Orjen, 1.894 m

Orjen, 1.894m (ranogrč. Chormos oros, klas.lat. Mons Hormus): - Orjen je najviša obalna planina medju jugozapadnim primorskim Dinaridima na iztočnom Jadranu, a uzdiže se iznad Konavala i Boke Kotorske. Sve do god. 1918, austrougarski Orjen je stoljećima bio u sastavu Dalmacie, a nakon razpada Jugoslavie od 1990tih je podieljen: veći dio ili 3/5 Orjena iznad Boke Kotorske sad pripada Crnoj Gori, a manji dio ili 1/3 padina na sjeverozapadu pripadaju u BiH.

Od negdašnjeg dalmatinskog Orjena, dosad je u Republici Hrvatskoj preostao samo niži jugozapadni rub tj. Bjelotina gora, 1.125m spram Konavala. Gorje Orjen zauzima površinu od preko 400 četvornih km. Mada ne spada u visoke planine, Orjen po svojem reljefu zbog ranije oledbe odaje upravo dojam visokogorja. Od glavnog vrhunca Zubački kabao (1.894 m) granaju se brojni grebeni zamalo radialnog smjera širenja, gradeći izmedju crkvički, vrbanjski, zubački i prostor Bijele Gore (1.862 m).

Vršni greben

Planina Orjen je posebno zanimljiva po svomu glavnom vrhu - Orjenu (Zubački Kabao). Zubački kabao je glavni vrhunac Orjena i najviši primorski vrh na iztoku Jadrana, koji se uzdiže do 1.894m nadmorske visine. Zubački kabao je zanimljiv, ne samo u historijskom kontekstu, već i po svojim fizičkim osobinama, nadmorskoj visini i biljnom pokrivaču. Sa svojih 1.894m, ova kota predstavlja najvišu tačku vijenca primorskih Dinarida. Padine Orjena krase gorostasna stabla rijetke vrste bora munjike (Pinus heldreichii), endema Balkana i južne Italije.

Bijela Gora

Bijela Gora je kraška visoravan izmedju 1200 - 1500m visine, na sjevernom dielu planine Orjen, a najviši vrh tu je Velika Jastrebica, 1.862m. Velika Jastrebica je najviši sjeverni vrh Bijele Gore, u sjevernom dijelu gorja Orjen. Na njoj su uočljivi glacialni tragovi, jer je u posljednjem ledenom dobu ovo područje bilo pod ledom.

Široko rasprostranjeni pašnjaci i prastare jelove šume su glavni resursi ovog područja. U šumama jele su pronadjene mnoge endemične vrste biljaka. Od životinja se izdvajaju mrki medvjedi i rijedke divokoze, a česti su jeleni i divlje svinje. Bijela Gora je naseljena crnogorskim plemenima Katunske nahije, koji su poznati po svojim epskim pjesmama u crnogorskoj usmenoj tradiciji.

Subra

Subra je obalna planina u južnom dielu sklopa Orjena, za koju se vezuje nekoliko epiteta: njezin vrh je najbolji vidikovac u masivu, Subrin amfiteatar slovi za najzanimljiviji detalj primorskih Dinarida, a Subrini platoi su jedan od izrazitih primjera kraškog mikroreljefa u svijetu. Njen najviši vrh je Subra (1.679 m). Subrin amfiteatar je najbolji alpinistički teren na Orjenu za ljubitelje ovoga ekstremnog športa. Južni krajevi masiva, u neposrednom bokeljskom zaledju, sve više se koriste za paraglajding.

Subra je naviši vrh istoimene obalne planine, u južnom dijelu planinskog vijenca Orjena. To nije najviša točka masiva Orjena, ali je zasigurno najpoznatija. Slavu duguje dobrom pogledu koji seže od srednje Albanije i sveukupne Crne Gore, s dominantnim vrhovima Lovćena, Durmitora i Prokletija, pa preko hercegovačkih planina i Popovog polja, sve do južne Dalmacije i njenih otoka, a kad je bura na samoj liniji spajanja mora i neba, kao najudaljenija točka se može opaziti i Lastovo.

Ekosustav Orjena

U ledenodobnim intervalima Orjen je bio u znatnoj mjeri zaledjen, znatno više nego što bi se to očekivalo iz njegova zemljopisnog položaja, a glacialna granica se tada nalazila već oko 1.200m nadmorske visine. Npr. na Prenju je ta granica počinjala tek od 1.680m visine. Ovo se objašnjava iznimno velikom količinom oborina koje je Orjen primao u to doba. Velike količine snijega dovodile su do stvaranja ledenjaka, na čije negdašnje postojanje tu upućuju brojni oblici glacialnog reljefa.

Masiv Orjena i danas prima enormnu količinu oborina, a selo Crkvice na njegovu iztočnom rubu je najkišovitije mjesto u Europi s oko 5 metara vodenog taloga godišnje! I pored tako velikih oborina je tekuća voda ovdje prava rijetkost. Tlo prvenstveno tvore jako propusni slojevi vapnenaca, pa se izvori nalaze samo po rubnim dielovima masiva, ili daleko u podgorju na rubovima Bokokotorskog zaljeva.

U središnjem dielu se ljudi snalaze kako znaju, grade bunare, bistjerne a za kraće boravke koriste kapavice i sniježnice. Manjak površinskih voda i ljetne suše bili su ozbiljan problem za nekoć razvijeno katunsko stočarstvo. Do Drugog svjetskog rata zamalo svaki kutak planine korišten je za ispašu. Danas su na najvećem dielu Orjena skoro jedini posjetitelji planinari i lovci, a šume se opet obnavljaju. U osobitoj je ekspanziji bukva, koja i inače zauzima najveće površine.

Obćenite značajke

Orjen je najviša obalna planina jugozapadnih Dinarida. Na 1.894m Zubački kabao je najviši od 6 orjenskih vrhova iznad 1.800m. Kao jako krševita planina Orjen je bezvodan, iako prima prosječno čak 4.762 mm oborina godišnje i spada u najkišovitija područja Europe. Orjen se sastoji od nekoliko paralelnih lanaca koji se pružaju od sjeverozapada na jugoiztok. Izmedju grebena su duboki dolovi npr. Reovački do, Duboki do, Dobri do i Ubaljski do. Ovo su glacialni dolovi, koji pored dužina od nekoliko kilometara dostižu značajne širine do 2km.

Reljef Orjena je izrazito glaciokraškog tipa, što je matični substrat vrlo čistog vapnenca, a oledba je ovde bila iznimno snažna. Orjenska ledena kapa je u doba glaciala dostizala veličinu oko 150 km². Ledenjaci su btada silazili sa svih strana Orjena, a najveći su bili prama Risnu i Dragaljskom polju, dok je jedan ledenjak sišao i u Dobri do. Sjeverna strana Orjena se zove Bijela gora, što je tu najizrazitiji planinski predjel koji je prekriven visokim bukovo-jelovim šumama.

Visokoplaninski značaj

U vegetaciji Orjena je alpinski prostor formiran na svim većim vrhovima i grebenima. Solifluvijalne procese, kao posljedice dnevnih zaledjivanja i odledjivanja tla su zapažene uglavnom na sjevernim stranama Jastrebice, Pazue, Buganjske grede, Reovačke grede i u Pavlovačkom dolu ispod Zubačkog kabla. Sipari su najmarkantnije posljedice tih procesa.

Glacialni tragovi

Jedino što bi Orjenu oduzelo visokoplaninski značaj je izostanak ledenjaka. Međutim prije 20.000 godina, u ledeno doba Wirma su tu bili obilni ledenjaci. Glečeri su oblikovali svojom velikom masom i planine poput Prokletija, Durmitora, Pirina, Rile, Prenja i Orjena. Veliki njemački geograf Penck je 1899. ustanovio da je Orjen u pleistocena bio 700m iznad snježne granice. Tako su se tu razvili veliki ledenjaci, koji su silazili do ruba Boke Kotorske.

Glečeri su tu ostavili niz tragova kao cirkovi, morene, valovi i mutonirane stijene. Glečerski valovi formirani su u Reovačkom i Dobrom dolu. Imali su dužinu oko 10 km i završavali su velikim terminalnim morenama. Subrin amfiteater je po geomorfološkoj evoluciji specifični cirk lavinskog tipa, kakvih danas ima u zapadnim Alpama, Kavkazu i Himalaji. Po istraživanju orjenske glaciacije, ledena masa je tu dostigla veličinu oko 150 -{km²}- i debljinu do 350m. Djelovanje ledenjaka je najočitije u ljutom izgledu izrazito glacialno oblikovanog vrha Orjena, a ovi negdašnji glečeri i danas utječu na ekologiju Orjena.

Ledeno doba je imalo još jednu veliku posljedicu. Za više od 2 miliuna godina koliko je trajalo, izmijenio se živi svijet. Nestale su ranije biljke i životinje, koje se nisu mogle prilagoditi teškim uslovima promjene klime. Tako živi svijet na Orjenu još uvijek nosi pečat iz doba oledbe. To je razumljivo jer je ledeno doba završilo samo prije 10.500 godina. Zadnji ledenjak se iz Orjena povukao prije 15.000 godina. Ostale su neke biljke koje su inače iz arktičkih krajeva tu našle utočište na najvišim vrhovima. Takvi glacialni relikti nadjeni na Orjenu su Dryas octopetala (riedka na Jastrebici), pa Leontopodium alpinum itd.

Kraško zemljište

Orjen pripada području s najizraženijim izvantropskim krasom. Ovakav kvantitativno i kvalitativno razvijeni karst ima »nepovoljne« ekološke osobine:

• Prvo, današnje klimatske prilike koje vladaju na Orjenu, ne dozvoljavaju mogućnost formiranja drenažnih sustava s manjim i većim vodotocima. Sav vodeni talog tu ponire i gravitacijskom snagom se spušta u dubinu do nepropusnih slojeva, jer je kompletna stijenska masa posve karstificirana. Posljedica je zemljišna (edafska) aridnost predjela - unatoč preobilju oborina.
• Drugo je spori i slabi razvitak tla. Ako se izuzme reliktna crvenica, koja je fosilnog izkona i formirana je pred više miliuna godina, na kompaktnom vapnencu pod sadanjom klimom dubljih zemljišta nema. Samo kad dodje do jačih translokacija poput klizanja, nadju se i dublji slojevi zemlje. Čisti vapnenac s više od 95% CaCO³ kao dinarski, ne dozvoljava da rezidualni minerali kojih je malo, ostaju kao neorganska baza u zemljišnoj evoluciji.

Tipovi zemljišta

Ako početni substrat nije kompaktna stijena, nego poput sipara ili nanosa sastavljen od izlomljenog kamenja, pedogenez ima bolje uslove. Takvih nanosa na Orjenu ima tamo gdje su bili ledenjaci. Morenski nanosi nisu karstificirani, a kapilarno i adsorpcijarno drže znatne količine vode, što uvjetuje da se korozivni procesi koji stvaraju pravi karst (škrape, jame itd.) ne mogu formirati. Nesumnjivo su glacialne morene najbolja podloga pedogenske evolucie na kraškom gorju. Na ostalim primorskim planinama ovakvo zaleđivanje je izim Orjena, zastupljeno samo na Lovćenu u manjoj mjeri.

Ostalo zemljište je jako skeletno i pripada planinskim crnicama (rendzine, 'buhavica'). Planinske crnice bogate su humusom, ali zbog plitkosti nisu povoljne za šume. Laboratorijske analize orjenskog tla pokazale su da zemljište na morenama ima pH-vrijednost od 4.5 (kiselo) do 7 (slabo bazično). Dobro je obskrbljeno dušikom i ima dovoljne količine gline, koja je presudni faktor hranjivosti tla. Dubina horizonta je veća od 1m, što olakšava da za vrijeme ljetnih suša vegetacija dodje do vode.

Klima i vegetacia

Na današnji biljni svijet najviše utječu klimatske prilike. One se odlikuju lokacijom Orjena u suptropskoj zoni u sastavu dinarskog orogena. Dvije činjenice su odlučujuće. Prvo, dužina ljetne suše i drugo, vlažne i hladne zime. Po količini oborina Orjen je na prvom mjestu u Europi. Ljetne suše po statistici tu traju oko 2 mjeseca. Zavisno od godine, potraju i više mjeseci, a ponekad nisu izražene.

Zime su tu takodjer kritično doba. One su u Dinaridima često oštre, s presudnom pojavom dva različita sustava vjetra. Hladna i suha kontinentalna bura, pa umjereno-toplo i jako vlažno jugo, koje donosi ogromne količine oborina. Bura je snažan i slapovit vjetar iz sjevernog kvadranta, što donosi primorju niže temperature i utječe na oblikovanj vegetacie. Zato na dinarskoj obali Jadrana osjetljivija zimzelena vegetacija nije toliko razvijena, kao npr. u Grčkoj ili Italiji. Biljke koje su bolje adaptirane na periodične mrazove primjećuju se ovdje i blizu mora.

Jugo je takodjer snažan vjetar i stiže s mediteranskim ciklonima. U hladnijem dijelu godine ciklone donose velike količine vlage prelaskom preko toplog Sredozemnog mora. Pri forsiranom dizanju preko zimi hladnih Dinarida, tu dolazi do kondenzacije i do najobilnijih oborina u Europi.

Snježni pokrivač na Bijeloj gori traje i preko 140 dana. Veliki oceanitet tu uvjetuje dominaciu bukovih šuma u monatnom pojasu. Na dubljim tlima bukva onemogućava inom drveću da se naseljava. Tek u nešto hladnijim krajevima Bijele gore uspijeva i jela. Jela je jedina iznimka u smislu da uspijeva i na jako zasjenjenim mjestima i ima duži vijek od bukve. Jele postižu starost veću od 300 godina, a munjikina stabla starija od 500 godina nisu rijetkost na Orjenu.

Jako izloženi teren tu daje i munjiki mogućnost za obstanak. U nižim pojasima submediteranske vrste zamjenjuju bukvu. Te šume su bogatije vrstama, ali zbog blizine naselja i jače devastirane. Javor gluhač, bijeli i crni grab, cer, makedonski hrast i drugo drveće stvaraju šumu iznad primorskog pojasa. Najljepše takve šume su razvijene kod Knežilaza i u Jasenovom dolu. U prizemnoj flori dominiraju termofilne biljke, a naročito ima mnogo vrsta orhideja, divljih tulipana i šumarica.

Tipovi vegetacije

Zonacija je redoslijed vegetacijskih formacija koje se mijenjaju na vertikalnom i horizontalnim profilu. Na Orjenu u 4 klimazonalna visinska pojasa ima šest vegetacijskih formacija, koje spadaju u dvije velike grupe: mediteransku i eurosibirisku. Iznad šume je alpinska regija koji je najizloženija vjetru (bura, jugo). Poneka munjika dospijeva i na najviše vrhove. Alpinski prostor je ekološki najkritičniji pojas. Biljni svijet raznim prilagodbama tu uspijeva izdržati snažni vjetar, niske temperature, pojačano sunčevo zračenje i kratko vegetacijsko doba.

Komparativne analize izmedju Velebita, Biokova i Orjena pokazale su da je Orjen najrazličitija primorska planina Dinarida. Centar je ilirskog endemizma, a neke biljke ograničene su strogo na ovaj masiv. Šumske plohe s jelom i bukvom naseljavaju duboko zemljište na morenama. Iznad guste šume pojedinačne grupe jele i munike se nalaze na strmim stijenama. Jela je tu naročito interesantno drvo, a populacija na Bijeloj gori se nekim osobinama razlikuje od ostalih dinarskih populacija, izim onih na Biokovu.

U pleistocenu je došlo do križanja dvaju balkanskih vrsta jele, europske i grčke. Hibridnih populacija ima osobito u Makedoniji, Bugarskoj i Grčkoj. Detaljnija istraživanja orjenske populacije jele nisu radjena. Prašume s jelom ostale su djelomice na Gvozdu i duž grebena od Gumbara do Veljeg leta. Nažalost, počektom 1960tih godina počela je sječa šuma u Bijeloj gori, pa su znatne plohe devastirane. Ostale i po estetskoj vriednosti i genetičkom potencijalu treba sačuvati.

Najviši dijelovi su pod snijegom ili, ako teren ne dozvoljava zadržavanje snijega, izdižu se prave alpinske litice s osobitom vegetacijom. Snijeg tu ima pozitivan učinak na vegetaciju. Štiti od jakih mrazova, a dozvoljava i retenziju vodenog taloga u vegetativnom periodu. Ukras proljeća tu su endemske vrste šafrana (Crocus dalmaticus), procjepak (Scilla litardierei), itd.

Flora Orjena

Flora Orjena je istraživana od 1835. godine. Na početku su strani istraživači najviše unaprijedili znanje o florističkom bogatsvu. Ni 180 godina tih istraživanja nije bilo dovoljno da bi se sve otkrilo. Nepristupačni teren i samo izletničke posjete nisu dale rezultate kakve pruža detaljno iztraživanje. Tako se i danas tu pronadju nove vrste, npr. nedavni nalaz posebne orjenske perunike. Velika raznovrsnost orjenske flore je posljedica položaja izmedju dvije florne provincije ilirske i jadranske, uz povoljne klimatske i geomorfološke prilike. Znatna visina Orjena omogućava zadržavanje glacialnih relikata. Na drugoj strani u nižim i južnim djelovima Orjena preživjeli su tercijarni relikti kroz ledeno doba. Oni su uspjeli u posebnim uslovima koje pružaju siromašna staništa stijena da izbjegnu snažnu konkurenciju »generalista«. Ovakvi predglacialni relikti tu su npr. Amphoricarpos neumayeri, Moltkia petraea, Corylus colurna, Pinus heldreichii, Acer heldreichii, Paeonia dahurica, Taxus baccata, itd.

Planinarstvo Orjena

Zubački kabao, glavni vrh masiva Orjena i najviša točka obalnih Dinarida, dobio je kvalitetnu pješačku stazu još od davne 1895. godine. Voda je tu stalno prisutna u kaptiranoj nakapnici — Studencu, koja se nalazi oko 300m jugozapadno od Sedla. Odmah ispod doma u istom smjeru nalazi se Orjenska lokva, koja takodjer ne presušuje, ali je ovu vodu potrebno dezinficirati.

Reovačka greda, čiji je najviši vrh Medjugorje (1.769 m), smatra se uz Subrin (1.679 m) amfiteatar, najljepšim dijelom Orjena. Na stazi, na pola puta do Reovačkog dola, prolazi se uz lokvu Reovac (potrebna dezinfekcija vode). Ova lokva je važno mjesto za pojenje stoke pri ljetnoj ispaši u dolovima. Nakon kratkog dijela kroz bukovu šumu, staza se penje preko izrazito strme padine.

Za četrdesetak minuta se stiže do podnožja sipara. Tu se nalazi izvor — nakapnica Studenac, čija se izdašnost krajem ljeta znatno smanjuje. Okolina iznad Studenca se ističe surovom ljepotom. Na ovom terenu suvereno vladaju velike munjike, od kojih pojedini primjerci posebno zadivljuju svojim oblikom i dimenzijama. Mnoge su uspjele izrasti u kompaktnim gigantskim stijenama, teško prohodnim i najboljim alpinistima.

Čitav uspon na Pazvu spada u teže planinarske poduhvate, a na pojedinim mjestima ima i odredjene elemente alpinizma. Snježni pokrivač (koji je tu nazočan sve do svibnja) svrstava uspon na Pazvu u zimski alpinizam. Pećine i okapine, koje mogu poslužiti kao zaklon za kraće vrijeme (jer prokišnjavaju), u većem broju se nalaze u podnožju glavne litice iznad Studenca. Zimi su njihovi otvori zatrpani snijegom koji pada iz litice.

Summary

Orjen (Serbian: Орјен, Croatian & Montenegrin: Orjen) is a Dinaric Mediterranean limestone mountain range in Montenegro-Bosnia and Herzegovina. At 1894m (6225 ft), Zubački kabao is its highest peak in the subadriatic coastal Dinarides. The massif of Orjen lies to the Northwest of Risan in Bay of Kotor (Boka Kotorska). From the town of Risan, situated at the innermost protected part of the bay, a well-engineered road, at first metalled, with many hairpin bends climbs to about 1600 m, over to the interior. At the main summit of Orjen and the surrounding ridges and high plateaux the action or quaternary glaciation is evident. In Ice Age long valley glaciers receded from Orjen to the Bay of Kotor and surrounding poljes. Hollowing U-shaped valleys and cirques in their course. Glaciers also shaped jagged peaks and ridges.

Glacial and karst type relief combine now in a unique coastal scenery. Elsewhere in the Mediterranean, few places show similar phenomena. The Natural and Culturo-Historical Region of Kotor is a UNESCO World Heritage site, comprising the territory between Orjen and Lovćen, including all the small towns in the bays of Risan and Kotor with their natural setting. With this privileged natural harbour the Bay of Kotor has been settled for millennia. Illyrians and Greeks colonised the coast from 400 BC and established today's ports Risan (Rhizon) and Kotor (Cattaro). Due to lack of potable water the high mountain was never densely populated. Snow patches collected from deep pit holes were used even late in the 20th century to provide the few hamlets with water. Today wells are used instead.

Poveznice

• Bjelotina gora, 1.125m
• Sniježnica Konavoska
• Konavli (Konavlje)
• Boka Kotorska
• Obalni Dinaridi
• Gorje Dinaridi

Reference

Adapted, combined and elaborated by GNU-licenses: initial part from MontenegroWiki (Orjen), and then others from SerboCroat Wikipedia.