Lovro Sušić
| Lovro Sušić | |||
|---|---|---|---|
| Naslovi | vitez | ||
| Smrt | 8. siečnja 1972. Caracas, Venezuela | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | pravnik, političar | ||
| Stranka | Stranka prava HSS | ||
Ministar-postrojnik
| |||
| Služba | 30. travnja 1943. - svibanj 1945. | ||
| Nasljednik | Nitko (ured ugašen) | ||
Ministar narodnog gospodarstva
| |||
| Služba | 16. travnja 1941. - 30. lipnja 1941. | ||
| Nasljednik | Josip Balen | ||
Ministar uručbe
| |||
| Služba | 1. srpnja 1941. - 10. listopada 1942. | ||
| Nasljednik | Nitko (ured ugašen) | ||
Lovro vitez Sušić (Mrkopalj, 9. kolovoza 1891. - Caracas, 8. siečnja 1972.), hrvatski odvjetnik, doglavnik, političar i ministar NDH.
Životopis
Osnovnu školu pohadjao je u rodnom mjestu, a zatim gimnaziju u Osijeku i Senju. Završne razrede polazio je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, u kojoj je i maturirao. Pravne nauke studirao je i diplomirao u Zagrebu. Već u srednjoj školi prihvatio je pravašku ideju. U tom je smjeru uređivao i jedan učenički list. Po završetku studija odlazi u Ogulin, gdje otvara odvjetničku kancelariju. U novom prebivalištu razvija političku djelatnost kao ugledni pristaša Hrvatske stranke prava. Kao pričuvni častnik sudjeluje u 1. svjetskom ratu. Nakon rata radi kod suda i kao odvjetnički perovodja, a 1923. odtvara svoju vlastitu odvjetničku pisarnu u Ogulinu. Kada je šestosiječanjski režim izveo Mačeka pred Sud za zaštitu države, Sušić je među mnogobrojnim odvjetnicima koji su se prijavili da ga brane. Nakon HSP-a, postaje pristaša HSS-a, ter je bio na skupštinskim izborima 1935., kandidiran na listi HSS-a i izabran za narodnog zastupnika u slunjskom kotaru. uredjivao je tjednik "Glas Hrvata". Godine 1930. osudjen je jer je pristao braniti Milu Budaka, skupljao priloge za njega i razpačivao govore V. Mačeka. Odgradio se od sporazuma Cvetković-Maček, smatrajući da za hrvatski narod nema drugog rješenja osim Nezavisne Države Hrvatske. Poslije osnivanja Banovine Hrvatske udaljuje se od Mačeka i približava ustaškoj domovinskoj skupini.
Djelovanje u NDH
Nakon uzpostave NDH bio je ustaški povjerenik u Ogulinu, a od 16. travnja 1941. imenovan je ministrom narodnog gospodarstva u Hrvatskoj državnoj vladi (u tom svojstvu je potpisivao prve novčanice kune). U rekonstrukciji Vlade imenovan je ministrom uručbe (30. lipnja 1941.), u četvrtoj je Vladi (od 30. travnja 1943.) ministar postrojnik, i na toj dužnosti ostaje do kraja rata. Bio je doglavnik i član Doglavničko vijeća, kojemu je povremeno i predsjedao, ter nositelj naslova vitez.
Poslieratna sbivanja
U svibnju 1945. odlazi u emigraciu u Austriju, gdje je bio jako aktivan u njenom djelovanju. Početkom 1946. bio je jedan od osnivača Hrvatskog državnog odbora, kojem je bio cilj organizirati križare u Hrvatskoj, pripremati teren za ubacivanje snaga iz emigracie, ter dignuti uztnanak u Hrvatskoj. U organizaciji tok odbora tiekom 1947. i 1948. ubačenio je nekoliko grupa emigranata u Hrvatsku. Sve od njih su upale u zamku UDBA-e. Austriju je napustio u kolovozu 1949. Nakon toga preko Rima odlazi u Španjolsku. Smatrajući da osobe koje su predvodile NDH ne mogu više imati vodeću ulogu u hrvatskoj politici (ne izključuje ni sebe), distancira se od Pavelića. Godine 1951. dolazi u Caracas (Venezuela), gdje pomaže maloj skupini hrvatskih emigranata, ali izbjegava javne nastupe. Ipak, zagovarajući složni rad emigracije, odazvao se pozivu da sudjeluje na Hrvatskom kongresu u New Yorku u kolovozu 1962. Kao poklonik hrvatske suradnje, iskoristio je boravak u SAD-u da posjeti dr. Mačeka u Washingtonu. Do kraja života ostaje u Venezueli i radi u jednom trgovačkom poduzeću. Umro je 8. siečnja 1972. u Caracasu.
