tek 160 km na jugu sa Čileom. Peru ima površinu od 1.285.220 km², od čega 1.280.000 km² je kopno i 5.220 km² vode. Peru sadrži 3 posve različita klimatska područja:

  • Costa: primorski sušno-vrući pojas na pacifičkom zapadu, oko 11% Perua;
  • Sierra: planinski hladni pojas u sredini, oko 15% države
  • Selva: niži vlažno-topli pojas istočnih prašuma Amazonije, oko 64% Perua

Pacifičko primorje

Jugozapadno primorje Perua uz Tihi Ocean je pod utjecajem hladne Humboltove struje s juga (fenomen El Niño) i tu su priobalne pustinje: na jugu najsušnija Atacama i na sjeverozapadu polupustinja Sechura. U tomu sušnom primorskom pojasu je ograničeno poljodjelstvo moguće samo uz zalijevanje i natapanje u rječnim dolinama koje silaze iz visokih Anda. Na jugu Perua uz Čile počinje najsušnija pustinja na svijetu Atacama, gdje u graničnoj luci Arica već desetljećima nema oborine: dugoročni prosjek je O,00 mm/god. Na srednjoj jugozapadnoj obali uključivo prijestonicu Lima su oskudne oborine kroz godinu vrlo rijetke. Sjeverno od Lime su oborine i kakvoća tla malo bolji, pa je tu poljoprivreda moguća izvan riječnih dolina. Tu temperature variraju od 12°C zimi do 35°C ljeti. Veći gradovi primorskog pojasa osim najveće Lime su još od sjevera na jugoistok: Piura, Trujillo, Chimbote, Ica, Nasca, Tacna, itd. Peruanske obale Pacifika su razmjerno slabo razvedene pa tu nema većih otoka, osim desetak manjih priobalnih. Najvažniji je peruanski otok San Lorenzo ispred Lime i dalje na sjeverozapadu još Lobos de Tierra, dok se izmedju ovih nalaze tek sitniji otočići, a južnije od Lime do luke Arica uz ravne nerazvedene obale ni nema otoka.

Visinski Altiplano

U zaledju toga sušnog primorja se uzdiže planinski pojas Anda (čakav. Hlami-Zahôyne), koji se sastoji od više paralelnih planinskih lanaca mjestimice odvojenih visinskim dolinama. Tipično je za cijelo područje Anda da duboko usječene kanjonske doline i veće rijeke teku andskim smjerom sjeverozapad-jugoistok. Na poprečnom profilu jugozapad-sjeveroistok, nad primorjem se pruža Cordilleras Neras („Crni Kordiljeri“) visine do 5.000m, iza kojih je niže gorje Callejón de Huaylas do 3.000m. Idući srednji i najviši lanac su Cordilleras Blancas („Bijeli Kordiljeri“) gdje je i najviši peruanski vrhunac Nevado Huascaran 6.768m. Dalje na istoku je opet niže gorje Calejon de Conchucos, koje rijeka Marañon kao pritoka Amazone odvaja od nižih brda u amazonskom zaledju. Najviši su vrhounci Perua: Nevado Huascaran 6.768m, Yerupaya 6.634m, Coropuna 6.425m, Ampato 6.310m i ini oko 6.000m ili niži.

Dok na sjeveru zemlje u najtoplijemu ekvatorskom pojasu, andski vrhunci ne dostižu sniježnu granicu pa su zarasli travnjacima, u središnjem dijelu postoje najviši vrhunci pokriveni stalnim snijegom i ledenjacima. Na jugu Perua uključivo više zaledje Lime, planine dostižu tek 3.000 do 4.000m i tu su rjedji sniježni vrhovi iznad 5.000 metara. U ovom području postoji povremena vulkanska aktivnost. U južnim područjima Arequipa, Puno i Tacna je planinski pojas više zaravnjen pa se ovo područje naziva Altiplano (čakav. Varzahôy) i na toj južnoj visoravni leži na visini 3.821m veće planinsko jezero Titicaca na granici Bolivije. Srednja godišnja toplina na visini od 3.300m je oko 11°C i tu su česti zimski pljuskovi od listopada do travnja. Veći gradovi tog područja su (od sjevera na jug): Cusco, Puno, Arequipa i dr. U blizini Cusca se dižu srednjovjeke ruševine legendarnga planinskog grada Inka, Machu-Picchu.

Istočne šume Amazone

Istočno od Anda počinje niže kišno područje prašuma Amazonije (špan. Selva, čakav. Darmûni-Zahôyne). Prijelaz je postupan, preko subtropske vegetacije na nižem gorju prama toplijoj prašumskoj klimi. Prosječna godišnja temperatura u ovom području šumskog zaledja je oko 26°C, a godišnja količina oborina dostiže 3.800 mm. Tu lepezasto izviru mnogi pritoci Amazone koji odavde teku prama Brazilu. Ove istočne peruanske prašume su guste i skoro neprohodne i jedine prometnice kroz ovo prašumsko područje su rijeke koje se s istočnih Anda slijevaju u Amazoniju.

Kraća povijest Perua

U srednjem vijeku je Peruom vladalo indiansko carstvo Inka, a njihova prijestolnica Cuzco je i danas veliki grad s oko 300.000 stanovnika. O bogatstvu Inka je čuo i španjolski osvajač Francisco Pizarro, koji 1531. godine stigao u današnji Peru. Zbog prethodnog građanskog rata i dinastičkih borbi su Inke izgubili rat s moćnijim Španjolcima pa Carstvo Inka pada 1541. godine. Kroz idućih 300 godina je Peru jedna od glavnih kolonija Španjolskog carstva. Glavni kolonialni grad Lima brzo postaje najvažniji grad u Južnoj Americi. Staro domaće pučanstvo se potom drastično smanjilo i od nekih 12.000.000 Indianaca pri kraju vlade Inka, 45 godina kasnije Peru ima tek malo iznad 1.000.000 ljudi. Niti kolonija Peru nije bila stabilna, pa je sam Pizzaro ubijen 1541. godine.

Ipak je zlato i srebro iz Anda obogatilo Španjolsko carstvo i Peru im ostaje važna kolonija. Peru dobiva neovisnost od Španjolske godine 1821. Uz pomoć susjednih zemalja i pod revolucionarnim vodstvom Simóna Bolivara, španjolski zemljovlasnici su protjerani nakon bitke kod grada Ayacucho 1824. Španjolska konačno priznaje neovisnost Perua 1879. godine. Nakon rata za nezavisnost slijede granični ratovi s Čileom i Ekvadorom oko međusobnih granica, koje će se tek utvrditi 1999. Peruom vlada vojna hunta od 1945. do 1980. Krajem 20.st. u Peruu postoji značajan terorizam i problemi s drogom. Od 1990.- 2000. je Peruom autoritarno vladao japanac Alberto Fujimori. Sadanji predsjednik Perua je Alejandro Toledo, čija je vlada imala nekoliko velikih kriza, npr. terorističkih napada grupe Sendero Luminoso (Prosvjetljeni Put) god. 2003.

Pučanstvo Perua

Po popisu iz 2002, Peru ima 27.925.628 stanovnika, od čega su 35% mladji od 14 godina, 61% izmedju 15-64 godina starosti, a 4% su stariji od 65 god. Stanovništvo Perua raste 1.75% godišnje. 45% pučanstva Perua su Indianci, 37% mestizo tj. mješanci Indianaca s Europljanima, 15% bijelci, a 3% crnci, Japanci, Kinezi i ostali. Najčešći su u Peruu indianski Quechua kao glavna etnogrupa iz starog carstva Inka. Službeni su jezici španjolski i quechua. 81% pučanstva su katolici, a 88,7% su pismeni.

Značajke grada Lima

Lima (indian. Itchyma i Limaq je glavni grad Perua i najveći grad u državi, te četvrti grad po veličini u Južnoj Americi nakon São Paula, Buenos Airesa i Rio de Janeira. Na području grada živi 6.954.583 gradjana i ukupno oko 8.500.000 stanovnika u prigradskom okružju, što je trećina pučanstva cijelog Perua. Sjeverozapadno kod Lime je lučki gradić Callao sa 813.264 stanovnika, danas već spojen kao sjeverno predgradje Lime. Ova 2 grada tvore metropolu „Velika Lima“ (Gran Lima) s ukupno 7.767.847 stanovnika (popis 2005). Lima je najvažnije prometno, gospodarsko i kulturno središte Perua s više sveučilišta i brojnim školama, muzejima i spomenicima. Lima se nalazi na ušću rijeke Rimac na zapadu Perua izmedju obale Tihog oceana i gorja Ande koje tvore prirodnu granicu velegrada na istoku. Grad je u sušnom primorskom pojasu Perua, prosječno oko 30m visine. Širje gradsko okružje (Municipalidad Metropolitana de Lima) ima površinu od 2.672,28 kv.km. Od toga samo 825,88 km² (31%) otpada na sam grad, a 1.846,4 km² (69 %) su predgrađa i ine plohe. Velika Lima ima 43 distrikta Lime i 6 distrikta lučkog grada Callao (ukupno 2.819,26 km²). Rijeka Rimac ima veliku važnost za grad, jer daje 100% vode za gradske potrebe i još služi za proizvodnju elektroenergije.

Kultura i turizam

Stari centar Lime je 1991. stavljen na UNESCO-v popis zaštićene kulturne baštine. Katedrala u Limi je izgradjena od 1535.- 1625, a 1746. je dijelom restaurirana. U njoj je grob osnivača Lime, Francisca Pizarra. Katedrala i susjedni Samostan Sv. Francisca se smatraju najuspješnijim arhitektonskim sklopom u Latinskoj Americi. Sjaj života bogatih iz ranijeg španjolskog doba Vicekraljevine Peru označuju stare gradske palače Aliaga i Torre Tagle. Na morskom ušću rijeke Rimac su predpovjesni ostatci velikog svetišta indianske kulture Pachakamac, koje je posvećeno istoimenoj božici. Indianski hram Pucllana (špan. Juliana) u poluhrvatskom predgradju Miraflores potječe iz 400. godine po Kr., kada je bio važan administrativni centar indianske kulture 'Lima'. Turistička atrakcija je i glavni gradski „Trg od oružja“ (Plaza de Armas) uz koji su gradska vijećnica i predsjednička palača iz 1938., pa crkve Merced i San Pedro iz 16. i 17. stoljeća. Procesija kojom se slavi gradska zaštitnica Sv. Rosa od Lime (1586.- 1617.), održava se 30. kolovoza.

Starohrvatski toponimi

Stalna naselidba južnih čakavskih Hrvata u Peru je po sigurnim pismenim navodima započela najranije pred dva stoljeća oko godine 1821. Medjutim, ipak postoje razni ini posredni pokazatelji iz jadranske otočne predaje kao i iz pomorskoga čakavskog mjestopisa za Južnu Ameriku, kako su možda ipak naši moreplovci prije toga bar povremeno posjetili okolne južnoameričke krajeve i više stoljeća ranije. Na to osobito upućuje desetak jedinstvenih staročakavskih toponima oko Perua koje su naši raniji pomorci s Jadrana rabili kroz više stoljeća u prekomorskim plovidbama na jugozapadu i još do 20. st. su bili poznati kvarnerskim starcima, a posve su različiti od medjunarodnih i svih inih naziva u svijetu za ista područja. Taj naš arhaični mjestopis uglavnom ne obuhvaća današnje peruansko primorje, ali je detaljniji za susjednu Boliviju i južnije za Argentinu. Iz toga slijedi da raniji posjeti Hrvata pred više stoljeća tu nisu stigli morem sa zapadne strane iz Pacifika, jer istočni Pacifik ranijim Hrvatima uglavnom nije bio poznat i tu nemaju čakavskih naziva prije parobroda i Panamskog kanala,- osim zapadnog Pacifika gdje u savezu sa Španjolcima stižu do Filipina i okolnih otoka tek krajem 16. st. (vidi Vice Bune-Petrov). Stoga su do Bolivije i nutarnjeg Perua ovi starohrvatski posjetioci vjerojatnije stigli s istoka tj. rijekama od Atlantika.

Ovaj starinski mjestopis oko Bolivije i Perua možda ima neke veze i s jadranskim otočnim legendama (Veyske Povede) iz Kvarnera o pradavnoj plovidbi našeg admirala Hrvoja (Harvàtje Marjakýr) koji je po toj predaji iz srednjovjekog Omiša sa 7 jedrenjaka (mihyrûne) preplovio 'Zapadnu pučinu' (Semèrna-Kulàp) i stigao do velikoga 'Zapadnog kopna' (Semerâye). Tu su nakon Antila (Skopje-Semèrne) zaplovili na jug do goleme močvare Kukûr-Zahôy (delta Amazone) i zatim su ploveći još dalje na jug ušli u veliku rijeku Rykva-Zahôyna (La Plata ?) gdje je potom naš Hrvoje stradao i poginuo. Oko Perua su od tog doba poznati npr. staročakavski pomorski nazivi: Sionkulàp (Pacifik-Tihi Ocean), Zahòye (Amazonija-Brazil), Darmûni-Zahôyne (Amazonske prašume), Hlami-Zahôyne (Andski Kordiljeri), Škardûni-Zahôyne (pustinja Atacáma), Zahôyne-Yezèri (Titicaca), Varzahôy (Bolivija-Incaland), Urzahôy (La Paz-Tiwanacu), ...itd.

Hrvati oko Lime

Peruanska zajednica Hrvata oko Lime je danas najsjevernija na pacifičkoj obali Južne Amerike, pa sjevernije uz Tihi Ocean u zapadnim tropima srednje Amerike sve do San Diega u Kaliforniji nema veće grupe naših iseljenika. Prva poznata doselidba Hrvata u Peru je počela pred dva stoljeća od 1821. Tada su prvi Hrvati do 1. svj. rata bili politički zapisani kao tzv. "Austrijanci", jer su stigli iz Habsburške Monarhije, a kasniji doseljenici iz Hrvatske još do kraja 20. st. se tu navode kao "Jugoslaveni". Većina tih naših ranih doseljenika su napustili domovinu zbog gospodarske krize. Glavni uzrok je tada bila tzv. "Vinska klauzula" trgovinskog sporazuma između Austougarske i Italije od 1891., koji je bio posebno nepovoljan za hrvatsko vinogradarstvo. Vinskom klauzulom je dozvoljen uvoz jeftinih talianskih vina uz povoljne uvjete. Hrvatsko vinogradarstvo je time teško pogođeno, a sporazum je trajao dugi niz godina. Nakon toga još slijede biljne bolesti peronospora i filoksera, pa je zbog osiromašenja najviše ranih doseljenika stiglo iz vinorodnih južnih krajeva. Nakon 2. svj. rata je mnoštvo Hrvata još izbjeglo iz domovine zbog poratnih velikosrbskih pokolja i ukinuća demokracije u komunističkoj Jugoslaviji. Ovi doseljenici su bili uglavnom mladji ljudi iz ruralnih područja bez stručnih kvalifikacija. Lančana rodbinska odselidba je pritom ovamo dovela cijele ugrožene obitelji i čitava nepodobna sela. Većina tih Hrvata su u Peruu započeli s najtežim poslovima, kako bi stekli imetak i potom se obrazovali radom u industriji, trgovini itd.

Procjenjuje se da u Peruu danas živi oko 18.000 hrvatskih potomaka bar djelomično našeg iskona, pa je Peru po tomu četvrti u Južnoj Americi nakon Čilea, Argentine i Brazila. Njih 2/3 su već posve asimilirani tj. hispanizirani pa dijelom nisu svjesni svog iskona i ne znaju više ništa hrvatski. Naših je najviše oko glavnoga grada Lime gdje živi oko 15.000 hrvatskih potomaka, a većina njih su iskonom južni Hrvati iz Dalmacije. Od tih su tek oko 6.000 svjesni Hrvati i znaju bar ponešto hrvatski ili ga tek pasivno donekle razumiju. Glavna aglomeracija Hrvata tu živi u jugozapadnom obalnom predgradju Lime, Miraflores koji je i jedno od glavnih turističkih odredišta Perua. U Limi je danas najpoznatija i cijenjena dalmatinska kuhinja s plodovima mora i tu glasovitim našim palačinkama kao 'peruanski' specialitet spram ine Latinske Amerike, pa naša ugostiteljska tvrtka "Palachinke" u gradu ima 3 veća ugledna restorana. Drugi je poznati hrvatski šport raširen u Limi "bocchas" tj. naše jadransko boćanje na kuglaškim terenima, najviše u predgradju Chorillos odakle se taj popularni šport proširio diljem Perua, u čemu je za Južnu Ameriku vodeći naš Regatas Lima club. Najugledniji zaslužni Hrvat iz Lime je bio peruanski admiral i ministar pomorstva Cesar Bielich-Pomareda (1871.– 1950.), pa još ini ugledni Peruanci iz hrvatskih obitelji Pavlich, Bielich itd. Stoga u Peruu sposobni Hrvati imaju približno sličan javni ugled kao i u Argentini, a zaostaju jedino za susjednim Čileom gdje su brojni prekomorski Hrvati najutjecajniji izvan Europe.

Ugledni Hrvati

  • Cesar Bielich-Pomareda (1871–1950): admiral i ministar pomorstva
  • prof. Ismael Bielich-Flores: političar i sveučilišni profesor
  • dr. Magdalena Pavlich: znanstveni istraživač
  • Pedro Carrión Pavlich: peruanski biskup
  • Sofía Mulánovich: olimpijska športašica - surfanje
  • Zinka Sarić Pardo: književna spisateljica
  • Jaime Stiglich: političar i ambasador
  • Juan Gargurevich: novinar i pisac
  • Vanessa Terkes: filmska i TV-glumica
  • Saby Kamalich: filmska i TV glumica

Literatura

  • Henry A. Dietz: Urban poverty, political participation, and the state: Lima, 1970–1990. University of Pittsburgh Oress, Pittsburgh 1998.
  • Henry A. Dietz: Poverty and problem-solving under military rule: the urban poor in Lima, Peru. Austin: University of Texas Press, 1980. ISBN 0-292-76460-X
  • James Higgings: Lima, a cultural history. Oxford University Press, 2005. ISBN 0-19-517891-2
  • Peter Klarén: Peru: society and nationhood in the Andes. New York: Oxford University Press, 2000. ISBN 0-19-506928-5
  • Gabriel Ramón: The script of urban surgery, Lima 1850–1940. In Arturo Almandoz (ed.), Planning Latin America's capital cities, 1850–1950, pp. 170–192. Routledge, New York 2002. ISBN 0-415-27265-3
  • Charles Walker: The upper classes and their upper stories: architecture and the aftermath of the Lima earthquake of 1746. Hispanic American Historical Review 83/1: 53–82 (February 2003).
  • Gustavo Gutierrez & Franz Marcus: Kirche und Gewalt in Peru. Befreiende Pastoral am Beispiel eines Elendsviertels in Lima. LIT, Münster 1998. ISBN 3-8258-3958-3
  • Eberhard Kross: Die Barriadas von Lima (Stadtentwicklungsprozesse in einer lateinamerikanischen Metropole). Ruhr-Universität, Bochum 1992. ISBN 3-931128-44-X
  • Stefan Roggenbuck: Straßenkinder in Lateinamerika. Sozialwissenschaftliche Vergleichsstudie - Bogotá (Kolumbien), São Paulo (Brasilien) und Lima (Peru). Peter Lang, Frankfurt am Main 1993. ISBN 3-631-45894-0
  • Peter Faecke: Lima die Schöne, Lima die Schreckliche. Edition Köln, Köln 2005, ISBN 3-936791-16-3
  • Gerhard Stapelfeldt: Verelendung und Urbanisierung in der Dritten Welt. Der Fall Lima/Peru. Verlag für Entwicklungspolitik, Saarbrücken 1990. ISBN 3-88156-477-2

Vanjske sveze


Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Lima_i_Hrvati&oldid=35716"